Prica o Savi Savanovicu se moze naci u “Antologiji prica o vampirima”. Srpski pisac Milovan Glisic je samo vesto uzeo kao potku pricu o vampiru Savi za svoju pripovetku “Posle devedeset godina” gde je zapravo glavna tema ljubavna drama Strahinje I Radojke. Medjutim kako je Glisic bio ljubitelj narodnih verovanja i legendi ne treba da cudi sto je Sava dobio svoju rolu u ovoj prici. Imao je Glisic jos nekoliko horor prica, gde je to opet samo potka ali vrlo dobro ubacena u pricu – “Glava secera”, “Nagraisao”…
Sava Savanovic je bio trgovac stokom iz Zapadne Srbije, dole ka Drini. Bio je jako imucan I postovan. Vrlo naocit momak, jak I hrabar. Govorkalo se po selu da je I neko vreme hajdukovao po Srbiji I Bosni. Dugo se nije zenio, pa se tek u poznijim godinama zalgedao u kcerku nekog trgovca iz okoline Valjeva. Ali kako je Sava bio stariji od nje ovaj nije hteo da cuje za prosnju. Dugo je Sava obigravao oko devojke ali jok, otac je ne da po cenu da krv padne. Od tada se on promenio.
Postao je sto se kaze drugi covek, krut I lak na teskim recima. Znao se sa drugim posvadjati lakse no mnogi. Ma samo ga pogledaj slucjano ispod oka, ili se nasmesi ako se I on ne smeje I gotova svadja za tren. Zbog toga ga ljudi pocese izbegavati. Na kraju se I nije uspeo ozeniti onom devojkom, cije ime nije ostalo upamceno. Bio je vrlo grub prema posluzi u kuci I prema mladjem bratu Stanku I njegovoj zeni I deci. Stalno mu je nesto smetalo – to ovo nije dobro uradjeno, te moze bolje, moze brze… Naposletku, odluci ko zna zasto da ubije onu devojku, kada potera ovce na ispasu. Bila je kci trgovca, ne tako bogatog kao Sava, ali je ipak volela da cuva ovce u polju.
Sava je vece u oci zlocina spremio pistolj I presedeo je celu noc u vajatu cekajuci da osvane zora I cobani krenu stada na ispasu. Medjutim, njegov brat Stanko je nesto predosecao. Sumnjao je sto je ovaj celo vece bio u vajatu a kad ga je zorom video da krece ka sumi I da gura pistolj (kuburu) sa pojas ziv je premro. Krenuo je za njim, krisom. Pazio je da ga ne opazi, jer kakav je postao lud moze njega ubiti. Ipak je hteo da bude tu, ako Sava pokusa da pocini kakvo zlo da ga spreci. Sava posle dobrih pola sata hoda pronadje mladu pastiricu I upita je – hoce li da pobegne sada njegovoj kuci pa da zive s’ mirom u ljubavi. Kada mu ona rece da ne moze od oca I da je se prodje jednom ovaj samo izvuce kuburu iz pasa pa kada se devojka okrete ka ovcama, ne sluteci nista, okide… Razidje se dim a na poljani je lezala mrtva pastirica. Niz ledja joj se slivala krv. Cela kosaulja je bila natopljena. Kada Stanko to vide izlete iz grmlja pa se baci na Savu I poce ga udarati od muke I besa. To cuse neki cobani u blizini, koje je vec privukao pucanj, pa kad’ videse da se ovi rvu pomislise da je kakav razbojnik napao nekog putnika. Potrcase ka njima. Kada ih Stanko vide uplasi se, jer mu bese jasno da ce biti belaja. Otrgnu se od brata pa stade bezati ka sumi. Ali, cobani pomislise da je on razbojnik pa jedan od njih uze svoju pusku I zapuca na nesretnog coveka. Pogodi ga pravo u lejda i ubi na mestu. Jos crven u licu, preplasen i znojav Sava nekako ustade pa se lati svog noza za pojasom da ubije cobana koji mu je gadjao brata. U tom opaze ovi I telo mrtve devojke pa potom u ruci mu kuburu i shvatise da je on pucao, a ne onaj nesrecnik. Opkolise nesrecnog Savu I umlatise kao zver, motkama I kundakom. Do vece oba sela su znala za tragediju. Savina kuca se zametnu, mrtav on – mrtav brat, I sve ostade na nesrecnoj zeni Stankovoj I njeno troje dece. Kako je bio zlocinac ljudi u selu rese da ga pokopaju u jaruzi, nedaleko od mesta gde je I poginuo, jer na groblje kao ubica nije mogao. Od dana sahrane ne prodje mnogo a puce glas po selu da se Sava povampirio. Da ga nocu vidjaju kako luta po selu, po jaruzi I kako vreba nesto! Uvuce se strah u ljude, pa resise da ga otkopaju I izbodu kocevima. Medjutim, zena Stankova nije dala. Molila je ljude da joj ne skrnave grob devera, zbog babskih prica. Nekim cudom, sto tada nije bio adet, seljani poslusaju nesrecnicu. Ali on im nije verovala pa je jednom krisom pozvala svoja dva brata da joj pomognu I preneseu telo negde daleko I duboko u sumu. Veruje se da je onda Savino telo odneto u tu mracnu jarugu, daleko od sela, pa se on okomio na druge.
#1 by bojan on jun 29th, 2010
Poštovani,
Sasvim slučajno, pretražujući net, naišao sam na ovu „nverovatnu“ priču. Priča je zanimljiva, sve bilo lepo i fino, da ne postoji jedno veliko ali…. Ja sam autor te priče, koju ste preuzeli sa sajta „Leksikon yu-mitologije“. OK, nema to veze, neka ste je uzeli. Ali hoću da vam kažem nešto drugo – priča, što ono narod kaže, nema veze sa životom. Ja sam je napisao krajem 2007 godine. Čitao sam neke horor tekstove, na istom sajtu, pa sam bio inspirisan time, seo sam i napisao ovu, mogu slobodno reći – glupost. Niti je to „biografija“ Save Savanovića, niti iako zapravo nešto zna o njemu. Jedino što je tačno u priči, mislim na priču Milovana Glišića „Posle 90 godina“, jeste ta famozna vodenica u selo Zarožije, i to je sve. Jedino se, kao, nešto može saznati o tome u dokumentarnoj emisiji Jovana Memedovića (RTS) „Vampiri, gde su i šta rade“, gde se pominje mit o Savi Savanoviću. Njega možete preuzeti sa sajta – http://www.rts.rs (uzmize opciju – emisije – pa je nadjite pod tim imenom). Dakle, sklonite ovo, jer em nije tačno, em će vam se smejati neko ko poznaje etnologiju. Pozdrav i svako dobro.