Lista se mijenjala kroz povijest, kao i svjetska kriminalna scena. Danas se ‘Most wanted list’ objavljuje na web stranicama svih policijskih organizacija, na Facebooku, Twitteru i na YouTubeu. Odnedavno na velikom plazma panou na njujorškom Times Squareu, praktički centru svijeta, vrte se slike deset najtraženijih ljudi.
Dječaci su često svraćali na obalu rijeke. Sva trojica su dane provodili u šumi, a kući su se musavi i blatni vraćali samo da bi nešto pojeli. Bili su zimski praznici 1950. godine na obali Mississippija, u gradiću kraj Minnesote.
Jedan od dječaka, u dobi od 14 godina, tijekom ručka na kuhinjskom je podu primijetio novine i počeo ih listati. Muška lica, ljutita i neobrijana, samodopadno su zurila u njega s deset crnobijelih fotografija na naslovnici. Deset najopasnijih bjegunaca u Americi, pisalo je iznad njih.
Jedno je lice odmah prepoznao. Tri su prijatelja, naime, još prije tri mjeseca na obali rijeke u jednoj pećini upoznali neobičnog skitnicu. Rekao im je da se zove Ray. Kad bi bio dobre volje, dao bi im slaktiše i prepričavao im svoja putovanja. Dječak je skupio hrabrost, nazvao policiju i šokirao ih. Skitnica Ray ubrzo je uhićen.
Tako je William Raymond Nesbit, poludjeli bandit, ubojica i jedan od najopasnijih bjegunaca, uhvaćen u roku od 48 sati otkad je dospio na prvu listu najopasnijih bjegunaca koju od tada već 60 godina redovito objavljuje američka savezna policija FBI.
Nesbit je bio dio četveročlane bande koja je u Iowi opljačkala draguljarnicu. Tri muškarca i jedna žena posvađali su se nakon pljačke, a Nesbit je s kompanjonom propucao i čekićem pretukao jedinu ženu u bandi i njezina ljubavnika. Ostavili su ih u skladištu koje su digli u zrak golemom količinom dinamita. Udarni val eksplozije porazbijao je sva stakla u krugu sedam kilometara. No, djevojka je čudom preživjela, a Nesbit je nestao na obali Mississippija. Sve dok ga nisu pronašli dječaci.
Do danas se na FBI-evoj listi najopasnijih bjegunaca, možda i najpoznatijoj listi kriminalaca na svijetu, našlo gotovo pet stotina ljudi. Uhićena, ubijena ili pronađena su 463, što je oko 94 posto. Trećina je uhvaćena nakon dojave građana, polovica odmah u prvoj godini u kojoj su dospjeli na listu. Samo 21 bjegunac se predao vlastitom voljom.
Kada je Robert Donovan, washingtonski novinar i zgubidan, prije točno 60 godina ušetao u FBI, nitko ga nije shvatio ozbiljno. Bilo je to doba kad su savezni agenti još njegovali imidž G-mana: uredno podšišanih i obrijanih mladića koji su u sivim balonerima ganjali mafijaše i pljačkaše banaka sa strojnicama u rukama.
- Dajte mi popis desetorice najopakijih tipova za kojima tragate. Mi ćemo to objaviti, zajedno s njihovim fotografijama – rekao je novinar smrtno ozbiljno. Popis je i dobio.
Prepoznavanje uz kavu
Tako je 7. veljače 1949. na naslovnici Washington Daily Newsa prvi put objavljena lista “Deset najtraženijih ljudi u Americi”, što je izazvalo golem publicitet u zemlji.
Legenda kaže da je sam J. Edgar Hoover, slavni direktor FBI-a, ideju odmah ukrao i 1950. osnovao posebni odjel koji će se baviti potragom za tim bjeguncima.
Od prvih 20 objavljenih fotografija, odmah je uhićeno devet kriminalaca. Nesbit je bio prvi, a Thomas Holden drugi.
Thomas Holden bio je tipični proizvod divljih američkih bandi sa Srednjeg zapada. Dvadesetih su takve bande poput divljih čopora lutale od banke do banke i ubijale bez razloga. Tražili su ga zbog pljačke poštanskog vlaka. Bio je impulzivan i okrutan.
I njegovo je ime ušlo na prvu listu. Sa slavnim Johnom Dillingerom , državnim neprijateljem broj 1, organizirao je bijeg iz kaznionice Leavenworth u Kanzasu 1930. Ubrzo je uhićen, a na slobodu je izašao tri godine prije objave prve liste. Živio je povučeno sa ženom Lilian i dvoje sinova punih 18 mjeseci. A onda je uzeo revolver i nakon jedne pijanke smaknuo nju i njezina dva brata. Na listi je bio od ožujka 1950. U Oregonu ga je prepoznao građanin koji je kriminalce s liste proučavao čitajući novine uz kavu. I Holden je uhvaćen.
Ta su dva slučaja popisu dala ogroman publicitet. Ubrzo su gotovo sve novine u zemlji redovito objavljivale popis čim bi se promijenio. Svaka je benzinska postaja, restoran ili drogerija zapadno od Washingtona listu s fotografijama držala na svom zidu. Kriminalci su možda uspješno bježali policiji, ali od očiju javnosti nisu mogli pobjeći. Gonili su ih kao pse. Sami bi kriminalci nakon uhićenja govorili da im je drago da su uhićeni jer im je dosta bježanja (Everett Krueger) ili da su znali da nemaju šanse čim im je ime dospjelo na listu (Alex Whitmore 1966.)
Gradske bitange
- Očekivao sam vas jučer – rekao je agentima Thurman Greene, uhićen 1991. godine.
Lista se mijenjala kroz povijest, kao i svjetska kriminalna scena. Danas se “Most wanted list” objavljuje na web stranicama svih svjetskih policijskih organizacija, na Facebooku, Twitteru i na YouTubeu. Prije mjesec dana na velikom plazma panou na njujorškom Times Squareu, praktički centru svijeta, zavrtjele su se slike deset najtraženijih ljudi. Kroz povijest su kriminalci smatrali prestižem ako bi dospjeli na listu, mnogi su se i natjecali da bi to uspjeli. Većina od 463 uhvaćenih su se ili sami predali, ili su ubijeni ili su pronađeni. Tek su rijetki s liste skinuti jer im je zločin zastario.
Pedesetih godina prošlog stoljeća listom su dominirali pljačkaši banaka, provalnici i kradljivci automobila. Svi odreda su bili gradske bitange koje su lomile ženska srca i raspaljivale dječju maštu, ali popis se ubrzo uozbiljio.
Turbulentnih šezdesetih, kada je Amerika vodila osporavani rat u Vijetnamu, na listi su bili revolucionari i borci protiv vlasti. Tema je bila politika. Već desetljeće poslije s tjeralica su se kočoperile mafijaške njuške, okrutni kriminalci i teroristi iz cijelog svijeta koji su predstavljali opasnost za Ameriku.
Seksualni predatori na listu su ušli osamdesetih, a devedesetih u velikom stilu narkolordovi iz Meksika i Kolumbije. Danas se lista sastoji od menadžera, šefova korporacija i ostalih kriminalaca bijelih ovratnika. Upotpunjuju je članovi uličnih bandi i pedofili.
Dva su kriterija prema kojima bjegunci ulaze u društvo desetorice odabranih. Prvo, moraju biti iznimno opasni za društvo zbog okrutnih zločina, a drugo, na listu dolaze samo oni za koje FBI smatra da bi ih javnost mogla prepoznati ili vidjeti negdje na cesti ili restoranu.
Dosad se s liste odlazilo samo u lijesu ili policijskim lisicama.
Cilj je jasan: što više ljudi zna tvoje lice, teže se skrivati. Kada za kriminalcima tragaju deseci tisuća ljudi, lakše ih je naći.
Autor: Tomislav Novak
Komentari