Prošle su tri decenije otkako je pećinski sitem ispod čuvene Piramide Sunca zapečaćen. Sada je odlučeno da se ulaz u pećine ponovo otvori, ne bi li se saznalo nešto više o civilizaciji koja je podigla tu monumentalnu građevinu. Piramida Sunca je treća najveća piramida na svetu, odmah iza Velike Piramide iz Čolule i Keopsove iz Gize. Iako je često vezuju za civilizaciju Asteka, ona nije njihovo delo. Kada su Asteci stigli do Teotihuakana, piramida je već bila tamo.
Prvobitni graditelji Teotihuakana – Teotihuakanosi – stvorili su jednu od najvećih drevnih civilizacija na svetu, koja je misteriozno iščezla do vremena kada su Asteci otkrili ovaj grad negde oko 1500. godine. Nedugo potom na Američki kontinent su stigli španski konkvistadori, donoseći katastrofu i uništenje civilizaciji Asteka.
Arheolozi misle da su Teotihuakanosi napustili grad oko 700. godine, ali ne pre nego što su ga spalili do temelja. Pećine ispod Piramide Sunca možda kriju dokaze neophodne da bi smo naučili nešto više o toj drevnoj, veličanstvenoj civilizaciji. Pećinski sistem čine tuneli visoki oko 2,4 m koji idu otprilike 6 m ispod piramide.
Ukoliko sve protekne prema planu, arheološka istraživanja bi trebalo da počnu u roku od mesec dana.
„Mislimo da je pećina imala ritualnu svrhu. Na samom kraju tunela su obično ostavljane ponude bogovima, što je karakteristični deo procesa izgradnje piramide. Nameravamo da saznamo zbog čega su ljudi Teotihuakana zapečatili pećine i kada su to učinili“, kaže meksički arheolog Alehandro Sarabia.
Pećine su otkrivene 70-tih godina prošlog veka, ali su gotovo odmah ponovo zapečaćene. Pri tom je veći deo podataka prikupljen u vreme njihovog otkrića jednostavno izgubljen.
Ruševine Teotihuakana su trenutno najveći arheološki lokalitet Meksika. U vreme svog vrhunca, negde oko 500. godine, grad je mogao da ima preko 200 000 ljudi. Teotihuakan je bio veliki koliko i Rim u to vreme.
Piramidu Sunca bukvalno okružuju sirotinjska naselja sa periferije Meksiko Sitija, ali to ne sprečava veliki broj turista koji dolaze svake godine da bi se popeli na na 65 metara visoku građevinu i proslavili dan prolećne ravnodnevice.
ŠTA SE KRIJE ISPOD PUSTINJE
Nikola Masini i Roza Lasaponara iz Italijanskog nacionalnog istraživačkog veća (CNR), detaljno su pregledali i analizirali veliki broj snimaka koje je napravio satelit Kvikbrd pomoću tek nedavno razvijene tehnologije takozvane daljinske osetljivosti. Ova tehnika omogućava naučnicima da zavire ispod debelog sloja stena i blata u blizini reke Naska, otprilike 1,5 km dalje od arheoloških ostataka Kačuačija, najvećeg grada od opeke na svetu.
Istraživači su kompleksnim algoritmima uspeli da poboljšaju ionako visoku rezoluciju multispektralnih i infracrvenih snimaka i u dubini tla otkrili zakopanu drevnu piramidu od ćerpiča. Struktura od 23,310 kvadratnih kilometara ih nije iznenadila, pošto se već znalo da se ispod najmanje 40 velikih Kačuači humki kriju ruševine nekih veoma značajnih struktura.
“Znamo da se ispod peska pustinje Kačuači nalaze mnoge građevine, ali je sve do sada iz vazduha bilo nemoguće utrditi njihovu tačnu lokaciju i odrediti njihov oblik”, kaže Masini. “Najveći problem nam je predstavljao veoma slab kontrast između ćerpiča koji su zapravo zemlja sušena na suncu i donjeg sloja tla.”
Kačuači je mesto najpoznatije po tome što je nekada bilo sedište civilizacije Naska (1.v.p.n.e. – 5. v.n.e.). Upravo su ti ljudi tvorci misterioznih pustinjskih crteža u dolini Naska koji se mogu videti samo iz vazduha. Čini se da je deo sa zakopanom piramidom bio njihov ceremonijalni centar ispunjen hramovima, piramidama i trgovima. Prirodne katastrofe koje su pogodile taj region (užasne poplave i snažni zemljotresi), naterale su Naske da svoje spomenike i svetinje sahrane ispod peska i da ih napuste.
Đuzepe Orefiči, arheolog koji već decenijama iskopava Kačuači, takođe je sarađivao sa Nikolom Masinijem i Rozom Lasaponara.
“Do sada smo otkopali i potpuno restaurirali ogromnu asimetričnu piramidu, koju smo nazvali Velika piramida. Terasasti hram i manja piramida su u odmakloj fazi iskopavanja”, naglašava Orefiči. “Novotkrivena sedmospratna piramida ima osnovu 91,5 m x 100 m i najmanje četiri terase, koje ukazuju da bi moglo biti reči o zarubljenoj piramidi veoma sličnoj Velikoj piramidi.”
Arheolozi se nadaju da će u unutrašnjosti monumentalne građevine pronaći ostatke prinošenja ljudskih žrtvi. U Velikoj piramidi su otkrili 20 odsečenih “žrtvenih glava”. “Svaka je imala okrugle rupe prosečene kroz čelo, a sa anatomskog aspekta su bile savršeno pripremljene”, kaže Andrea Drusini, antropolog sa univerziteta u Padovi.
Istraživači su veoma zainteresovani i za druge zakopane strukture u toj oblasti. “Ova inovativna tehnologija otvara nam nove perspektive za detekciju zakopanih građevina od čerpića u Kačuači pustinji ali i na drugim mestima”, objašnjava Masini. “Čim prikupimo dovoljno informacija o veličini i obliku struktura, moći ćemo da pomoću virtualne arheologije lako oživimo te piramide i njihove prateće građevine”, zadovoljno napominje italijanski arheolog.
BOLIVIJSKI FARAONI
U piramidi na zapadu Bolivije koja je često bila meta pljačkaša, arheolozi su otkrili skelet 1 300 godina starog vladara ili sveštenika drevne civilizacije Tivanaku i njegovo blago. Rodžer Anhel Kosio, arheolog koji je otkrio skelet, kaže da su kosti u odličnom stanju. Kraj ostataka su pronašli dijademu optočenu draguljima i privezak veličine pesnice od čistog zlata koji su nekim čudom preživeli vekove, španske osvajače i beskrupulozne pljačkaše grobova koji su došli za njima i odneli ko zna koliko blaga naroda Tivanaku koji je živeo na obalama jezera Titikaka.
„Posle tolike pljačke, ovo je čudesan istorijski poklon nauci“, ushićen je Kosio. „Darovano nam je čitavo telo, dragulji, netaknute posmrtne ponude i lama!“
Lama je mogla biti statusni simbol ili čak hrana ostavljena za put do onostranog života. Telo je pronađeno u niši izdubljenoj u unutrašnjosti 15 metara visoke piramide Akapana, izgrađene oko 1200.g.p.n.e. Stručnjaci je smatraju jednom od najvećih pretkolumbijskih građevina u Južnoj Americi. Na svom vrhuncu, grad Tivanaku se protezao na 600 hektara površine i u njemu je živelo preko 100 000 ljudi, tvrdi glavni arhelog Ksavijer Eskalante koji je na konferenciji za novinare održanoj kraj piramide predstavio najnovije otkriće.
Civilizacija Tivanaku je od 1500.g.p.n.e. pa sve do 1200.g.n.e. obuhvatala jugozapad Bolivije i delove susednih Perua, Argentine i Čilea. Neki naučnici veruju da je suša oko 1200. izazvala opadanje ove veličanstvene kulture.
Kosio veruje da su pronašli ostatke osobe koja je zauzimala važno mesto u socijalnoj hijerarhiji zajednice Tivanaku.
„Ne bi svako mogao da bude sahranjen u piramidi Akapana“, kaže on. Za razliku od drugih nalaza iz piramide, na ovim kostima nema fizičkih tragova koji bi ukazali da je osoba ritualno žrtvovana a i telo je, osim toga, položeno u nišu pri vrhu piramide, a ne na njenom dnu gde se obično nalaze kosti žrtvovanih ljudi. Arheolozi smatraju da je reč o telu 25 godina starog muškarca koji je verovatno u detinjstvu patio od neuhranjenosti.
„To nam je privuklo pažnju, jer bi u normalnim okolnostima osoba koja je zauzimala visoki polažaj u društvenoj hijerarhiji imala dovoljno hrane i nege“, kaže Kasio. „Tako se otvara pitanje nije li osoba iz piramide živela u doba kada je došlo do opšteg manjka resursa.“
Iako arheolozima tek predstoji da pomoću metode radioaktivnog ugljenika datiraju ostatke čoveka pronađenog u piramidi i njihovu starost, već se čuju procene da je telo najverovatnije pokopano pre 1300 godina, u vreme opadanja imperije Tivanaku. Arheolozi su pronašli i malu zlatnu figurinu sa iscrtanim očima i ustima.
Tokom prošle godine je u piramidi otkriveno nekoliko skeleta, a ovogodišnji nalaz je vrhunac. Ipak, naučnicima nije jasnije kako je piramida funkcionisala i kakva joj je bila namena. Kosti koje je nedaleko od piramide 2005. pronašao jedan forenzički antropolog, idu u prilog teoriji da je Akapana bila mesto gde su prinošene ljudske žrtve. Nekolicina ranije pronađenih skeleta nedvosmisleno ukazuju na žrtvovanje.
Početkom XX veka radnici su osnovu ove piramide Akapana koristili kao kamenolom, iz koga su vadili kamen za gradnju železničke linije koja danas povezuje susedni grad Guaki sa La Pazom.
Komentari