U prapovijesnom razdoblju poljoprivrednici diljem svijeta pripitomljavali su divlje biljke što je dovelo do poljoprivredne revolucije. Kao rezultat, izgubljene su stare vrste biljaka, što je uzrokovalo problem bilo kome tko je htio proučavati proces pripitomljavanja u njegovim modernim inačicama, no to bi se moglo promijeniti.
Skupina koju je predvodila Fabiola Parra s Universidad Nacional Autónoma de México (UNAM) uspjela je pratiti trag od pripitomljenog kaktusa pod imenom Gray Ghost Organ Pipe (Stenocereus pruinosus) do njezinog živućeg pretka kojeg se još uvijek može naći u dolini Tehuacán u Meksiku. Istraživanje je objavljeno u rujanskom izdanju 2010. časopisa Annals of Botany.
Kaktusi su pripitomljeni u prapovijesnom razdoblju radi njihovih plodova pod imenom pitaya. Ti se plodovi jedu diljem svijeta, no pitaya s kaktusa Gray Ghost Organ Pipe najcjenjenija je zbog svoje kvalitete. Skupina koju predvodi Parra posjetila je dolinu Tehuacán kako bi proučavala kaktuse i njihov rast u vrtovima i šumama, bilo da ih uzgaja lokalno stanovništvo ili slobodno rastu u divljini. Dr. Alejandro Casas, botaničar koji sudjeluje u projektu, kaže: „Otkrili smo da ljudi koji žive u dolini Tehuacán pažljivo biraju i kultiviraju kaktuse kako bi proizveli pitaye koje žele. Oni ne pokušavaju proizvesti jedan tip pitaya. Imaju bogato znanje o kaktusima i znaju proizvesti plodove različitih boja i okusa.“
Genetska analiza pokazala je da će vrtni kaktusi vjerojatnije nositi dvostruke kopije alela (varijante gena) u svojim kromosomima od njihovih divljih dvojnika. To pokazuje da su dokazi umjetne selekcije ostavili svoj trag u DNA kaktusa. Međutim, geni iz kaktusa uzgojenih tradicionalnim metodama u održavanim šumama pokazuju da pripitomljavanje nije bilo jednostavan proces. Casus dodaje:
„Otkrili smo da su šumski kaktusi pokazali veću raznolikost u genima nego što se očekivalo. Ne radi se o otkrivanju jednostavnog prijelaza s divljih na pripitomljene biljke. Metode razmnožavanja kaktusa koje koriste tradicionalni poljoprivrednici, uključujući proizvodnju različitih plodova, pomažu povećati genetsku raznolikost kaktusa. To je ključna strategija u očuvanju genetskih resursa Srednje Amerike. Kao kontrast tome, poljoprivreda u industrijskom svijetu stremi konformnosti masovne proizvodnje plodova.“
Dr. Mark Olson, biolog iz UNAM-a koji nije sudjelovao u projektu, vjeruje da će istraživanje imati značajne implikacije za budućnost: „Srednja Amerika pravi je laboratorij za proučavanje evolucije, a pripitomljavanje je jedan od najvažnijih dostupnih načina za proučavanje evolucijskih procesa. Rijedak je luksuz moći proučavati ne samo potomke selekcije, već također i pravog živućeg pretka. Srednja Amerika, možda i više od bilo koje druge regije na Zemlji, ima čitav raspon stupnjeva pripitomljavanja, od visoko modificiranih kao što je kukuruz, do biljaka kojima se upravljalo prilično ležerno u fazama ‘početnog pripitomljavanja’. Shvaćanje ovog procesa bit će važno kako Meksiko postaje preplavljen komercijalnim sortama kukuruza, graha i ostalih biljaka koje sve rastu pored svojih divljih predaka.“
Uključuje li budućnost ili ne pripitomljen Gray Ghost Organ Pipe tek treba vidjeti. Parra primjećuje da se čak i kaktusi bore sa smanjenjem kiše. To, i ekonomski pritisak, znači da će tradicionalne metode poljoprivrede biti u padu i da bi se u budućnosti mogle izgubiti. Ovo je istraživanje objavljeno u radu ‘Evolucija pod pripitomljavanjem: Neprestana umjetna selekcija i divergencija populacija divljih i uzgojenih Stenocereus pruinosus (Cactaceae) u dolini Tehuacán u Meksiku’ u rujanskom izdanju akademskog mjesečnika Annals of Botany koji obuhvaća sva područja znanosti o biljkama.
Izvor: Oxford University Press
Izvor: http://www.znanost.com/clanak/geni-kaktusa-povezuju-danasnji-meksiko-s-njegovom-prapovijesnom-prosloscu#ixzz15f0TVMSi
ANA POPOVIĆ
Komentari