Kockičicin iBlob

Legendarni ruski pustinjak čiji identitet nije poznat, ali su o njemu kružile priče skončao je svoj život nakon 18 godina provedenih u šumi. Problemi su za njega počeli kada je to područje šume proglašeno rezervatom zabranjenim za lov

MOSKVA – Bez pompe i senzacionalizma, kao rutinsku vjesticu iz crne kronike, nekoliko je ruskih medija prenijelo vijest o neidentificiranom krivolovcu kojeg su u rezervatu Kologrivska šuma ubili pripadnici specijalne policije OMON. Vijest je gotovo prošla nezapaženo, premda je čudno da se na običnog krivokradicu šalju elitne postrojbe, kao i to da cijela priča završava s tri ranjena i jednim ubijenim čovjekom.

Naime, 700 kilometara sjeveroistočno od Moskve, u snijegom zametenu divljinu gigantskih, 50-metarskih borova na prijelazu bjelogorične šume u tajgu, policijsku je ekspediciju pratio reporter Komsomolskaje pravde.

Prehranjivao se lovom

Otkriveno je da ubijeni nije bio klasičan krivolovac nego legendarni pustinjak nepoznatog identiteta koji se u Kologrivskoj šumi skrivao od početka 90-ih godina. Lokalni su seljaci i vikendaši raspredali strašne priče o “vilenjaku”, a za djecu je bio poput Babaroge. Sredovječni muškarac zarasle brade živio je duboko u šumi i prehranjivao se lovom. Neki su ga optuživali da im noću krade krumpir, kupus, čak i čizme s trijema, ali u rijetkim prilikama kada bi se ukazao u civilizaciji nisu se usudili reagirati.

Bio je naoružan i zastrašujućeg izgleda. Krajem 90-ih je, tvrde neki seljaci, u okolnim zaselcima spalio 30-ak dača jer mu se nije sviđao priljev došljaka iz grada. Lokalna policija nije reagirala, što zbog lijenosti (“…nepregledna je šuma područje izvan njihove jurisdikcije, a i tko zna kad bi ga našli”), što zbog straha od “vilenjaka” zbog kojeg su neku djecu u školu pratili dvorišni psi. Jedan od policajaca imao je s njime bliski susret prije pet godina. Pošavši u lov, smjestio se u sačekuši i dočekao noć.

Počeo je pljusak. U kolibu mu je banuo “vilenjak” naoružan čudnim, sam-svoj-majstor oružjem. Držeći ga na nišanu, šutke mu je sjeo preko puta i ne progovorivši ostao s njim dok se kiša nije smirila. Policajac je poslije navodno tvrdio da je neznanac visok dva metra i da mu je brada do koljena.

“Vilenjak” bi u civilizaciju navraćao samo ljeti kada nema snijega ni tragova zahvaljujući kojima se može otkriti njegovo skrovište. Viđali su ga u dućanima i apotekama kako kupuje šibice, sapun, benzin, navodno čak i novine. Na pitanje kako se zove odgovarao je: – Ljeha. S obzirom na to da nije imao novca, trgovao je robnom razmjenom – najčešće bi kupovao krznom divljači koju bi ulovio.

Hvatao rendžere u zamke

Problemi su za Ljehu počeli kada je prije dvije godine područje proglašeno rezervatom zabranjenim za lov.

- Već nam ga je bilo dosta. U rezervat dolaze doktori znanosti iz Nizozemske, studenti biologije, a nama ovdje lik s puškom jezdi kroz šumu – kaže direktor rezervata Maksim Sinicin. – Preko seljana kojima je prodavao krzno ponudili smo mu da se makne iz rezervata, dalje u šumu. Poslao nam je poruku ‘Odstrijelit ću sve inspektore’.

Nekoliko puta, piše KP, “vilenjak” Ljeha hvatao je rendžere u zamke, jednog od njih uhvatio je u medvjeđu. Prijetio bi im da će ih ubiti ako ih još jednom vidi. Direktor, čiji zamjenici zarađuju 1000, a šumari 600 kuna mjesečno, naposljetku je zaposlenicima zabranio da se izlažu opasnosti. No tada je civilizacija odlučila uzvratiti udarac.

Vijesti su doprle do Moskve i nakon signala iz metropole regionalne su vlasti organizirale tajnu potragu za odmetnikom. Trajala je dva i pol mjeseca! Kada je pronađen, u Kologrivsku je šumu poslan desetoročlani odred: četiri šumara, dva mjesna policajca i četiri specijalca iz OMON-a.

Proglašen nestalim

Reporter KP-a detaljno opisuje obračun s “vilenjakom”. Nakon kraćeg dijaloga pred kolibom u kojoj je živio, neustrašivi muškarac navodno je u jednom trenutku zaurlao da nema što izgubiti i da mu se ne približavaju. Sa 40-ak metara udaljenosti zapucao je ranivši sačmom dva specijalca i jednog policajca. Povalivši se u snijeg, lovci na lovca tek su imali što vidjeti: neznančeva je koliba gorjela, a oni su shvatili da i sami postaju lovina.

- Ponašao se kao profesionalac. Dok smo se mi bacili u zaklon i gledali rane, on je izletio na skijama i pod dimnom zavjesom vrlo brzo napravio kilometarski polukrug. Htio nam je prići s leđa! – tvrdi ranjeni policajac Andrej Potemkin. “Vilenjakovu” verziju nećemo čuti. Specijalac ga je pogodio snajperom u glavu i neznanac je na mjestu umro. Nevjerojatno, priznaju očevici, da je kroz stabla uspio pogoditi u glavu skijaša trkača.

Komsomolskaja pravda objavila je u ponedjeljak snimke ubijenog, pozvavši čitatelje koji ga poznaju na to da ga identificiraju. Ubrzo se organima vlasti javio njegov šogor. Policija je potvrdila da je “vilenjak” 55-godišnji stanovnik Kostromske oblasti, bivši dizaličar u lokalnoj šumariji i u slobodno vrijeme strastveni lovac.

Proglašen je nestalim 1997. godine. Do početka 90-ih živio je u kući s majkom, sestrom, ženom i kćeri. Kada se u dom uselio i sestrin muž, postala je prekrcana, a Rusija je bila na rubu gladi.

Žena je uzela kćer i napustila ga vrativši se u rodnu Moldaviju, tražeći ga k tome da plaća alimentaciju. Nakon svađa i navodnih odbijanja da plaća alimentaciju, otišao je od kuće.
U prvim izvješćima navedenim na početku ovog teksta, mediji su prenijeli da policajce koji su sudjelovali u napadu na krivolovca očekuje odlikovanje.

No KP piše kako se okolnosti u kojima je ustrijeljen pustinjak još uvijek istražuju. Kao i mnogo puta do sada, civilizacija se u konačnici pokazala brutalnijom od “divljaka” koji ju ugrožava.