Vojnici, junaci… Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz svog brojnog stanja. Naš puk je žrtvovan za čast Beograda i otadžbine… Vi nemate više da brinete za živote vaše koji više ne postoje – uzviknuo je major Dragutin Gavrilović tog 7. oktobra 1915. godine, uoči odsudne bitke za odbranu Beograda u Prvom svetskom ratu. Malo je, međutim, poznato da Vrhovna komanda nikada nije donela takvu odluku i ceo govor, koji se uči u školama kao primer junaštva, samo je snažna metafora.
- Vrhovna komanda takvo naređenje kojim bi žrtvovala neku jedinicu sigurno nije izdala. Ni tada, a ni pre ni posle. To je samo još jedan od mitova srpske istorije, kakvih ima mnogo. Major Gavrilović želeo je govorom da nadahne i ohrabri borce, a samog sebe, pred predstojeću tešku bitku. Istovremeno je omogućio predah odbrani Beograda – kaže Mile Bjelajac, istoričar i naučni savetnik Instituta za noviju istoriju Srbije.
Slavna naredba izdata je u rano popodne 7. oktobra 1915. uoči bitke sa nadmoćnijim 59. austrougarskim pukom, koji je već prešao Savu u podnožju Kalemegdana i počeo da pravi utvrde.
- Bataljon kojim je komandovao major Gavrilović, već tada slavni i dokazani vojskovođa iz balkanskih ratova, bio je deo 10. kadrovskog puka pristiglog sa juga i uvrštenog u trupe za odbranu Beograda – priča Bjelajac.
Karađorđeva ulica, okolina Kule Nebojše, prostor Donjeg grada i današnjeg Zoološkog vrta bilo je poprište žestoke bitke u kojoj je većina vojnika izginula, a major Gavrilović teško ranjen. Žestoko dejstvo austrijske artiljerije pretvorilo je srpske položaje u hrpu ruševina, a rastojanje između srpskih branilaca i austrijskih položaja na nekim mestima nije bilo veće od 30 m. Neprijatelju se nikako nije smelo dozvoliti da utvrdi mostobran. Prvo je u napad krenuo žandarmerijski odred koji, uprkos teškim gubicima, nije uspeo da potisne neprijatelja. Jedino rešenje bilo je da sve raspoložive srpske jedinice na ovom sektoru fronta izvrše opšti kontranapad.
Oko 14.30 major Gavrilović je prikupio svoja tri voda, dva voda 3. bataljona, Sremski odred. Pred kafanom „Jasenicom“ izdaje slavnu zapovest i vodi svoje vojnike u juriš.
- Ideja je bila da snažnim kontranapadom odbaci austrijske trupe i vrati ih u Savu – kaže Bjelajac.
Žestoki napadi srpske vojske su se nastavili sve do sumraka. Kako su zabeležili hroničari, austrijski položaj na nasipu je bio ugrožen i samo je noć spasila austrijske jedinice od poraza. U toku noći 7-8. oktobra Austrijanci su nastavili da prebacuju pojačanja preko Dunava. Između 8-9. oktobra jedinice Kombinovanog odreda više nisu branile prelaze preko Save i Dunava, već su se izvlačile na rezervne položaje. Austrijske snage su 9. oktobra 1915. god. istakle Austro-ugarsku i Nemačku zastavu na zgradi Starog dvora.
- Major Gavrilović je evakuisan iz Beograda i, pošto je bio teško ranjen, prevezen u bolnicu u Čačku, iz koje je kasnije, na svoju ruku, izašao. Povlačio se sa srpskim trupama preko Albanije, učestvovao u proboju Solunskog fronta i kasnijem oslobađanju Srbije – priča Bjelajac.
Posle prvog svetskog rata major Dragutin Gavrilović unapređen je u čin pukovnika, i dugo bio na službi u Kruševcu. Drugi svetski rat proveo je u zarovbljeništvu u Nemačkoj, kao jedan od oficira kraljevske vojske zarobljen u Sarajevu 16. aprila 1941. Posle rata vratio se u zemlju iz zarobljeništva, ali je ubrzo umro u svom stanu na Slaviji. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.
Slavni govor
- Vojnici, tačno u 15 časova neprijatelja treba razbiti vašim silnim jurišem, razneti vašim bombama i bajonetima. Obraz Beograda, naše prestonice, mora da bude svetao. Vojnici! Junaci! Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz brojnog stanja. Naš puk je žrtvovan za čast Beograda i Otadžbine.Vi nemate, dakle, da se brinete za živote vaše, oni više ne postoje. Zato napred, u slavu! Za kralja i Otadžbinu! Živeo kralj, živeo Beograd! – komandovao je major Gavrilović. Uz gromoglasni poklič srpski vojnici su krenuli u kontranapad i gotovo svi izginuli. Major je teško ranjen.
Umro u krevetu
Još jedna kontroverza prati lik i delo majora Gavrilovića. Često mu, neopravdano, zameraju da je “komandovao juriš otpisanima”, a sam umro u krevetu. Zaboravlja se, pritom, da je major Gavrilović, teško ranjen u odbrani Beograda.
- Veoma često se dešava da slavne vojskovođe život ne završe na bojnom polju, nego kao stari ljudi, u kući ili bolnici. Na primer, slavni vojvoda Bojović takođe je umro od bolesti, u krevetu. Ne vidim u tome ništa problematično – kaže Bjelajac.
***
vinogradar
Nedelja, 07. 08. 2011. 20:16h
@Gavrilovic : Bas tako, „razbijen mit„ je vodica za ispiranje usta gosn Mileta, da se pokaze kao poznati istoricar u novinama. Svasta, pokazuje stvari koje su bajatije od njegovog instituta. Sto nije napisao kako je covek ziveo u bedi i nemastini, a da su ga po povratku iz zarobljenistva komunisti redovno batinali. Cudo nije se setio majora Tepica, da kaze neku o njemu, nego lupa ko maksim po diviziji. A kad „razbija` mitove, sto nije pomenuo da se „izdaja„ Brankovica nije pominjala u Srbima, sve dok katolicki svestenik u 17-tom veku nije to zapisao i propagirao u svojim besedama. To bi recimo bilo korisno trosenje papira.
***
Neven1971Odzaci
Nedelja, 07. 08. 2011. 16:28h
neregistrovan korisnik
Da je vodjena pametna politika, niko nebi morao da gine. Cesto kada politicari glume ponos, a ustvari rade po nalogu velikih sila strada narod, ovi bezimeni vojnici i njihov zaludjeni komandant. Posle Isvetskog rata su ratni invalidi prosilina licama Beograda a heroj rata Milunka Savic je cistila klozete, dok su profiteri koji su gladnojsrpskoj vojsci uvaljivali brasno pomesabo sa peskom gradili vile na Dedinju i Senjaku, a sin Nikole Pasica trosio silne pare na provod…patriotizam je odlican biznis..
***
CedomirSolunac
Nedelja, 07. 08. 2011. 17:00h
neregistrovan korisnik
Prosto, prinudjen sam da napisem komentar i to koristeci ime moga dede, jednog od Solunskih boraca. Prava rec bi bila glupost, ali pokusacu da je ublazim i napisem – neukost. Trudim se da izbrisem primisli zle namere kod pisca ovog clanka, nije valjda takva bila namera?! Valjda nije?! Kratko, nijedna komanda nikada nije i nece izdati naredjenje u kome se eksplicitno naredjuje da svi koji ucestvuju u operaciji moraju poginuti. Naredjenja se izdaju kratko i uvek sa naznakom da se nesme povlaciti do dalje naredbe. Komanda se trudi da ne demoralise vojnike, cak i kada jasno izgleda da je zadatak bez povratka. Major Gavrilovic je dobio naredbu, ali mu je usmeno receno da ne racuna na povlacenje ili na pomoc. Oni su bili zrtvovana odstupnica. To je bilo jasno i tu je bilo dovoljno da se kaze: „Vi stitite Srpsku vojsku“. Nema nikoga ko to moze da napise ili kaze drugacije, pa ni nasa komanda u tom momentu. Nedvosmisleno je da ni major Gavrilovic kao iskusan oficir ne bi ucinio takvu stvar da nije bilo njemu jasno receno sta je u pitanju. I u drugim slucajevima i u svim kriznim situacijama tokom istorije, ne samo srpskog naroda, postoje ovakvi primeri da je jedna jedinica, ili vise njih, zrtvovana zbog opsteg dobra. Nije to neuobicajeno i nije to retkost. Velicina branilaca Beograda pod komandom majora Gavrilovica je u tome sto su u bitku usli svesni da se iz nje nece izvuci na drugi polozaj. Oni su bili svesni svoje zrtve i junacki su ostali na polozaju. Slava im.
***
Komentari