Većina ljudi koja se vraća sa odmora misli da je put sada mnogo vrži nego kada su išli u suprotonom pravcu. Iako je dužina puta uglavnom ista, opet ostaje utisak da smo kraće putovali.
Naučnici veruju da se “efekat povratnog putovanja” ne dešava zbog toga što je nam je sada ruta poznatija već zbog drugačijih očekivanja.
“Ljudi često potcenjuju vreme koje je potrebno da bi se stiglo na odredište i zbog toga im se čekanje da stignu na željenu destinaciju odvlači u nedogled”, kaže vođa studije Nils van de Ven sa univerziteta Tilburg u Holandiji. Na osnovu toga mi očekujemo da povratak bude podjednako dug a ispostavi se da je kraći nego što mislimo.
Previše optimistična očekivanja dolaska vode do iluzija da je povratak kraći, a zaključak ove studije je baziran na osnovu iskustva 350 osoba koje su putovale autobusom, biciklom, kolima ili su gledali spot u kojem je osoba vozila bicikl.
Kada je upoređeno vreme procena, ispostavilo se da ispitanici misle da je povratak u proesku 22 % brži nego put u obrnutom pravcu. Efekat je bio najjači kod učesnika koji su prijavili da je put ka željenoj destnaciji bio razočaravajuće dugačak. A kada je jednoj grupi rečeno da će predstojeći put izgledati dugačko, “efekat povratnog putovanja” je nestao.
Do sada je objašnjenje za kraće povratno putovanje bilo da je put poznatiji i predvidljiviji. Međutim, otkriveno je da poznavanje rute nije bitno za doživljaj ovog efekta.
Istraživači se nadaju da će sada moći da objasne i mnoge druge stvari a ne samo ovaj efekat.
„Ovo otkriće može da nam pomogne da predvidimo kakva će očekivanja ljudi imati za obavljanje bilo kojih zadataka a ne samo putovanja.“, kaže profesor van de Ven.
Komentari