Šta je najbolje ljubavno glupo?
Također ovo spada u kategoriju, najbolje iskreno glupo, najbolje glupa veza zu životu, i najbolje glupa ljubav.
Najbolje sexy glupo je dosta vezano i za najbolje ljubavno glupo i ono je u mom životu vezano i za bajke. Eh sad. Život vezan za bajke? Pitate se kako to. Pa ja sam oduvek voleo bajke i oduvek sam čvrsto verovao u istinsku ljubav kao iz bajke. Sretnem ja tako devojku za koju mi se učini da je moja istinska ljubav, kao iz bajke.
Bilo je to na jednoj novogodišnjoj žurci i to je bila jednostavno najlepša devojka na celoj žurci. Ne samo meni. Svima je bila najlepša. Ne sećam se da li sam pokušao da je upoznam i da joj priđem tokom večeri, ali tamo negde ujutro, dok su se svi izležavali, ili spavali, ja sam seo kod muzičkog stuba i počeo da puštam muziku. Izdvajao sam iz gomila kaseta one koje su se meni najviše dopadale i neometano puštao svoj mix, mirno i savršeno, pesmu po pesmu pazeći na svaku sitnicu u redosledu. Tada se slušala alternativa, a moje mnoge neprospavane noći uz B92 tih godina su mi izgradile istančan ukus, posebno za nežne i tužne alternativne pesme. I taman kad mi je bilo lepo, priđe i ona, sedne pored mene i postade mi još lepše. Jednu pesmu pustim ja, a jednu ona i meni se učini, na trenutak, da je to momenat iz bajke i da više neću morati biti sam, nego u društvu najlepše devojke koja sluša muziku koja se i meni dopada i koja radi back to back tu sad upravo samnom. Ali, ja se njoj tad nisam dopao i nije mi dala njen broj telefona. Ali nikako. I prolazi tako meni vreme u magnovenju, u transu zaljubljenog dečaka, dok se ona za to vreme smuvala sa mojim tada najboljim drugom. Tu prsnu balon zamisli o idealnoj ljubavi i životu u dvoje iz bajke, i sva ona besna gitarska muzika, nesputani rokenrol život, droga i alkohol, kst i akademija dobiše svoj smisao. Do tada sam bio jedini nabildovani padavičar, (onaj koji sluša gitarsku muziku i nije dizelaš), ali vrlo brzo se i moj 501 obesio na dupetu. Narasla mi je i kosa i imao sam nekoliko kariranih košulja. I eto jednog letnjeg dana, sedim ja kod ortakinje koja je imala dijabetes i stalno se bockala insulinom i zajedno preslušavamo tada novi album grupe Counting Crows – August and everything after, kad eto nje. Ona je bila kod svoje drugarice tj sestre moje ortakinje koja se uvek zabadala u svoju sobu. Sela ona pored mene, pa ju je zainteresivala muzika, pa počela da mi ispravlja slovne greške na omotu kasete koji sam sam napravio po uzoru na original, sa sve tekstovima koje sam sam napisao hvatajući reči. Te ne valja ti ovo, te ovo se ne piše ovako. Pa gle ti imaš ruke, gle ti imaš noge gle ti imaš glavu. Dam ja njoj tu kasetu da je ponese i sluša na moru. Ubrzo potom, mene zove sestra od moje ortakinje, ponašajući se kao da je u pitanju kraj sveta, i svečano mi predavši broj telefona te devojke, perući se od svake odgovornosti. Posle toliko vremena, pomislio sam, pih šta će mi sad. Ali kako je vrag uvek daje daleko interesantnije predloge od anđela, tipa, mogao bih da je kresnem i ja, ja odem na dogovoreni sastanak. Još dok sam prilazio tom mestu, nebo se smračilo, krošnje drveća su zlokobno šuštale na vetru. Bio je pun mesec u sumrak kad se ona pojavila, preplanula sa od sunca izbledelim krajevima kose, u letnjoj haljni i martinkama mirišući na Niveu, sa novim pogledom kod to tad nisam video i sa najlepšim usnama koje su imale nekakvo ispupčenje u sredini, kao da su iznutra u sredini bile spojene sa desnima. Poljubila me je i rekla izvini, a ja sam plakao i rekavši da je možda sad kasno. U roku od nekoliko minuta, ceo svet se promenio ispred mojih očiju i ja zajedno sa njim. Sve je postalo zlokobno, sa mirisom podzemlja, smrti, ljubavi i bola. Grad je postao kao stari dvorac, prekriven naslagama mahovine u koju su se bile upletene sve nesrećne sudbine svih nemogućih ljubavi, kroz vekove, još dok su zemljom tumarali vilenjaci i patuljci. Iako sam odmah na samom početku znao da gubim, i da treba da bežim odatle kao svaki običan čovek, ja sam zastao na tren. Za nju sam iz prve znao da je to moja žena, ali i da za nju, u mom životu nije predviđeno da mi pruži tu savršenu, bajkovitu ljubav. Samo zbog njenog sexa sa mojim do tada najboljim drugarom, i nekog, pa recimo kurvanjskog ponašanja, ja je više nisam video kao bezgrešnu princezu kojoj ni najljući demon ne može ništa. Već naprotiv. Devojku koju i najsitniji demoni, oni što vrebaju po WC-u u klubovima, oni što devojke napiju alkoholom, vrebaju na spavanju, mogu da iskoriste pred mojim očima. A znam koliko to muči dušu zaljubljenog čoveka. Pa ipak, nisam imao nameru da odustanem. Kao nekakav Don Kihot, počeo sam rat protiv nepobedivog. Voleću te pa makar umro, rekao sam joj dok smo sedeli na klupi u parku, i dok su ptice u krošnji čuvši to pobegle uplašeno od onog šta će biti. Uporno sam pokušavao da vratim ona osećanja. Ona savršena osećanja koja su mi ispravlja leđa, punila pluća vazduhom. Ona najlepša i najkompletnija osećanja stvarnija i lepša od najlepšeg sna. Ali njih nigde nije bilo. Pored mene je samo bila devojka sa kojom su, što se mene tiče, demoni odavno završili. Dok sam bio sa njom, sve je bilo u redu. Al čim bi ostao sam, na mene bi se srušio moj budući svet, svet sa vezom sa ženom bez onih osećanja prema osobi koja jeste moj život. Uporno mi je ortakinja ponavljala stihove iz biblije, da moje srce prazno lupa ako nema ljubavi ovo ono, uporno sam noćima smišljao razne alhemijske recepte, uporno sam urlao u sebi da sam jači i od boga i od satane i da me ta borba ne interesuje, ali onih osećanja, onih kao iz bajke koje sam imao prema njoj, više nije bilo. Pored mene je bila samo jedna prelepa (najlepša sa kojom sam ikad bio) i zgodna devojka sa kojom je sex bio, pa relativno dobar mada je više vuklo na porno. Oko 4 meseca je trajala moja i njena borba da imamo vezu, na kraju, kad sam ja rekao da sam uspeo, ona je raskinula, jer ako išta, do tada u ta četiri meseca ja je bar nisam slagao kao taj dan, kad sam rekao da su me prošle sumnje i da je volim bezuslovno. To sam govorio, al nisam to osećao. Razleteli su se i gavranovi, i pao je sneg na tu prošlu vezu. Isto onoliko neuspešnu, kao i sve ljubavi svih ljudi, na svetu ikada, koje nisu bile „up to the task“.
Za sve ove godine, zvanično stanje glasi da ja nisam uspeo u tome da ponovo pronađem ljubav koju sam izgubio greškom, ali sada bih mogao da revidiram to stanje. Nastavljajući da pričam rečnikom bajki mogu i da vam ispričam gde sam ja sve bio u potrazi za mojom ljubavlju prema njoj. Za nas je možda, bio predodređen život u dvoje, i to sa sačuvanim osećanjima od bola, neverica i sumnji, sa osećanjima potpune povezanosti, poverenja i seksualne privlačnosti. Prvo sam pretražio sebe. Nigde kod sebe ja nisam našao nikakve zapise o tome da ja treba da budem ljubomoran, ili da treba da sumnjam u njenu vernost. Ali tragovi kuda su „osećanja“ odvučena, vodila su upravo do tih odaja iako tamo nije bilo ničeg. Na kraju sam ipak našao. Put snova. Ona je odvučena u zemlju snova i odande niko nikog nikad nije vratio. Još dok je iznad nas lebdela ta pomalo konzervatina i dosadnjikava aura ljubavi, oboje smo pogrešili. Ja što je nisam tražio jače i više, i ona što nije verovala svojim instinktima. Pa ja sam joj mogao biti kres kombinacija te večeri pa je odjednom odlučila da bude smerna, da bi kres kombinaciju tražila kasnije na sasvim drugom mestu. To na mene nebi imalo nikakav uticaj, ali… na tu dosadnjikavu auru ljubavi koja traži i spaja idealne partnere, dok za nad njom i njenim rezultatom neprekidno vrebaju demoni, to ima itekakav uticaj. Ona pravi samo jedan ključ i samo jednu bravu za vrata koja taj par vode u zemlju snova u ovoj dimenziji i ovom životu. Nema te ljubavi (poslovično sporadične opcije ne računajte za ljubav mada i za njihovo održavanje treba mnogo ljubavi) koja nije oštećena preljubom, i to ne zbog preljube, već zbog tog mehanizma na osnovu kojeg sama bajkovita ljubav funkcioniše. Zbog tog ključa i zbog te brave. Odjdnom si sa novom osobom, koja uopšte nije planirana za tebe, nemaš njen ključ, ona nemam tvoj ključ, samo lupate jedno od drugog spolja, baš doslovno spolja i površinski, dok za to vreme, sve ono što se dešavalo u telima partnera postaje neupotrebljivo i bolno opterećujuće. Tvoj ključ kod nje više ne radi, njen ključ tebe otključava, ali ti si napolju. Ona u tebi, a ti na vetrometini. I obratno. Ti prevariš nju, ti možeš da uđeš u nju, da se baškariš i uživaš u njenoj ljubavi i nežnosti, dok je ona ostala napolju, vidi te samo površinski, doživljava te samo površno. Verovatno je jako malo onih koji uspeju da ostanu „ispravni“ u dok se bez njihovog zanja i uticaja odvija ta ceremonija. Biti ispravan u tom trenu je nešto zapravo toliko jednostavno i lako i poznato, da je deo svake priče o moralnosti, etici i lepom ponašanju. Ako si već hteo da upoznaš jednu devojku koja ti se dopala,i upoznaš je, sigurno nije lepo da sutradan, pre nego što ćeš se videti sa njomm, upoznavavaš namerno i neku drugu. No na stranu to moderno ponašanje čoveka danas.
Kako to funkcioniše u telima? Nakon prvobitnog talasa privlačnosti, osobe grade bajkovitu predstavu o svom partneru i to ima svoje razloge i prednosti. To jeste bajkovita i idealistička predstava, ali ima svoju svrhu jer dok ta predstava raste, u telu se spravljaju specijalni bio hemijski kokteli potpomognuti razmenom molekula putem tečnosti (koji izazivaju zavisnost na prvu) i gradi se novo neuro-transmitersko tkivo u mozgu. Taman dok prvi talas opijenosti nestane, u telu je izgrađen ceo novi podsistem sposoban da prihvati parnera, ceo nov čovek u čoveku. Otud i osećanje, i mit da si sa svojim novim partnerom postao ceo čovek. Sad kada idealistička predstava nije više potrebna, čovek o svom novom partneru može da razmišlja gotovo isto blisko kao i o sebi. Sada kad u telu postoji već izgrađena baza za stvaranje mišljenja o toj novoj osobi, i to koncipirana na simpatiji pa sve što ta osoba radi proizvodi dodatnu simpatiju. Pre si je voleo iako o njoj nisi znao ništa sem poljupca, a sad je voliš i kad jede, i kad spava, i kad hoda. Neznam čemu je u davnoj prošlosti takva veza služila čoveku. Možda su takvi parovi predstavljali prekretnicu u evoluciji u odnosu na druge ljudske parove koji su se više ponašali životinjski, jer su bili sposobnji da opstanu. Možda su takve veze doprinosile razvoju inteligencije i duhovnosti, sklonosti ka umetnosti, razvoju kreativnosti. Nešto slično važi i danas. Sem što su takvi parovi srećniji, a samim tim i produktivniji, spretniji, zdraviji, oni imaju više dece koja bolje odrastaju u zrdave i uspešne osobe, od dece parova koji nisu začeti na toj nekoj bajkovitoj ljubavi, koji se najčećše rastaju ostavljajući decu da se snalaze sama. Ipak i nakon ove egzistencijalističke hipoteze o svrsi ljubavi, više volim da razmišljam da ljubav takvih parova služi da svetli lepše u kosmosu nego da služi da se na stol donese veći hleb. Što se tiče ove moje prve velike i samo na prvi pogled nesrećne ljubavi, ja sam je prepoznao, doživeo, preboleo i zapamtio. Ipak imao sam svega 22 godine i nisam bio psihički spreman da se izborim sa demonima.
U međuvremenu sam se malo bavio meditacijom, doživeo nekoliko manjih prosvetlenja, osposobio osnovne telepatske sposobnosti, otkrio svet metafizike i kvantne fizike, uznapredovao u službi snova do osmog čina, video bar polovinu celokupne istine o čovečanstvu i na poklon dobio apsolutnu bezuslovnu ljubav. Da je koristim prema kome god ja hoću. Ta ljubav je lep, uzvišen, ali i ozbiljan poklon. Koliko god mogu nekog apsulutno da volim, mogu apsolutno i da ne volim.
Ta devojka, ja sam u to apsolutno siguran, zna svaki put kada sam pomislio na nju. Ja to, kao i svi vi, inače činim i sa drugim osobama koje sam sreo u mom životu i ne mora ta osoba da bude moja devojka, ili neznam ko. Sami ste verovatno bezbroj puta doživeli da se setite nekog, i da zbog toga što ste se setili nekog, pozovete tog nekog telefonom, da bi vam taj neko rekao da se baš tih dana setio vas.
Kad sam u vezi sa nekom osobom na taj način koji opisuje ova bajka, mogu da bacim mobilni telefon. I ekstremnim slučajevima i web kameru. Ne treba mi. Isto je i kod vas. Probajte i vi.
Što se tiče uspeha ili neuspeha, više to nije do mene. To je sada do drugih. Kada meni, danas, više ne smeta ništa da bih voleo osobu, to samo smeta njoj. I to samo zato što svako od nas jako dobro zna, šta je zaista potrebno da bi voleo nekog i da bi ostao sa tim nekim u vezi, koja može da vas odvede u svet snova.
Komentari