Globalni investicioni fondovi i slab dolar glavni su krivci za visoke svetske cene hrane, smatraju eksperti Organizacije UN za hranu i poljoprivredu (FAO).
Širom sveta cene prehrambenih proizvoda su sve više i u nekim zemljama doprinele su rastu inflacije. „Kriza je spekulativna i potrajaće“, ocenio je predstavnik FAO za Latinsku Ameriku i Karibe Hose Graciano na konferenciji za štampu u Braziliji, gde će se iduće sedmice održati konferencija FAO.
Na dnevnom redu konferencije biće i nestašica hrane na Haitiju, biogorivo i male farme. FAO će takođe predložiti mere pomoći u trenutnim uslovima nedovoljne ponude hrane, uključujući inicijative za male poljoprivredne proizvođače.
Graciano je istakao da je „manjak poverenja u dolar poterao investicione fondove da veće povraćaje traže u sirovinama, najpre metalima a zatim i poljoprivrednim sirovinama“. Investitori, navodi Graciano, spekulisali sa sirovinama, uključujući pšenicu, kukuruz i pirinač, pošto su poslednjih godina zalihe ispražnjene zbog rasta tražnje na perspektivnim tržištima, kao i nepovoljnih vremenskih prilika u zemljama vodećim proizvođačima.
Zalihe nekih poljoprivrednih sirovina, prema procenama brazilskih poljoprivrednih stručnjaka, na najnižem su nivou za tri decenije. Brazil je inače jedan od najvećih svetskih izvoznika poljoprivrednih proizvoda.
#1 by Knutt on april 16th, 2008
U međuvremenu, neke zemlje pokušavaju da se pomognu malim koracima za čovečanstvo, verujući da su veliki za njih.
Vlada Filipina – na primer – zahteva od restorana brze hrane da gostima, u ime „viših interesa“, u svakom tanjiru prepolove porciju pirinča, kako bi se smanjila stavka u uvozu. Sem toga, predlaže i moratorijum na pretvaranje njiva u golf igrališta.
#2 by Knutt on april 16th, 2008
samo za prehranu jednog jedinog ljudskog stvora poljoprivredi ove naše planete potrebno je 730 kubnih metara vode svake godine. Iz ovoga slede dve dalje kalkulacije.
#3 by Knutt on april 16th, 2008
Ugroženi merkaju izvore. Indija i Pakistan misle na vodu Kašmira. Sirija i Irak gledaju popreko Tursku, zbog turskih projekata na Tigru i Eufratu. Dotok Eufrata Siriji smanjiće se za 40 odsto. Iraku za čak četiri petine. A Ankara je planirala cevi, i ako uspe s planovima (a izgleda da se preračunala) gradiće vodovod i izvoziće vodu Izraelu.
Kirgistan i Tadžikistan, uzaptili Amu-Darju i Sir-Darju. Uzbekistan traži arbitražu. A jedne ruske novine (Izvjestija, 2006) reklamiraju faul: „Kina oduzima vodu Sibiru!” Visoko pod Altajem, Kina iscrpljuje Irtiš. Njegova voda teče u Sibir i, napojivši milionski Omsk, utiče u Ob. Sibirske reke su poslednja rezerva. Pazi, rezerva u opasnosti. Zvuči kao „rakete na gotovs”!