Fenomen nacizma nije bio povijesna slučajnost, a još manje filozofski hir koji je ostvario jedan čovjek. Nacizam je imao svoje sljedbenike od kojih su mnogi bili izrazito bogati, vrhunski stručnjaci u tadašnjem financijskom svijetu. Prema istraživanjima u posljednjih nekoliko godina, bankari s Wall Streeta, između ostalih, su financirali Hitlerov dolazak na vlast dok su u isto vrijeme ostvarivali velike profite. Ono što je još žalosnije je da je među njima bila i rodbina sadašnjeg američkog predsjednika.
Američki autori Webster G. Tarpley i Anton Cheitkin otkrivaju u nedavno objavljenoj knjizi „George Bush: Neautorizirana biografija“ da su Prescott Bush (djed Georgea W. Busha) i drugi direktori tvrtke Union Bankig Company bili suradnici nacista. U knjizi se govori kako je 1922. godine, kada je nastajao nacionalsocijalizam, W. Averell Harriman putovao u Berlin i razgovarao s obitelji Thyssen s namjerom osnivanja njemačko-američke banke. Thyssenovi su već bili zakulisni vlasnici nekoliko financijskih institucija što im je omogućilo prebacivanje svojeg novca iz Njemačke u Nizozemsku i dalje za SAD. Radi se o bankama August Thyssen Bank čije je sjedište bilo u Berlinu, nizozemska Bank voor Handel i Union Bnaking Corp. iz New Yorka.
Početkom 20-ih godina je jedan član obitelji Fritz Thyssen i autor knjige „Plaćao sam Hitlera“ donirao 25.000 dolara nedavno osnovanoj njemačkoj Nacionalsocijalističkoj Radničkoj stranci čime je postao prvi i najvažniji financijer Furera i njegovog dolaska na vlast. Prema pisanju autora knjige, Thyssen je bio fasciniran Hitlerom diveći se njegovom talentu javnog govornika i sposobnosti vođenja mase. Međutim, ono što ga je najviše impresioniralo je bio red na njegovim skupovima te gotovo vojna disciplina njegovih sljedbenika. I tako 1931. godine Thyssen je pristupio nacističkoj stranci čime je postao jedan od najmoćnijih pripadnika nacističke ratne mašine. U to vrijeme, taj magnat je bio predsjednik njemačkog čeličnog udruženja, konzorcijuma čelične industrije, koju je osnovao Clarence Dillon – jedan od najutjecajnijih ljudi Wall Streeta. Jedan od suradnika u kojeg je Dillon imao najviše povjerenja je bio Samuel Bush, Prescottov otac i djed starijeg Georgea i pradjed sadašnjeg američkog predsjednika Georgea W. Busha.
1923.godine Harriman i Thyssonovi su odlučili osnovati banku i za predsjednika su postavili Georgea Herberta Walkera, Prescottova tasta. Kasnije 1926. godine su osnovali Union Banking Corp. s Prescottom na čelu. Te iste godine imenovan je dopredsjednikom i partnerom u tvrtki Brown Brothers Harriman. Obje tvrtke su omogućile Thyssonima da šalju novac u SAD iz Njemačke preko Nizozemske. Američki ekonomist Viktor Thorn je naznačio da, iako je veliki broj drugih korporacija pomagao nacistima (kao što su Standard Oil i Rockefellerova Chase Bank kao i američki proizvođači automobila), interesi Prescotta Busha su bili puno dublji. Thorn dodaje da je UBC postala tajni kanal za zaštitu nacističkog kapitala koji je napuštao Njemačku i dolazio u SAD preko Nizozemske. Kada su nacistima bila potrebna njihova sredstva, Brown Brothers Herriman tvrtka ih je slala direktno u Njemačku. Na taj način UBC je primala novac iz Nizozemske, a Brown Brothers Harriman ga je slao nazad. U obje te tvrtke je bio umiješan Prescott Bush, prvi nacistički perač novca.
U svojoj knjizi Tarpley i Cheitkin objašnjavaju da je značajan dio financijske osnove obitelji Bush povezan s podrškom i pomoći Adolfa Hitlera. Stoga sadašnji američki predsjednik baš kao i njegov otac, bivši direktor CIA-e, zamjenik predsjednika i predsjednik, je dostigao vrh američke političke hijerarhije zahvaljujući svojem pradjedu i djedu i uopće svojoj cijeloj obitelji koja je financijski pomagala i podržavala naciste. Nakon nekog vremena u listopadu 1942. godine američke vlasti su konfiscirale nacistička bankovna sredstva iz UBC-a čiji je predsjednik tada bio Prescott. Tvrtka je osuđena kao financijski i komercijalni suradnik s neprijateljem i sva njena imovina je oduzeta. Kasnije je američka vlada također naredila oduzimanje imovine još dviju vodećih financijski agencija koje je vodio Prescott kroz račune bankarske institucije Harriman, Holland-America Trading Corp., američko-nizozemska komercijalna tvrtka i Seamless Steel Equipment Corp. A onda je 11. studenog 1942. godine nametnut embargo na Silesian American Corp. – još jedna tvrtka koju su vodili Bush i Walker prema istome Aktu o trgovini s neprijateljem.
Međutim, 1951. godine embargo je ukinut i poduzetni poslovni čovjek uspio je povratiti 1.5 milijuna dolara predviđenih za nova ulaganja najvećim dijelom radi povećanja bogatstva obitelji Bush. Ovome treba dodati dosje koji pripada nizozemskim i američkim obavještajnim službama, a koje potvrđuju postojanje direktnih veza između Prescotta Busha, njemačke obitelji Thysson i „krvavog“ novca grupe bogatih američkih obitelji iz vremena Drugog svjetskog rata. Tarpley i Cheitkin potvrđuju da je velika financijska kriza od 1029. do 1931. godine imala utjecaja na SAD, Njemačku i Britaniju na način da je oslabila njihove vlade. U isto vrijeme Prescott Bush je postao još marljiviji i još pohotniji da učini sve potrebno kako bi sačuvao svoje mjesto u svijetu. Bilo je to za vrijeme krize kada su neki pripadnici angloameričke bogate klase podržavali uspostavu Hitlerovog režima u Njemačkoj.
Autori kategorički tvrde da je bogatstvo obitelji Bush izraslo iz njihove bezuvjetne potpore političkom projektu Adolfa Hitlera. UBC je, pod upravljanjem Prescotta Busha i uz dugogodišnju suradnju s Fritz Thyssenovom German Steel Trust, sudjelovala u nastajanju, pripremi i financiranju nacističke ratne mašine kroz proizvodnju oklopnih vozila, borbenih aviona, pušaka i eksploziva. To samo pokazuje da navika obitelji Bush da dominira teritorijima i bogatstvom nije ništa novo.
Komentari