Barack Obama bi nakon što Izrael zaključi operaciju obnovio mirovne pregovore
ZAGREB – “Bliski istok naći će se na dnevnom redu mog tima već prvi dan mandata”, jedine su riječi kojima je novoizabrani američki predsjednik Barack Obama popratio sad već trotjednu izraelsku vojnu operaciju u Pojasu Gaze koja je odnijela gotovo 1100 života, od čega su više od polovice civili, većinom žene i djeca. Kad se pak ta jedina Obamina izjava stavi u kontekst analize Amosa Harela iz Haaretza za Jutarnji list od srijede da će vojna operacija trajati do stupanja na vlast novog američkog predsjednika, postaje jasnijim jedan od mogućih razloga koji su potaknuli Izrael da krene u akciju baš krajem prosinca.
Neke arapske i islamske zemlje su sukrivci u genocidu u Pojasu Gaze
Iako vlada u Jeruzalemu stalno ističe kako je glavni razlog za vojni udar bio jednostrani Hamasov prekid primirja te intenziviranje raketiranja izraelskih gradova na jugu, može se iščitati još niz razloga koji su pokrenuli akciju koja je gotovo naišla na odobravanje arapskog svijeta. Uzevši u obzir Harelovu analizu, izraelska bi vojska trebala do utorka i Obamine inauguracije odraditi najveći dio vojnih operacija i doslovce “slomiti kičmu” vojnim kapacitetima Hamasa uništivši infrastrukturu za ispaljivnje raketa.
Povratak Fataha
Da je u tome sve uspješnija, potvrđuje i tekst koji je Ismail Haniya, čelnik Hamasa, objavio u današnjem Independentu pozivajući svijet da prisili Izrael na prekid vatre. Osim toga, Hamas je već u srijedu navečer najavljivao da je spreman na prekid vatre. Dakle, Izrael bi vojnim uspjehom protiv Hamasa otvorio prostor političkom povratku Fataha, umjerne palestinske frakcije u Pojas Gaze, odakle je silom istjeran prije dvije godine.
Takav bi rasplet osnažio i struju unutar Hamasa koja je spremna na pregovore s Izraelom te bi Obama mogao već prvih dana svog mandata najaviti obnovu mirovnih pregovora i skoro ostvarenje konačnog cilja – formiranje palestinske države!
Žrtve:
U akciji je poginulo gotovo 1100 ljudi a ranjenih je više od 5000
Tako bi se prvom tamnoputom američkom predsjedniku otvorila mogućnost da napravi povijesni proboj u izraelsko-palestinskom sporu koji bi s odobravanjem svakako dočekali izraelski arapski susjedi Egipat i Jordan, ne bi mu bili neskloni ni u Ankari ni u Damasku, a na stol bi se mogao vratiti i prijedlog pomirenja Izraela i ostalih arapskih i muslimanskih zemalja koji je prije šest godina predložio sadašnji saudijski kralj Abudlah II. Prema tom bi sporazumu Izrael napustio područja okupirana 1967. godine, azatim bi ga priznale sve muslimanske zemlje.
Obama bi tako kao broker mira na Bliskom istoku stekao veliku popularnost u Izraelu, koji u prvi mah nije bio presretan njegovim prijedlozima o odnosima s Iranom.
Rast američkog utjecaja
No, taj bi uspjeh posebno odjeknuo u arapskom i muslimanskom svijetu u kojem je ugled SAD-a tijekom Busheva mandata pao na vrlo niske grane. Tako bi se, uz najavljeno povlačenje iz Iraka, otvorio velik prostor za rast ugleda nove američke administracije u tom dijelu svijeta, što bi pak osnažilo i američki utjecaj. Potom bi se moglo očekivati ubrzavanje izraelsko-sirijskih mirovnih pregovora, dok bi Iran izgubio mehanizme za jačanje svog utjecaja i potkopavanje mira na Bliskom istoku. U takvim bi okolnostima Obama mogao otvoriti i pregovore s Iranom a da to ne izazove bijes Jeruzalema.
Da su takav scenarij iščitali i u Teheranu, potvrđuje današnji vapaj Mahmuda Ahmadinedžada koji od saudijskog kralja traži da kao “čuvar svetišta” u trenutku kad neke arapske i islamske zemlje djeluju kao sukrivci u “genocidu u Gazi” utječe na korumpirane snage koje nastoje stvoriti “podjelu u islamskom frontu”.
‘Hamas je loš izgovor za civilne žrtve’
Uobičajeno je da se za stradanje civila optužuje suprotna strana, to rade i Amerikanci kad napadaju talibane, rekao je za Jutarnji list Moshe Halbertal, profesor političke filozofije i filozofije prava na Hebrejskom i Newyorškom sveučilištu i jedan od kreatora etičkog kodeksa izraelske vojske. Međutim, optuživanje Hamasa za velik broj civilnih žrtava je loš izgovor. Jednako su krivi i Hamas, koji se skriva iza civila, i Izrael, od čije ruke ti civili stradaju. Dijete je dijete, i Izrael bi trebao biti puno oprezniji, rekao je Halbertal.
Što se tiče neproporcionalnosti žrtva – 10 poginulih Izraelaca u odnosu na 1000 Palestinaca, profesor navodi kako se proporcionalnost uporabe sile u ratu određuje u odnosu na cilj koji se želi postići.- Izrael ima za cilj spriječiti raketiranje te naoružavanje Hamasa, i u tom smislu je trenutna uporaba sile proporcionalna. No, zabrinjava me vjerojatnost da se u okviru ove akcije, koja je, načelno, opravdana, događaju neprihvatljive epizode. Tako mi se vojno djelovanje u samom gradu Gazi čini potpuno nepotrebnim, navodi.
Etički kodeks izraelske vojske ima tri osnovne smjernice. Prvo, uporaba sile mora biti razmjerna cilju. Primjerice, ako je vojniku namjera uhititi sumnjivca koji se skriva u kući, tada mu je dozvoljeno primijeniti silu samo pri otvaranju vrata. Drugo, zabranjeno je pucati na čovjeka koji ne predstavlja prijetnju. Prijetnju, međutim, ne predstavlja samo naoružan čovjek nego i onaj koji sudjeluje u lancu neprijateljske grupe. Treće, ako postoji mogućnost da u napadu stradaju i nevine žrtve, moraju se poduzeti mjere da se to maksimalno izbjegne. Ako se u kući s civilima skriva običan militant, tada nije poželjno napasti. (Sandra Milković)
Komentari