Statuu Isusa Hrista visoku 19 metara kod grada Monroa, u državi Ohajo, pogodio je grom u toku prethodne noći i zapalio je tako da je izgorela do temelja. Statua je izgrađena 2004. godine od purpene i fiberglasa na čeličnoj konstrukciji. Predstavljala je torzo Isusa Hrista, od struka nagore, sa raširenim rukama, paralelnim sa autoputem.

Vatra sa statue Isusa Hrista prenela se na obližnji amfiteatar, ali je ubrzo stavljena pod kontrolu. Nije bilo povređenih, rekao je šef lokalne policije. Širina statue je bila 12 metara. Njena izrada koštala je 250.000 dolara, javio je AP. Podignuta je ispred jevanđelijske crkve Solid rok uz međudržavni autoput 75.

„Kralj kraljeva“, kako su nazivali statuu, postao je jedna od znamenitosti jugozapada Ohaja koji je privlačio mnoge prolaznike. Crkveni zvaničnici morali su da izgrade posebne staze za mnogobrojne posetioce.

Na ideju o postavljanju ove statue došla je supruga osnivača te crkve, bivšeg trgovca konjima, Lorensa Bišopa. Ona ističe da statua nije postavljena da bi impresionirala ljude, već da bi im pomogla kao simbol nade i spasenja.

Elementima dosad poznatima o “Torinskom platnu” pridružio se još jedan, koji je Barbara Frale, istraživač u Vatikanskom arhivu, u nedjelju prvi put demonstrirala pred televizijskim gledaocima, pošto ga je objavila u svojoj nedavnoj knjizi o tome “Svetom platnu”: pri restauraciji i temeljitom ispitivanju uočeni su i tragovi napisa na papirusima koji su bili stavljeni uz platno.

Na njima se – na aramejskome, grčkome i latinskome – navodi da je tu Isus iz Nazareta. Frale tvrdi da je to trag običnoga birokratskog dokumenta radi ukopa, odnosno sahrane u grobnici. Smatra ga utoliko autentičnijim ukoliko nije trag Isusovih sljedbenika, kasnije nazvanih kršćanima, nego mjesnih vlasti, koje su samo konstatirale identitet mrtvaca.

Pred tim “Torinskim platnom” u nedjelju se popodne sabrao u molitvi poglavar Katoličke crkve Benedikt XVI. Njegov je posjet bio i povod da se televizijskom auditoriju obznani detalj o napisima.

Papino hodočašće je medijski najpopraćeniji moment ovogodišnjeg izlaganja te štovane i donekle kontroverzne kršćanske relikvije u Kapeli Svetog platna, smještenoj između Kraljevske palače i Stolne crkve u Torinu. Ona i bez toga vazda privlači golemu pozornost: ove se godine za posjet predbilježilo više od dva milijuna vjernika, a očekuje se da će ih biti i više od tog broja do 23. svibnja, zadnjeg dana izlaganja.

Tim arheologa i znanstvenika prvi je put pronašao ostatke platna u koje je bio umotan pokojnik suvremenik Isusa Krista. Stručnjaci iz Hebrew University te iz nekoliko kanadskih i američkih institucija tvrde da se ono značajno razlikuje od slavnog Torinskog platna. Tijelo umotano u platno pronađeno je na groblju nedaleko od starog grada Jeruzalema. Na tom se groblju prema predaji ubio Juda Iskariotski. Stručnjaci vjeruju da je pokojnik bio visoki svećenik ili aristokrat te da je umro od gube.

Platno je jednostavnog dvosmjernog tkanja za razliku od vrlo složenog Torinskog. U vrijeme Isusa vjerojatno su se za ukop koristile slične tkanine. Torinsko platno ima tkanje kakvo je bilo poznato samo od srednjeg vijeka na dalje.

No pronađena pogrebna tkanina otkriva još jednu zanimljivu židovsku tradiciju – tijela se nisu umatala u jedinstven pokrov već u zasebne dijelove za tijelo i za glavu. Stručnjaci tvrde da je ovakvo umatanje bilo uobičajeno kako bi se pokojniku, u slučaju da nije stvarno mrtav, omogućilo da otpuše platno s glave i pozove pomoć. Stari zapisi svećenika potvrđuju takve slučajeve. Stoga je običaj bio da obitelj tri dana nakon pokopa provjeri grob.

Testiranja Torinskog platna, odnosno datiranje radioaktivnim ugljikom, pokazalo je da je ono nastalo u srednjem vijeku, međutim, mnogi ga kršćani unatoč tome i dalje smatraju autentičnim Kristovim pokrovom.