Kao i svake godine, dio pučanstva će se cijepiti, dio će pasti u postelju, ponetko će i umrijeti… Ali nikad kao do sada mediji nisu tako pomno pratili usud svakog oboljelog.
Pandemija? Kakva pandemija?Panika, sigurno. Pandemija? Naravno! Ako pandemijom smatramo “epidemiju velikih razmjera”, koja “zahvaća više zemalja, kontinent ili čitav svijet”, nema sumnje da je ovogodišnje izvanredno izdanje gripe virusa A, soja H1N1, pandemija koja je krenula iz Meksika i zahvatila popriličan broj zemalja u svijetu. Ali, pobogu, po tom istom kriteriju svake godine imamo pandemiju gripe, koju zovemo naprosto epidemijom, iako na svome pohodu s Dalekog istoka obvezatno pohodi sav svijet, zaokruživši globus.
U čemu je onda razlika između te “epidemije” i sadašnje “pandemije”? Kako sada stvari stoje – u broju mrtvih. Ali naopako.
U Italiji, na primjer, svake godine umre oko 8000 osoba koje je prvo pohodila gripa a onda zahvatila neka od uobičajenih komplikacija, ili im je organizam bio već tako slab da je srce popustilo. Isto ih toliko najviše pomre od sezonske (zimske) gripe svake godine u podjednako napučenoj Velikoj Britaniji. U prosjeku: nešto više od 1 na 10.000, dakle oko 0,01 posto populacije.
Google oglasi
To je do te mjere uobičajeno da nikada nitko o tome ne piše, žrtve se ne broje niti nabrajaju iz dana u dan, tek se zbirovi nađu u statistici, stručnim člancima, i samo ponekad u nekome novinskom tekstu o gripi. Veoma je vjerojatno da ni ove godine žrtava sezonske zimske neće biti manje.
I što onda?
Ma kao i svake godine dio pučanstva će se cijepiti, dio će pasti u postelju na nekoliko dana, ponetko će i umrijeti – i medijski svijet će se vrtjeti baš kao i dotad, posvećujući mnogo više pažnje onim pojedincima koji će poginuti na cesti, ili desecima u nekoj katastrofi, praktički ne mareći za one tisuće koje će umrijeti u krevetu ako im je gripa, na primjer, prešla u upalu pluća i ako im je od toga popustilo srce.
U jeku ove pak izvanserijske gripe, koju nazivaju svinjskom, možda je jedina svinjska ujdurma u tome što nas glasila iz dana u dan bombardiraju podacima prvo o svakome oboljelome, a sada pak o svakome podleglome, imenom i prezimenom.
Adrenalin panike
Smrt je tako izgubila onaj bezličan statistički lik, sažet u zaokruženim brojevima, stekavši oči realnih osoba, koje su, eto, do prije tjedan-dva bile žive i zdrave baš kao mi, a sada ih je iznenada zgrabila pandemija, s imenom koje podsjeća na pandemonij, na kovitlac pomamnih demona koji se otimaju o komade našega još živog mesa.
Za razliku od djece koja znaju da su strašne bajke izmišljene, za razliku od onih koji vrište u kinematografskoj dvorani pred snimkama horrora znajući da su u sigurnosti fotelje i na nekoliko koraka od utješnog smrada velegrada, mi se mazohistički prepuštamo brojanju mrtvih, drogiramo se adrenalinom naše panike.
Ne, to ne bi bilo moguće da je mrtvih mnogo, toliko da im se ne uspijeva navoditi ime, socijalni status, praćen komentarom liječnika i lelekom ožalošćenih ukućana.
Najavljeni a izostali užas masovnog pomora zamijenjen je povećalom pod kojim razgledamo svakoga paloga na fronti viroze. I dok nam kažu da je od, recimo, 19 umrlih prošli mjesec njih 18 imalo prethodne teške bolesti, da su i bez gripe bili jednom nogom u grobu, a i dobrim dijelom druge, razgovor obvezatno skreće na ono devetnaesto čeljade: “Aha!” S podtekstom: “Mogao sam to biti ja! Ili moje dijete!”
Klimave brojke
U širenju panike, rekosmo, mračnu ulogu igrala su i igraju glasila. Ali – kao i u dječjim svađama – smijemo uzviknuti: “Nismo mi počeli!”.
Počela je Svjetska zdravstvena organizacija. Htjela je pobuditi vlade, a uzbudila je pučanstva (jer vlade teško može uzbuniti išta što se nije ustremilo na neposredan interes njihovih članova).
Upravo se Svjetska zdravstvena organizacija sjetila precizirati da je pohod H1N1 – pandemija, štoviše: “prva poslije 40 godina”, kako je obznanila u srpnju, znajući da pretjeruje kako bi alarmirala.
Alarmirala jest, ali liječnike.
U Ujedinjenom Kraljevstvu je šef javnog zdravstva Sir Liam Donaldson počeo pripremati zemaljski plan obrane koji je računao na 65.000 mrtvih, dakle malo više od 0,1 posto populacije (i deset puta više nego od sezonske gripe).
Kako su došli do tog broja?
Savršeno znanstveno.
Preklani su, pri prethodnoj panici, procijenili da bi broj žrtava ptičje gripe mogao biti 250.000 mrtvih (0,4 posto svih stanovnika). Nije se dogodilo praktički ništa, a odmah je bilo jasno da bi ova tzv. “svinjska” gripa mogla biti priljepčivija, ali znatno lakša. Stoga je prepolovljen broj – ali ne zbilja oboljelih od ptičje gripe, nego procijenjen i neostvaren broj. Onda se činilo da bi i tih 125.000 moglo biti previše, pa je broj opet prepolovljen, zaokruživanjem naviše, na 65.000. Otprilike kao gatanje grahom, ali precizno matematički.
Onda je u rujnu cilj korigiran na 19.000 mrtvih. Pa se vidjelo da ni to nije vjerojatno. Stoga je u listopadu korigiran opet, sada na 1000 mrtvih. Zapravo niti 0,002 posto populacije (preciznije: jedan od svakih 60.000 stanovnika, dvanaestak za grad veličine Zagreba). I oko osam puta manje nego od sezonske gripe (koja tek ima naići, i ove godine, uredna poput poreza).
Povijest bolesti
Samo što je strašna riječ “pandemija” već puštena iz Pandorine kutije panike. Pa je vrati, ako možeš!
Ukupno je u svijetu gripa A H1N1 pokosila dosad, do početka studenoga, 6294 osobe. Uglavnom već iscrpljene prethodno stečenim boleštinama.
Broj svejedno impozantan, ali ne u usporedbi s prethodnim zbiljskim pandemijama gripe.
Prva poznata bila je strašna “španjola”, posljednja morija koja je u nas podsjetila na davnu kugu (sjetite se epizode “Morija mori” u Smojinu Velom mistu ili Bettičinih, pa i Uvodićevih opisa – nekim čudom sve u Splitu, jedinom gradu za koji znam na svijetu da redovito objavljuje osmrtnice i na Internetu, jer to ište splitska dijaspora žedna novosti o smrti doma, odnosno podataka o tome koga smo sve nadživjeli).
Ta je gripa – također soja H1N1 – zaista bila strašna: sadašnje procjene tvrde da je između 1918. i 1920. u grob strovalila oko 50 milijuna ljudi, više nego prethodni prvi svjetski rat, najpogubniji dotad. Ta je gripa pobila, dakle, više od 3 posto ukupnog pučanstva Zemlje u tom trenu, gotovo svako trideseto čeljade. U XIII stoljeću je “crna smrt” pobila oko trećine stanovnika Evrope, a u Americi su bolesti koje je donio bijelac u kratkom vremenu pobile 80 posto stanovnika, obilato zaokruživši genocid tamošnjih “Indijanaca”. U usporedbi s njima “španjola” je bila milostivija, ali je bila gora od bilo koje kuge u novom vijeku.
Nije “španjola” još bila zaboravljena kada je u zimi 1957/58. na svoj smrtonosni pohod krenula “azijska gripa” soja H2N2, o kojoj imam izravna iskustva. U grob je strmoglavila između milijuna i milijuna i po ljudi u svijetu. Ta je prva ušla u strip – u Peanutsima glavni junak (ili glavna žrtva) Charlie Brown u nastupu samosažaljenja kaže: “Loše mi je, mora biti da sam dobio azijsku gripu!” Kad joj vrijeme nije, u početku ljeta. Izazivajući, umjesto sućuti, samo sarkastičan komentar Lucy van Pelt: “Taj ni gripu ne zna dobiti kad i sav normalan svijet”.
Žilavi starci
Malo drukčiji soj, H3N2, prošetao se globusom 1968.-1969., a nazvan je “hongkonškom gripom”. Dotukao je oko milijun ljudi.
Ovogodišnji H1N1, u usporedbi s tim po zlu zapamćenim pandemijama, nije čak ni đavlov šegrt. Zapravo, kako smo vidjeli, ni u usporedbi sa sezonskim zimskim gripnim poharama. Doduše, “hongkonška gripa” (i nje se po zlu sjećam) daleko je više ljudi pobila 1969. Dakle, i “svinjska” bi nam mogla pripremiti takvu svinjariju. Njezin drugi val već sada najavljuju kao opasniji od sadašnjega – ali nije ni zajamčeno da će stići, a kamoli kakav će biti.
Znanstveno gatanje grahom opet, reklo bi se. Na početku ove pandemije tvrdili su iz Svjetske zdravstvene organizacije da je ovo soj koji nismo susreli. I na tome su temeljili katastrofične procjene.
Podatak da je broj žrtava razmjerno daleko manji među ljudima starijima od 60 posredno upućuje na zaključak da je ovaj soj ipak jednom već prošarao Zemljom, prokužio dio tadašnjeg pučanstva, pa stoga ostavio imunitet u nešto starijih. Dakle u generacijama koje su glavni smrtni obrok sezonske gripe.
S druge strane, ovogodišnja izvansezonska gripna potrošnja, slična kometi po nerazmjerno golemu repu panike, omogućila je još jednu paniku: od vakcine…
Pa se ti cijepi…
S jedne strane tu su katastrofističke teorije urote, tipa: “ove epidemije izlaze iz laboratorija da bi nas natjerali uzeti cjepivo koje služi samo za zaradu farmaceutskoj industriji a zapravo je štetnije od virusa”. S druge popriličan informacijski kaos. S treće ipak spoznaja da “svinjača” ne tamani kao što je obećano. Sve to je pripomoglo da izbjegavanje cijepljenja poprimi razmjere bojkota, uza sav strah od zaraze. U Italiji, ne tipičnoj, ali nama sličnoj, dosad je cijepljeno samo 3 posto populacije. Donekle zato što cjepivo kasni, donekle i zato što se ne kupuje u ljekarnama (poput onoga za sezonsku gripu) nego valja u dom zdravlja i ondje se satima gužvati s drugim mogućim ponosnim nosiocima tih i inih virusa, ali ponajviše zbog dobro ucijepljene sumnjičavosti.
Stara gunđala sve to gledaju prijekorno i zloguko a bez specifičnih argumenata mantraju drevnu izreku: “U zadnju se mrtvi broje”.
KOMENTARI
Vi ste ti koji sirite paniku i dezinformacije. Objaviljujete nekakve izjave nekakvih vraceva o mikrocipovima ugradjenim u cjepiva i slicne gluposti. Cak i ovaj clanak koji bi mozda na prvi pogled djelovao razumno je intoniran na nacin da siri sumnju u strucnost znanstvene zajednice. Sami znanstvenici kazu da ne znaju sve i da se njihove procjene temelje na modelima koji cesto fulaju. No, ljudi dragi, to sto je WHO proglasio pandemiju i sto se govori o ovoj gripi ima razloga.
H1N1 a razliku od sezonskih gripa koje imamo svake godine:
1) uzima manje zivota od sezonske gripe
2) medju umrlima ima veci postotak djece i mladih koji nemaju kronicnih bolesti i vec postojecih bolesti
3) osim ljudi starijih od 60-tak nitko nema nikakav imunitet pa se h1n1 siri brze od obicne gripe
Od obicne gripe umiru vecinom stariji i vec bolesni. Ova gripa odnosi i mladje, zdrav eljude i djecu i zato je strasnija. Cjepivo je napravljeno potpuno istom metodom kao i cjepivo za obicnu gripu. Da se h1n1 pojavio 6 mjeseci kasnije sezonsko cjepivo bi ukljucivalo i komponentu protiv h1n1 i nitko ne bi postavljao pitanje o sigurnosti jer to ne bi bila nova vakcina. Ovako su kojekakvi poklonici zavjerenickih teorija dosli na svoje i sire dezinformacije i paniku.
Novine su jako krive no sto se moze ocekivati od zemlje u kojoj ministar poziva ljude da se lijece u saunama!!! Zanimljivo je da sto je sredina primitivnija i nerazvijenija to vise ljudi sumnja u znansvene autoritete.
Ljudi, kad cjepivo dodje, cijepite se ako imate priliku. Ne radi se samo o tome da sitite sebe nego time stitie i sve oko sebe ukljucujuci ljude s visokim stupnjem rizika. Neoprostivo je da je javno zdravsto u Hrvaskoj dopustilo da se medijima prosiri tolika sumnja u cjepivo. Tu gdje sam ja ima h1n1 bolesnih jako puno. Cjepivo je doslo prije tek nekih 3 tjedna do tada se puno ljudi zarazilo. Vecina je prosla s tjedan dana klasicnih simptoma. Neki su dobili upale pluca i bronhitise no svi su se izlijecili koje ja znam no kolike su ljude zarazili se ne zna i cije ce dijete zavrsiti u bolnici nitko nece znati. Cjepivo je vrlo siguran nacin stjecanja imuniteta. Inace ne komentiram ovako dugo no ova situacija s dezinformacijama i sirenjem prica o koncpiracijama me toliko ljuti i rastuzuje.
Komentari