Zbog čega muslimanski intelektualci pristupaju fundamentalističkim pokretima?
Taner Edis
U Britaniji i Australiji uhapšeno je nekoliko lekara i inženjera posle serije neuspelih eksplozija automobila bombi. Hapšenje ovih dobro obrazovanih profesionalaca, zajedno s ulogom egipatskog doktora Ajmana al-Zavahirija, zamenika lidera Al Kaide, postavlja pitanje koje zadire mnogo dalje od otuđenosti među muslimanima na Zapadu i posledica američkih loših avantura na Bliskom istoku.
Doktori i inženjeri su profesionalci. Oni su dobrostojeći, dobro etablirani članovi društva, a ne marginalne ličnosti od kojih bismo mogli očekivati da budu uvučene u očajničke akte nasilja. Pored toga, oni imaju naučni bekgraund, a nauka obično nije povezana s religioznim žarom ili političkim fanatizmom.
Naravno, samo manjina vatrenih muslimana prihvata političko nasilje, a samo sićušni broj muslimanskih profesionalaca postavlja bombe. Međutim, prisustvo lekara i inženjera u fundamentalističkim pokretima upada u oči. U stvari, fundamentalistički lideri često imaju profesionalni bekgraund. Doktori koji organizuju grupe zasnovane na striktnom čitanju svetih knjiga i inženjeri koji vode islamske političke partije poznate su figure širom muslimanskog sveta.
Jedan razlog za ovo je razlika između kultura osnovne nauke i primenjene nauke. Širom sveta fizičari i biolozi uglavnom su skeptičniji i manje religiozni. Među inženjerima i biomedicinskim profesionalcima, međutim, konzervativna pa čak i fundamentalistički religiozna uverenja nisu toliko neobična.
Ovaj fenomen nije jedinstven za islam. U Sjedinjenim Državama, striktni hrišćani s inženjerskim bekgraundom dugo su vodili opoziciju Darvinovoj teoriji evolucije. U poređenju s biolozima, redovi medicinskih doktora uključuju mnogo veći procenat kreacionista.
U muslimanskom svetu primenjena nauka ima još više religioznih i političkih dodira. U njihovom naporu da prevaziđu vekove vojne i komercijalne zaostalosti, muslimani su pokušavali da se industrijalizuju, racionalizuju administraciju i usvoje moderne oblike političkog života. Inženjerski programi veoma se traže, a inženjeri uživaju status koji se može porediti s advokatima i lekarima na Zapadu. Najbolji i najpametniji mladi muslimani odlaze u primenjene nauke, dok bazične nauke gube privlačnost.
Međutim, postojala je stalna briga da se ove promene usvoje a da se ne korumpira muslimanska kultura – da se postigne tehnološka stručnost, a ipak zadrži muslimanska posvećenost. Da bi se stvari dodatno komplikovale, islamski svet je u periodu religioznih eksperimenata. Tradicionalne doktrine ostaju dinamične, ali se strukture religioznih vlasti menjaju da bi odgovarale pismenijem, urbanom stanovništvu.
Tradicionalno, muslimanski učenjaci sticali su svoj status usavršavanjem socijalno korisnog znanja, što je bio islamski zakon. Danas je, međutim, primenjena nauka takođe korisno znanje. Kao rezultat, u modernizovanom okruženju, doktori i inženjeri mogu se naći na pozicijama religiozne vlasti, predvodeći neku grupu za proučavanje Kurana i tumačenje svetih knjiga.
Muslimanski svet je dom mnogih uspešnih pokreta koji kombinuju doktrinarni konzervativizam s modernim izgledom koji podržava kapitalizam i prihvata tehnologiju. Profesionalci su bili integralni deo takvih pokreta, pošto modernizacija ohrabruje akciju više nego rezignaciju. Političke ideje lako se prevode u religiozni jezik i u izuzetnim okolnostima nasilni džihadizam koristi se za izražavanje političkih frustracija.
Ali, mogućnost nasilja ne bi trebalo da nas spreči da primetimo da fundamentalna ubeđenja takođe motivišu pozitivni politički aktivizam. Islamisti (kao što su oni u Hamasu) stiču kredibilitet u muslimanskom stanovništvu zbog društvenih usluga i podrške zajednica čiju organizaciju pomažu. U stvari, fundamentalistički profesionalci često se ističu u takvom aktivizmu. Njihov puritanski religiozni stil postavlja jedan idealni moral s jasno izvedenim pravilima. Inženjeri su voljni da promene svet prema detaljnom planu, kao što su i obučeni da rade.
Mada su mnogi islamisti danas usvojili umereniju, demokratsku politiku, religiozno obojeno političko nasilje uvek će privlačiti neke profesionalce. Pored toga, mada islamizam sve više postaje oblik desničarskog populizma, islamisti mogu biti legitimni deo nekog demokratskog političkog pejzaža, kao desničarski hrišćani u SAD.
U stvari, jedna vrlina demokratije je njena sposobnost da prigušuje nasilne tendencije. Ali, ako želimo da ohrabrimo demokratske trendove u političkom islamu, moramo naučiti da o islamistima mislimo kao o političkim protivnicima, a ne kao nasilničkim neprijateljima s diplomama.
Autor je rođen i obrazovan u Turskoj, a sada je profesor fizike na Državnom univerzitetu
Truman u Misuriju
Komentari