Dosadašnja saznanja su nagoveštavala da su se druge pojavile u prvima, iz kojih su hlapljivo grabile hranu za vlastito postojanje. Poznato je, naime, da ogromne „kosmičke prožrljivice” (od nekoliko miliona do nekoliko milijardi Sunčevih masa) obitavaju u središtima nepreglednih sestrinstava nebeskih kresnica i nezasito gutaju okolne oblake gasa, istovremeno svojom nepojamnom silom privlačenja pospešujući uobličavanje i zvezda i galaksija. Dvostruka igra – uništavanja i stvaranja u isti mah – stavljala je naučnike na teška iskušenja jer nisu umeli pouzdano da rastumače šta se najpre pojavilo: „crne rupe” ili galaksije.
Izmiču objašnjenju
Skorašnji podaci prikupljeni osluškivanjem (radio-teleskopi) nepreglednih prostranstava iz doba kada je kosmos imao samo milijardu godina ukazuju da su „kosmički bezdani” u koje sve netragom nestaje i čije ustrojstvo još izmiče potpunom objašnjenju, nastali ranije utirući put budućem zvezdanom udruživanju.
Ispostavlja se, drugim rečima, da su „crne rupe” odgajale galaksije koje su ih okruživale, nalik vrtu koji izraste iz jedne jedine semenke ili čoveku koji preraste svoje odelo. Niko se ranije nije ni usudio da tako nešto obznani, zato Kris Karili iz Nacionalne opservatorije u Novom Meksiku (SAD), koji je rukovodio dotičnim proučavanjem, iskreno priznaje: „Teško je to i zamisliti”.
Do sada se pretpostavljalo da su ova „kosmička čudovišta” ostaci ogromnih zvezda koji su se sami u sebe urušili – uobičajeno nakon rasprsnuća (eksplozije) supernova – do stanja jedinstvenosti (singularnost) u kojem je privlačna sila (gravitacija) nezamislivo snažna da ništa ne može da umakne, čak ni svetlost.
Novomeksički astronomi su ustanovili svojevrsnu srazmeru između mase „crnih rupa” u galaktičkom srcu i mase središnjeg nabreknuća ili ispupčenja sastavljenog od zvezda i gasa. Potonje ima 700 puta veću masu, i ta razmera opstojava u galaksijama milijardama godina.
Ali u najstarijim zvezdanim sestrinstvima iz prve milijarde godina posle „Velikog praska” (BigBang), u kojem se pre 13 milijardi i 700 miliona godina začeo kosmos, taj odnos je ostao nepoznaica. Kvazarske „crne rupe” u centru ovih galaksija zasenjujućim bleštavilom onemogućuju da se optičkim teleskopima podrobno osmotre susetke, tako da nije ni moguće proceniti koliku masu imaju.
Nalazi pod sumnjom
Istraživači predvođeni Krisom Karilijem imali su priliku da zavire kroz Veoma veliki radio-teleskop u četiri, od kojih su neke nastale kada je kosmos brojao 870 miliona godina. Prateći kolebanje ugljenmonoksida, ipak su sračunali masu galaksija: ispostavilo se da je manja od očekivane, samo 30 puta veća od vlastitih „crnih rupa”.
Iz te činjenice izveli su sledeći zaključak: dotične „kosmičke nemani” postojale su i bile velike pre nego što su se galaksije sasvim uobličile! Niko se do sada nije oglasio sličnom pretpostavkom, a i Kris Karili smatra da su neophodna dodatna posmatranja pomoću Velikog teleskopa čija se izgradnja privodi kraju u čileanskoj pustinji Atakama.
Ovakvu tvrdnju nisu svi osmatrači neba oberučke dočekali: Tod Loer iz Nacionalne opservatorije u Arizoni iskazao je izvesnu sumnju u podatke, jer je ustanovio da su odstupanja u veličini „crnih rupa” u najvećim i najsjajnim galaksijama veća. Stoga nalaze za četiri pomenute galaksije sa izuzetno velikim „crnih rupama” ocenjuje prilično slučajnim.
Ukoliko se, međutim, proračuni iz Novog Meksika pokažu tačnim, astronomi će se suočiti s još jednim zapetljanim izazovom koji smo na početku najavili: Kako su se „crne rupe” tako brzo i toliko mnogo narasle bez okolnih galaksija kojima bi se hranile? Sasvim je izvesno da one progutaju sve što im se dovoljno približi, oblak gasa, zvezdu ili ma koje telo.
Kris Karili samo sleže ramenima govoreći da je to i dalje neprozirna tajna, iako zamišlja da su „crne rupe” takoreći odmah posle „Velikog praska” počele naveliko da proždiru obližnji gas.
Stanko Stojiljković
Komentari