Stoga koristi proučiti supruge kad procjenjujemo kandidate, iako se slažem, i analize dokazuju, da ponašanje supruge rijetko utječe na ishod izbora (pa i u slučaju Terese Heinz Kerry, koja bi, jer je rođena i odrasla u Mozambiku, bila prva Prva dama Afroamerikanka, da je on izabran).
U posljednje četiri administracije, prve su dame:
A.) uvijek bile moćne
B.) uvijek bile mnogo energičnije od mekušca za kojeg su se udale.
Nancy Reagan glatko je nogirala ljude koje njezin suprug nikad ne bi otpustio. Barbara Bush bila je jedna od ledenijih pojava u američkom javnom životu (ne vjerujte slici dobre bakice koju je prikazivala u javnosti – totalna obmana).
Hillary Clinton znala je biti zlopamtilo, za razliku od Billa.
Laura Bush je hladna, čak i prema Georgeovim pomoćnicima s dugim stažem.
Što je sve uvod u to da Michelle Obama i Cindy McCain zaslužuju najpomniju analizu. Nikad nisam intervjuirao Michelle, ali kad sam je upoznao, stekao sam dojam da je jedna od fizički najimpozantnijih osoba koje sam vidio u životu. Doista je impresivna, tako da se u tom smislu s njom ne može mjeriti čak ni njezin muž.
Cindy McCain je posebna priča. Kad sam počeo pratiti McCainovu kampanju 2000., bila je sramežljiva i rezervirana. Katkad ju je bilo upravo bolno gledati na javnim događajima. Sad je sigurna i samopouzdana – čudesan obrat.
Napokon, što se tiče pitanja zašto moćni muževi ne primjećuju da su im žene ovisnice, rekao bih da nijedan muž ne primjećuje da mu je žena ovisnica, a možda i svim ženama promakne da su im muževi ovisnici.
Ovisnici su vješti u skrivanju tih stvari, a osim toga, ljudi u javnom životu nisu baš previše okupirani obiteljskim životom. Da ih strastveno zanimaju teme vlastitog doma, ne bi provodili godine na putu.
Gail Collins: David, hvala ti što si me podsjetio kako je gđa Heinz Kerry u jednom trenutku ustvrdila kako je zbog djetinjstva u Mozambiku Afroamerikanka. Takvi trenutci uljepšavaju novinaru život tijekom dugačke predsjedničke kampanje.
Ako je točna tvoja teorija da su sve prve dame žene kojih se svi boje, demokrati su u prednosti. Slažem se s tobom da je Cindy McCain procvala, ali ne mogu zamisliti da utjeruje strah u kosti članovima vlade.
A ako je to točno, vjerojatno je to zato što je posao kandidatove supruge tako potpuno nemoguć da samo žena čelične volje može to izdržati da ne pukne. Čudnovate ispade Billa Clintona tijekom kampanje pripisivali su svemu i svačemu, od podivljalog ega do promjene karaktera poslije operacije srca. Ali po mojem mišljenju, to su prirodne eksplozije za čovjeka koji zna samo kako se natjecati za predsjedničko mjesto, a sad mora svladati duševno razorni zadatak – kandidaturu za predsjedničkog bračnog druga.
Ipak ostajem pri svojem prvotnom uvjerenju. Imali smo nekoliko prvih dama koje su negativno utjecale na politički život jer su pretjerano štitile muževe koji su patili od ozbiljnih tegoba (Edith Wilson, Nancy Reagan). A imali smo ih i par koje su tako očarale Amerikance da su postale važne same po sebi (Frankie Cleveland, Jackie Kennedy).
Ali jedine dvije koje su utjecale na politiku u Bijeloj kući su Eleanor Roosevelt i Hillary Clinton. Što ne znači da ostale nisu bile korisne, ili na usluzi, ili zanimljive. Mogla bih vam svašta ispričati o supruzi Benjamina Harrisona …
Komentari