Milan Simurdić
Kada je krajem februara potpisan sporazum o mađarskom učešću u izgradnji gasovoda Južni tok izgledalo je da je utvrđena trasa severnog kraka rusko-italijanskog, 10 milijardi evra vrednog megaprojekta (tok od Burgasa do Baumgartena kod Beča). Pažljivim analitičarima, međutim, promaklo je zapažanje da još nema austrijsko-ruskog dogovora o gasovodu. Ta nedostajuća karika ostala je u senci dogovora OMV i Gasproma o fifti-fifti vlasništvu u podzemnom skladištu gasa u Baumgartenu, najvećem i najvažnijem u regionu. Preko Austrije se u Evropu plasira 30 odsto gasa iz Rusije, a samo prošle godine u EU je isporučeno 160 milijardi kubnih metara ruskog gasa u EU. Baumgarten je bio pretpostavljeno odredište Južnog toka, regionalna gasna berza, a OMV se vidi kao jedan od, ako ne strateških, onda svakako ključnih evropskih partnera Gasproma još od vremena hladnog rata, kada je sovjetski gas prvi put „istopio“ gvozdenu zavesu upravo u Austriji.
Poseta Alekseja Milera, prve ličnosti Gasproma Sloveniji i prijem na najvišem nivou privukli su veliku pažnju. Svaki potez Gasproma je praktično prva regionalna, evropska, ali i globalna vest. Miler je u Sloveniji najavio zainteresovanost Gasproma da trasa Južnog toka do odredišta u Italiji ide preko Slovenije, a ne preko Austrije. To izgleda logično, jer trasa je kraća a eventualno suvlasništvo u novom gasovodu sa Slovencima ima i ekonomsku i političku težinu i svaka nova zastava Gasproma u zemljama članicama EU ruski je interes. Inače, Slovenija nije velik potrošač gasa i nema energetske ambicije kao Austrija. Naime, pojavila su se tumačenja da su austrijski trgovci gasom zakupili na dugi rok trasu prema Italiji, a Gasprom ne želi da se bavi posrednicima, već samo direktnom prodajom i plasmanom gasa na italijansko tržište, kao uostalom svugde gde je to moguće. U tom smislu čula se ocena da je ponuda Sloveniji „upozorenje“ za OMV, čiji predstavnici tvrde da je sve u saradnji sa ruskim partnerom normalno. Odnosi Gasproma i OMV će se dodatno testirati na otvorenoj temi sudbine vlasništva nad mađarskim MOL-om, kompanije na kojoj se susreću, prepliću, ali i poklapaju ambicije Gasproma prema zapadnom tržištu, dok su interesi OMV usmereni prema tržištu centralne i jugoistočne Evrope.
Zvanične reakcije Slovenije su suzdržane, a vesti uglavnom protokolarne. Mogući razlog za to je što se poseta Milera poklopila sa slovenačkim predsedavanjem Unijom, koja još nema zaokružen i formulisan stav u vezi sa Južnim tokom i nije otišla dalje od konstatacije da svaki novi gasovod znači sigurnije snabdevanje. Za Brisel, uz sve jaču i otvoreniju podršku Vašingtona, prioritet je rivalski Nabuko projekat, koji je inicirala upravo Austrija i koji takođe ima pretpostavljeni dotok do Baumgartena. Može se pretpostaviti da je Miler iskoristio razgovore u Ljubljani da iznese stavove Gasproma o saradnji s evropskim partnerima. Tim pre što Brisel razmatra uvođenje recipročnih mera kada je reč o vlasništvu u energetskom sektoru, s namerom da podstakne Rusiju na otvaranje za investicije u istraživanje i proizvodnju gasa, ali i mere za razdvajanje vlasništva nad gasom i distribucijom, što Gasprom prima s velikim rezervama. Treba, takođe, podsetiti da će Slovenija uskoro biti domaćin redovnog samita EU – SAD na kojem će energetska pitanja biti u vrhu agende. Vašington se, inače, upinje da smanji evropsku zavisnost od ruskog gasa, dok aktuelna vlada u Ljubljani, ne samo kada je o tome reč, daje prioritet stavovima sa one strane Atlantika.
S druge strane, Slovenija se približava izborima, pa su vesti o potencijalnim velikim investicijama dobrodošle. Gasprom je još pre nekoliko godina najavio mogućnost izgradnje gasovoda preko Slovenije i iskazao interes za zapuštene naftne i gasne kapacitete u Lendavi, uz već uobičajene komentare kako bi to moglo postati „energetsko čvorište“. Ali, pokušaji ruskog Lukoila da se veže uz slovenački Petrol, nakon velikih najava, nestali su sa horizonta. Ljubljana i Moskva još nisu dogovorile način rešavanja ruskog klirinškog duga od 120 miliona dolara, što bi mogao biti finansijski zamajac za potencijalni energetski aranžman, moguće u proizvodnju struje na gas. Biće interesantno pratiti hrvatske komentare, s obzirom na to da je ponuda ruskog predsednika Putina da učestvuju u izgradnji gasovoda Južni tok, ostala bez odgovora. Skoro pa bi gas iz severnog kraka Južnog toka mogao poteći „uzvodno“ Savom. Što se tiče drugog kraka, preko Grčke takođe do Italije, za kraj aprila najavljena je poseta grčkog premijera Moskvi, kada treba da se, na osnovu postignutog političkog dogovora, finalizira međudržavni sporazum.
Južni tok jeste oličenje strateškog partnerstva Gasproma i italijanskog Enija, koje je ovih dana ojačano sporazumom o saradnji na trećim tržištima, konkretno u Libiji. Evropski mediji su to komentarisali kao energetska „klešta“ prema Uniji iz Severne Afrike, jednog od četiri evropska koridora za snabdevanje gasom. Dogovori su, prema prvim vestima, precizirani za vreme Putinove posete Tripoliju, a vetar u leđa im daje pobeda Berluskonija na parlamentarnim izvorima i činjenica da je njegov prvi strani gost, na povratku iz Libije, upravo Putin, s kojim Berluskoni ima bliske veze iz prethodnog mandata. One će se, u to ne treba sumnjati, nastaviti i kada Putin zauzme premijersko mesto. Sve to govori da se može očekivati dodatni podsticaj iz Moskve i Rima za realizaciju Južnog toka. Autor je član Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji
Komentari