Kockičicin iBlob

Muškarci su genetski modificirane žene. S današnjom tehnologijom žene je lako genetski modificirati da bi postale muškarci. Biologija dokazuje da je drugi spol muškarac, a ne žena, tvrdi Jones, autor bestselera ‘Y: porijeklo muškarca’

ZAGREB – Ljudska evolucija na Zapadu je završila, poručio je u ponedjeljak na svom predavanju u punoj dvorani Novinarskog doma u Zagrebu slavni britanski genetičar Steve Jones. Ono što je u kozmologiji Stephen Hawking, to je u genetici Steve Jones. Ova usporedba često se čuje kada se u javnosti predstavlja 65-godišnjeg Jonesa, profesora genetike na University College London. Naime, poput slavnoga fizičara, i Steve Jones čovjek je okrenut popularizaciji znanosti u javnosti. Autor je BBC-jeve serije “U krvi” i pisac niza popularno-znanstvenih knjiga od kojih su na naš jezik prevedene tri: “Jezik gena”, “Y: porijeklo muškarca” i Genetika za početnike” (izdavač Jesenski i Turk). Steve Jones u našoj je zemlji gostovao u sklopu Festivala znanosti, a u Zagrebu i Rijeci održao je nadahnuta predavanja na temu “Je li evolucija čovjeka završila?”

To pitanje postavila sam mu i na početku našeg razgovora.

- Evolucija na Zapadu se zaustavila jer su praktički nestale njezine pokretačke snage poput prirodnog odabiranja, mutacija i nasumičnih promjena. Pogledate li podatke o smrtnosti u Engleskoj u prošlosti i sada, spoznat ćete da je prije 500 godina vjerojatnost da neka beba doživi 21 godinu iznosila 30 posto. U Darwinovo doba ta je vjerojatnost iznosila 50 posto, a danas 99,9 posto engleskih beba doživi 21 godinu. Ako gotovo sve bebe dožive 21 godinu, onda nema goriva prirodne selekcije – rekao je Jones koji kao jedan od razloga usporavanja evolucije navodi i činjenicu da je na Zapadu manji broj starijih očeva. Naime, što su očevi stariji, to je veća mogućnost za mutacije u njihovim spermijima koje bi se onda prenijele na potomstvo. Ono što mi doživljavamo kao “genetsku pogrešku”, za evoluciju je pokretačka snaga jer jača genetsku raznolikost.

Nitko nema 1000 djece

- U prošlosti je u nizu društava uvijek bilo muškaraca koji su imali i do tisuću djece s brojnim partnericama. Primjerice, Džingis kan ili marokanski sultan Moulay Ismail koji je imao 888 djece. Danas nemate muškarca s toliko djece. Neki imaju jedno, drugi dvoje, troje ili rjeđe četvero djece. Ako se jako potrudite, možda ćete naći i muškarca koji ima 12 ili 15 djece. No, nitko nema 1000 djece, i to se odražava na distrubuciju gena – pojasnio je Jones.

Upitala sam ga kako gleda na predviđanja nekih znanstvenika da će se u budućnosti ljudi razdvojiti u dvije vrste.

- Ne slažem se. Grubo rečeno, vrstu čini zatvoreni pool gena: to je neka vrsta genetske države s vrlo čvrstim granicama. Unutar te države jedinke se mogu miješati, ali za miješanje izvan tih država postoje velike barijere tako da oplodnja nije moguća. Iako na prvi pogled uočavamo fizičke razlike između Afrikanaca i Europljana, povijest nas uči da nema nikakve reprodukcijske barijere u njihovim seksualnim kontaktima. Klasičan je primjer iz Londona gdje je u 16. stoljeću živjela prilično dobro prihvaćena crnačka populacija. Mnogi od tih aristokratskih Afrikanaca bili su uključeni u trgovinu robljem, a nakon pedesetak godina oni su nestali. Umrli su, no njihovi geni ostali su bijelim seljacima s kojima su se miješali. Isto vrijedi i u obrnutom smjeru, primjerice u Južnoj Americi gdje postoji snažno miješanje populacija Indijanaca, Europljana i Afrikanaca. Ne postoje nikakvi dokazi o postojanju reprodukcijskih seksualnih barijera među različitim narodima, a s globalizacijom slabe i kulturološke barijere među njima. Stoga ne vidim na koji bi se način ljudi podijelili u dvije različite vrste – ustvrdio je Steve Jones.

Oduševljen Likom

Razgovor smo skrenuli na njegovu fascinaciju biologijom koja datira u Jonesovo djetinjstvo kad je kao osmogodišnjak dalekozorom počeo promatrati ptice.

- Nisam niti dvojio o tome želim li biti biolog, a najveći dio moje karijere proučavao sam puževe. Zapravo, o sebi mislim kao o genetičaru puževa i nikada ne bih želio raditi ništa drugo. Ako ljudska vrsta skonča u nekom nuklearnom holokaustu, za koji strahujem da bi se mogao dogoditi, ili nas pokosi neka zarazna bolest, puževi će opstati – rekao je Steve Jones kojega istraživanje puževa povezuje i s našom zemljom. Kada je prije 43 godine radio svoj doktorat, proučavao je puževe u Lici. – Proveo sam mnogo vremena u Hrvatskoj i jako se dobro sjećam toga vremena jer su to bile formativne godine moga života. Oduševila me divna i netaknuta priroda Like – dodao je Jones.

Zatim smo porazgovarali o njegovu bestseleru “Y: porijeklo muškarca”. Rekla sam prof. Jonesu da mi se ta zanimljiva i zabavna knjiga jako svidjela, ali da nakon nje smatram da su muškarci genetski modificirane žene.

Ključni gen SRY

- U pravu ste: muškarci jesu genetski modificirane žene. Zanimljivo je za ljudsku vrstu kako je lako napraviti muškarca. Za to je važan samo jedan gen – SRY – koji stvara jedan protein. Taj je protein aktivan samo nekoliko tjedana ranoga razvoja embrija. S današnjom tehnologijom, žene je lako genetski modificirati da bi postale muškarci. Biologija zapravo dokazuje da je drugi spol muškarac, a ne žena. Jedini zadatak muškarca jest oploditi ženu, ali je i dalje enigma zašto muškarac postoji – naglasio je Steve Jones.

Nastavili smo razgovor na temu genetskog inženjerstva. Što prof. Jones misli o mogućnostima genetskih modifikacija u embrijima?

Dijabetes i DNK

- To je važno etičko pitanje. Genetske modifikacije koje smo na tom planu radili na životinjama na kraju su bile uspješne, ali uz enormne cijene poput uništavanja golemog broja životinjskih embrija. Slično bi bilo i s ljudima, no ne mislim da je to na horizontu. Zasad se događaju manje dramatične stvari. Primjerice par, koji je izložen riziku da će dobiti dijete s nekom teškom genetskom bolešću, podvrgne se umjetnoj oplodnji i bira embrij koji nema defektne gene. Možete li optužiti nekoga tko ne želi da mu se rodi dijete koje boluje od cistične fibroze? Nešto etički problematičnije jest kad ljudi imaju dijete koje boluje od neke genetske bolesti i odlučuju se za drugo dijete kako bi ono spasilo bolesnoga brata ili sestru transplantacijom koštane srži. Po meni, i to je u redu jer roditelji naposljetku imaju dvoje zdrave djece, a ne jedno dijete koje umire – ispričao je Steve Jones koji mi je priznao da ima kritički stav prema kompanijama koje nude komercijalne genetske testove. U Americi i Europi posljednjih godina ubrzano se razvijaju biotehnološke tvrtke koje nude testove za otkrivanje niza bolesti, uključujući rak te sklonost srčanim oboljenjima i dijabetesu.

- Vrlo je jasno da nismo našli gene odgovorne za učestale bolesti kao što su dijabetes i srčana oboljenja. Utjecaj gena vrlo je kompleksan, a najbolji primjer je čovjekova visina koja je 80-postotno genetski determinirana. Našli smo 44 gena koja su povezana s visinom, no svi ti geni zajedno objašnjavaju samo jednu dvadesetinu ljudske visine. Dijabetes je mnogo kompleksniji i neki znanstvenici smatraju da čak 800 gena igra ulogu u nastanku dijabetesa. Svaki gen ima vrlo mali učinak i ideja da ćete u ovom trenutku moći predvidjeti dijabetes na osnovi vašeg DNK potpuno je pogrešna. Stoga te kompanije ne govore istinu – pojasnio je Jones koji, ipak, smatra da su genetski testovi u nekim slučajevima korisni.

- Testovi mogu djelovati preventivno kod nekih bolesti kao što je dobro poznati oblik raka dojke koji je strogo nasljedan. Testiranje je korisno i kod jednoga nasljednog oblika raka debelog crijeva – naglasio je.

Upitala sam Jonesa za njegov stav o genetski modificiranoj hrani.

GM hrana nije od jučer

- Zapravo svaki dio hrane koji jedemo jest genetski modificiran, a porijeklo tih manipulacija seže u vrijeme kada se razvila poljoprivreda. Naravno, unošenje stranih gena, poput bakterijskih, u biljke jest novo, no ja ne vidim i ne mogu vidjeti da bi to moglo imati neki učinak na čovjekovo zdravlje. Ono što je sigurno istina jest da razni herbicidi i insekticidi mogu imati utjecaj na ljudsko zdravlje. GM hrana je u tom smislu sigurnija. Smatram da bi se na GM hranu mogla primijeniti ona izreka: mnogo buke ni oko čega – istaknuo je Jones.

Naposljetku, pitala sam ga koji je najveći izazov za modernu genetiku.

- Dekodiranje ljudskoga genoma pokazalo je ne znamo gotovo ništa o genetici. Postoji neka vrsta paralele sa srednjovjekovnim ananomom Vesaliusom iz Belgije, prvom osobom koja je ustvrdila da se srce sastoji iz četiri dijela. No, nakon Vesaliusa trebalo je proći još 200 godina prije nego što su ljudi uistinu shvatili kako krv cirkulira tijelom. Genetika je sada na razini na kojoj je bio Vesalius u 16. stoljeću. Mi smo, dakle, tek na početku dugoga puta kako bismo razumjeli genetiku.

Svijet, dokazano, nije star 6000 godina

- Kada je 1859. godine objavljeno Darwinovo “Podrijetlo vrsta”, bilo je mnogo religioznih ljudi koji su smatrali da Darwinovo djelo umanjuje ljude smještajući ih na istu razinu sa životinjama, posebice majmunima. U fizičkom smislu to jest naravno istina jer 93 posto našeg DNK dijelimo s čimpanzama. No, mi smo jedina životinja koja može govoriti, imamo sposobnost planiranja budućnosti, sposobnost da razumijemo prošlost, sposobnost za humor itd. Mislim da mnogi ljudi i danas smatraju da nas spoznaje o evoluciji čine manje ljudskima i zato odbijaju teoriju evolucije. No, vjeruje li uistinu netko da je svijet star 6000 godina, unatoč svim dokazima da to nije istina, onda mu ne mogu pomoći. No, inizistiram na tome da to ne prenosi svome djetetu – rekao je Steve Jones koji nije religiozan čovjek.

- Ja sam potpuno nezainteresiran za religiju. Među evolucijskim biolozima ima mnogo religioznih ljudi, poput Francisa Collinsa, voditelja projekta Ljudski genom. On je vrlo entuzijastičan kršćanin, ali to ga ni u jednom trenutku nije sputalo da bude odličan znanstvenik. Pogreška koju rade mnogi religiozni ljudi jest da smatraju da ono u što oni vjeruju mora biti istina. To se najbolje vidjelo tijekom inkvizicijskog suđenja Galileu. Znanstvenici ne vjeruju ni u što dok ne provjere neku teoriju – naglasio je Jones.