Kockičicin iBlob

Seksualni poriv je najsnažniji impuls u prirodi, a samim time i u čovjeku. Izvor je ili boli ili zadovoljstva, i predmet je vječnog preispitivanja i istraživanja. Koliko je važna seksualnost u čisto biološkom smislu? Da bi se spriječilo izumiranje neke biljne ili životinjske vrste, seks, kao mehanizam razmnožavanja, nužan je za produženje vrste. No, isto tako, mnoge životinjske i biljne vrste nakon reprodukcije počnu odumirati.

Na primjer, losos umire ubrzo nakon parenja. Biljke koje proizvode sjeme odumiru ili počnu mirovati, a biljke kod kojih spriječimo razvoj sjemena žive duže od onih koje razvijaju svoje sjeme. Vjerojatno nema muškarca koji nije opazio pad energije i opći osjećaj umora nakon ejakulacije. Poznato je da se mnogi sportaši u noći prije velike utakmice radije suzdržavaju od spolnih aktivnosti, slično kao i umjetnici. Francuzi za orgazam imaju vrlo sadržajan izraz – „le petit mort“, mala smrt.

Tekst koji slijedi je rezultat jednog istraživanja i životnog iskustva i kao takav predstavlja moje viđenje značenja seksa i seksualne energije.

Kreativna strana libida

U psihologiji, prema Freudovoj teoriji, ovaj seksualni poriv (libido) je ono što pokreće naš svijet: seksualna privlačnost je temelj svih odnosa, pa čak i roditeljskih, a tek (ne)svjesnom sublimacijom libida nastaju umjetnička remek-djela ili veliki rezultati sportaša. Ovaj poriv je, ustvari, jedan od urođenih obrambenih nagona (uz agresivnost) koji je uslovljen instinktom smrti i pomaže produženju vrste.

Za razliku od ostalih ‘životinja“, ljudska bića uče nadzirati gibanja svoje seksualnosti i agresivnosti: praviti razliku između roditelja, seksualnih partnera i prijatelja; razvijati osjećaj za lijepo i uzvišeno. Neki nauče i kako taj dinamizam kanalizirati u stvaranje lijepih predmeta. Freud je naznačio više mehanizama koji objašnjavaju kako se razvijaju sposobnosti na kojima se temelje kultura i civilizacija. Među njima sublimacija zauzima glavno mjesto.

On [seksualni nagon] kulturnome radu stavlja na raspolaganje izvanredno velike količine snage; to se događa na temelju jedne, u tom nagonu naročito izražene osobitosti prema kojoj je on u stanju pomaknuti postignuće svoga cilja, a da u bitnome ne izgubi na intenzivnosti. Ta sposobnost da se izvorno seksualni cilj zamijeni nekim drugim koji nije više seksualan, ali je psihički s njime srodan, naziva se sposobnost sublimacije.

Freud je često navodio genij Leonarda da Vincija kao jedan od primjera sublimacije. I drugi veliki umjetnici kao što je naprimjer, Michelangelo Buonarotti, također su bili poznati kao seksualni apstinenti. Michelangela su, ne jednom, pitali zašto ne spava sa ženama. “Ono što dam ženi, neću moći dati svojoj skulpturi!” odgovarao je.

Seksualna energija kao sredstvo duhovnog razvoja

U raznim duhovnim tradicijama seksualna energija predstavlja energiju koja se očituje kroz seksualnost na nivou svih živih bića i koja je veza između duha i materije. Time posjeduje važnu sposobnost pomaganja duhu unutar tijela i oplođuje materiju novim životom. Kao takva, ima dvije glavne funkcije: u nesvjesnoj (prirodnoj) evoluciji živih bića osigurava opstanak, razmnožavanje i (nesvjesni) razvoj, a u svjesnoj evoluciji čovjeka predstavlja alat u duhovnom razvoju. Kod muškaraca se nalazi u spermi, a kod žena u jajnicima i jajašcima. Prema svom sastavu je gušća i sirova (nerafinirana). Stalno se obnavlja, ali se i troši – kroz ejakulaciju i menstruaciju. Na fizičkoj razini ona se očituje kroz ispravan rad spolnih žlijezda, o kojima uvelike ovisi vitalnost i opće zdravstveno stanje osobe, kao i ispravan rad ostalih endokrinih žlijezda.

Elizabeth Haich u svojoj knjizi ‘Seksualna energija i yoga’ uspoređuje seksualnu energiju s filozofskim kamenom alkemičara – supstancijom koja pretvara teške metale u zlato. Haich u knjizi nekoliko puta naglašava da treba ‘slijediti primjer velikih iniciranih koji ne prepoznaju seksualnu energiju kao zloćudnu silu nego razumiju njezinu tajnu i znaju da je ona sredstvo putem kojega mi, ljudska bića, možemo dosegnuti konačni cilj – Boga’. Prilikom transformacije sirove, krute seksualne energije u finiju – kreativnu energiju – ponajprije dolazi do toliko spominjanog procvata raznih ljudskih talenata (gore spominjana Freudova sublimacija), a zatim i do duhovne transformacije iniciranog.

Seksualna energija koja je usmjerena prema gore prvo pobuđuje izlučivanje žlijezda, obnavljajući i jačajući tijelo; potom stimulira više živčane centre koji su sve do sada bili sposobni očitovati potencijalno nazočne kreativne snage kao različite talente.

Smatra se da pojavni svijet grade dvije suprotne sile koje čine univerzalnu cjelinu i stalno teže međusobnom skladu (vidi Gurdjieff-Zakon Broja Tri). U kineskoj tradiciji, naprimjer, to su yin i yang, koje se manifestiraju kao tamno-svijetlo, noć-dan, hladno-toplo, voda-vatra, magnetično-električno… Muškarac i žena predstavljaju suprotnosti-komplementarne polovice cjeline; oni su zemaljska manifestacija kozmičkih kreativnih sila. Muškarac predstavlja yang ili Nebo, a žena yin ili Zemlju. U ovakvom gledištu seks je simbol unije:

Budući da u božansko duhovnom prvobitnom stanju dva pola stvaranja, pozitivni i negativni, davajući i uzimajući, sila i otpornost, miruju jedan unutar drugoga u savršenu skladu, na duhovnoj razini ne postoje odvojeni muški i ženski spolovi nego postoji samo njihovo komplementarno jedinstvo. [...] Na duhovno božanskoj razini polovi se spajaju i počivaju jedan u drugome a fizičko seksualno jedinstvo je samoodražavajući, imitirajući izgled božanskog jedinstva.
[E. Haich: 'Seksualna energija i yoga']

Vrlo je bitno shvatiti pojam jedinstva, cjelovitosti. Čovjek današnjice je necjelovit. Samo kompletan, –realiziran čovjek je cjelovit. Cjelovit je samo onaj koji u sebi odražava oba pola, negativni i pozitivni, muški i ženski u u savršenu skladu. Ovo je pravo značenje riječi svet ili svetac koja dolazi iz korijena sav i znači cjelovit.
U današnjem društvu, uobičajeni su česti seksualni odnosi ili masturbacija lišeni bilo kakve osjećajnosti koji, uz često mjenjanje partnera, imaju za posljedicu gubljenje velikih količina ove, u duhovnom smislu, tako dragocjene energije. Ono što se danas naziva vođenjem ljubavi je, ustvari, samo puka ‘uzajamna masturbacija’; nema tu nikakve ljubavi.

Kineski taoisti, koje je spolnost zanimala kao dio šire brige o zdravlju, izvodili su spolne vježbe koje su im omogućavale orgazam bez ejakulacije jer su zaključili da muškarcu orgazam crpi životnu energiju, odnosno chi. Transmutacijom seksualne energije bave se i razni oblici tantra yoge koja također raznim tehnikama odgađanja ili potpunog izostanka ejakulacije kod seksa nastoji zadržati životnu energiju (prana) toliko potrebnu za daljnji samorazvoj.

Na zapadu postoje neki oblici ovog rituala sjedinjenja pod nazivom karezza ili carezza, neki je zovu i imenom nježni dodir. Gubitak životne energije je, čini se, i pravi razlog zbog kojeg toliki religijski pokreti inzistiraju na celibatu. No, zabrinjavajuća je činjenica koliko mali postotak takvih redovnika u celibatu zapravo sublimira seksualnu energiju – pedofilski skandali u redovima katoličkih svećenika su, nažalost, primjeri negativnog ispoljavanja potiskivanja netransformirane seksualne energije.

I na kraju, dolazimo do najvažnijeg pitanja: koji put odabrati – celibat ili duhovne tehnike sjedinjenja muškarca i žene? Kao što ne postoje dvije jednake osobe, ne postoji ni jedan pravi način. Nekim ljudima je, naprimjer, nemoguće i zamisliti da se odreknu uobičajenog seksa. Praktički, u celibatu su oni koji slijede i jedan i drugi put, jer i npr. tantra tehnike odgađanjem orgazma sublimiraju seksualnu energiju. Oba puta imaju svoje rizike.

Česta greška kod duhovnih tragatelja koji su u klasičnom celibatu je u stvaranju redova sljedbenika kod kojih se stvara nepogrešivi vođa, guru, učitelj s izraženim egoizmom. Ovoga nema kod tehnika sjedinjenja – oba partnera su jednaki, egoizam nestaje. No, zato se pojavljuje jedan puno veći problem: kako pronaći pravog partnera, osobu koja rezonira na našoj frekvenciji, osobi kojoj vjerujemo kao i sebi samom, tzv. ‘srodnu dušu’? Ovo je i razlog zbog kojeg se većina duhovnih tragatelja odlučuje na klasični celibat.

Eros

Kako bi se ovu temu pogledalo i objasnilo iz ezoteričnog kuta, moramo se vratiti natrag, u vrijeme kad su se tajna učenja prenosila usmenim putem, tj. preko dubljeg značenja drevnih legendi i mitova. U grčkoj mitologiji Eros (grč. Kupid, Amor) predstavlja boga ljubavi, požude i seksualnosti. Eros simbolizira privlačnost muškarca i žene, to je onaj famozni anđelčić (Kupid) s lukom i strijelom, strijelom koja probada zaljubljeno srce kad mladić ugleda prekrasnu djevojku koja ga ‘obori s nogu’. Prema starijim mitovima, on predstava utjelovljenje životne energije rođene iz prvobitnog Kaosa (Kaos predstavlja primordijalno božanstvo, beskrajan prostor, Praznina iz koje je sve nastalo). Govori se i da je bio odgovoran za spajanje Urana i Geje (Neba i Zemlje), a većina učenjaka povezuje ga s Protogonusom-Prvorođencem iz Eleuzijanskih Misterija. Sva ova simbolika kroz Erosa opisuje silu koju možemo nazvati kreativnom energijom, dakle seksualnom energijom.

Legenda o Erosu i Psihi predstavlja jednu od najljepših ljubavnih priča svijeta, poput Romea i Julije ili Tristana i Isolde. U starija vremena bila je dosta popularna, no danas je, nažalost, skoro zaboravljena, a mnogi je i ne poznaju. Ukratko, Psiha je bila kći nepoznata kralja, a njezina ljepota je bila tako izvanredna da su je muškarci obožavali, umjesto da joj udvaraju. Boginja Afrodita je, ljubomorna zbog njezine ljepote, poslala svog sina Erosa da natjera Psihu da se zaljubi u nekog nedostojnog čovjeka. Po nekim drugim verzijama, Psiha se trebala udati za strašno čudovište. No, Eros se, umjesto da posluša Afroditu, vidjevši Psihu, zaljubljuje u nju i počinje ju tajno posjećivati svake večeri, nikad ne dopuštajući Psihi da vidi njegovo lice. Kada njihova ljubav konačno biva razotkrivena, Psiha trpi gnjev božice Afrodite, koja ju maltretira na razne načine. Međutim, nakon što Eros i Psiha nadmašuju sve poteškoće, ljubavnici se konačno mogu ujediniti, a Psiha se pomiruje s Afroditom, zadobivši božansku besmrtnost.

Mit o Erosu i Psihi detaljno opisuje unutarnji proces transformacije. Eros se ne može odvojiti od svoje voljene Psihe, budući da su ujedinjeni tajnom i svetom vezom, nevidljivom i nesvjesnom u čovjeku. Drugim riječima, čovjekova psiha ostaje ispunjena s erotskim, senzualnim, tjelesnim željama koje njega i njegov um drže zarobljenim na fizičkom planu zajedno s njegovim emocijama i svijesti. No, tražitelj mora preobraziti privlačnost Erosa i probuditi vezu sa svojom psihom i tako krenuti prema „ljubljenoj“, nevidljivoj zlatnoj niti koja povezuje njegovu svijest s univerzalnim osobinama ljepote i ljubavi. Zanimljiva činjenica je da je Psiha na mnogim umjetninama iz grčko/rimskog razdoblja prikazana simbolom leptira, koji je i sam simbol transformacije. U ovoj priči zanimljiva je i uloga Afrodite, grčke božice ljubavi, kao konačne pomiriteljice i sjedinjavanju Erosa i Psihe. Ovo bi ju moglo predstaviti kao treću stranu, pomirujuću silu u obliku više ljubavi, neophodnu za sam proces.

Od najniže i najtjelesnije razine svijesti do najviše duhovne, Eros ostaje zauvijek prisutan, postupno transformirajući unutarnju vatru u čisto svjetlo. Ponekad se ovo alkemijskom rječnikom naziva pretvaranje vode u vatru ili stvaranje vatrene vode, što je zanimljivo budući da mnoge tradicije opisuju nastanak svijeta iz vode; voda je izgleda arhetipski simbol onog nerafiniranog, sirovog temelja kreacije. Eros postoji u svim živim bićima, grčka poezija i filozofija toliko puta opisuje kako priroda sudjeluje u darovima Erosa. Stoga možemo reći da Erosov doprinos čovječanstvu nije samo svojstven čovjekovoj psihi, nego da je uključen u jedan širi proces koji budi ljudski ego svojoj istinskoj prirodi, ljepoti i bezuvjetnoj ljubavi duše.

Dakle, s jedne strane, Eros može značiti jednostavno tjelesnu ljubav i želju za materijalnim bogatstvom, ali s druge, on također može biti izraz duhovne energiju koja privlači i vodi psihu prema Središtu Čistog Bitka, gdje se objavljuje ljepota i ljubav ljudske duše.

Zaključak

Nekoliko navedenih primjera samo je mali dio ljudskog istraživanja seksualnosti; iz čisto znanstvenog, psihološkog da tako kažemo, pa do onog ezoteričnog, duhovnog aspekta gledanja na ovu temu. Na primjer, iako je mit o Erosu i Psihi ovdje sagledan iz čisto ezoteričnog kuta, on je isto tako u povijesti psihologije bio tema istraživanja jungijanske psihologije arhetipova. Sve to govori o pitanjima o seksualnosti koje si čovjek postavlja od samog početka civilizacije.
Jedno je sigurno: postoji energija, energija kojoj dugujemo život, i bez obzira kako ju zvali, ova kreativna energija je uvijek prisutna tamo gdje je prisutan život. Je li to Ljubav?

„Zadovoljenje osjetila uskoro postaje vrlo malen dio onog dubokog i zamršenog osjećaja koji nazivamo ljubavlju. Ljubav je, pak, sveopća žudnja za zajedništvom, ne samo osjetila, nego i sveukupne naše prirode – intelektualne, razumske i osjećajne. Onaj ko pronađe svoj protutip uživa u savršenoj i trajnoj ljubavi; vrijeme je ne može promijeniti, udaljenost je ne može ukoloniti, razumijevanje je potpuno.“[Benjamin Disraeli]

objavio Robson