Sveprisutan trend korzeta i donjeg rublja, koji se nose kao odjeća, a ne rublje, što smo već vidjeli u New Yorku i Milanu, u Parizu je ponovio i Jean-Paul Gaultier, izumitelj slavnog Madonnina grudnjaka stošca.
Pozivnice su najgora noćna mora u životima modnih novinara jer ih kuće često šalju 24 sata prije revije, a njihovi dostavljači nisu najinteligentnija bića na svijetu s obzirom na to da već danima uz svoj bunt pozivnica dobivam i one namijenjene gospođici Lau Chi Yuen, tko god ona bila. Recepcionar u hotelu pokušavao je objasniti kako ja nipošto nisam gospođica Yuen, no ništa ne uspijeva. Pomirio sam se sa sudbinom i on me sada oslovljava s Lau Chi.
Skriveno značenje
Kad sam već na pozivnicama, Stella McCartney slala je pozivnicu u obliku male violine, koja svira kad se otvori. Doduše, svira i u gluho doba noći, u mraku, bez ikakve provokacije, kao u prizoru iz Kubrickova filma “Isijavanje”. Jedna od najeksplicitnijih pozivnica bila je ona Jean-Paula Gaultiera na kojoj jasno piše G-SPOT, odnosno, G-točka. Gaultieru suptilnost nikada nije bila jača strana i treba pohvaliti njegovu hrabrost u otkrivanju skrivenog značenja kolekcije.
Donje rublje se ove sezone vratilo kao najvažnija okosnica proljetnog trenda, a tko se bolje može poigrati s tom tematikom od Gaultiera koji je s Madonnom zlatnim slovima upisan u povijest mode sa špic-grudnjakom ili grudnjakom stošcem. Jean-Paul je slavu stekao koketiranjem sa supkulturom koju je povezao s visokom modom. Za vruće ljeto Gaultier kao da je otišao u Harlem, među samouvjerene, glasne žene čiji je zaštitni znak ona tipična gestikulacija s jednom rukom. Jeans s prorezima i kombinezoni, na koje se nadovezuje spomenuti špic-grudnjak, često su prezentirani u kombinaciji s martensicama i maramom. Upravo je kombinezon glavni lik u priči – Gaultier ga interpretira u raznim materijalima i verzijama.
Iz uvijek veselog ugođaja kod Gaultiera prebacio sam se u mračnu tišinu Ricarda Tiscija za Givenchy, koji se u posljednjih nekoliko sezona nametnuo kao jedno od vodećih imena pariških revija. Tisci je teatralnost prošle kolekcije zamijenio pragmatičnim razmišljanjem koje mu je donijelo niz bodova kod urednika i buyera. Njegovo novo polje istraživanja su grafizam i op-art iz 60-ih godina.
Vraćanje klonova na pistu
Kolekcija Phoebe Philo, koja je došla na kormilo Celinea nakon naše Ivane Omazić, očekivala se s neviđenim nestrpljenjem. Centar Pariza bio je zakrčen brojnim limuzinama iz kojih su izlazili modni moćnici kako bi javno izrazili potporu Philo. Trebam li istaknuti kako je Anna Wintour izrazila javnu podršku novoj dizajnerici za Celine. Na reeviju je došao i Bernard Arnault, vlasnik LVMH svemira. Kolekcija je izuzetno čista, monokromatska i ostavlja dojam uniformiranosti, kao da je na pozornicu ponovno vratila svoje klonove.
Alexander McQueen i Marc Jacobs za Louis Vuitton odlučili su stupiti u direktnu komunikaciju s običnim kupcima i svoje su revije direktno prenosili na internetu, a interes je bio toliki da se kod McQueena srušio server. Kako bi se zadovoljile potrebe visoko čitanih tabloida, tu je bio niz poznatih osoba, što inače nije uobičajeno za Pariz. Prince, Rihanna, Mary Kate Olsen, Nelly Furtado i Michael Stipe samo su neki od onih koji su s nasilnim tjelohraniteljma otišli tako daleko da je Cathy Horyn, novinarka New York Timesa, savjetovala da se organizira “Celebrity Fashion Week“. Novinari najviše mrze Princea koji na revije dolazi sa svitom i odbija dati bilo kakve izjave.
Iako je velik broj revija kasnio i pedeset minuta, Marc Jacobs je namjerno Vuittonovu započeo na vrijeme, u šatoru u dvorištu Louvrea, pa je pola urednika kasnilo. Sve ono što Marc uspije ugurati u svega deset minuta revije ne bi uspjelo cijeloj vojsci dizajnera: utjecaje crnačkog geta, japanskog harajuku fenomena, disco perike iz 80-ih, sport i vojsku. No, ne treba previše raspravljati o odjeći kada znamo da su okosnica kolekcije bile torbe. Što se toga tiče, već sada iz svoje hotelske sobe vidim red Ruskinja koje čekaju ispred Vuittonova dućana na Champs Elyseesu.
Slabe točke dizajnera
Poput prave princeze Prince je sjedio i na reviji Stefana Pilatija za Yves Saint Laurent, održanoj u malom prostoru Palais de Tokyo. YSL lansira nosivo i praktičano u strogim crno-bijelim modlima koji su namijenjeni više dnevnoj nego večernjoj garderobi, bez kompleksnih dodataka iz prošlih sezona. Crna koža i dalje je vrhunac seksualne subverzije kod Pilatija, ali ono što nikako nismo mogli razumjeti su jagodice na bijelim, pamučnim haljinama. Tu je Pilati još jednom pokazao kako su ljetne kolekcije često slaba točka dizajnera.
McQueen je golemi kreativac koji posljednjih sezona istražuje odnos čovjeka i prirode, ali je u moru savršeno krojenih haljina ipak nešto nedostajalo. Monstruozne cipele u istom su trenutku bile i strašne i prekrasne, a laserski printovi u duhu izvanzemaljskih insekata estetski su upečatljivo rješenje, no te su haljine riskantan podvig čak i na crvenom tepihu. Zadovoljavajuću dozu praktičnog rock chica dobili smo od legendarnog Ennija Capase za Costume National. Kožni prsluci u tamnosmeđim nijansama igraju vitalnu ulogu u kolekciji koja obiluje praktičnim inovacijama. Tradicionalno, Costume balansira na granici senzualnosti i militantnosti, koja se u velikom stilu vraća na piste (Chloe, Celine, Costume…).
Capasa mi je poslije revije detaljno objašnjavao kako je “htio spojiti nešto nježno i prirodno, kao što su vrlo delikatni materijali, s nečim tvrdim i snažnim kao što je koža“. Time je želio istaknuti da je “svaki čovjek specifičan, sa svojom vlastitom osobnošću, unutar koje nailazimo na ponekad kontradiktorne osobine“.
Iz posljednje balade u ciklusu modnih tjedana valja zaključiti kako nam je kriza, generalno gledano, modu vratila svojoj osnovnoj svrsi: odijevanju ženskog tijela. Ako će žena u ožujku iduće godine potrošiti tisuću eura na jedan komad odjeće, ona mora znati zašto ga je kupila i što je točno za taj novac dobila. Sada smo već dovoljno zreli da primjetimo kako samo etiketa s dizajnerskim imenom ipak toliko ne vrijedi…
Komentari