Ravnatelj berlinskog Instituta Max Planck za ljudski razvoj, dobitnik brojnih znanstvenih nagrada, u Zagrebu je promovirao svoju posljednju knjigu ‘Snaga intuicije’ i ustvrdio da je ‘osjećaj iz trbuha’ ključan ne samo u ljubavi, već i u znanosti i bi
Ponekad najbolje odluke donosimo intuitivno, višak informacija, pa i više razmišljanja o problemu ne znači uvijek i donošenje bolje odluke ili zaključka – tvrdi poznati njemački psiholog Gerd Gigerenzer, ravnatelj berlinskog Instituta Max Planck za ljudski razvoj, vrsni popularizator znanosti i autor niza bestselera. Njegova posljednja knjiga “Snaga intuicije” (nedavno objavljena u izdanju Algoritma) prošle je godine bila u užem izboru za nagradu Aventis, najprestižniju svjetsku nagradu u kategoriji znanstveno-popularnih knjiga, dok joj je časopis Bild der Wissenschaft dodijelio titulu najbolje znanstvene knjige 2007. godine.
Gigerenzer (61) boravio je ovih dana u Zagrebu, gdje je u ponedjeljak navečer na Filozofskom fakultetu održao zanimljivo i vrlo posjećeno predavanje.
Profesore Gigerenzer, što je zapravo intuicija? Je li ona dio naše inteligencije?
- Da, intuicija je osjećaj koji najbrže dolazi u svijest, ona vodi mnoge naše aktivnosti. U njezinoj su pozadini faktori kojih nismo svjesni. No, intuicija nije šesto čulo ili “Božji glas”, ona je inteligencija nesvjesnoga.
Za intuiciju često koristite termin gut feeling, osjećaj iz trbuha?
- U engleskom jeziku intuicija je povezana s trbuhom. U njemačkom jeziku intuicija je povezana s utrobom. Prošli tjedan razgovarao sam s jednim odvjetnikom čiji je klijent bio na operaciji tijekom koje su mu odstranili dio crijeva. Čovjek je tvrdio da je zbog te operacije izgubio dio intuicije.
Čini se da u modernom društvu intuicija ima lošu reputaciju. Zašto?
- Mislim da je to pogrešno. Intuicija je važno oruđe kod znanstvenih otkrića, ali i kod menadžera. Ona je posebice važna u našim osobnim odlukama. Primjerice, osobu u koju se zaljubite, birate intuitivno, a ne tako da prethodno obavite različite kalkulacije. Razlog današnjeg obezvređivanja intucije jest povijesni. Naime, u dobra prosvjetiteljstva, razum je postavljen iznad intuicije, a muškarac iznad žene. Stoga u mnogim zemljama na Zapadu ljudi misle da su muškarci racionalna bića, a žene intuitivna. No, to je velika greška.
Pa ipak, u svakodnevnom životu često prihvaćamo tu ‘zabludu’ da mi žene imamo bolju intuiciju?
- Kako bi se utvrdilo je li ta zabluda točna, vođene su mnoge studije. U jedan od tih eksperimenata bilo je uključeno 10.000 ljudi, a ispitanicima su pokazivali po dvije fotografije. Na jednoj je bio lik s iskrenim osmijehom, a na drugoj s lažnim. Ispitanici su morali odgovoriti na pitanje koji je osmijeh iskren. Žene, za koje se vjeruje da su intuitivne, u 70 posto slučajeva točno su procijenile koji je osmijeh iskren. No, muškarci su pogodili u čak 71 posto slučajeva. Dakle, muškarci su jednako intuitivni kao žene, a kao primjer često navodim policajca Dana Horana koji u zračnoj luci u Los Angelesu treba otkriti krijumčare droge. Jedne večeri na terminalu punom ljudi Dan Horan šetao je među putnicima neupadljivo odjeven.
Ugledao je ženu koja je doputovala iz zračne luke Kennedy u New Yorku, a za sobom je vukla generički crni kofer s kotačićima s kakvima putuju mnogi ljudi. U jednom trenutku njihovi su se pogledi sreli. Horan nije prišao toj ženi, ali je radiovezom obavijestio kolegu izvan terminala da je zaustavi. Policijski pas nanjušio je tragove droge u njezinom kovčegu, a unutra je nađeno i 200.000 dolara u gotovini. Žena je priznala da je taj novac nosila za kupovinu droge, koju je zatim namjeravala prodavati u New Yorku. Kada sam pitao Dana kako je među stotinama ljudi na terminalu izbarao baš tu ženu za provjeru, nije mi znao odgovoriti. Rekao je samo da je tražio nekoga tko je pokušavao pronaći njega.
Je li intuicija važna u sportu?
- Da, ali ne samo u sportu. Vodio sam brojne razgovore s menadžerima u velikim investicijskim bankama. Pitao sam menadžere kako iz mnoštva informacija s kojima raspolažu donose najbolju odluku. Menadžeri na nižem ili srednjem korporativnom položaju izbjegavaju donositi odluke na temelju intuicije, jer im to neće biti uzeto kao olakotna okolnost u slučaju da pogriješe. Oni se više oslanjaju na činjenice i informacije.
Kako je intuicija povezana s investiranjem?
- Prije dva tjedna bio sam na ručku s Mervynom Kingom, guvernerom Engleske središnje banke. Pričali smo o njegovu viđenju financijske krize, posebice o onome što se dogodilo na Islandu. On je mnogo prije uvidio da Island ima bankarski sustav koji je prevelik za tu zemlju. Islandska vlada i bankari bili su jednostavno heuristični, oni su postupali intuitivno. Slijedili su jednostavnu logiku: ako se drugi i veći mogu zaduživati i davati kredite, zašto ne bismo mogli i mi, jer veće je i bolje. Bili su uspješni, a njihova je intucija bila dobra u uvjetima kada je svijet bio relativno ekonomski stabilan. No, kada u globaliziranom bankarskom svijetu na jednom mjestu dođe do poremećaja, on se raširi. Tu se onda postavlja pitanje hoćete li se oslanjati na superkompjutor i na ono što se smatra općeprihvaćenim postavkama ili ćete slijediti savjete onih stručnjaka koji i dalje samostalno razmišljaju i, oslanjajući se na intuiciju, upozoravaju što se može dogoditi. Da su se na to oslanjali, do sloma ne bi došlo.
Jeste li vi racionalni ili intuitivni?
- U svom znanstvenom radu sam i racionalan i intuitivan. Kada bismo u znanosti uvijek bili samo racionalni, a ne i intuitivni, nikad ne bismo otkrivali nove stvari.
Što biste savjetovali našim čitateljima, kada da budu racionalni, a kad intuitivni?
- Kad ste ekspert na nekom području, dobro je vjerovati prvom impulsu i ne razmišljati previše. Mnogi ljudi se trude živjeti hiperracionalno što se, primjerice, vidi u kupovini. Traže najbolje i ponekad obiđu sve robne kuće i butike, a naposljetku im se često dogodi da ništa ne kupe jer se trgovine zatvore. To su “maksimalisti”, oni muku muče da postignu ono najbolje.
S druge strane su “zadovoljnici”, oni se zadovoljavaju ograničenom potragom i brzo donose odluku pri prvoj dobroj prilici. Istraživanja pokazuju da su maksimalisti često depresivni perfekcionisti dok su “zadovoljnici” mnogo optimističniji i zadovoljniji u životu.
Znanstvenom metodom odabrao pogrešnu ženu
Benjamin Franklin u svom pismu nećaku jednom je napisao da ‘kad ne možeš donijeti odluku, postavi dvije suprotne kolone i strane, te popiši sve razloge za i protiv neke odluke. Kada o njima budeš razmišljao dva ili tri dana, izvedi operaciju sličnu matematičkim postupcima: razmotri kakvu težinu imaju pojedini razlozi ili motivi u svakome retku. Kada zbrojiš sve jednakosti u svim kolonama, vidjet ćeš da postoje razlike’.
Do dana današnjeg sreo sam samo jednu osobu, jednog ekonomista koji je slijedio Franklinovu metodu pri izboru partnerice. Žena koju je oženio bila je kandidatkinja s najvišom očekivanom dobiti. No, on se od nje u međuvremenu rastao – ispričao je prof. Gigerenzer.
Komentari