Kockičicin iBlob

Hamurabij (oko 1792-1750 p.n.e) je vladar koji je vladao je Babilonom. Donio je Hamurabijev zakon što je i prvi pravni(pisani) zakon u povijesti.

Članak 196.
Ako čovjek izvadio oko drugom čovjeku, ima da se oko i njemu izvadi. (oko za oko)

Članak 197.
Ako on slomi kost drugom čovjeku, i njegova će kost biti slomljena.

Članak 198.
Ako čovjek iskopa oko muškenumu ili mu slomi kost, treba da plati minu zlata.

Članak 200.
Ako čovjek slomi zube sebi ravnom po statusu, i njemu treba da slome. (zub za zub)

Članak 202.
Ako neko napadne čovjeka višeg po statuse od svog, treba da javno primi 60 udaraca bičem za volove.

Članak 204.
Ako mušenum napadne drugog muškenuma, treba da plati 10 šekela u novcu.

Članak 216.
Ako ljekar napravi veliki zasjek sa nožem za operacije i izliječi, ili rasiječe tumor (iznad oka) sa nožem za operaciju i spasi oko, treba da primi 10 šekela u novcu.

Članak 217.
Ako je pacijent mušenum, onda treba da primi 5 šekela.

Članak 221.
Ako ljekar izliječi slomljenu kost, pacijent treba da mu plati 5 šekela u novcu.

Članak 222.
Ako je pacijent muškenum treba da plati 3 šekela.

Članak 199.
Ako čovjek iskopa oko nečijem robu, ili mu slomi kost, treba da plati pola od vrijednosti njegove.

Članak 205.
Ako rob napadne gospodara, treba da mu se odsječe uho.

Članak 217.
Ako ljekar izvrši neki operativni zahvat na nečijim robom, i izliječi ga ili mu spasi oko, onda vlasnik roba plaća ljekaru 2 šekela.

Članak 228.
Ako graditelj gradi nekome kuću i završi je, onda treba da mu se plati dva šekela u novcu po svakom sar-u površine.

Članak 229.
Ako graditelj izgradi kuću za nekoga, i ne izgradi je valjano, i kuća se sruši i ubije vlasnika, onda graditelja treba dati da se ubije.

Članak 230.
Ako ubije sina vlasnika, treba da se ubije sin graditelja.

Članak 231.
Ako ubije roba vlasnika, onda on treba da plati drugim robom vlasniku kuće.

Članak 232.
Ako uništi dobra, onda treba da kompenzira štetu, i također zato što je nije dobro sagradio, treba da je ponovo izgradi o svom trošku.

Članak 145.
Ako čovjek uzme ženu i ona mu ne rodi djecu, i on odluči da uzme drugu ženu i dovede je u kuću, toj drugoj ženi ne treba da se prizna jednakost sa prvom.

Članak 159.
Ako neko donese imovinu u tastovu kuću, i plati tirhatu, gleda za drugom ženom i kaže svom tastu:”Ja ne želim tvoju kćerku”,mladin otac može da zadrži sve što je dobio.

Članak 160.
Ako je čovjek donio imovinu u tastovu kuću i platio tirhatu, ako onda otac djevojke kaže:”Ja ti neću dati svoju kćerku”,onda treba da vrati duplo sve što je dobio.

Članak 138.
Ako čovjek poželi da se odvoji od žene koja mu nije rodila djecu, on treba da joj da iznos njene tirhatu i miraza kog je donijela sa sobom iz očeve kuće, i neka je pusti da ide.

Članak 139.
Ako nije bilo tirhatu-a onda treba da joj da minu zlata kao poklon zbog puštanja.

Članak 140.
Ako je muškenum, onda neka joj plati trećinu mine zlata.

Članak 151.
Ako žena koja živi u čovjekovoj kući, napravi ugovor sa svojim mužem, da je zajmodavac ne može zatvoriti, i dan joj je dokument na osnovu toga, da ako je muž napravio dugove prije braka, zajmodavac je ne može zadržati zbog toga. Ali ako je žena napravila dug prije ulaska u brak, njenog muža zajmodavac ne može zatvoriti zbog toga.

Brak prestaje smrću jednog od supružnika ili razvodom. Muž može da otjera ženu koja je nemarna ne davši joj ništa ili je učiniti robinjom, ali bez dobrog razlog, zakon to zabranjuje. Ako muž padne u zarobljeništvo, ženi se dozvoljava odlazak kod drugog samo ako nema dovoljno sredstava za život, ili će biti naređeno da je bace u reku. Ako se muž vrati iz zarobljeništva, dužna je da mu se vrati samo ako nije okaljao otadžbinu (djeca iz drugog braka ostaju sa ocem).

Članak 141.
Ako čovjekova žena, koja živi u njegovoj kući poželi da ode iz nje, padne u dugove, pokuša da ruinira kuću ponižavajući muža, i pravno je osuđena(kriva je),ako njen muž odluči da je pusti, može da ide ali neće ništa dobiti kao poklon zbog otpuštanja, ali ako njen muž odluči da je zadrži, i uzme drugu ženu, onda ima da ostane u kući muža kao robinja.

Članak 142.
Ako se žena posvađa sa mužem i kaže:”Ti nisi dobar (ponižavaš me) prema meni”, razlog za ženinu presudu mora biti opravdan. Ako je nevina, i nema greške na njenoj strani, onda krivica ne smije napasti ovu ženu, i smije uzeti miraz i vratiti se u kuću roditelja.

Članak 143.
Ako nije nevina, ali ostavi muža i ruinira kuću, ponižavajući muža, treba da se baci u reku.

Članak 131.
Ako čovjek optuži ženu, ali ona nije zatečena sa drugim čovjekom, ona mora da da zakletvu i onda se može vratiti kući.

Članak 132.
Ako je “prst uperen” na nečiju ženu po pitanju drugog muškarca, ali nije uhvaćena da spava sa njim, ona treba da skoči u reku za svog muža.

Članak 168.
Ako čovjek želi da istjera sina od kuće, i odluči to prije sudca: ”Ja želim da izbacim sina”, tada sudac treba da ispita njegov razlog. Ako je sin kriv zbog razloga zbog kog pravno ne treba da ide iz kuće, otac ga ne može izbaciti.

Članak 169.
Ako je kriv zbog važne greške, zbog koje mu može pravno oduzeti sinov status u kući, otac mu treba da oprosti prvi put, ali ako se to ponovi, onda mu treba obespraviti status u kući i izbaciti ga.