NEW YORK – Kako bi rastjerao tremu i neugodu, na početku svog “posljednjeg predavanja”, koje je postalo tradicijom na brojnim američkim sveučilištima, profesor informatike Randy Pausch je prisutne studente i kolege želio upoznati sa “slonom”.
Na zidu su se pojavili neobični dijapozitivi, slike s CT-a. Pausch je objasnio da je riječ o njegovoj jetri u kojoj stanuju i šire se metastaze. Ili kako ih on naziva – moji slonovi. Nakon toga su se dijapozitivi ugasili, a Pausch je rekao da je završio sa spominjanjem bolesti, odnosno raka pankreasa, koji je metastazirao na jetru i koji mu ostavlja još par mjeseci života.
Svjetla su se upalila i 47-godišnji Randy Pausch je počeo svoje “posljednje predavanje”, koje profesori, birajući temu po želji, pripremaju kao da im je zadnje u životu. Što u njegovom slučaju odgovara istini.
18. rujna 2007., na sveučilištu Carnegie Mellon University u Pittsburghu, Pausch se najprije ispričao prisutnima što nije depresivan i ravnodušan, iako su mu dani odbrojani. “Ne možeš promijeniti karte koje su ti podijeljene, možeš samo odlučiti kako ćeš s njima igrati”, izjavio je. Kako bi dokazao da je uprkos svemu u dobroj fizičkoj formi, odradio je desetak sklekova na dvije i jednoj ruci.
Nakon te prve oslobađajuće navale smijeha, otkrio je temu i naslov svog posljednjeg predavanja – “Stvarno ostvarenje vaših snova iz djetinjstva”. Tijekom nešto više od sat vremena pokušao je riječima prenijeti svoju životnu mudrost, pazeći dobro da izbjegne temu bolesti (“kojoj sam posvetio već dovoljno vremena”), svoje djece (“o kojima ne mogu govoriti bez suza”), te duhovnosti i vjere (“jer to nije moj posao, ni namjera”).
“Predavanje” je u kratkom roku postalo web atrakcijom. Dosad ga je na YouTubeu pogledalo više od 6 milijuna ljudi, a brojka se svakog dana vrtoglavo penje. Spontanošću, načinom izlaganja, hrabrošću, Randy Pausch je postao pravom internet zvijezdom. Uvijek gladni knjiga sa savjetima u vezi svega i svačega, Amerikanci su se naposljetku zaljubili u anonimusa, čija namjera nije bila utjecati na živote drugih. Ali, upravo to njegovo izbjegavanje “soljenja pameti” učinilo ga je uvjerljivijim od većine profesionalaca.
Pausch je otad primio tisuće i tisuće e-mail poruka ljudi koji tvrde da im je promijenio život. Ovih je dana njegovo ime opet na naslovnicama, jer je prošli tjedan izašla istoimena knjiga “Posljednje predavanje”, koju je napisao u suradnji s novinarom Wall Street Journala, Jeffreyem Zaslowim. On je prvi u tjednoj kolumni progovorio o hrabrom profesoru i “jedinstvenom” predavanju. Knjiga je tiskana u 400.000 primjeraka i odmah je prevedena na 17 jezika. Randy nije bio siguran da će ju dočekati.
“Ne želim da moj život i smrt postanu medijska atrakcija. Na dan mog posljednjeg predavanja bio sam potpuno svjestan onoga što radim. Bio je to pokušaj da sebe i svoj život stavim u bocu, koju će moja djeca jednog dana pronaći pokrivenu pijeskom na plaži”, kaže.
Dylan (6), Logan (3), Chloe (2) i Jai (41), Pauschova djeca, odnosno supruga, jedini su razlog koji ga je natjerao na “predavanje”, ali i na vožnju bicikla, na kemoterapije, na kupovinu nove i veće kuće, na izdavanje knjige, na borbu za još jedan dan zajedničkog života. Vrlo duhovito, Pausch je prisutnima na Sveučilištu Carnegie Mellon otkrio kako je važno kao dijete imati snove, a kao odrastao pokušati ih ostvariti. “Umirući čovjek koji uči Ameriku kako treba živjeti život”, opisuju ga brojni novinari.
Njegovi savjeti? Prvo, ako želiš da ti drugi pomognu, govori istinu. Drugo, ispričaj se kad pogriješiš, misli na druge. Treće, ako naiđeš na zid ispred sebe, znaj da on dijeli one koji stvarno nešto žele, od onih kojima to nije tako važno. Četvrto, pokaži zahvalnost. Peto, ne tuži se. Šesto, budi uporan u radu. Sedmo, pronađi ono najbolje u svakoj osobi.
KOMENTARI Komentiraj
gogolina | abakus | 21.4.2008 13:40:16
Evo i tebe natrag na forumu. Dugo te nije bilo. Reci mi, zašto bi se netko trudio više biti čovjekom ako je sve isto i ako se nečiji ne-trud da bude više čovjekom uvijek može proglasiti „slabošću“ te osobe, njegovom „nesavršenošću“ protiv koje se ne može (pa stoga i ne mora) boriti? Zašto se truditi, ako Bog oprašta svima? Zašto se truditi ako se svako prozivanje zla koje vidimo oko sebe odmah proglašava i osuđivanjem čovjeka, a onoga koji proziva farizejem koji ne vidi brvno u vlastitom oku? Odgovore na sva ova pitanja znam, da me ne bi krivo shvatila, ali želio bih ih čuti i od tebe.
Savjeti su mu | gogolina | 21.4.2008 13:16:34
dobri, vrijedni da se za njih pretrpi i pokoja nepravda i izrugivanje (toga uvijek ima), čak i da se ne čini da se granice pomiču. Ali ti savjeti nisu ništa novo: stari su već 2 000 godina. I vječni su. I pomiču granice barem osobe koja ih slijedi – jer svako djelovanje koje čini da čovjek bude više čovjek je vrijedno i pomiče granice. A uvijek je na svakom pojedincu odluka hoće li se truditi biti više čovjek ili ne, makar zbog toga imao teškoća i nerazumijevanje okoline.
Točno @YesComment | abakus | 21.4.2008 06:20:36
Ali onda se sve svede na šačicu ljudi koji se cijeloga života bore s vjetrenjačama i umru ismijani od „pametnijih“ (koji su se prepustili struji), a postignu možda samo to da granice ostanu na mjestu tj. da se ne pomaknu na gore. Ne kažem da je to loše i da bi se i takvi trebali prilagoditi struji. Ali ponekad je vrlo gorko biti takav čovjek u svijetu.
Točno abakus | YesComment | 21.4.2008 00:06:47
Ali kad bi se svi prepustili struji, ovo što si napisao bi izgledalo kao raj jer bi se granice pomaknule.
Hm… | abakus | 20.4.2008 16:18:05
Dragi profesore, evo par životnih istina: Prvo, većina ljudi ne želi čuti istinu. Drugo, većina ljudi ispričavanje shvaća isključivo kao znak slabosti. Treće, zidove ne postavljaju oni kojima to nije tako važno, nego oni kojima ti nisi dovoljno važan da bi uvažili to što tako želiš. Četvrto, zahvalnost je danas na niskoj cijeni, nezahvalnost je ono što ostavlja dojam. Peto, tužiti se je način da ostaneš u krdu (barem kod nas u Hrvatskoj). Šesto, moto današnjice je „budi uporan u lijenosti“, a ne u radu. Sedmo, dok ti tražiš ono najbolje u osobi, ona će ti u najvećem broju slučajeva odgovoriti onim najgorim u sebi (osim ukoliko nema interesa da se od toga suzdrži). Ako sam ne ostvariš svoje snove, nitko ih drugi neće ostvariti za tebe. Samo prvo treba imati snove vrijedne ostvarivanja.
Komentari