Kockičicin iBlob

Nastup slavnoga slovenskog filozofa Slavoja Žižeka i osnivača Wikileaksa Juliana Assangea, dviju najvećih intelektualnih subverzivnih zvijezda današnjice, oduševio je masu obožavatelja u prepunoj dvorani Troxy u istočnom Londonu i duboko zabrinuo stupove zapadne demokracije.

- Ti si terorist! – rekao je usred debate Slavoj Žižek svome sugovorniku Julianu Assangeu. Ali, kakvi su tek teroristi oni koji te optužuju da si terorist? Terorist si kakav je bio Ghandi, koji je pokušao zaustaviti funkcioniranje britanske države u Indiji.

Bio je to jedan od trenutaka u kojem je prepunom dvoranom Troxy u istočnom Londonu odjeknuo pljesak. Limehouse, predgrađe u koje ne vozi podzemna željeznica, pomalo je sablasno i rijetko da bi kome palo na pamet sunčano subotnje poslijepodne provesti ondje ako to baš nije nužno. No, uskom ulicom punom indijskih trgovina i prljavih kioska s brzom hranom gurala se čitava vojska ljudi.

Više od dvije tisuće znatiželjnika iz cijele Engleske, ali i drugih dijelova Europe, pronašli su Limehouse kako bi pratili debatu dviju vjerojatno najkontroverznijih ličnosti današnjice.

Jedan od njih, koji je stigao iz Njemačke, čekao je na kraju dugog reda i na moje pitanje zašto se odlučio na put zbog jednog predavanja odgovorio: “Kakvo je to pitanje? Zar da propustim dva najopasnija lika na svijetu?”

Njegov odgovor, uz kasnije priznanje organizatora, razjasnio mi je zašto se događaj koji izaziva ovoliko zanimanje odvija na vjerojatno najudaljenoj lokaciji koju su mogli pronaći. Jednostavno, nakon nekoliko otkazanih dvorana u središnjem Londonu, čije uprave su odlučile da su “tema i sudionici previše kontroverzni za njihovu dvoranu”, organizator se morao povući. Za njim je pošlo dvije tisuće ljudi, s kartama po 25 funti (oko 220 kuna), bez prigovora.

Ako su Slavoj Žižek i Julian Assange i po čemu najopasniji na svijetu, to je po želji za neograničenom objavom informacija. Jedan to čini u svojim knjigama, do danas ih je objavio više od pedeset, a potonji preko najkontroverznije web-stranice koja je ikada postojala, Wikileaks, zbog koje je globalno postao državni neprijatelj broj jedan. Indirektno, njegova zviždačka stranica dovela ga je i u kućni pritvor, u kojem je već više od šest mjeseci.

U publici su bili nemalo iznenađeni što je neposredno nakon dvosatnog predavanja Julian Assange napustio dvoranu Troxy.

Pošto sam prije pola godine bila na suđenju na kojem su mu određivali sate tijekom kojih se smije kretati izvan radijusa od nekoliko metara od kuće u kojoj boravi, znala sam da bi ostao sa svojim poklonicima kad bi mogao.

“Moje je dugogodišnje uvjerenje da nas kao civilizaciju može unaprijediti samo cjelovitost informacija. Nedopustivo je da ne znamo gotovo ništa o najvećim organizacijama koje oblikuju svijet u kojem živimo. Ono što nudi Wikileaks jest arhiva ljudske povijesti. Informacije koje smo objavili najdetaljnija su dokumentacija povijesti rata ikad napisana”, odgovorio je Julian Assange na pitanje moderatorice debate, američke novinarke Amy Goodman, o suštini projekta Wikileaks.

Julian Assange, odjeven u casual odijelo i bijelu košulju, govorio je mirno, specifičnim australskim naglaskom, djelujući zadovoljno i staloženo. Kad sam ga posljednji put vidjela u sudnici visokog suda u Londonu gdje su izricali odluku o njegovu izručenju Švedskoj (na što je uložio žalbu), činilo mi se da izgleda potpuno hladno, bez ikakvih znakova koji upućuju na osjećaje. Sad vidim da je to bio strah. Na pozornici, koju dijeli s velikim intelektualcima i istomišljenicima (Amy Goodman osnivačica je portal DemocracyNow!), a obraća se tisućama obožavatelja, izgleda zadovoljno i kao čovjek koji ima emocije.

Assange i dalje ne zna što će biti s njime. Sa svojim timom odvjetnika po svaku cijenu želi spriječiti izručenje Švedskoj, gdje se tereti za silovanje dviju žena. Osim što tvrdi da nije kriv, vjeruje da bi izručenje Švedskoj značilo izručenje SAD-u, u kojem je najglasnije odjeknulo antiwikileaksovsko i antiassangeovsko raspoloženje.

Jedan američki političar nazvao ga je high-tech teroristom, netko je pak izjavio da je antiamerikanac krvavih ruku, a bivši pomoćnik kanadskog premijera jednostavno je zaključio da ga treba ubiti. Julian Assange sada se smije takvim izjavama, ali bez sumnje zna da njegova sudbina u SAD-u ne bi bila sjajna. Više puta je spomenuo Bradleyja Manninga, svoga poklonika, koji je u zatvoru više od godinu dana zbog sumnje da je Julianu Assangeu, odnosno Wikileaksu, predao zabranjeni materijal o Iraku. Radi se o 250 tisuća tzv. diplomatskih poruka, od kojih neke Wikileaks tek namjerava objaviti. Bradley Manning, koji čeka suđenje u zatvoru u Kanzasu, po Slavoju Žižeku zaslužuje Nobelovu nagradu za mir.

“Ako postoji osoba koja danas zaslužuje Nobelovu nagradu, to je Manny. Sustav je zakazao. Svi ti ljevičarski velikani postali su smiješni. S vremena na vrijeme pojave se individualci, vrlo obični ljudi, ni po čemu posebni, kojima u jednome trenutku života nešto proradi u srcu, kad kažu – ovo nije u redu i ja moram reagirati. Tada postaju etički moralisti i učine nešto doista čudesno. Takvi su pojedinci naša jedina nada”, rekao je Žižek, slovenski filozof koji se od kraja osamdesetih, kad je objavio svoju prvu knjigu na engleskom jeziku, uvrstio među najvažnije suvremene intelektualce. Ovdje je u pohabanoj bijeloj majici, glasan, niže često nepovezane rečenice, u stilu osobe koja u premalo vremena želi reći previše. Previše zna. Previše razmišlja. Osim suvremenih ljevičara, koje je više puta spomenuo u negativnom kontekstu, Žižeka živciraju američki političar i predsjednički kandidat Newton Gingrich, kojeg naziva “najvećim šljamom na svijetu”, potom bivši ministar obrane u Bushevoj vladi Donald Rumsfeld, po Žižekovim riječima “varalica i lažljivac”, ne slaže se ni s Noamom Chomskym, za Katoličku crkvu tvrdi da “ima najmanje pravo govoriti o moralnosti”, a posebno ga živciraju holivudski ljevičari koji na kraju svakog svog filma istaknu poruku: “Vidi kako smo mi (SAD) zapravo sjajna zemlja!”

“Više možemo naučiti od iskrenih konzervativaca nego od liberala!”, rekao je Žižek citirajući Marxa, uz svoj dodatak: “Konzervativci ti barem ne pokušavaju prodati neko sranje koje ti treba podići raspoloženje.”

Što se tiče Wikileaksa, Žižek je poklonik. “Nije stvar u tome da ljudi nisu znali da se događaju takve stvar, ali drukčije je kad se pred njih stavi dokaz da se to zaista događa. To je kao kad muž zna, sluti i osjeća, da ga žena vara, ali tek kad je nađe u krevetu s drugim, odluči reagirati”, usporedio je Žižek.

Objavu dokumenata kojom je Wikileaks uzdrmao svijet Žižek je usporedio s objavom snimaka srebreničkog masakra: “Kad su Srbi na snimci vidjeli ubojstva koja su počinili njihovi sunarodnjaci, iako nisu zapravo saznali ništa novo, efekt je bio nacionalni šok.”

Za sebe i Assangea kaže da ih ne vodi utopija, da shvaćaju u kojem vremenu žive. “Nemojte uspoređivati ekipu Wikileaksa s novom intelektualnom buržoazijom. Oni su transgresivni i ne samo da krše pravila, oni čak mijenjaju pravila kojima krše pravila”, rekao je Žižek. Bitno je to, zaključio je, da se sad više nitko ne može pretvarati da ne zna.

“Da, postoji cenzura”, nadovezao se Assange. “Ali, cenzura je dobra stvar. Cenzura dokazuje da još postoji politička dimenzija svijeta i da nije baš sve otišlo k vragu. Da nema cenzure, to bi značilo da nema ni potrebe za cenzurom, a tada bismo bili u nevolji.”

Assange ne skriva da je ponosan na svoj projekt. Iako je ispravio navod da je najobjavljivanija osoba na svijetu, istaknuvši da je na prvom mjestu ipak medijski mogul Rupert Murdoch, smatra da je Wikileaks uspio. “Ako smo uspjeli u nečemu to je ideološka penetracija u mainstream-medije. Najvećim svjetskim tiskanim medijima odjeknulo je ono što ranije ne bi bilo moguće.”

Odjekivat će, čini se, još.

Assange je rekao da neće stati dok ne nađe “vrata” u CIA-u, FBI i New York Times. “Imamo pravo govoriti, pravo znati i pravo komunicirati”, rekao je. Formula je to koja ga čini jednom od najopasnijih osoba na svijetu. Žižek je, spominjući Immanuela Kanta, Assangeovu formulu povezao s pravom na smisao. “Vidim Wikileaks kao globalnu borbu ne samo za pravo na znanje nego i obrazovanje.”

Iskoristio je više vremena nego što mu je bilo namijenjeno (moderatorici je odgovorio da je minuta po kršćanskom shvaćanju cijela vječnost) kako bi napao takozvanu Bolonjsku reformu sveučilišta. “To je uništavanje razuma! Svi bismo mi kao trebali postati eksperti u nečemu?! Pa to je kraj intelektualnih prava! Najvrednija kršćansko-židovska ostavština je nezavisni prostor javnog mišljenja.”

Unatoč kršćanskom shvaćanju vremena, vrijeme je Assangeu vrlo nerelativna i određena kategorija. Za tjedan dana ponovno ide na sudu u Londonu gdje će se boriti da ne bude izručen Švedskoj. Iako nije htio komentirati suđenje, rekao je da Europom vlada “međusobno prepoznavanje elita EU”.

Dan poslije predavanja Julian Assange proslavio je četrdeseti rođendan. Proslavio je možda kriva riječ. U prostranoj kući u jednom engleskom selu, u kojoj je gost Vaughna Smitha, osnivača novinarskog Frontline Cluba, čeka suđenje. Ovih je dana tužio kartične kuće Mastercard i Visa koje su, bez objašnjenja, blokirale sve uplate stranici Wikileaks. Ovih dana puno razmišlja i o utjecaju njegove stranice na Arapsko proljeće, koje je, smatra, neupitno. Utjecaja će biti još. Jer, kao rođendansku želju Julian Assange je naveo: “Želim budućnost u kojoj možemo slobodno funkcionirati, uz dokumentaciju povijesti koja ne može biti ukradena ni promijenjena.”

Dokaz da Wikileaks uspijeva u mijenjanju svijeta jest, zaključio je, predavanje u dvorani Troxy. “Na jednoj strani imamo institucionalnu cenuzuru koja nas je pokušala spriječiti da danas budemo ovdje. S druge strane, vi ste ovdje. Došlo je novo vrijeme. Ni cenzura ni vaš dolazak ne bi se dogodili prije pet godina.”

(Piše: Ana Muhar)