THE CHRONOLOGY ISSUE, By Dr Prof A.T.FOMENKO et al
Britanska enciklopedija navodi Josepha Justusa Scaligera (1540-1609) kao utemeljitelja konsenzualne kronologije s kojom živimo. Scaliger je sebe smatrao velikim matematičarem i hvalio se da je riješio klasični „drevni“ matematički problem ‘kvadrature kruga’, problem za koji je kasnije dokazano da je nerješiv.
Njegova glavna djela Opus Novum de emendatione temporum (1583) i Thesaurum temporum (1606) predstavljaju ogromno polje datuma proizvedenih bez bilo kakvog obrazloženja, sadrže ponavljajuće nizove datuma s pomacima jednakim višekratnicima glavnih kabalističkih brojeva 333 i 360. Numerologija je u to doba bila važna znanost i J.J.Scaliger je bio prominentni kabalist svoga doba.
Engleski filozof William Ockham (navodno 1225-1279 AD) je rekao: „entiteti se ne bi trebalo množiti više nego što je neophodno“. `Ockhamova britva` primijenjena na povijest, ostavlja nas s vizijom čovječanstva u kojoj su civilizacije nastale najranije u VIII- X stoljeću, ukoliko civilizaciju shvatimo kao hijerarhijski sistem koji se sastoji od države, vojske, idelogije, religije, komunikacije i pisanja.
Ni J.J.Scaliger niti njegovi sljedbenici, svećenstvo ili humanisti nisu dali puno pažnje Ockamovom zakonu kada su izradili [izmislili] Rimsku i Grčku antiku. Njihovi klijenti su bili vlastodršci u usponu, koji su tražili legitimnost u drevnoj prošlosti kako bi postali pape, kardinali ili utemeljili vladajuće [i "kraljevske"] dinastije poput Medicija [i dr.]. Svi oni su izvanredno dobro plaćali za svoju slavnu ali izmišljenu prošlost.
Temeljito istraživanje pokazuje da doslovce ne postoje informacije koje se mogu pouzdano datirati, o događajima prije VIII stoljeća, te da postoji samo vrlo malo podataka koji potječu iz VII – X stoljeća. Zapravo, većina događaja „antičke“ povijesti dogodila se u razdoblju od XI do XVI stoljeća, zatim na stavljena na papir u razdoblju 1400-1600. god, i pod različitim naslovima odgurana u zamišljenu [ili izmišljenu] prošlost.
Detaljno smo proučili Almagest „antičkog“ Ptolomeja koji se smatra kamenom temeljcem klasične povijesti i navodno je sastavljen 150. g.n.e. Sa sigurnošću tvrdimo: Almagest je sastavljen u XVI-XVII st. od astronomskih podataka iz IX-XVI st., dakle Kralj astronomije Ptolomej i svih 13 knjiga Almagesta su kasne srednjovjekovne podvale.
Dekodirali smo 34 „antička“ [drevna] Egipatska horoskopa ocrtana u grobnicama u Dolini Kraljeva ili uklesana u kamen u Denderi i Esni. Egiptologija ove horoskope datira ili u neka davna vremena ili kaže da se ne podudaraju ni sa kakvim datumima. Neistina! Ovi horoskopi sadrže dovoljno astronomskih podataka i svi datumi na temelju njih su neporecivo srednjovjekovni i odnose se najranije na XI st. n.e.
Usporedili smo arheološke, astronomske, dendro-kronološke [na temelju godova drveća], paleografičke [ili paleografske; na temelju rukopisa] i radiokarbonske metode datiranja drevnih izvora i artefakata. Otkrili smo da SVE one nisu neovisne, nisu egzaktne, statistički su nevjerojatne, kontradiktorne i neizbježno se vrte u opakom krugu jer se temelje na ili se kalibriraju prema istoj konsenzualnoj kronologiji [Scaligera-Pataviusa].
Koliko god to izgledalo nevjerojatno, ne postoji niti jedan jedini komadić čvrstog pisanog dokaza ili artefakta koji bi se mogao pouzdano i neovisno datirati ranije [kao stariji] od XI stoljeća n.e. Klasična povijest se čvrsto temelji na kopijama načinjenim u XV-XVII stoljeću, kopijama ‘nažalost izgubljenih’ [kako zgodno] originala.
Naša teorija jednostavno vraća Kronologiju Svjetske Povijesti u područje primijenjene matematike iz koje je i iznikla [u rukama] svećenstva XVI-XVII stoljeća.
[...]
Ne, Nova kronološka teorija ne poriče događaje, artefakte, piramide, velike zidove, itd…itd, već ukazuje na njihove vjerojatnije smještaje na vremenskoj osi.“
Netko je rekao: Povijest se ponavlja. I upravo je to ono što je pogrešno s njom.
http://www.galaksija.info/forum/viewtopic.php?t=1591
Lično se ne slažem sa Fomenkovim teorijama, mada su hronološke rupe jako interesantan fenomen.
Par zanimljivih napomena:
Jedan od prvih istraživača koji se bavio ovom problematikom je Isak Njutn i to kao kritičar skaligerovske hronologije, o čemu Fomenko govori u trećem poglavlju pomenute knjige.
Newton Isaac The Chronology of Ancient Kingdoms.-London, 1728. Reprint: London, 1988.
Uzgred, Njutn je imao pristup vatikanskoj biblioteci, kao i Kopernik.
Izdavač je Matematički institut SANU.
A.T.Fomenko je akademik Ruske akademije nauka i jedan od poznatijih ruskih naučnika iz oblasti topologije, svojevremeno najmlađi ruski akademik.
Fomenko je, pod uticajem Morozova i savremenog američkog fizičara Roberta Njutna (još jedan Njutn), istraživajući parametre iz teorije kretanja meseca došao do rešenja problema datiranja pomračenja meseca, ali ga je to dovelo u skuob sa zvaničnom istorijskom hronologijom.
Pošto njegova “rekonstrukcija istorije“ – po kojoj se tri pomračenja koja pominje poznati starogrčki istoričar Tukidid nisu dogodila u V veku p.n.e., nego više od milenijum i po kasnije – kako sam priznaje, nije naišla na interes kod “skeptičnih istoričara“, odlučio je da razradi metode za proveru svoga otkrića. U međuvremenu, dobio je podršku nekih matematičara, naročito profesora Gljeba Nosovskog, pa i nekolicine mladih istoričara koji im pomažu, ali i “mole da o tome ne pričaju njihovim kolegama“. Iako, od Istorijskog fakulteta moskovskog državnog univerziteta i Odeljenja za istoriju Ruske akademije nauka, osuđene kao “opasna kvazinauka“, knjige profesora Fomenka stekle su veliki publicitet, naročito od kada je njihovo učenje dobilo javnu podršku čuvenog šahiste Garija Kasparova.
Komentari