Jedan od naših najpopularnijih ratnih filmova ”Bitka na Neretvi” na listi svetskih ostvarenja. Plakat crtao Pikaso. U glavnim rolama Orson Vels, Jul Briner…
U KONKURENCIJI 120 filmova svetske produkcije koji se bave temom Drugog svetskog rata, “Bitka na Neretvi” Veljka Bulajića svrstana je među najbolja ostvarenja. Lista “deset veličanstvenih” napravljena je po oceni žirija festivala u Moskvi, a novo priznanje koje je posle četrdeset godina stiglo jednom od najpoznatijih filmova jugoslovenske kinematografije (1969. bio je nominovan za Oskara, a osvojio je 14 međunarodnih nagrada), još jednom je potvrdilo njegovu vrednost.
Tako se priča posvećena jednoj od najčuvenijih i najhumanijih bitaka u svetskoj vojnoj istoriji našla “rame uz rame” sa kultnim ostvarenjima svetskog filma, kao što su “Most na reci Kvaj” Dejvida Lina, “Gori li Pariz” Renea Klementa, “Najduži dan” Kena Anakina, “Brod” Volfganga Petersona, “Četiri dana Napulja” Nanija Loja, “Tora! Tora! Tora!” Tošija Masude…
Scenario “Bitke na Neretvi” nosi potpis čak četiri autora – Stevana i Veljka Bulajića, Uga Pira i Rake Đurovića, a glumačka ekipa bila je sastavljena od internacionalnih i domaćih zvezda, među kojima su Orson Vels, Jul Briner, Franko Nero, Sergej Bondarčuk, Hardi Kriger, Silva Koščina, Entoni Dosen, Hauard Ros. U domaćem timu bili su Milena Dravić, Velimir-Bata Živojinović, Ljubiša Samardžić, Boris Dvornik, Fabijan Šovagović, Lojze Rozman, Pavle Vuisić, Faruk Begoli, Kole Angelovski, Stole Aranđelović, Dragomir Felba… Plakat za film nacrtao je Pablo Pikaso, muziku su komponovali Bernard Herman i Vladimir Kraus Rajterić, pa se produkcija “Jadran filma” po potrošenom novcu i broju statista našla odmah iza “Spartaka” Stenlija Kjubrika.
Ostalo je upamćeno da je premijerom “Bitke na Neretvi” 29. novembra 1969. u Sarajevu svečano otvoren kulturno-sportski centar “Skenderija”, a pored Tita i filmske ekipe, među zvanicama su bili i Sofija Loren i Omar Šarif.
Milenu Dravić publika pamti kao partizanku Nadu obolelu od tifusa, i to je bila jedna od glavnih ženskih uloga.
- Veoma me je obradovala vest o tako značajnoj proceni ovog filma, pogotovu što sam u jednom vremenskom periodu, devedesetih godina, u nekim medijima bila kritikovana i optuživana zbog uloga koje sam igrala u filmovima koji su imali ratnu tematiku – kaže Milena Dravić. – Delovalo je kao da sam imala čitav opus, bar dvadeset filmova, a zapravo, igrala sam samo u tri – “Jutru”, “Sutjesci” i “Neretvi”, govorim redosledom po značaju likova koje sam ostvarila. Ali, reč je o velikim filmovima i produkcijama koji su obišli svetske festivale i dobili mnoge nagrade.
Milenin partner u “Neretvi” bio je poznati ruski glumac Oleg Vidov.
- Sećam se jednog detalja do dana današnjeg – “Neretva” je ušla u pet filmova koji su 1969. bili u trci za Oskara van engleskog govornog područja, i tom prilikom, tadašnji dopisnik “Večernjih novosti” iz Los Anđelesa, Zvonko Tušek, kritikovao je u svom tekstu “Jugoslavija film” što me nije poslao da budem prisutna na svečanoj ceremoniji dodele nagrada, pošto još nije bilo kasno da to učini. Naravno, nisam otišla, ali je Nada svakako ostala jedna od mojih značajnijih uloga. Bila sam mlada glumica i za mene je bila velika sreća da se nađem u takvoj ekipi svetskih ličnosti, kao što su Orson Vels, čiji se “Građanin Kejn” stalno bira za najbolji film svih vremena. Tu su bili i Jul Briner, Hajdi Kriger, i mnogi drugi glumački velikani od kojih se imalo šta naučiti.
Zanimljivo je, ističe Milena Dravić, da se “Bitka na Neretvi” svake godine i dalje igra u Italiji na nacionalnoj televiziji RAI Uno, što je, kao i ovo priznanje koje je film dobio u Moskvi, iznova uverava da je bila u pravu što se svojih uloga sa ratnom tematikom nikada nije odrekla.
Velimir-Bata Živojinović igrao je u “Neretvi” lik partizanskog komandanta.
- Raduje me ovo priznanje u Rusiji, što znači da prava istina kad-tad izađe na videlo. Ovo kažem zbog svih onih koji su osporavali Veljka Bulajića i govorili kako njegovi filmovi mnogo koštaju. Ta utrošena sredstva danas su zanemarljiva, a eto, ono što je napravio, isplatilo se – i posle četrdeset godina još se visoko vrednuje. “Neretva” je bila jedini jugoslovenski film koji je ušao u nominaciju za Oskara među samo pet ostvarenja van engleskog govornog područja, i tvrdim da je danas jedan tako veliki projekat nemoguće napraviti. Čestitam Bulajiću, ostalim autorima, glumačkoj i tehničkoj ekipi, i svima koji su učestvovali u pravljenju ovog filma. Priznanje u Moskvi je i priznanje kinematografiji bivše Jugoslavije. Inače, za nagrade nikada nije kasno – voleo bih da mi dođe Oskar i posle sto godina! – kaže Bata Živojinović.
PET MILIONA GLEDALACA
“UZ nominaciju za Oskara”, među pet filmova sa neengleskog govornog područja pre četiri decenije, priznanje u Moskvi je od posebnog značaja meni i mojim saradnicima jer potvrđuje da je “Bitka na Neretvi” opstala u svetskoj kinematografiji”, izjavio je hrvatskim medijima reditelj Veljko Bulajić. On je podsetio i na činjenicu da je film posvećen borbi za 4.500 000 ranjenika i tifusara u Drugom svetskom ratu, gledalo pet miliona ljudi u bivšoj Jugoslaviji, a premijerno ga je u svetu, davnih šezdesetih, gledalo čak 350 miliona. Kada se tome doda i prikazivanje na televiziji, “Bitka na Neretvi” spada među najgledanije filmove u svetu. Francuska televizija, kako tvrdi Bulajić, prikazala ga je tri puta, italijanska i kineska pet, nemački RTL četiri puta, a u nekoliko navrata gledala ga je i TV publika u SAD.
Komentari