Lokalni američki TV programi i štampa puni su priča kojima se potvrđuju upozorenja o ozbiljnoj ekonomskoj krizi, koja je već počela da pogađa i američku srednju klasu. Sirotinju više niko i ne pominje. Priča o toj najugroženijoj kategoriji stanovništva prestala je da bude aktuelna krajem leta.
Sad je, međutim, baš ozbiljno zagudilo. Samo u prošlom mesecu bez posla je ostala armija od 240.000 ljudi, tako da se broj primalaca pomoći za nezaposlene povećao u 2008. godini na skoro milion i po. Takvog minusa nije bilo od početka osamdesetih godina. Bil Klinton je, posle dva mandata, otišao januara 2001. godine iz Bele kuće sa bilansom od preko 22 miliona novih radnih mesta i budžetskim suficitom od tri hiljade milijardi dolara, dok će Buš ostaviti Obami nacionalni deficit od oko hiljadu milijardi.
Cifre koje govore o propadanju velikog i malog biznisa teško je više i pratiti. Samo ove nedelje, na primer, saopšteno je da se gasi privatni globalni poštanski transporter DHL (9.000 zaposlenih),nacionalni lanac prodavnica elektrotehnike „Sirkut siti“ proglasio je bankrotstvo, a javlja se da su blizu potonuća i njihovi konkurenti iz firme „Best baj“, takođe sa stotinama prodavnica širom SAD. A, sve to uoči Dana zahvalnosti, Božića i Nove godine – kad bi firme tog profila trebalo da ostvaruju veću zaradu nego svih proteklih meseci.
Slika dramatičnog usporavanja američke ekonomije i krize finansijske industrije dobija alarmantnu dimenziju tek kad se zagrebe ispod površine. Čuju se i čitaju dramatične ispovesti ljudi koji su zbog skraćenog radnog vremena – što znači i skresane zarade – počeli da proređuju kupovinu neophodnih lekova (dijabetičari i mnogi drugi) da bi sačuvali novac za hranu, benzin i osnovne troškove za decu.
Promet u restoranima i popularnim kafićima „Starbaksa“ skoro je prepolovljen prošlog meseca, ali je, s druge strane, u znatno jeftinijem „Mekdonaldsu“ povećan za 30 odsto. Bioskopi ostaju bez publike – izlazak za dvoje, karte i koka-kola, koštaju i do 30 dolara, bez kokica. Velike knjižare pune su posetilaca, naročito otkako je zahladnelo, koji sede nekad i satima, popiju poneku kafu, čitajući knjige, novine i časopise, ali uglavnom – ništa ne kupuju.
Izveštaji o naglom jačanju dolara u svetu ne dotiču se posebno običnog Amerikanca, kao što ga nije ni pogađalo kad je ta situacija dugo bilo obrnuta. Domaće cene su stabilne, čak idu i naniže, zahvaljujući benzinu, koji je u nekim državama otišao već i ispod dva dolara za galon!
Kola se, međutim, i pored toga, u proseku sve manje voze, zbog smanjene kupovne moći većine stanovništva. A, ni pretpraznične rasprodaje – koje već hvataju zalet – nisu, bar zasad, onakav magnet kakav su nekad bile za milionsku populaciju potrošača.
MEKEJN
Barak Obama je najavio ekonomski oporavak zemlje kao svoj apsolutni prioritet posle 20. januara. Ali, čak je i njegov poraženi protivkandidat Džon Mekejn izjavio u jednoj TV emisiji da mu uopšte ne zavidi na poslu koji mu predstoji.
Komentari