Sa svih strana nas upozoravaju da je opasno jesti masnu hranu, pušiti i piti – jer, ako se priklonimo hedonizmu i porocima – ništa od zdravlja i mladosti. S druge strane – serviraju nam raznorazne novokomponovane namirnice koje su dijetalne i, stoga – zdrave da zdravije biti ne mogu.
Recimo, ako pokušate da kupite žvaku sa starim dobrim (nezdravim) šećerom, verovatno ste se upustili u nemoguću misiju, jer, umesto nekadašnjih “žvakaćih” potencijalno štetnih po zube, većinom se prodaju one novije generacije – bez šećera (sugar free).
Sve je više i dijetalnih napitaka koji garantovano ne goje, jer ni u njima nema šećera. Ipak, i žvake i “zirou” napici i dalje su slatki, zahvaljujući veštačkim zaslađivačima, a najpoznatiji i najpopularniji među njima je – aspartam (E951). On je sastavni deo mnoštva napitaka i medicinskih proizvoda, ali i dodatak u čak 6000 vrsta prehrambenih proizvoda!
Politički uticaj
Naizgled, tu nema ničega spornog, jer, prema Codexu Alimentariusu, globalnom pravilniku o hrani, aspartam je dozvoljen dodatak ljudskoj ishrani. Međutim, priča o aspartamu ipak je prepuna kontroverzi. Dodatak ishrani koji je odobrio američki Zavod za zaštitu zdravlja (Food and Drug Administration – US FDA) po mnogima je jedna od najopasnijih supstanci kojima su ljudi ikada bili izloženi.
Aspartam je veštački šećer poznat i pod fabričkim imenima NutraSweet, Equal, Spoonful, Equal-Measure itd, a otkriven je slučajno, 1965, kada je Džejms Šlater, hemičar kompanije G.D. Searle testirao lek protiv čira na želucu. Posle silnih peripetija, supstanca je 1981. odobrena za upotrebu u hrani, a 1983 – i u napicima. Zašto kažemo – peripetija? Pa, naime, prvi put je aspartam odobren jula 1974, da bi u avgustu iste godine neurolog dr Džon V. Olni i advokat američkog Zavoda za zaštitu potrošača Džejms Tarner uložili žalbu. Ovo je, uz rezultate istrage istraživačkih procedura kompanije G.D. Searle, dovelo do povlačenja dozvole od strane FDA. Konačno odobrenje došlo je zajedno sa imenovanjem doktora Artura H. Hejsa za direktora FDA, čemu je “kumovao” član Reganovog političkog tranzicionog tima Donald Ramsfeld – onaj isti koji je vodio SAD u ratove u Iraku i Avganistanu tokom Bušovog predsednikovanja. Međutim, te 1981, Ramsfeld je imao drugo zvanje: izvršni direktor G.D Searle company (vlasnika patenta za aspartam). Sve u svemu, kada je aspartam napokon odobren, više mu niko nije mogao stati na put. To je osetila i kompanija Monsanto (inače, svetski lider u razvoju i prodaji GMO), koja je kupila G.D. Searle.
Zvaničan “prolaz” supstance koja je čak 200 puta slađa od saharoze ne znači da je ona bezopasna. Naime, više od 75 posto prijava (desetak hiljada žalbi!) štetnih dejstava aditiva podnetih FDA odnosi se upravo na aspartam. Prijavljene reakcije su čak i gubitak svesti i smrt (što je objavljeno još 1994. u izveštaju američkog Zavoda za zdravlje i zdravstvene usluge – Department of Health and Human Services). U izveštaju su, između ostalog, navedeni sledeći simptomi (ima ih čak 90!): glavobolja, mučnina, grčenje mišića, osip, depresija, razdražljivost, ubrzan rad srca, gubitak vida, disajne smetnje, napadi panike, gubitak čula ukusa, smetnje u govoru, gubitak pamćenja, bolovi u zglobovima, nesanica… I – nikom ništa. Aspartam je i dalje u prodaji i “dobro mu ide”: najkorišćeniji je veštački zaslađivač u SAD – zauzeo je preko 50 posto tržišta alternativnih zaslađivača 2010 (prema majskom izveštaju istraživanja tržišta firme Freedonia Group). A potrošnja veštačkih zaslađivača u celini raste (u SAD) za oko tri procenata godišnje. Samo Amerikanci popiju nešto manje od 50 milijardi litara raznih napitaka godišnje (216 litara po osobi), a dobar deo toga je “dijetalan” – sa aspartamom.
Sastojci
Od čega se sastoji sporni “dodatak”? U njega su “ugrađene” tri hemikalije: asparaginska kiselina, fenilalanin i metil alkohol. Da li je u pitanju zaista hemijski otrov, kako tvrde autori knjige “Recept za lečenje ishranom” (Prescription for Nutritional Healing) Džejms i Filis Balš?
Krenimo od prve komponente – asparaginske kiseline – HO2CCH(NH2)CH2CO2H , koja čini 40 procenata aspartama. Dr Rasel L. Blejlok, profesor neurohirurgije na Medicinskom univerzitetu Misisipija, nedavno je objavio knjigu u kojoj je detaljno opisao poremećaje koji nastaju konzumacijom asparaginske kiseline. On, pozivajući se na skoro 500 naučnih beleški, dokazuje kako previše ekscitativne amino kiseline uzroukuju ozbiljne hronične nervne poremećaje i druge akutne simptome (uzgred, ovo je treća knjiga dr Blejbloka o opasnostima po zdravlje ekscitotoksina, a industrija zaslađivača još ga nije tužila zbog toga – indikativno?)
Ova kiselina, objašnjava, deluje kao neurotransmiter, omogućavajući prenos informacije od jedne do druge nervne ćelije, a ukoliko se u mozgu nađe previše ove supstance, to dovodi do smrti određenih nervnih ćeija, usled stvaranja uslova da u neurone uđe povećana količina kalcijuma. Kada se u ćelijama nađe kalcijum, dolazi do oslobađanja većih količina slobodnih radikala, što dovodi do smrti ćelije. Stoga se ova i slične supstance nazivaju “ekscitoksinima” – one “nadražuju” ili stimulišu nervnu ćeliju – sve dok ona ne umre.
Neuroni se polako razaraju, i dobar deo (više od 75 posto) nervnih ćelija u određenim područjima mozga bude usmrćeno i pre nego što se pojave bilo kakvi klinički simptomi bolesti. Po nekim istraživanjima, među hroničnim bolestima za koje se smatra da su potpomognute ili uzrokovane dugoročnim izlaganjem ekscitatornim aminokiselinama su:
multipla skleroza (MS), Alchajmerova bolest, sindrom nedostatka pažnje kod dece, gubitak memorije, hormonalni problemi, gubitak sluha, epilepsija, Parkinsonova bolest, hipoglikemija, oštećenja mozga, različiti neuroendokrini poremećaji…
Sledeći sastojak je fenilalanin (50 posto aspartama) – aminokiselina koja se normalno nalazi u ljudskom mozgu. Ipak, kod poremećaja metabolizma, kada dolazi do velike koncentracije fenilalanina, ponekad dolazi i do smtrnog ishoda. Kod unosa aspartama (pogotovo zajedno sa ugljenim hidratima) može doći do porasta nivoa fenilalanina u mozgu, što dovodi do sniženja nivoa serotonina (“hormona sreće”) – što dalje izaziva emocionalne poremećaje i depresiju.
A tu je i metil alkohol (10 posto). Niste mogli da ne čujete za slučajeve trovanja lošom rakijom u kojoj je bilo upravo – metil alkohola. Rezultat je bio – slepilo ili, čak – smrt. Metanol se postepeno oslobađa u tankom crevu kada metilna grupa iz aspartama dođe u kontakt sa enzimom himotripsinonom. Organizam mnogo brže apsorbuje metil alkohol kada je on “slobodan” ili “čist”, a upravo “slobodni metanol” stvara se iz aspartama kada se ovaj zagreje na temperaturi višoj od 30ºC. U telu se metil alkohol razlaže na mravlju kiselinu i formaldehid (koji je, uzgred, pre dva meseca Američka vlada stavila na listu kancerogena). I ranije se znalo da je formaldehid smrtonosan nervni otrov, koji se veoma sporo eliminiše iz organizma.
Simptomi koji ukazuju na trovanje metanolom jesu: glavobolja, zujanje u ušima, mučnina, problemi u gastrointerstinalnom traktu, slabost, nesvestica, problemi sa pamćenjem, utrnulost ekstremiteta, promene u ponašanju, magljenje i treperenje pred očima, pa čak i slepilo.
Genetska modifikacija
Tu je i diketopiperatin (DKP), sporedni produkt metabolizma aspartama, za koji postoje indicije da je izazivač tumora na mozgu. Nije potvrđeno da je kancerogan, a stvara se u tečnim produktima sa aspartamom, nakon dužeg skladištenja. Ono što je sigurno jeste da DKP uzrokuje polipe na materici i promene u nivou holesterola u krvi, što je priznala i dr Žaklin Veret, toksilog zaposlen u FDA, prilikom svog svedočenja pred američkim Senatom. A dr Blejlok piše: “Utvrđeno je da ekcitotoksini dovode do dramatičnog širenja raka i metastaza. U stvari, jedan istraživač aspartama zabeležio je da, kada su izložene aspartamu, kancerogene ćelije postaju pokretljivije”
A kako se dobija ovaj “slatki otrov”? Još 1999. počelo je da se “šuška” da je u pitanju genetski inženjering. Tada je izvor iz “Monsanta” izjavio sledeće: “Koristimo dva soja bakterija – jedan je tradicionalno modifikovan, a drugi genetski modifikovan”. Na ovo je reagovao portparol “Monsanta” , objavivši da je genetskim inženjeringom dobijen samo aspartam za američko tržište (?!), i naglasivši da je proizvod ipak u potpunosti bezbedan. U procesu se (bar se tako priča) koristi izmet genetski modifikovane bakterije Escherichia coli (koja je, u svom “originalnom” obliku zaslužna za infekcije urogenitalnog trakta, sepsu, upale pluća…., a nedavno je bila “glavni junak” priče o zarazi koja je izazvala više smrtnih slučajeva u Nemačkoj), normalnog “stanovnika” debelog creva. Kome se posle ovoga prijelo “nešto slatko”?
Bilo kako bilo – aspartam nije lako “zaobići” – ima ga u proizvodima za dijabetičare, niskokaloričnim pićima i čokoladama, instant kafama, hladnim čajevima, žvakama… Stoga, pažljivo proverite etiketu – ako među sastojcima postoji E951- dobro razmislite šta vam je činiti….
Istraživanja
Naučnici sa instituta Ramacini u Bolonji dokazali istraživanjima na laboratorijskim miševima da učestalost pojave limfoma i leukemije, kao i raka mokraćnih puteva i perifernih nerava zavisi od količine konzumiranog aspartama.
U jednoj studiji u kojoj su “učestvovali” majmuni istraživano je delovanje aspartama na primate. Oni su aspartam konzumirali zajedno sa mlekom (koje inače usporava njegovo delovanje). Od sedam majmuna, šest je dobilo napade, a jedan je uginuo.
Potomci miševa koji su konzumirali aspartam imali su teška oštećenja mozga (što znači da se radi i o delovanju na DNK).
S. Milić
Komentari