U eurozoni se očekuje pad BDP-a od 0,5 posto iduće godine, a u SAD-u pad od od 0,8 posto
ZAGREB – S padom ekonomije od 0,5 posto u trećem kvartalu Njemačka je i službeno zakoračila u recesiju. To je drugi uzastopni kvartal u kojem je BDP pao (u drugom 0,4 posto), a njegova oštrina iznenadila je većinu analitičara.
Glavni razlozi su slabiji rezultati u izvozu. Loše vijesti potaknule su pad eura jer ulagači očekuju nastavak pada kamatnih stopa u eurozoni. Daljnji pad ekonomske aktivnosti očekuje se i u četvrtom kvartalu, a ništa bolja očekivanja nisu ni za iduću godinu.
Prema procjeni OECD-a, organizacije razvijenih zemalja, BDP eurozone u 2009. će pasti 0,5 posto, u SAD-u se očekuje pad od 0,9, a u Japanu 0,1 posto. BDP svih 30 zemalja članica OECD-a u prosjeku će biti smanjen oko 0,3 posto.
Postupni oporavak najavljuje se za drugu polovicu iduće godine, ali ekonomski rast neće se približiti uobičajenim razinama prije druge polovine 2010. Prije toga, nezaposlenost će u mnogim zemljama porasti, može se očekivati nastavka kolapsa financijskih institucija, veći strah ulagača i novi udarci za zemlje u razvoju.
KOMENTARI Komentiraj
Gosp. Scanius | čudak | 14.11.2008 13:09:56
„fordovski model gospodarstva“? Ne znam što pod time misliš. Ako misliš na masovnu proizvodnju jeftine robe – izvorno automobila T H. Forda nakon 1910. u tvornicama Detroita – to se od početka temeljilo na jeftinim fosilnim gorivima.
Velika depresija 1929. uzrokovana je nesrazmjerom između prevelike ponude i premale potražnje, jer je tada postojalo obilje jeftine energije. Danas je upravo obratno, problem je u manjku JEFTINE energije bez koje kapitalistička privreda ne može normalno funkcionirati. Političke elite i ekonomisti ne žele priznati da je stigao kraj ere jeftinih fosilnih goriva, jer je to suprotno osnovnom cilju kapitalističke ekonomije: beskonačnom privrednom rastu i uvećanju standarda. Zbog toga i velika većina ljudi odbijaju priznati PEAK OIL i šizofrenično traže dežurne krivce: burzovne spekulatore, arapske šeike, pohlepne bankare, vladajuće političare, američke imperijaliste itd. Ja samo kontatiram činjenice i iz njih izvlačim logične zaključke. Nisam kriv ako se to ljudima ne sviđa.
| Scanius | 14.11.2008 10:48:35
Gospodine čudak, financijska kriza nije poslijedica rasta cjene energenata, ova kriza je poslijedica istrošenosti fordovskog modela gospodarstva!!
paragin sokak | čudak | 14.11.2008 10:45:07
Očito moje postove nisi pažljivo pročitao ili nisi razumio. PEAK OIL ne znači kraj ere fosilnih goriva, već kraj ere JEFTINIH fosilnih goriva, jer je iscrpljeno oko 50 % nafte, i to one do koje se moglo najlakše doći uz najpovoljniji omjer između uložene i vraćene energije (ERoEI, energy return over energy invested). Oko 1930. ERoEI je bio 1:100 (jedan uloženi barel i 100 dobivenih), a danas je 1:6. Nafte će uvijek biti, jer nikada nećemo moći izvaditi zadnji barel nafte, dapače uvijek će ostati bar 20-30 % nafte, jer njezino vađenje neće biti provedivo iz tehničkih, financijskih ili geopolitičkih razloga. PEAK OIL znači da svjetska ekonomija sve teže i teže funkcionira i to će se stalno pogoršavati. Što se tiče pumpanja cijena, zašto tog pumpanja nije bilo ranije, zašto je cijena nafte bila 10-15 d/b od 1983. do 2003? Često se pitam kakvog ima smisla raspravljati s neobrazovanim ljudima, koji čitaju samo novine, ali istina se mora reći. Ako Ti se ne sviđaš što pišem nemoj čitati.
čudak | paragin sokak | 14.11.2008 10:33:40
promašio si „ceo fudbal“. Cijena nafte je bila napumpana na umjetan način, i sigurno nije uzrok recesije. A i s ovim peak oilom kojim nas tupiš svaki dan si isto dosadan. Najobičnija fama da će sutra nestat fosilnih goriva. Ulaži u znanje, a ne u paranoju
U Hrvatsku | čudak | 14.11.2008 08:21:51
kriza tek treba stići, jer mi uvijek kaskamo za Zapadom barem nekoliko mjeseci ili godina. Što se tiče izlaska iz recesije tu je ključno pitanje može li se to postići bez da cijene energeneta opet počnu silovito rasti – jer to je i bio glavni uzrok recesije. Odgovor je negativan, jer mi se nalazimo na PEAK PLATEAU-u u kojem već četiri godine proizvodnja nafte stagnira na 85-87 m/b dnevno i ne može preko toga. Obnavljanje privrednog rasta znači povećanje potražnje i novi rast cijene nafte, koje će biti još i manje zbog arapskog snižavanja proizvodnje i otkazivanja mnogih projekata oko otkrića i eksploatacije naftnih izvora. No domaći i strani „stručnjaci“ i političke elite prave se da veliki rast cijene nafte zadnjih godina nema nikakve veze sa sadašnjom recesijom. Sve je to, naravno, „pohlepa“ bankara i burzovnih mešetara. Kako da ne.
Komentari