Autobusi s oglasima ‘Vjerojatno nema Boga’ moći će se vidjeti kako prolaze ulicama Barcelone na užas crkvenih dužnosnika.
Što se događa sa Španjolskom – državom koja je bila stjegonoša katoličanstva i domovinom Josemaríje Escrivije koji je osnovao Opus Dei 1928.? Državom gdje je 90 posto stanovništva rimokatoličke vjeroispovjesti i koja će biti ključna za sve buduće odnose između Rimokatoličke crkve i države, ne samo u Europi, nego i u svijetu? Križevi se uklanjaju iz škola, a uskoro kreću i autobusi koji će stanovnicima poručivati da Boga zapravo – nema. Vatikanu gori pod petama dok promatra kako socijalistička vlada lagano gazi sve njihove pomno izgrađivane dogme.
Sve je kulminiralo s osnovnom školom Macías Picavea u Valladolidu kada je u studenom prošle godine sudac dosudio da ta javna škola mora ukloniti sve križeve sa zidova u učionicama, s obrazloženjem da krše odvojenost države od Crkve. Rimokatolička crkva odmah je reagirala na presudu kao “nepravedan napad na povijesni i kulturni simbol” i kao znak da španjolska država postaje militantno svjetovna. Sada Crkvi dodatni udarac predstavljaju i autobusi koji će od 12. siječnja kružiti ulicama Barcelone i koji poručuju kako Bog ne postoji.
Uživajte u životu
Naime, skupine ateista u tom gradu slijedit će primjer oglašavanja na londonskim autobusima. Oglasi “Vjerojatno nema Boga. Sada se prestanite brinuti i uživajte u svojemu životu” moći će se vidjeti kako prolaze ulicama Barcelone na užas crkvenih dužnosnika.
Crkva u Španjolskoj “izvor zla” vidi u sadašnjoj socijalističkoj vladi na čelu s premijerom Joséom Luisom Rodríguezom Zapaterom koja je od 2004. godine legalizirala homoseksualne brakove i brzinski razvod, te želi liberalnije zakone o pobačaju i eutanaziji.
- Postoje strahovi, bilo bi naivno to demantirati. Ovo je ključna točka u suočavanju Crkve sa sekularizacijom u Europi i zapadnom svijetu – rekao je glasnogovornik Vatikana, velečasni Federico Lombardi, osvrćući se na Španjolsku.
Nekad državna religija
Za vrijeme Francove četrdesetogodišnje diktature koja je počela 1939., katoličanstvo je bilo službena državna religija. Sve do njegove smrti 1975. žene nisu mogle otvoriti vlastiti račun bez potpisa muževa ili očeva. Eh, kakva su to vremena bila, rekli bi neki. Danas žene zauzimaju neke od najviših političkih funkcija, mogu se razvesti po hitnom postupku i udati za drugu ženu ako to hoće.
Što je sljedeće? Je li Španjolska zaslužila strijelu Božju ili će se “strasti” smiriti, dovesti “u red” i 42 milijuna vjernika početi redovito odlaziti na mise kako i doliči bogobojaznom puku?
Španjolska važna i za katolike u Latinskoj Americi
Sve ovo u Španjolskoj velik je udarac i za Benedikta XVI. On se bio obvezao da će učiniti sve kako bi Europa ostala katolička i njemu je upravo Španjolska, uz Poljsku – i kako vole govoriti na Kaptolu “najkatoličkiju zemlju u Europi Hrvatsku” – posljednja nada na starom kontinentu koji je sve udaljeniji od Crkve pa je nije ni spomenuo u temeljnom dokumentu, Lisabonskom sporazumu. Španjolska je sa 42 milijuna stanovnika i kamen kušnje za cijelu Latinsku Ameriku koja ima 324 milijuna katolika. Hoće li se Španjolska pridružiti ostatku sekularne Europe i na taj put povući i Latinsku Ameriku ili će ostati jedno od posljednjih uporišta katolištva, jedno je od ključnih pitanja za Vatikan.
KOMENTARI Komentiraj
Ateistička inkvizicija | jutranji tip | 10.1.2009 12:39:07
bravo Kontra! napokon pravi komentar za ovu temu…ATEISTIČKA INKVIZICIJA Meni još nije jasno, zašto bi netko branio stav da Boga nema i pozivao se na pravo, kad je tako svejedno što će s njim biti za koje desteljeće, prah i pepeo. U svjetlu evolucije, NE POSTOJE PRAVA, a KAMOLI LJUDSKA! Posotoji samo mlin slučajnosti koji nemilosrdno melje sve u besmisao..
zanimljivo je.. | Kontra | 10.1.2009 12:21:56
..koliko su samouvjereni ovi ateisti u nepostojanje boga da su spremni tvrditi da ga nema..zbog cega? Jer ga nisu vidjeli? Koliko je jos stvari nerazjasnjeno unatoc toj nasoj super nauci u ovom nasem jadnom zivotu pa se vjeruje da postoji ili je postojalo…posrojie tisucu vidjenja i obracanja nobjasnjivih pojava diljem svijeta koje se ne daju naucno objasniti a koji se dogadjaju i ateistima,to se jednostavno spomene u nekom malom clanku jer je naravno vaznija vijest npr.kako je premijer kupio novi sat ili Seve ima novog decka…netkome je u interesu da sve to marginalizira i stavi pod rubriku razno ili zanimljivosti kao i u ovom listu..zbog toga ljudi ne samo da gube vjeru nego ne dopustaju da se vise javno ni ne spominje..ako je ikada crkva imala inkviziciju onda se bojim da nas sada tek ceka prava ateisticka inkvizicija….
Re: Dragi Jutarnji, visoko razvijeni šaman | fritz-si | 10.1.2009 11:26:19
[quote user="jutranji tip"]Eto to je čovjek po definiciji evolucije – Životinja! Kojom upravljaju GENI. NEMA slobodne volje. TA ŽIVOTINJA je došla iz NIŠTAVILA ide u NIŠTAVILO. BESMISLENA JE jer je produkt SLUČAJNOSTI bez ikakve SVRHE. SVEJEDNO JE JEL TA ŽIVOTINJA ČINI DOBRO ILI ZLO. Ubijanje roditelja ili djece je NEUTRALNO. NPR Divlja svinja jede svoje mladunce ako je gladna. To nije ni dobro ni zlo. Tako je to u igri evolucije…. SVE JE ISPRAVNO u kaosu slučajnosti….[/quote] Ovo što je dolje napisao, napisao je Aristotel 350 g.p.n.e. znači 350 godina prije neg su tvoji pastiri iz palestine zapisali svoje bajke i svoju povijest borbi za pašnjake i ostalu povijest ratova izmedju naroda onog područja te trenja sa rimskim imperijem. 350. g prije toga u Grčkoj je bila civilizacija na dovoljnoj razini, da su ljudi mogli razmišljati, debatirati i zapisivati njihova zapažanja o svijetu i mjestu čovjeka u njemu. I već su tada dokučili, da se čovjek razumom izdignuo iznad životinja. Tvoje pisanje je govor mržnje. Budi vjeran i živi u skladu sa naukom svoje vjere ali nemoj to prodavat kao jedinu ‘istinu’ i tražit, da i drugi živimo po tvome. A prije svega, kad govorimo o zakonima i ostalome, što uređuje život u današnjem društvu, tu nema mjesta za religiozne dogme. Možemo raspravljati o moralnim i etičkim dilemama ali u trenutku kad netko kaže, da je nešto tako jer tako govori bog, biblija ili papa, ja s njim nemam više šta razgovarat po toj temi. Nature, as we say, does nothing without some purpose; and for the purpose of making man a political animal she has endowed him alone among the animals with the power of reasoned speech . Speech is something different from voice , which is possessed by other animals also and used by them to express pain or pleasure; for the natural powers of some animals do indeed enable them both to feel pleasure and pain and to communicate these to each other. Speech on the other hand serves to indicate what is useful and what is harmful, and so also what is right and what is wrong. For the real difference [p. 29] between man and other animals is that humans alone have perception of good and evil, right and wrong, just and unjust polis . And this is what makes ‘man’ a political animal, for Aristotle.“> . And it is the sharing of a common view in these matters that makes a household or a city. speech One more candidate for the capacity that distinguishes humans from other animals. This is indeed a distinguishing mark for Aristotle. It is different from voice because it is a vehicle for communicating right and wrong. voice One more candidate for a feature that distinguishes humans from other animals. But Aristotle distinguishes between voice and speech. Some non-human animals have voice, and they use it to communicate pain and pleasure. pleasure and pain Is this what distinguishes humans from other animals – the capacity to experience pleasure and pain? Aristotle rules this out because some non-human animals experience pleasure and pain too. communicate This is one candidate for a capacity that distinguishes humans from other animals. Aristotle rejects it on the grounds that some non-human animals can communicate; this is common knowledge today in connection with a wide range of animals. good and evil, right and wrong, just and unjust The capacity to conceive good and evil, just and unjust, and right and wrong is what finally distinguishes humans from other animals. The working-out and sharing of a common view of right and wrong is what makes a city – the polis . And this is what makes ‘man’ a political animal, for Aristotle. Aristotle, 350BC
Dragi Ateisti, visoko razvijene životinje | jutranji tip | 10.1.2009 10:43:56
Eto to je čovjek po definiciji evolucije – Životinja! Kojom upravljaju GENI. NEMA slobodne volje. TA ŽIVOTINJA je došla iz NIŠTAVILA ide u NIŠTAVILO. BESMISLENA JE jer je produkt SLUČAJNOSTI bez ikakve SVRHE. SVEJEDNO JE JEL TA ŽIVOTINJA ČINI DOBRO ILI ZLO. Ubijanje roditelja ili djece je NEUTRALNO. NPR Divlja svinja jede svoje mladunce ako je gladna. To nije ni dobro ni zlo. Tako je to u igri evolucije…. SVE JE ISPRAVNO u kaosu slučajnosti….
Borna Nikola | abakus | 10.1.2009 09:17:24
Post ti je stvarno dug i pomalo „raskupusan“ (bez uvrede), ali s obzirom na to da ti je prvi, nije ni čudno. Pokušat ću na misli koje u njemu iznosiš odgovoriti što jednostavnije i što kraće, isključivo radi što lakše čitljivosti tog odgovora. Kao vjernik vjerujem da su svi ljudi Božja djeca, i da su, gledano tako, zaista svi (uvjetno rečeno, naravno) jednaki, tj. da su im početne predispozicije za određivanje prema zakonima „svijeta“ („svijeta“ u smislu onoga što nije duhovno) svima jednake. Priroda je čovjeka dvojaka: on je stvorenje „zemlje“ (opet pod ovim „zemlje“ mislim na ono što nije duhovno) jer je od „zemlje“ stvoren – tj. stvoren je od onog „materijala“ koji se na zemlji formirao i razvio, pod utjecajem evolucije koja je također Božje djelo. Razlika između čovjeka i svih drugih živih bića u onoj je Božjoj iskri koju je On u njega (čovjeka) udahnuo – čovjek od tog trena više nije samo „zemlja“, on time postaje i duhovno biće. Za razliku od svih drugih živih bića, dana mu je sposobnost razlikovanja dobra i zla i odabira, po vlastitoj volji, jednog ili drugog. To je velik dar, jer mu je kroz njega pružena mogućnost da napreduje, da se izdigne iznad svoje „zemaljske“, materijalne komponente, i da se približi Bogu, ali je i odgovornost, jer pogrešan izbor ima svoju cijenu. A ta je cijena takva da se čovjek koji je izabrao krivo (na što ima legitimno pravo, pravo koje mu je dao sam Bog) spušta u svojim postupcima ne na nivo životinja, već daleko ispod njihova nivoa. Zapravo, tim darom čovjek je izgubio pravo (mogućnost) da bude na nivou životinje – on se nužno ili izdiže iznad njih i približava Bogu, ili se spušta ispod njihova nivoa. Trećega nema. Moralan čovjek, čovjek koji je izabrao dobro, može biti ateist – on će u tom slučaju tvrditi da ga na taj moralan život i dobra djela navodi njegovo unutarnje (moralno) ja – ili može biti iskren vjernik, koji će tvrditi da ga na taj moralan život navodi Bog. I obojica će biti u pravu. Božja iskra, ono Božje u čovjeku, nalazi se u svakom od nas od našeg samog početka. Nalazi se u svakom od nas. Ako to što osjećamo u sebi (to moralno, koje nam jasno govori što je dobro a što nije) slušamo, onda slušamo Boga. A možemo to što osjećamo u sebi zvati kako god hoćemo. Slušanje tog glasa u nama, glasa Božjeg, glasa savjesti, ono je jedino što nas zaista vodi moralnom životu i dobrim djelima. Strah od Boga i strah od kazne za zla djela, znači nešto izvanjsko, što nam izvana dolazi kao prijetnja našoj osobi, može poneke ljude spriječiti od činjenja tih zlih djela (kao što i postojeći kazneni sustav može neke ljude spriječiti od ubijanja i pljački), ali ne znači i da su oni sami svojom dušom, srcem, po svojoj slobodnoj volji izabrali dobro. I prije ili kasnije takvima će se ukazati prilika da učine nešto loše za što će vjerovati (zbog raznih izgovora kojima će sami sebe obmanuti) da to nije zlo, kažnjivo djelo – i oni će to učiniti. Stvaran izbor na dobro, na moralan život, stoga nije i ne može biti rezultat nikakve vanjske prisile. On može biti rezultat samo osobne odluke, odluke na to da poslušamo u sebi bez ikakvih ograda i obmana (naših vlastitih ili onih koje nam nude drugi) to što „čujemo“ u sebi. Kako ćemo mi to što čujemo u sebi zvati, hoće li to za nas biti Božji glas ili glas našeg moralnog ja, nije baš jako bitno. Znači, temeljna razlika između ljudi nije u tome nazivaju li se oni ateistima, katolicima, pravoslavcima, budistima, židovima i bilo što drugo, nego je u tome što su oni sami , kao pojedinci, svaki za sebe, odabrali: Život u odbijanju slušanja onog glasa u sebi, život u obmanama i izgovorima kojima su taj glas u sebi koji im govori što je dobro a što zlo prigušili… ili onaj drugi život, koji uklanja obmane i izgovore i nastoji živjeti u skladu s tim glasom u sebi. Stoga je svaki čovjek koji se izjašnjava kao ateist u stanju učiniti sve ono isto što i svaki čovjek koji se izjašnjava vjernikom. Bilo to dobro, bilo zlo. Hoće li učiniti dobro ili zlo, ovisi samo o njegovoj osobnoj odluci. Ali ta odluka, kakva god ona bila, uvijek ima i svoje posljedice. I te posljedice ne pitaju radi li se o ateistu ili o vjerniku. Nevažno je kako se čovjek izjašnjava – važno je samo kako živi i što čini.
Komentari