Godine 1979. kanadsko-američki matematičar Robert Lenglends (Robert Langlands), razvio je ambicioznu, revolucionarnu teoriju koja je spajala dve grane matematike zvane teorija brojeva i teorija grupa.
U zaslepljujućem nizu konjukcija i zaključaka, teorija je sadržala duboke simetrije povezane sa jednačinama koje uključuju cele brojeve, izlažući ono što je poznato kao Lenglendsov program. Lenglends je znao da će podvig dokazivanja pretpostavki koje drže njegovu teoriju biti posao generacija.
Međutim, on je bio ubeđen da je odskočna daska teorije, nazvana „fundamentalna lema“, zasigurno jasna za dokazivanje. On, njegovi saradnici i studenti su bili u mogućnosti da dokažu specijalne slučajeve ove fundamentalne teoreme, ali dokaz opšteg slučaja pokazao se kao mnogo teži posao nego što je Lenglends očekivao.
Toliko težak, da je bilo potrebno čak 30 godina da se završi. Tokom poslednjih godina, Ngo Bao Chau, vijetnamski matematičar koji radi na univerzitetu Université Paris-Sud, kao i na institutu Institute for Advanced Study u Prinstonu (Princeton), formulisao je genijalan dokaz fundamentalne leme. Kada je dokaz proveren i zvanično pokazano da je ispravan, matematičari širom planete su konačno odahnuli. Rad matematičara u ovoj oblasti tokom poslednje 3 decenije je bio zasnovan na verovanju da je fundamentalna lema zaista tačna i da će jednog dana biti dokazana. „To vam je kao kada bi ljudi koji rade sa druge strane reke čekali nekoga da im dobaci most“, kaže Piter Sarnak (Peter Sarnak), teoretičar brojeva sa instituta Institute for Advanced Study. „A sada, iznenada, sav posao odrađen na drugoj strani reke je dokazan“.
Komentari