Grad Kuliakan, prestonica meksičke provincije Sinaloa, postao epicentar nasilja i rastućeg narkobiznisa
Meksiko, juna – Valcer za narkokumove, romani o princu koji osvaja pobožnu lepojku, svetac za zaštitu od zakona, nove mrtvačnice i kapele, sve su to usputni proizvodi cvetajućeg narkobiznisa. Pitomi kupus, grašak i boranija rastu na lejama, odmah pored zasada marihuane i zasečenog maka, oko grada Kuliakana, prestonice provincije Sinaloa i epicentra meksičkog rastućeg narkotrafikantskog biznisa.
Pred kućercima parkirani su džipovi i hameri. Stanovi tek treba da se nadgrade, ili su daleko od očiju i nišana zavučeni u neku hacijendu sa aerodromskom pistom u predgrađu. Centar Kuliakana je za biznis, zabavu i kulturno uzdizanje. Pre dvadesetak godina ovaj grad od 700.000 stanovnika podmirivao se sa dve mrtvačnice, danas ih ima 20, a grade se i nove. „Radije ću pet godina biti kralj, nego petnaest godina volina”, veselo se pevuši u refrenu jedne od stotinu turbofolk pesmica koje se vrte na radio-talasima širom zemlje sombrera. One spadaju u trend narkokulture, veličaju hrabrost, raskošan i kratak život mladih bosova. Pevaju se na zabavama bolje rangiranih kumova, uživo…Ali narod ih na cedeovima kupuje kao alvu. Kada su nedavno naručioci narkobalada, pevanih uz malu harmoniku u ritmu polke ili po taktu valcera, nezadovoljni izvedenim numerama usmrtili superzvezdu Serhija Homesa (34), lice mu je prethodno unakaženo opekotinama od žara. Na očima od kojih su crvenele sve meksičke tinejdžerke ostali su ugašeni opušci. Trubaduri narkopopevki slušaju se sve više sa obe strane granice, i u SAD i u Meksiku, uprkos tome što su ih pojedine radio-stanice izbacile iz svog programa da se „ubice i kriminalci ne bi veličali kao heroji”.
Kad crkva prokišnjava
Teško je razlučiti stvarnost od fikcije, naricanje nad mrtvima od veselo-tugaljivog romantično banalnog turbonarkofolka. Ali oni koji se na naučnoj bazi bave narkobiznisom kažu da samo u gradu Kuliakanu živi naselje od hiljadu pet stotina profesionalnih ubica. Njihov je posao da za šaku dolara (hiljadu, dve, pet… ubiju označenog, tačno po porudžbini: metak, nož, konopac…odsečena ruka, prst, nos, uši…go ili obučen…sa podjednakim elanom odrađuje se svaki detalj iz narkorecepta za ućutkivanje izdajnika. Sačekuša ili tiho davljenje? To svakako zavisi isključivo od poslovnog cilja naručioca. Zakoni pablik rilejšena su jasni. Važna je poruka koja se šalje živima. Ubijaju se novinari, policajci, narkopevači, sveštenici, ne samo narkosi iz suprotnog kartela.
Kratak život narkobiznismena uvijen je u romantičnu oblandu. U vreloj, vlagom zasićenoj, prestonici nalazi se i malena crkva. Mlada lepojka svake nedelje ponizno odlazi na misu. I dok u ushićenju moli Svevišnjeg za oproštaj, na njeno lepo lice padaju kapi kiše. Crkveni krov prokišnjava, ali tu je spasilac koji stiže u metaliziranoj grdosiji na četiri točka. On popravlja limeni usijani krov na crkvi, spasava lepojkino lice i samo se po sebi razume…osvaja njeno srce. Idila je brzo okončana serijom rafala iz nekog kalašnjikova. Glavni lik iz novog romana „Bandit jarac” usmrćen je samo nekoliko meseci pošto je crkva prestala da prokišnjava. Lepojkino lice ostalo je okvašeno. Zauvek.
Svetac protiv policije
Među brojnim piscima koji su se rešili da svoje spisateljsko pero izoštravaju na temi droge, gerile, opasnog života, oružja smrti, i sve to mešaju sa mednim poljupcima kakve pobožne vragolanke, ističe se Leonidas Alfaro Bedolja. On upravo dovršava svoj sedmi roman smešten u Kuliakanu, kao i radnja prethodnih šest priča. „Ovo je jedino mesto, kaže za lokalne novine popularni pisac, gde su likovi iz stvarnosti zanimljiviji i moćniji nego u fikciji, pa je zato nepresušni izvor inspiracije.”
Duhovnost na ovom podneblju nije zapostavljena. Hesus Malverde je kao zaštitnik narkokumova promovisan u sveca još kada ga je kao meksičkog Robina Huda, dok je „uzimao od bogatih i davao siromašnima”, izrešetala (1909) meksička policija. On sada sa neba štiti sve svoje sledbenike na njihovim trnovitim stazama.
Svetilište na njegovom grobu, u Kuliakanu, posećuju najmoćniji kumovi. Tu dobijaju blagoslov i zaštitu za dalje poduhvate. Pridružuju im se i siromašni ilegalci. Oni od svetog Malverdea očekuju da ih zaštiti od policije kad ilegalno prelaze granicu u potrazi za poslom u SAD. Sa druge strane, u obećanoj zemlji, likovi ovog narkosveca mogu se naći na majicama ili ucrtani na figurama za sreću. Mnogi uspešni kalifornijski Meksikanci u svojim vilama podigli su oltar svetom Malverdeu. Manje imućni se samo mirišu njegovim parfemom. I to je dosta da rastera policiju.
Svetac je, međutim, dosta podbacio u svom rodnom Meksiku. U zemlji je za osamnaest meseci 4.000 ljudi podleglo pod naletom profesionalnih ubica. Sedam federalnih policajaca poginulo je u Kuliakanu pokušavajući da uđe u kuću jednog od kumova kartela, prošle nedelje. Za tog negostoljubivog domaćina iz Sinaloe veruje se da je naručio ubistvo šefa federalne policije u Meksiko Sitiju 8. maja. Više se o zemljama Latinske Amerike, gde raste narkomafija, ne govori kao o „kolumbizaciji”. Sada se za Peru, na primer, kaže da se strahuje od njegove „meksikanizacije”. Trubaduri i pisci vredno stvaraju svoja dela i izvoze ih u svet. Ima još crkvenih krovova koji prokišnjavaju i još više uplakanih udovica u Kuliakanu.
Zorana Šuvaković
Komentari