Prema podacima Zavoda za proučavanje sela, od 4.512 sela u Srbiji, oko 700 je „na izdisaju“, što znači da će, ukoliko država ništa ne preduzme, nestati za 15 godina, saopštio je danas direktor ovog zavoda prof. dr Đura Stevanović.
Pored sela, propadaju i čitava područja, uglavnom u pograničnim delovima zemlje, ali i u unutrašnjosti, na jugu i u zapadnim delovima Srbije, rekao je Stevanović na konferenciji za novinare, na kojoj je najavljen 15. Međunarodni naučni skup „Vlasinski susreti“.
Skup će biti održan 3. i 4. septembra u Tegošnici kod Vlasotinca i na Vlasinskom jezeru, a posvećen je doprinosu „Vlasinskih susreta“ naučnom istraživanju sela.
Stevanović je objasnio da je organizovanje ovakvog skupa neophodno zato što stotine srpskih sela tiho odumire, dok se nastavljaju negativni trendovi u poljoprivredi iz 90-tih godina.
„Iako je 95 odsto teritorije Srbije ruralno područje, država nema odgovarajuću nacionalnnu strategiju koja bi sprečila takve negativne trendove“, istakao je on.
„Osnovni razlozi za takvu situaciju su potcenjivanje seljaka i njegovog rada, migracije mladih u gradove, loši ekonomski uslovi i nepostojanje odgovarajuće infrastrukture“, rekao je Stevanović i u prilog tome naveo da se tek sada grade putevi u pojedinim selima.
Prema njegovim rečima, ove godine se na Vlasinskim susretima očekuje više od 100 učesnika iz Srbije i Evrope, uključujući i zemlje iz okruženja: Crnu Goru, Hrvatsku i Republiku Srpsku.
„Cilj Vlasinskih susreta je da zainteresujemo naučnu, stručnu i političku javnost o stanju i sudbini srpskih sela“, rekao je potpredsednik Privredne komore Srbije dr Stojan Jevtić.
On je ukazao da je, za razliku od političke, stručna javnost zainteresovana za položaj sela, što samo potvrđuje „političku marginalizaciju sela i seljaka, koja se ispoljava kroz pogrešnu politiku regionalnog razvoja“.
Za razvoj sela je neophodno stvaranje intelektualne kritične mase, a to znači da u jednom selu treba da postoje agronom, ekonomista, pravnik, inženjer, učitelj i medicinski radnici, naveo je Jevtić.
On je objasnio da je ova intelektualna kritična masa neophodna za razvoj sela, ne samo u proizvodnom, nego i u kulturnom, duhovnom i svakom drugom smislu.
„Osim toga, u selu mora postojati neko institucionalno jezgro – najčešće je to privredna organizacija, mada je najprirodnije da to bude zadruga koja bi bila pokretač razvoja poljoprivrede“, istakao je on.
„Glavni problem što sve to sada nemamo je nepostojanje ozbiljnih napora da se ovakvi negativni trendovi propadanja sela zaustave i okrenu u suprotnom smeru, ali isto tako i nedovoljna i nepravilno raspoređena stimulacija države“, istakao je Jevtić.
#1 by manojlo on septembar 3rd, 2009
Većina Nemaca nakon završene škole, u potrazi za poslom i lagodnijim životom, napušta rodna sela i odlazi u gradove. Kako opštine motivišu mlade stanovnike za život na selu?
Rumbah je selo u srcu Nemačke sa oko 500 stanovnika, udaljen 70 km od obližnjeg, većeg grada. Atipičan je za nemačke prilike, jer u njemu živi mnogo mladih parova. Među njima Nikolas Bauer, njegova devojka Melisa i njihova petomesečna beba. Nikolas kaže:
„Rođen sam u Rumbahu. Imam talenta za zanatske poslove i zato sam odlučio da sam renoviram kuću i ostanem da živim ovde u Rumbahu.“
U tome ga je podržala i devojka Melisa:
„Ne mogu ni da zamislim život u gradu. Ta gradska užurbanost? A, ne! Radije ću ostati ovde u tišini.“
Za lagodan život na selu, ispunjeni su im svi preduslovi: velik izbor namirnica u prodavnicama, dobra saobraćajna veza, izgrađena infrastruktura.