„Društveno očinstvo” precizno opisuje uloge koje otac igra u životu dece, sudeći po istraživačima. Koncept uloge oca mora da bude „postepeno prilagođen” da bi se uskladio sa modernim svetom, sudeći po ovoj važnoj studiji. U izveštaju UN zaključuje se da nam je potreban nov pristup da bismo opisali načine na koji očevi brinu i podržavaju decu.
Od najveće važnosti je da muškarci treba da prestanu da se bore protiv „majčinskog šablona”, sudeći po izveštaju „Muškarac u porodici” i „Organizacija porodice” u „Svetu promena”. Umesto da budu „direktni očevi”, muškarci preuzimaju ulogu roditelja opisanu kao „društveno očinstvo” kaže se u izveštaju.
„Muškarci danas više nego ikada žive odvojeno od svoje dece a za oca, deca vode život van braka,” kaže profesor Margaret O’Brajen, koautor izveštaja i kodirektor Centra za istraživanje dece i porodice.
„Mnogo mušakaraca doživljava očinstvo kao ozbiljan odnos sa decom, bilo da su biološki njihova, bilo da su deca njihove supruge ili partnerke,” dodala je ona. „Ovakvo stanje stvari zahteva pravilno primereno prilagođavanje naše percepcije očinstva načinu na koji očevi treba da budu prisutni u životima dece.”
U Velikoj Britaniji na primer, samo 11 % roditelja podjednako brine o deci nakon rastanka ili razvoda. Opšte istraživanje načina života Ureda za nacionalnu statistiku je u 2009. pokazalo da 86 % novih porodica koje nastaju nakon razvoda formiraju parovi sa decom iz ženinog prethodnog braka ili veze, dok 8 % novonastalih porodica brinu o deci iz muškarčevog prethodnog braka ili veze.
Samo 7 % novoformiranih porodica žive sa decom oba partnera iz prethodnih brakova ili veza. Izveštaj pokazuje da, u velikoj meri muškarci u porodici, uključujući dedove, ujake, očuhe, hranitelje, stariju braću i druge muške rođake, igraju različite očinske uloge u životu dece. Bilo ko od ovih muškaraca, posebno ili zajedno, mogu biti glavni izvor očinske podrške detetu.
„Ako izuzmemo oplodnju, očinstvo je fundamentalno društvena konstrukcija,” kaže O’Brajen. Rob Vilijams, izvršni direktor „Instituta za očinstvo” doveo je u pitanje ovu tvrdnju.
„Muškarci sigurno mogu da budu očevi sopstvenoj deci, kao i onoj iz drugih veza. Ali u izveštaju se greši kada kažu da nije najvažnije da dete zna ko je biološki otac,” kaže on.
„To još uvek može biti ključno za detetov osećaj identiteta, čak i ako ga je očuh podigao, negovao i voleo. Ovaj utilitaristički pogled na očinstvo nikako ne obuhvata ono što čini oca ili značaj prisutnosti oca. Biti otac je mnogo više od obezbeđivanja hrane, vode ili nege. To govori odakle dolazimo.”
Beki Džarvis, direktor u organizaciji „Porodicama je potreban otac” je takođe izrazila zabrinutost u vezi sa izveštajem: „Zabrinuti smo zbog izjava da se očinstvo može preinačiti u seriju privremenih odnosa,” rekla je ona. „Vrlo je važno za ličnost deteta da ima duboku i značajnu vezu sa oba roditelja. Ovo se ne može postići u privremenim odnosima već uz zajedničko roditeljstvo.”
„Moramo da završimo sa mišljenjem da su majčinstvo i očinstvo suprotstavljeni jedno drugom, kao da su to karijere i da podrazumevaju samo hranitelje u porodici, “ izjavila je Beki Džarvis, „Međutim ne možemo jednostavno definisati očinstvo kao privremenu vezu jer to nije fer ni prema deci ni prema roditeljima.“
Komentari