Vladina komisija je ustvrdila kako je u tim ustanovama fizičko i emotivno zlostavljanje djece, poput ritualnog premlaćivanja, držanja glave ispod vode i ostalih brutalnih načina kažnjavanja bilo uobičajeno i svakodnevno, a djeca su živjela u ozračju paničnog straha i morala su prisilno raditi. Komisija je utvrdila i da je vrh Katoličke crkve u Irskoj na dokaze o seksualnom zlostavljanju djece reagirao tako što je počinitelje premještao u drugu ustanovu, gdje bi oni ponovno silovali.
Kršćanska braća
Izvješće je utvrdilo i odgovornost državnih tijela i nadležnog ministarstva obrazovanja čiji su dužnosnici u nekoliko slučajeva bili informirani o užasima koji se događaju u katoličkim ustanovama, ali nisu učinili ništa. Najviše je kritike palo na red Kršćanske braće.
Crna imena:
1995. – Nadbiskup Beča kardinal Hans Hermann Groer prisiljen odstupiti zbog optužbi da je prije dvadeset godina zlostavljao dječaka.
2002. – Poljski nadbiskup Juliusz Paetz odstupa nakon optužbi, koje je demantirao, da je zlostavljao mlade svećenike.
2004. – Neovisna komisija u SAD-u objavila izvješće u kojem je utvrdila da su katolički svećenici seksualno zlostavljali više od 10.000 ljudi.
Crkva nije bolja od društva- *kakav izgovor!*
Zlostavljanje djece još je gnusnije kad je zlotvor onaj kome su djeca povjerena, tko uzima pravo poučavati što je dobro, a što zlo. I u irskom slučaju interes javnosti usredotočen je na pedofiliju, najškakljiviju,vjerojatno i najmučniju, ali ona je očito samo aspekt potpunog nepoštovanja ličnosti djeteta u kojemu bi i katolik morao, po Bibliji, razaznati sliku i priliku Božju. “Ono što ste učinili najmanjemu od moje braće meni ste učinili“, citira evanđelist Isusa Krista. A ta su djeca bila pothranjivana, mučena i “endemski“ silovana.
Kamo sreće da je tako samo u Irskoj. Kamo sreće da je tako samo u Crkvi. Najnovija statistika talijanskoga “Modrog telefona“ kaže da je obitelj poprište gotovo 60 posto silovanja (ili izjednačenih zloporaba) maloljetnih, a da je najčešći silovatelj otac (u 32 posto slučajeva).
Posrijedi je odnos spram djece, a neki u Crkvi nisu imali snage biti bolji od obitelji i društva. (Inoslav Bešker)
Kako je teklo otkrivanje strašnog skandala
1994. – Priznanje svećenika – svećenik Brendan Smyth je priznao zlostavljanje . Njegov red, norbertinci, desetljećima ga je skrivao.
1995. – Ispovijed žrtve – July Andrew Madden, nekadašnji ministrant u jednoj crkvi u Dublinu, prvi je Irac koji je javno progovorio o tome kako su ga svećenici seksualno zlostavljali.
1999. – Isprika premijera – Premijer Bertie Ahern ispričava se svim žrtvama zlostavljanja u crkvenim ustanovama te najavljuje novčane kompenzacije i komisiju.
2002. – Biskup odstupio – Biskup Brendan Comiskey, prvi i zasad jedini velikodostojnik koji je odstupio jer nije učinio dovoljno za sprečavanje zločina.
2009. – Kraj? – Komisija objavljuje rezultate istrage.
Komentari