Kockičicin iBlob

Sekularizacija (franc. secularisation od lat. saeculum = vijek) znači posvjetovljenje, odvajanje vjere od države. Pod tim se pojmom podrazumijeva u prvom redu prijelaz obrazovnih institucija iz okrilja religijskih u svjetovni status, odnosno emancipacija odgoja, škole i sl. od religioznog utjecaja (V. Filipovic: Filozofski rječnik, Zagreb, 1984).

Sekularizacija je tekovina Francuske buržoaske revolucije i ugrađena je u temelje svih zapadnih liberalnih demokracija. Njena je svrha ograničenje zloupotrebe vjerskih dogmi u društvenom i državnom životu. Nasuprot sekularizaciji stoji klerikalizacija, proces u kome određena društvena oligarhija, obično predvođena svećenstvom, želi iskoristiti vjerske dogme u svrhu zemaljskih ciljeva, prije svega vlasti i vladanja nad ljudima.

U samoj definiciji sekularizacije je nastao problem jer se razmjer sekularizacije usko veže uz definiciju religije. Tako postoje više definicija sekularizacije i njezino određivanje ili mjerenje, zavisno od sociologa do sociologa. Nazočan je upliv religije u sve spore društvenog života. Opće religijske vrijednosti imaju značajan utjecaj na ljude dok praktične religijske vrijednosti kao odlazak na misu i u crkvu je značajno manji. (Zato ćemo i često čuti izjave tipa: Ja vjerujem na svoj način, ali u crkvu ne idem.)

Tendencija je svake religije, posebno ako je ogranizirana kao crkva, djelovanje izvan crkvenih okvira i uplitanje u društvo. Crkva ima garantiranu autonomiju, a religijsko mišljenje, običaji ili vjerski rituali nemaju neposrednu pravnu i političku posljedičnost. (osim ženidbe , tko se danas još ženi u matičnom uredu).

Tema je prilično kompleksna i ne može se isključivo svesti na tezu o završetku sekularizacije društva na globalnoj razini i istodobnoj revitalizaciji religioznosti. Činjenica je da je u sociologiji religije koncept sekularizacije već dugo vremena dominantan koncept u proučavanju društvenih promjena. On označava smanjenje društvene važnosti religioznosti u društvu. Naravno uvijek je bilo sporova, tj. onih koji su bili zastupnici ili protivnici sekularizacijske teze, ali je jednako tako činjenica da se posljednjih desetak godina težište rasprava polako pomiče, tj. mijenja se. Religijsko-društveni procesi su vrlo različiti u različitim zemljama. Ako uzmemo europski kontinent, onda vidimo vrlo velike razlike. Do 90-ih godina prošlog stoljeća znalo se reći da je sekularizacija prisutna u svim zemljama, dakle, da je u njima smanjena važnost religioznosti. Jednako se tako govorilo i o promjenama u religijskoj sferi, tj. o napuštanju tradicionalnih religijskih obrazaca, u prvome redu velikih kršćanskih Crkava, i porastu zanimanja za različite druge religiozne oblike, npr. za razne istočnjačke religije, s iznimkama kao što su Poljska i Irska.

Danas se zapravo pokazuje kako se ne može govoriti o nekom dominantnom trendu i iznimkama, već o vrlo različitim obrascima religijsko-društvenih odnosa. U različitim su zemljama prisutni različiti obrasci. Do tih je promjena došlo u prvome redu zbog postkomunističkih procesa u istočnoeuropskim zemljama, što je za posljedicu imalo evidentni trend revitalizacije religioznosti, dakako ne u svima, što konkretno znači da je došlo do porasta broja religioznih ljudi i to prema vrlo različitim i odvojenim istraživanjima. Tako se primjerice u Poljskoj 95% stanovništva izjašnjava kao vjernici, a apostolski nuncij proglašava Hrvatsku najkatoličkijom zemljom. Ta je činjenica promijenila predodžbu o sekulariziranosti Europe, premda činjenicu sekularizacije nije posve osporila.

Drugi razlog koji je utjecao da se više ne govori samo o sekularizaciji već su spomenute kontroverze o javnoj ulozi religije u društvu. Naime, vezano uz sekularizaciju vezana je predodžba i prevladavajuće mišljenje da je religija privatna stvar u suvremenom svijetu, da ona zapravo ne igra nikakvu ulogu u javnim raspravama, u javnim procesima. No pokazalo se upravo suprotno, uzmimo samo primjer rasprave o religijskim simbolima na javnim mjestima, što pokazuje da religija nije samo privatna stvar, te da je teško povući jasnu granicu između toga što je javno a što privatno.

Htio to netko priznati ili ne htio priznati, religija bitno utječe na niz pitanja i ljudskih stavova koji se tiču društvenih odnosa. Religija, stoga, ima itekako utjecaja, bez obzira jesu li oni pozitivni ili negativni, što i nije bitno u ovome kontekstu, na stavove, razmišljanja i poglede velike većine ljudi. Treća činjenica, koja je na neki način utjecala na to da sekularizacija više nije dominantna u procjeni religioznosti, nego je ona tek dio drugih jednako važnih teorijskih pristupa, globalni je pogled ne samo na Europu nego na cijeli svijet.

Ima istaknutih autora koji tvrde da sekularizacija, ako bi i bila dominantna u Europi, ona to sigurno nije u Latinskoj Americi, Aziji ili Africi. Kad gledamo religijske procese u cijelome svijetu, vidimo velike različitosti, pa se zato teorijom sekularizacije ne mogu podjednako objasniti promjene i kretanje religioznosti u svim krajevima svijeta. Europa je takva kakva jest, sekularizirana je koliko je sekularizirana i, bez obzira na to nije došao kraj sekularizaciji, ona nije dovoljna da bi se mogle razumjeti vrlo suptilne društvene i religijske promjene koje se događaju.

Kod nas se pod firmom borbe protiv ateizma instalira u nas klerikalizam, koji nastavlja podizati betonske zidove u ljudskim srcima. Nažalost, pojedina lica tumače školskoj djeci svjetlo Božje objave kao način mržnje i podjele. Tu je i korijen modernog nacionalizma. A „nigdje čovjek ne može sresti tako mračnih lica kao u prostorijama manastira, samostana i tekija“. (I. Andrić: Znakovi pored puta).

Dakle, sekularizacija je proces koji u većoj ili manjoj mjeri teče i dalje. Nakon burnih šezesetih i sedamdesetih godina te mirnih osamdesetih, devedesetih godina prošlog stoljeća klerikalizam ulazi na velika vrata raspadom socijalističkih zemalja što je naročito uočljivo i kod nas.

Legion, nema nekih godina, to je proces, od francuske revolucije na dalje, kojem se kao i kod drugih procesa može odrediti početak, a dalje se razvija sam od u skladu sa društvom.

krix, forum.hr