Pod rubrikom politika, Špigel u internet izdanju izveštava o tome zašto već više od nedelju dana nema ni čaja ni kafe za vodeći personal u briselskoj EU komisiji. Najnoviji luksuzni automati za kafu, koji su po komadu plaćani 5000 ili 6 000 evra, oslobađaju isuviše štetnog nikla i olova. Zabrinutost je velika – pre svega za sopstveni ugled. Komesar za industriju Ginter Ferhojgen je bio zgranut. On je svog kolegu zaduženog za upravu, Sima Kalasa, pitao zbog čega je svaka mašina morala skupo da košta? Kalas je slegao ramenima, jer ni sam ne zna zašto. Običan skroman aparat je normalno funkcionisao, kafa ili voda za čaj bile su hemijski ispravne. I to je bilo dovoljno, kaže Ferhojgen. Ali u januaru su odjednom na gornje spratove u sedištu EU u briselskoj Evropskoj četvrti, postavljeni novi veliki aparati za kafu i druge napitke. Najveći broj EU poslenika, kao ni komesar industrije Ferhojgen nisu znali da 20 italijanskih mašina spadaju u najfinije među finima i koštaju oko 100 000 evra.
„Sasvim poseban ukus“
Najvažnije se saznalo zahvaljujući jednom austrijancu saradniku arhiva, koji je posumnjao da nešto nije u redu, jer je kafa imala sasvim specifičan ukus. On je poslao uzorak na probu u Austriju. Rezultati analize pokazali su da u kafi ima isuviše metala nikla i olova koji su opasni po zdravlje. Belgijske vlasti su nakon još jedne provere upozorile na aparate poznatog italijanskog proizvođača Cimbali. Italijani su odbacili svaku odgovornost. Uzrok bi mogla biti i velika koncentracija štetnih materija u vodovodnim instalacijama koje snabdevaju kafe mašinu. Ovaj problem će biti uskoro rešen, nezgodno pitanje glasi: da li šefovima zaista treba mašina od više hiljada evra za topli napitak, pogotovo ako je reč o novcu poreskih obveznika?
Komentari