Koje su najčešće greške koje čine ovdašnji direktori i kako ih izbeći
Stara izreka kaže da je put u pakao popločan dobrim namerama. Na kakvom ste putu, saznaćete ako svoju praksu uporedite sa saznanjima Adižes instituta o karakterističnim greškama ovdašnjih direktora.
Stručnjaci konsultantske kuće Adižes jugoistočna Evropa, filijale Adižesovog instituta za ovaj deo Evrope, u toku višegodišnjeg rada na tlu naše zemlje (sve republike bivše Jugoslavije), Mađarske, Kipra, Rumunije, Bugarske i Rusije, ustanovili su deset tipičnih grešaka naših menadžera.
1. Čekanje da se promeni poslovno okruženje i celokupan ambijent pa da se krene „punim jedrima”. Osobina svakog biznisa je poput biološkog svojstva ajkule – ako se zaustavi – umire. U modernom biznisu ne vredi pravilo „ko čeka taj i dočeka”. Čekanja naprosto nema, i u najtežim okolnostima moraju se tražiti šanse i načini kako da se iskoriste.
2. Kopiranje tuđeg recepta uspeha. Svaki uspeh je jedinstven, neponovljiv, vezan za konkretno okruženje i konkretnu situaciju. Svako kopiranje je besmisleno jer se tempo promena sve više uvećava.
3. Mišljenje da zgrade, mašine i vozni park ili tzv. opipljiva imovina čini najveću vrednost preduzeća. Istraživanja pokazuju da je intelektualni kapital u proseku tri do 10 puta veći od knjigovodstvene vrednosti firmi, a o njemu se neuporedivo manje vodi računa. Industrijsku privredu je zamenila epoha informatike, a informatičko doba upravo zamenjuje nova epoha „privrede znanja”.
4. Običaj da se više vremena provede u razmatranju opcija za kupovinu jednog računara ili automobila, nego što se izdvoji vreme za izbor ljudi koje želimo da zaposlimo. Ljudi sa svojim znanjima, veštinama, iskustvom i poslovnim vezama čine humani kapital koji je jezgro intelektualnog kapitala bilo koje firme. Preduzeća ne čine uspešnim ili neuspešnim nekretnine, oprema ili poljane, nego ljudi.
5. Uvođenje procedura bez pojednostavljivanja i skraćivanja vremena procesa na koje se one odnose. Najuticajniji faktor uspeha danas je vreme. Ko neprekidno ne brine o tome kako da skrati i pojednostavi sve poslovne i proizvodne cikluse, postaje gubitnik već u startu.
6. Zanemarivanje potreba i želja kupaca uz kratkoročnu orijentaciju. Izgradnja dugoročnih veza sa kupcima uz neprekidno praćenje promena njihovih potreba, želja i zahteva nezaobilazan je imperativ savremenog poslovanja.
7. Nedovoljno praćenje i analiza konkurencije. Konkurencija nikad ne spava i ne dolazi samo iz jedne sredine. Ako mi ne želimo da se menjamo, stotine i hiljade drugih to čine.
8. Nedovoljno praćenje globalnih trendova i neshvatanje njihovog uticaja na lokalno poslovanje. Svet nije negde drugde, već ovde. Promene u jednom delu sveta prenose se na drugi brže nego ikada ranije. Moto „Misli globalno i deluj lokalno” već liči na otrcanu frazu, ali nikako ne silazi sa top liste principa modernog poslovanja.
9. Uverenje da su svi problemi poznati i da nije potrebno praviti dijagnozu preduzeća. Svako preduzeće, pa i njegovo okruženje neprekidno se menja. Jedne probleme zamenjuju drugi. Velika je opasnost za bilo kog menadžera da se bavi rešavanjem pogrešnih problema. Često se dešava da menadžeri nisu svesni problema koji ih okružuju kao ni njihovog značaja. Razlog za to je evidentan – nikada nisu uradili sveobuhvatnu dijagnozu svoje firme. Ako možda i jesu – to je bilo veoma davno.
10. Nerazumevanje da organizaciona arhitektura koju čine struktura, nadležnosti, ovlašćenja, informacije, odgovornosti i sistem nagrađivanja najviše utiče na to kako se zaposleni ponašaju. Ako hoćete da promenite ponašanje ljudi u organizaciji ili preduzeću, promenite im ambijent. Taj ambijent upravo čine prethodno navedene komponente.
Dragica Bajić
[objavljeno: 08/05/2008.]
Komentari