Postovi označeni sa: interview

Zemlja u kojoj monopolisti mogu da izazovu nestanak vlasti


Baraćologija izvodi iz intervijua…

Kakva je to zemlja u kojoj monopolisti mogu da izazovu nestašicu mleka, a vlast to mirno gleda?

– Monopoli su već napravljeni u procesu privatizacije i to je tako namerno činjeno. Vlast je svojim tajkunima prodavala tržišta kako duvana ili nafte, tako i mleka. Bilo je jasno da ste onog trenutka kada ste kupili 60 odsto mlekara postali monopolista. I iza toga je stajao Milan Beko, kao i iza mnogih drugih nezakonitih i štetnih državnih poslova.

On je uništio proizvođače, kao što je Mišković uništio dobavljače. Ta cena koju su oni kao monopol držali nije mogla da bude ekonomski održiva za proizvodnju mleka i tako su uništavani proizvođači mleka. U međuvremenu je zatvorena jedna od najstarijih mlekara u Srbiji, Čačanska. Na čitavom tom području godinama niko ne otkupljuje mleko. To je automatski značilo uništavanje stočarstva, dalje u lancu ratarstva, a na kraju i celokupne poljoprivrede. Njima kao monopolu sasvim je svejedno da li u Srbiji postoje stočarstvo ili poljoprivreda, jer oni mogu da kupe i mleko u prahu, da dodaju vodu i prodaju to kao normalno mleko. Za oporavak ove oblasti bi trebalo više od 10 ili 15 godina, a naravno kod nas za to nema nikakve šanse jer naša država ne vodi ekonomsku politiku koja je u opštem interesu, već politiku koja je u interesu tajkuna.

Kliknite da nastavite čitanje

, ,

Bez komentara


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post

Sendvič od Sunca – solarna joga

Hira Ratan Manek, tvorac solarne joge, nedavno je gostovao i u Beogradu. Kako je jedan mašinski inženjer, suprug, otac i deda, privukao pažnju naučnika koji su u više navrata ispitivali njegovu sposobnost da živi isključivo od Sunčeve svetlosti.

- Ne tvrdim da sam prosvetljen, ali znam da sam na tom putu – kaže gospodin Manek i savetuje običnim ljudima da svoje probleme, ne samo zdravstvene, reše praktikovanjem sungazinga

O Hiri Ratanu Manaku pisali smo pre više od godinu dana, a, u međuvremenu, ovaj Indijac poznat po svom sistemu solarne joge, dva puta je gostovao u Srbiji. Prvi put u Novom Sadu, a drugi put posetio je Beograd. Uprkos nečemu što većina ljudi smatra aksiomom – da se ne može živeti, a da se ne jede – Hira Ratan Manek tvrdi da od 16. juna 1995 – nije jeo.

Kliknite da nastavite čitanje

, , ,

Bez komentara


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post (ocena +1, 1 glas(a))

Rozali Goldberg, teoretičarka performansa

INTERVJU: Rozali Goldberg, teoretičarka performansa

Rozali Goldberg, istaknuta američka teoretičarka performansa, istoričarka umetnosti i kurator, boraviće u Beogradu od 8. do 10. jula, na simpozijumu iz oblasti scenskog dizajna, pod nazivom „Proširena scenografija 2”. Goldbergova je autorka knjige „Performans: od futurizma do danas”. Iako objavljeno davne 1979. godine, ovo delo predstavlja nezaobilazno štivo za proučavanje performansa, a uvršteno je u udžbenik na američkim univerzitetima.

Rozali Goldberg rođena je u Durbanu, u Južnoafričkoj Republici. Školovala se u Johanesburgu i Londonu. U plodnoj karijeri sarađivala je sa Entonijem Mekolom, Kristijanom Boltanskim, Brajanom Inom, Marinom Abramović, Lori Anderson, Piterom Gordonom i Robertom Vilsonom. Od 1987. godine drži predavanja na univerzitetima od Tokija do američkog Jejla. Godine 2004, osnovala je „Performu”, organizaciju koja se bavi proučavanjem, razvojem i prezentacijom vizuelne umetnosti 21. veka.

Kako je stvorena organizacija „Performa”?

Kliknite da nastavite čitanje

Bez komentara


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post

Nenad JR – …normalan sam zato što sam slobodan, a slobodan sam zato što sam lud

Džoni Racković sablaznio Hrvate petodnevnim nacionalističkim performansom na Sajmu knjiga u Puli.

Da li vam je neko, nekad, doveo u goste nekoga, koga ne samo da nije blam da isprovocira ostale prisutne zvanice, već vam na najneprijatniji način kaže šta misli o vama, nakon čega ostanete u rebusu – da li da zahvaljujete nepoznatom dobročinitelju ili da ga udarite. E, u takvom nebranom grožđu našli su se ljudi iz udruženja malih izdavača “Blok X” iz Srbije i njihovi domaćini iz Pule, a sve zaslugom našeg poznatog multimedijalnog umetnika Džonija Rackovića.

A trebalo je samo da Džoni pročita nekoliko odlomaka iz svoje knjige “Aspirin” i odradi jedan intervju. Pulski auditorijum je nakon svega ostao zgrožen i fasciniran Rackovićevom pojavom, uz jednodušnu ocenu da je upravo on pravi primer zašto su Hrvati morali odlučno da odbiju Dejtonski sporazum.

A sve je počelo još na proputovanju kroz Rijeku, kada je Džoni najednom ustao i tražio od vozača da zaustavi autobus. Kad je ovaj prikočio, Racković se, na iznenađenje prisutnih, raznežio:

- Ovde imam toliko uspomena. Tu sam u vojnom zatvoru upoznao Satana Panonskog.

Kliknite da nastavite čitanje

, ,

Bez komentara


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post

John Lydon aka Rotten

‘What a perfect time for my return to this country,” announces John Lydon, with a victorious cackle, “now that Jordan is stuck in the jungles of Australia!”

Fans of punk rock and reality television alike will recall how the sometime Sex Pistols singer confounded expectation by appearing on the 2004 series of ITV’s ‘I’m a Celebrity, Get Me Out Of Here’, only to walk out after a fearsome clash of egos with the model, aka Katie Price.

Though Jordan wasn’t in the jungle for long this time round, Lydon has been holed up in confined circumstances of a different nature — a rehearsal complex in Putney, where he is drilling a new line-up of his “other” band, Public Image Ltd, aka PiL, in advance of their first tour in 17 years.

In 1976, as twenty-year-old Johnny Rotten, he was the leader of punk’s angry charge, shaking the foundations of the British establishment. Since the mid-1980s, he has been resident in California, but he clearly relishes coming back to the city where he was born and raised.

Kliknite da nastavite čitanje

Bez komentara


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post

Džoni se ne da nagovoriti da izađe iz rupe

O meni su tri decenije mnogi muljali, lagali, zataškavali, a istina na kraju nađe način da probije. A kad to vide, onda bi da sebi sve pripišu, pa me svojataju. On je naš! Nisam ja vaš, nemam veze sa vama. Nisam ničiji, priča ekskluzivno za NIN legendarni Branimir – Džoni Štulić, koga je poznati novinar Peca Popović posetio u njegovom domu u Holandiji.

Džoni već 25 godina živi na kraju gradića Hauten nadomak Utrehta, a u razgovoru za NIN priča o novim knjigama koje piše, Balkanu, Jugi, prošlosti i sadašnjosti, o pasošima, „prijateljima”… „Blic” prenosi deo intervjua, a ostatak možete pročitati u novom NIN-u koji je od danas na kioscima.

Kad si kao klinac prvi put uzeo gitaru, šta si hteo da budeš?
- Hteo sam da budem deo divne muzike kao „Bitlsi”. Tako velik da budem i da imam takve kolege. I danas kad nađem ljude koji znaju, niko sretniji od mene na svetu. Ja ne volim ništa da radim, ali volim da se družim sa boljim od sebe. Moj celi život je traženje boljih od sebe.

Kako objašnjavaš interesovanje za tebe iako si izvan muzike i uporno ćutiš?
- Sa jedne strane što sam ja bio najveći kit koji se pojavio i koji je najviše napravio što se muzike tiče u jednom čoveku. A sa druge strane, što si dalje, više si zanimljiv.

Kliknite da nastavite čitanje

Bez komentara


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post

Animiran film u Srba: Technotise Edit i ja

U srpskim bioskopima nedavno je osvanuo i donekle zaživeo prvi domaći dugometražni animirani SF film nastao prema motivima stripa srpskog autora. Ovo samo po sebi zvuči kao naučna fantastika, ili scenario nekog SF filma. Ali nije. U čudesan svet „Technotise Edit i ja“ uveo nas je Aleksa Gajić (autor-strip crtač), poveo nas je u avanturu i fantaziju, u drugačiji Beograd, u budućnost, u 2074. godinu.

Iako se film ne može pohvaliti „izvanrednom“ posetom, Gajić je ipak stekao fanove koji uveliko traže „još“. Toga „još“ bi sigurno bilo u tom budućem Beogradu, ali u ovom današnjem je pitanje.

Da li vas je Edit potpuno uvukla u svet animacije i naterala da napustite strip?

- Mora da se podeliš. Ako želiš baš da se baviš sa nečim tačno određenim i da to bude uspešno, onda tome moraš da se daš maksimalno. Ispred mene je opet neka raskrsnica, kao što je bilo pre tri godine kada sam počeo da radim film „Edit i ja“, da li da ostanem ovde ili da se vratim stripu. Upravo se zatvara konkurs za dodelu sredstava za nove dugometražne filmove i ja sam konkurisao, ako ova država misli da joj treba novi dugometražni animirani film, ja sam onda rad da se ubacim u novu avanturu, ako ne, eto mene nazad u stripu.

Kako je izgledao vaš put do „Edit i ja“, tog prvog srpskog dugometražnog animiranog filma, kako se često naglašava?

- Mislim da 85% ljudi koji krenu da se bave stripom ne dočekaju nikad da žive od toga. Postoji period kada autor primeti da su kvalitativni pomaci sve manji i manji, a prolazi sve više i više vremena, dolaze problemi sa finansijama i tada mnogo njih otpada. Obično kažem mladim autorima „ljudi, nemojte da budete lenji, zamislite da studirate medicinu ili elektrotehniku, zamislite koliko biste morali da učite“. Ako hoćete da budete strip crtač, crtajte bar dve strane nedeljno, pa to nije ništa. Meni to nikada nije predstavljalo neki napor.

Kliknite da nastavite čitanje

,

Bez komentara


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post (ocena +5, 1 glas(a))

Žan Bodrijar – intervju

Kada je 7. marta 2007. godine objavljena vest o tihoj smrti filozofa koji je izazivao stalne bure svojim jeretičkim tekstovima, u pojedinim svetskim medijima pojavila se rečenica “Bodrijarova smrt se nije dogodila” kao parafraza teksta “Zalivski rat se nije dogodio”, u kome je ovaj provokativni mislilac rat u Zalivu 1991. nazvao simulacijom, konkretizujući svoju tezu da aktuelni fenomeni predstavljaju “savršen zločin” ubijanja realnosti.

Diskretan šarm jezika

Žan Bodrijar, sociolog, filozof, teoretičar kulture i medija, rođen je 1929. godine u Remsu u Francuskoj. Sin državnog službenika i unuk farmera postaće kultna ličnost svetske intelektualne scene na prelazu dva veka. Wegove knjige prevedene su širom planete, na gotovo sve jezike sveta. Najznačajniji kod nas prevedeni naslovi su: “Simbolička razmena i smrt”, “Simulacija i simulakrum”, “Fatalne strategije”, “Prozirnost zla”, “Savršen zločin”, “O zavođenju”, “Drugo od istoga”, “Amerika”, “Cool memories”, “Iluzija kraja”…

Kliknite da nastavite čitanje

Bez komentara


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post

Žil Lipovecki, filozof, o fenomenu mode, novom ukusu, idealu lepote

Biti seksi je novi znak demokratije

Žil Lipovecki, profesor filozofije na Univerzitetu u Grenoblu, koji je dva dana bio gost Rektorata umetnosti i Francuskog kulturnog centra, gde je održao predavanja na temu novo doba i moda, i na temu smrt morala i vaskrsenje vrednosti, važi za mislioca koji promatra svoje vreme, jednog od retkih koji kroz modu, vrlo intrigantno, gradi sliku našeg društva. Iskoristili smo izlaganje Lipoveckog i kratak razgovor s njim da vam predočimo karakteristike našeg doba iz, ipak, ne toliko pesimističkog filozofskog ugla.

Nova vizuelna kultura

- Više nije bitno kakva je roba već kako se reklamira. Živimo u eri ekrana (filma, televizije, mikrokompjutera, mobilnih telefona, GPS uređaja, video igrica, kamera za nadgledanje). Film je svuda oko nas, pa čak i tamo gde nikada nije bio: u modi, luksuzu, sportu, rialiti šouu, reklami, arhitekturi, vizuelnim umetnostima. Nekada je novina u stilu rađala novu marku, danas šou prodaje novinu. Danas se za defile od 30 minuta troši deset miliona evra, „Nike” za jedan uloženi dolar u proizvodnju dodaje jedan za reklamu, „Vuiton” je 1975. imao dva butika, danas ih ima 345 širom sveta. Visoka moda, ona prava, umetnička, odeva jedva stotinak žena. Moda je banalizovana, traži se rentabilnost, jer akcionari očekuju dividende. Nekada je „haute couture” bila alergična na reklamu, smatrala je vulgarnom, dok danas velike modne kuće u reklamu ulažu od 15 do 20 odsto prihoda. Moda je ogledalo društva i, generalno, ekonomije.

Kliknite da nastavite čitanje

Bez komentara


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post

Michael Cremo „Zabranjena arheologija“ interviju

„Zabranjena arheologija“ je bio toliko studiozno napisan pregled artefakata koji govore da je čovjek na Zemlji stvarno duuuugo, da sam se pitao kakvi su bili komentari na tu knjigu, prvi put objavljenu 1993. godine, dakle relativno nedavno u vrijeme kad sam je nabavio. Sjećam se da sam to pitao i mog dragog prijatelja gospodina Gjurineka, koji je u knjizi citirao neke dijelove knjige. On mi je rekao da po tom pitanju vlada apsolutni muk. Da jednostavno nitko iz arheoloških krugova ne komentira knjigu, kao da je nema. To mi se učinilo i logičnim, jer se njena detaljnost ne može dovoljno istaknuti.

Uz tu je knjigu vezana i jedma mala lekcija koju sam naučio – ona da je najgora svijetu ograničavanje samog sebe misleći da je nešto nemoguće na temelju pretpostavki koje nisi niti provjerio. Naime, kasnije su Cremo i Thompson objavili i kraću verziju knjige, od nekih tristotinjak strana, naslovljenu „Skrivena povijest ljudske vrste“, koja je konačno objavljena i u Hrvatskoj. Jedan prijatelj mi je nabacio je ideju da pozovem Crema u Hrvatsku, da bude gost u emisiji Na rubu znanosti. Naravno da bi bilo odlično da dođe! Ali zar je to tako jednostavno, pa niti ga ne poznajem, živi na drugom kraju svijeta, sigurno ima i pametnijeg posla, a i ne znam kako se na Televiziji sređuju te avionske karte i je l’ imaju običaj slati ih….kao i uvijek, sto razloga zašto je nešto nemoguće, carstvo autocenzure i samoograničavanja. No, Michael Cremo, taj ljubazan i jednostavan čovjek, bez problema je pristao. I kako to već ide, ostali „problemi“ riješili su se sami od sebe. Tako smo u travnju 2007. snimili intervju koji slijedi, a u kojem je predstavljen danas već klasik alternativnog pogleda na ljudsku povijest – knjiga „Zabranjena arheologija“.

Kliknite da nastavite čitanje

,

Bez komentara


Glasajte protiv ovog postaGlasajte za ovaj post