U tekstovima o prodaji se ne navode ključne činjenice.
Reč je o dokapitalizaciji u cilju obezbedjivanja slobodnog kapitala kako bi se vratili dugovi koji su enormni. Zbog veličine dugova i kruže glasine da je kompanija pred propašću. Koja bi se realno mogla dogoditi kada bi svi poverioci tražili naplatu dospelih potraživanja. Ovo pre svega važi za banke. Na sajtu NB se može videti konsolidovani bilans Delte i tamo za 2009 stoji da je dug bankama preko 900 mil eura dok je dug dobavljačima preko 400 mil eura. Covek je kupio pola Srbije sa tudjim parama i sada kada ne može da servisira kredite pokušava da proda firmu, tačnije ustupi deo firme zajedno sa dugovima nekome ko ima dovoljno keša da u startu može da isplati dobar deo dugova.
Slično se desilo sa drugim najvećim dužnikom u srbiji Viktoria group koju je dokapitalizovala EBRD, kako bi preživela. Ono što novinari ovde nazivaju prodajom firme je zapravo predaja drugome kontrolnog paketa firme, i to bez ijednog eura za prethodnog vlasnika. U suprotnom o sudbini Delte ne bi odlučivali ni Mišković, ni političari, već bankari (koji sede u Milanu i Beču).
Obratiti takodje pažnju da je u konsolidovanim bilansima naveden i ukupan trošak kompanije za plate koji iznosi nešto preko 9 milijardi dinara. Uzimajući u obzir broj zaposlenih, 24 hiljade, i strukturu rashoda za plate, neto prosečna plata u delti iznosi manje od 30 hiljada. Toliko o uspešnosti kompanije i argumentu da hrani preko 20 hiljada srpskih porodica. Logika je – plate nisu veće jer Delta ima problema, a ima problema jer je u dugovima do guše, a u dugovima je jer je kupila pola srbije sa tudjim parama.
Zika
Komentari