Postovi označeni sa: antropologija

Moguće je da možda i postoji kvazimogućnost o pseudokraju, ziher?

Moguće je da možda i postoji neka mala mogućnost da Zemlja doživi svoj smak u 2012. godini. Međutim, stručnjaci ističu da to, čak i kada bi se dogodilo, nikako ne bi moglo da ima nikakve veze s kalendarom drevnih Maja.

Istina je da dugovečni kalendar, koji pokriva razdoblje od oko 5125 godina, a počinje 3114. pre Hrista, završava svoje brojanje 21. decembra 2012. S tim danom završit će 13. Bak’tun, poslednje razdoblje od oko 400 godina u majanskom kalendaru.

Međutim, umesto da se nastavi sledećim Bak’tunom, kalendar će se tada jednostavno resetovati i početi ispočetka, baš kao što se brojčanik na starim automobilima vraća na nulu nakon pređenih 999999 kilometara i ponovno kreće da broji.

Kliknite da nastavite čitanje „Moguće je da možda i postoji kvazimogućnost o pseudokraju, ziher?“

, , , , ,

Bez komentara


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post

A odmah pored starih minskih polja, napuštenog bunkera i nekoliko grla stoke…

Misteriozno praistorijsko nalazište Rudžm al Hiri, za koje neki kažu da je odgovor Svete zemlje na Stounhendž, i dalje izaziva kontorverze, jer naučnici ne mogu da se slože šta je ono zapravo predstavljalo.

Neki naučnici veruju da je struktura sačinjena od koncentričnih kamenih krugova astrološki hram ili opservatorija, drugi da je reč o grobnom komplekstu. Nova teorija, koju je predložio arheolog Rami Arav sa univerziteta u Nebraski povezuje, međutim, stukturu sa drevnom metodom uklanjanja mrtvih.

Ime nalazišta znači „kamena hrpa divljih mačaka“ na arapskom. Na hebrejskom je poznato kao Gagal Refaim ili „točak duhova“. Prvi put je primećeno 1968, godinu dana pošto je Izrael zauzeo visoravan Golan od Sirije i uprkos svojoj misterioznoj prirodi nalazište ne privlači brojne turiste.

Kliknite da nastavite čitanje „A odmah pored starih minskih polja, napuštenog bunkera i nekoliko grla stoke…“

,

Bez komentara


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post

A posle dvadeset prvog… Dvadeset drugi?

Nemački ekspert za majansku kulturu tvrdi da je za “ozloglašeni datum” 21. decembar 2012. godine narod Maja najavio početak nove ere.

Tog datuma se završava 13. baktun, period od 400 godina, a ekspert Sven Gronemajer sa univerziteta La Trob smatra da Maje nisu predvidele apokalipsu, kako mnogi tvrde. Gronemajer je dešifrovao majanske hijeroglife otkrivene na kamenoj tabli, poznatoj i kao “spomenik broj šest”, u meksičkom gradu Tortugeru. Prema njegovim rečima, na kraju 13. baktuna Maje su najavile povratak tajanstvenog boga stvaranja i rata, poznatog pod imenom Bolon Jokte. Tekst je pre oko 1.300 godina uklesan u kamen, ali je zbog naprslina bilo veoma teško pročitati ga celog.

Gronemajer kaže da se tekst odnosi na kraj ciklusa od 5.125 godina, pošto je za početak računanja vremena po majanskom dugom kalendaru izabrana 3113. godina pre nove ere.

Kliknite da nastavite čitanje „A posle dvadeset prvog… Dvadeset drugi?“

, , ,

Bez komentara


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post

Ubila ih globalizacija

Neandretalci ( Homo neanderthalensis ) vrsta roda Homo, koja je nastanjivala većinu europskog kontinenta i dio jugozapadne Azije od sjevera Arapskog poluotoka do šire okolice Kaspijskoga mora, nije izumrla zbog klimatskih promjena ili invazije već zbog – ljubavi, ili barem zbog parenja s drugom vrstom, modernim čovjekom.

Naime, nova znanstvena studija upućuje kako su se neandretalci parili s Homo sapiensom kako bi se što bolje priviknuli na klimatske promjene. Posljedica takvog miješanja rasa je nastanak mješovite vrste u kojoj se neandertalski genom stopio se s genomom Homo sapiensa.

No, kako je genomom Homo sapiensa bio puno brojniji i jednostavno je zatomio neandertalski koji je potom i u potpunosti nestao.

Kliknite da nastavite čitanje „Ubila ih globalizacija“

,

Bez komentara


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post

Prokletsvo neplaćenog računa

Pojam prokletstva datira još od najranijih vremena. Postoje mnoga svedočenja i dokumenti koji nas uveravaju da ono zaista postoji. Kakva je to sila koja ima moć da potpuno urniše ljudski život, pa čak i da izazove smrt? Puno je primera, a malo racionalnog objašnjenja. Priče koje slede nemaju drugo objašnjenje, osim da se radi o – društvu prokletih.

Od ove teme se i danas mnogima „diže kosa na glavi“. Čim se pomene reč prokletstvo, atmosfera se odmah promeni. Neka jeza se uvuče među ljude. Ipak, koliko strašna, ova tema je jako intrigantna, jer je uvek obavijena velom misterije. Oni koji veruju shvatiće o čemu se radi, bez obzira što ne poznaju mehanizam delovanja prokletstva. Ovi drugi, skeptični, reći će da je to slučajnost. Iako ni sami ne veruju previše u svoju teoriju, zbog nedostatka boljeg objašnjenja oni zauzimaju takav stav. Ne vide vezu među događajima koji su, bez sumnje, povezani.

O čemu se, zapravo, radi?

Kliknite da nastavite čitanje „Prokletsvo neplaćenog računa“

, , , , ,

Bez komentara


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post

Internet, Maje i tračevi. Idealno.

Učinili su sve što su mogli da opovrgnu teorije kako su drevne Maje predvidele neku vrstu apokalipse koja će se zbiti 2012. Međutim, arheolozi u meksičkom Nacionalnom institutu za antropologiju i istoriju priznali su da postoji još jedna referenca na taj datum.

Većina stručnjaka do sada je navodila samo jedan preživeli dokaz o tom strašnom datumu među majanskim glifovima – kamenu ploču iz Tortugera u državi Tabasko. Ispostavilo se da postoji i drugi dokaz – pronađen u ruševinama hrama Komalkalka na jednoj izrezbarenoj opeci. (Komalkalko je, inače, zanimljiv među majanskim hramovima jer je izgrađen sav od opeke).

Arturo Mendes, PR Instituta, rekao je da je deo inskripcije otkriven pre nekoliko godina i da je od tada detaljno proučavan. Opeka nije izložena nigde, već se čuva u fundusu instituta, ali to nije sprečilo brojne diskusije o njoj na stručnim online forumima. Mnogi i dalje sumnjaju da opeka daje konačnu referencu na 21. ili 23. decembar 2012, datume koje navode zastupnici teorije da će nas čeka smak sveta.

„Neki su ovo videli kao još jedan pokazatelj za 2012, ali ja nisam ubeđen”, kazao je Dejvid Stjuart, specijalista za majansku epigrafiju na Teksaškom univerzitetu u Ostinu. On kaže da je datum urezan na opeci „kalendarski krug”, kombinacija položaja dana i meseca koja će se ponoviti svake 52 godine.

Kliknite da nastavite čitanje „Internet, Maje i tračevi. Idealno.“

, , , ,

Bez komentara


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post

Haksli vrati se, sve ti je oprošteno… P.S. ponesi esida.

Post-idejni svijet?

Sjetila sam se danas ovog članka, pa mislim da ne bi bilo loše malo čuti vaša mišljenja o nekima od stvari koje su u njemu iznesene. Neću prevoditi cijeli članak (vjerujem da ga možete pročitati), nego samo prepričati nekoliko dijelova s kojima želim započeti raspravu.

Kaže se u članku da nam više nije stalo do ideja kao nekada. Da zapravo živimo u post-idejnom svijetu – svijetu u kojem velike, ideje koje potiču na razmišljanje, ali koje ne mogu biti instantno monetizirane, imaju jako malu intrinzičnu vrijednost te ih samo rijetki generiraju i diseminiraju.

Kaže se da živimo u post-prosvjetiteljskoj eri u kojoj su racionalnost, znanost, dokaz, logički argument i debata izgubili bitku u mnogim sektorima, a možda čak i u društvu općenito, naspram praznovjerja, vjere, mišljenja i ortodoksije. I dok ljudski rod uspijeva ostvariti značajan tehnološki napredak, čini se da smo generacija koja je pokrenula epohalni sat unatrag – i vratila se unazad intelektualno – od naprednih metoda razmišljanja u stare načine vjerovanja.

Kliknite da nastavite čitanje „Haksli vrati se, sve ti je oprošteno… P.S. ponesi esida.“

,

Bez komentara


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post

Gejizacija po Šmaleu

Najvažniji element „šezdesetosmaškog pokreta” u svetskim razmerama predstavljali su protesti protiv rata u Vijetnamu koji se mogu tumačiti kao deo demilitarizovanja poimanja muškosti.

„Istorija muškosti u Evropi (1450-2000)” naziv je knjige Volfganga Šmalea, koja je predstavljena u subotu uveče u Centru za kulturnu dekontaminaciju. Šmale je profesor savremene istorije na univerzitetu u Beču i bavi se istraživanjem ljudskih prava i studijama kulture. Autor je više knjiga, a ovo je drugo njegovo delo koje je izdavač „Klio” objavio i kod nas (prva je „Istorija evropske ideje” objavljena 2003).

Šmale je i predsednik Društva „Feliks Kanic”, koje razvija kulturnu, prosvetnu i naučnu saradnju između Srbije, balkanskih i zemalja nemačkog govornog područja, na tragu onih principa koje je u svom etnografskom radu primenjivao Feliks Kanic. Boravak u Srbiji iskoristio je ne samo da predstavi knjigu nego i da poseti izložbu „Sa Kanicom po Srbiji” koja je otvorena u Galeriji Narodnog muzeja u Kragujevcu.

Kliknite da nastavite čitanje „Gejizacija po Šmaleu“

, ,

Bez komentara


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post

Put do svesti

Od svih informacija koje ulaze u naš mozak ili u njemu nastaju (opažanje, zvuci, memorija itd), samo mali delić dospeva do svesti. Način na koji se u mozgu pretvaraju u film bez „šavova”, i to u tehnikoloru, za sada nije jasan i deo je nerešene misterije u fiziologiji oka.

Kada skrenemo pogled s posmatranog pejzaža, već posle nekoliko trenutaka ne znamo koje smo sve detalje videli. Sećajući se kasnije proteklog događaja nadomestićemo sve izgubljene pojedinosti logičnim pretpostavkama koje su obično fiktivne. Iz toga proizilazi da očevici mogu različito interpretirati isti događaj što se, uostalom sreće u sudskoj praksi.

Naša čula su prozori u svet i zato mislimo da gledajući oko sebe dobijamo pravu sliku stvarnosti. Ali, vizuelna percepcija je daleko od kopije spoljašnjeg sveta. Neprekidni film koji se pred nama odvija kao sinemaskop i za koji mislimo da je realnost, dobrim delom je naša imaginacija, rezultat ranijih vizuelnih „zapisa” koje držimo u svojim glavama tj. nešto što samo zamišljamo.

Kliknite da nastavite čitanje „Put do svesti“

, ,

Bez komentara


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post

Da nije drekavac?

Glava čudnovatog oblika, velika gotovo kao i telo na kojem se nalazi, dugačka 50 centimetara, zbunila je antropologe. Lobanja pripada jednom od dva seta kostiju pronađenih u gradu Andahuaylillasu u južnoj peruanskoj provinciji Quispicanchi.

Kosti je pronašao Renato Davila Rikelme, koji radi za muzej “Privatos Ritos Andinos” u Cuscu u jugoistočnom Peruu.

On je rekao kako su očne duplje puno veće od onih kakve inače imaju ljudi, a na lobanji postoji i meka tačka, zvana otvorenom fontanelom, koja je karakteristična za decu u prvoj godini života. Međutim, ona ima i dva velika kutnjaka, inače uobičajena samo za odrasle osobe.

Kliknite da nastavite čitanje „Da nije drekavac?“

Bez komentara


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post