ZAGREB – Međunarodna skupina znanstvenika pod vodstvom prof. Ivana Đikića objasnila je u uglednom časopisu Molecular Cell mehanizme pomoću kojih stanice sisavaca mogu očistiti proteinski otpad povezan s nastankom raznih bolesti. To otkriće važno je za razumijevanje razvoja neurodegenertaivnih oboljenja poput Parkinsonove i Alzheimerove bolesti.
- Tijekom gladovanja stanice ‘stežu remen’ pa počinju probavljati vlastite bjelančevine i stanične organe. Taj proces zove se autofagija, a odvija se u organelama autofagosomima – pojasnio je prof. Ivan Đikić (42), direktor Instituta za biokemiju i Centra izvrsnosti (CEF) Sveučilišta Goethe u Frankfurtu.
- Važnost autofagosoma je što znaju koje bjelančevine trebaju razgraditi. Iako je autofagija poznata već 30 godina, dosad nismo poznavali receptore koji taj proces čine jako selektivnim. Mi smo, međutim, identificirali dva proteina koji djeluju kao receptori autofagije. To su proteini NBR1 i p62 za koje se zna da su povezani s razvojem tumora i neurodegenerativnih bolesti – dodao je prof. Đikić.
Istaknuo je da je rad u Mollecular Cell rezultat suradnje njegove skupine sa znanstvenicima norveškog sveučilišta Tromso, izraelskog instituta Weizmann i japanskog instituta Tokyo Metropolitan. Također, prof. Đikić naglašava da je nastavio istraživanja autofagije zajedno s dr. Ivanom Novak, postdoktoranticom u splitskom MedILS-u.
Ivan Đikić (42) jedan je najuspješnijih hrvatskih znanstvenika mlađe generacije. Dosad je objavio preko 100 radova u vrhunskim znanstvenim časopisima koji su citirani više od 5000 puta. Dobitnik je niza uglednih priznanja među kojima se ističe nagrada Američkog udruženja za istraživanje raka (AACR). Ove godine postao je direktor Instituta za biokemiju te novog instituta CEF, najprestižnijeg projekta Sveučilišta Goethe na kome je redovni profesor.
KOMENTARI Komentiraj
antianti | mesicstipe | 27.2.2009 17:15:50
za komentar,naklon do poda
Čitam | antianti | 27.2.2009 16:18:06
Čitam puno, čitam trivijalu, čitam svuda, čitam i kad mi se ne čita. Sanader, Slovenija, Simona Gotovac, Simonija, Gotader, Sotovac, Slove, slove…, slova!, sve mi se već miješa od gluposti koje čitam. I onda – Đikić. Riječ koja vrijedi kao protuotrov, kao inzulin koji si ubrizgam da probavim svo ovo smeće kojim me bombardiraju. Profesore Đikić, skidam kapu i ljubim vas u to prosvijećeno čelo!
Komentari