Kakav će utjecaj izvršiti internet na duhovnost čovječanstva – u ovom trenutku može se samo pretpostavljati. Ono što do sada možemo zabilježiti je da su svjetske religije krenule u sveopću “evangelizaciju digitalnog kontinenta” (Benedikt XVI).
No, u Katoličkoj crkvi, barem u Hrvatskoj, osjetna je razlika između napora pojedinaca i službene hijerarhije. Brojne župe, svećenici, redovi, karizmatici, pokreti, udruge… pokrenuli su svoje portale, dok neke biskupije daleko zaostaju. Kako bilo da bilo, u svijetu postoje brojni zanimljivi fenomeni iz kojih možemo razlučiti kamo bi sve to moglo odvesti.
Pustinjak s e-mailom
Za prvi primjer pogledajmo slučaj nedavno preminulog Andrea Loufa. Bio je jedan od najvećih duhovnika protekloga stoljeća, belgijski cistercit, monah i pustinjak, a preminuo je u 81. godini života, 12. srpnja. Napisao je brojne knjige iz duhovnosti, od kojih je jedna prevedena i na hrvatski jezik.
Louf se nakon umirovljenja povukao u Simiane-Collongue, na jugu Francuske, gdje je živio kao pustinjak. No, zanimljivo je da nije prekinuo komunikaciju sa svijetom, te je kontaktirao putem telefona i e-mailova. “Odlazeći u mirovinu u tišini osame, ulazim u samo srce misterija čovjeka i svijeta”, kazao je u jednom intervjuu. Srce misterija i e-mail dopisivanje? Sveti Franjo i broadbend? Teško povezivo ili sasvim logična veza – kao internet veza?
Povod za drugi primjer pronalazimo u 120-minutnom dokumentarnom filmu Philipa Gröninga “Die Grosse Stille” (“Into Great Silence”), koji je uspio snimiti svakodnevicu redovnika u kartuzijanskom samostanu Grande Chartreuse u francuskim Alpama.
To je prvi i jedini film snimljen s francuskim kartuzijancima, čiji je red, inače, jedan od najstrožih u Katoličkoj crkvi (život prožet molitvom i radom, siromaštvom, nema svakodnevnoga međusobnog razgovora – komunicira se ceduljicama, osim u određenim, ali iznimno rijetkim terminima određenim za ćakulu).
No, svemrežje je pronašlo put i kroz te stoljetne zidine – ili, bolje rečeno, obrnuto: kartuzijanci su izradili web stranicu (www.chartreux.org) na kojoj se mogu pronaći web adrese i informacije svih njihovih samostana, opisi djelatnosti…
A potencijalni kandidati za red mogu kontaktirati neke samostane i preko e-mail adrese, iako je očito da se preferira telefonski ili pisani oblik komunikacije.
Klarise na netu
No, stiže li i redu klarisa – zanimljive su jer od očiju javnosti na skriven način služe Bogu – račun za internet? Čini se da stiže. Dokazi za to postoje na internetu gdje se mogu pronaći e-mail adrese za kontakt s raznim samostanima klarisa u Hrvatskoj
Nadalje, nezaobilazni Facebook. Pogodite s kime sve možete biti prijatelj?
Jedan od popularnijih je biskup Luis Antonio G. Tagle iz Kanade koji ima više od 50 tisuća prijatelja i redovito objavljuje postove, videozapise, komentare…
Prisutni su i brojni svećenici, redovnici, kao i biskupi. Možete pronaći i stranice o kardinalu Walteru Kasperu, predsjedniku Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana, poznatom bečkom kardinalu Christophu Schönborgu – koji je član Kongregacije za nauk vjere, te teolozima kao što je recimo Hans Küng.
Služe misu uz pomoć iPada
Duhovnost je već odavno zakoračila na iPhone i iPad. Tako je talijanski svećenik Paolo Padrini, poznat po stranici www.pope2you.net, osmislio program za iPad pomoću kojeg se može slaviti misa i to na engleskom, talijanskom, francuskom, španjolskom i latinskom jeziku.
To je zgodna aplikacija za svećenike koji, recimo, putuju, a nije im dostupan Misal (knjiga u kojoj su tekstovi koji se čitaju na misi i to za cijelu liturgijsku godinu).
Pedrini je inače autor prve iPhone inačice iz Vatikana – Ibreviary, koja je preuzeta nekoliko stotina tisuća puta. Ibreviary zamjenjuje Časoslov, knjigu u kojoj su molitve koje moli svećenik.
Zanimljiv je primjer i “The Pilot – vjesnik Bostonske nadbiskupije” koji postoji još od 19. stoljeća. Naime, te su novine odnedavno dostupne na Amazonovom e-book čitaču Kindle, kao i putem aplikacije za iPhone.
Ujedno namjeravaju objaviti i bolju verziju svoje internetske stranice kako bi bila dostupna putem mobitela.
Nema interneta na Svetoj gori
Što se tiče pravoslavnih crkava, Srpska pravoslavna crkva ima zanimljivu stranicu Eparhije dalmatinske, s brojnim obavijestima te kontaktima svećenika.
No, svi pravoslavni samostani nisu dostupni preko interneta. Tako mailom ne možete kontaktirati redovnike na brdu Svete gore (Agion Oros) u Grčkoj. Postoji stranica s informacijama o mogućnostima posjeta, čije obdržavatelje možete kontaktirati, ali i napomena kako vaš e-mail neće završiti kod monaha, zbog njihova načina života.
No, neka vas to ne iznenadi, na tlo Svete gore može se stupiti samo s dozvolom, a ženske osobe ne smiju doći.
Muslimani isto tako drže korak s aplikacijama za iPad i iPhone, pa su osmislili programe za kalendar, Kuran…
Židovi su, pak, toliko daleko otišli u razvoju aplikacija da postoji internet stranica koja se bavi samo njima – www.jewishiphonecommunity.org! I odmah na naslovnici priznaju da jedva idu ukorak s mnogobrojnim aplikacijama – od programa koji pomažu djeci dati imena pa do pomoći oko obrednih rituala.
Što se tiče ortodoksnih Židova koji žive u svojim zajednicama odvojeni od naprednih tehnologija, različita su pravila zavisno od zajednice.
Negdje je internet dostupan za plaćanje računa i povremeno surfanje, a zajednica ima i službene web stranice, dok je u drugim zajednicama izričito zabranjen da ne bi kvario mladež.
Komentari