Naziv Baba se u stara vremena upotrebljavao da označi boginju majku ili majku Zemlju. Brojni toponimi koji u sebi sadrže ovo ime ukazuju na postojanje kulta boginje majke medju starim Slovenima a kao primer mogu nam poslužiti nazivi sledećih mesta: Babin zub, Babino polje, Babica, Babušnica itd. Dva su načina na koje se u ta davna vremena predstavljala Baba Jaga: kao mlada i lepa žena ili kao ružna i jeziva starica.

Prvi lik Baba Jage simbolizuje sverađajući i regenerativni aspekt vrhovne slovenske boginje, dok ona u liku starice simbolizuje smrt samu. Baba Jaga je takođe i boginja veštica koja svoje pandane ima u mitologijama ostalih evropskih naroda u grčkoj mitologiji ona je Hekata, u nordijskoj Hela a u keltskoj Keridven. Veštičiji atributi Baba Jage potenciraju se nakon prihvatanja hrišćanstva od strane slovenskih naroda, pa se ovo biće najčešće prikazivalo kao opasna zla veštica. Prihvatanje hrišćanstva predstavlja onu tačku u razvoju slovenske svesti u kojoj dolazi do transformacije lika Baba Jage. Kao i svako žensko božanstvo on u hrišćanstvu gubi svoj božanski status i postaje demonoliko biće ili ljudsko biće neobičnih karakteristika. U ruskim bajkama srećemo Baba Jagu kao vešticu koja živi u šumskoj kolibi na kokošijim nogama, koja u svom posedu ima različite magijske predmete i životinje. Ona se katkad predstavlja kao zlo biće koje jede malu decu, kao u pripoveci Baba Jaga, ali i kao žena koja se bavi magijom i koja pomaže herojima da ostvare svoje ciljeve (bajka Dodji tamo ne znam kamo, donesi to ne znam što). U oba slučaja Baba Jaga postavlja glavnom liku bajke zadatke koju on ili ona treba da ispune, što Radomir Podunavski tumači kao praksu inicijacije u veštičiji kult. Ovo tumačenje svoju argumentaciju ima u činjenici da svi junaci bajki koji uspevaju da prodju Baba Jagina iskušenja dobijaju na poklon magijske predmete polon veštičijie boginje svom štićeniku.

Srpski ekvivalent ruskoj Baba Jagi je Baba-Roga, biće kojim majke plaše svoju nevaljalu decu. U pozadini ove pretnje krije se zapravo strah hrišćana od žene koja se bavi magijom a pripisivanje negativnih osobina Baba Jagi tj. baba Rogi predstavlja pokušaj podrivanja moći stare slovenske vrhovne boginje. I ostali slovenski narodi imali su svoju Baba Jagu..Kod Slovenaca je ona Baba Pethra, kod Bosаnaca Divlja baba, kod Poljaka Jazi baba a kod Čeha Ienzababa.

Najverovatnije je da se iz pojave Baba Jage u slovenskim bajkama krije boginja Mokoš koja je, kao što je poznato, bila boginja veštica.

Još jedna činjenica govori u prilog ovoj tezi- Baba Jaga se predstavlja kao prelja što je bio osnovni atribut Mokoši. Najpoznatija veštica iz ruskih bajki opisana je kako sedi za svojim vretenom koje se nalazilo u samom centru njene jezive kolibe, što pisac Dixon-Kennedy objašnjava na sledeći način: Koristeći ljudske koisti i creva od kojih je bila sagrađena njena koliba Baba Jaga je na svom svom vretenu ispredela niti novog života. Ovo na najbolji način opisuje Baba Jagu kao nekadašnju boginju smtri i regeneracije.

“Zanimljivo je. Srećna sam što nosim novu odeću i što sam sa mnogo prijatelja“, rekla je Rojtersu Bintuna.

Ovaj ritual, koji se održava pre nego što devojčica udje u pubertet jedan je od tri venčanja koje devojčice iz komune Njuar prođu kroz svoj život. U sledećoj ceremoniji, kada bude imala 11 ili 13 godina devojčica će se “udati“ za sunce tako što će provesti 12 noći u mračnoj prostoriji.

To je ritual kada ona dobija dodatnu zaštitu. Njeno poslednje venčanje biće pravo – ne za boga već za muža, a ono se dešava obično kada devojčice napune 25 godina.

Nisu poznati počeci ove tradicije, ali sveštenik Rajendra Rajopadjaja koji predvodi ceremoniju rekao je da datira još od davnih dana. U vreme obreda stotine svedoka dodje u hram u Katmanduu držeći lampe dok 80 devojčica između šest i devet godina čekaju svoj red za ceremoniju noseći lepe haljine i mnoštvo žutih brojanica.

Mnoge drže poslužavnike sa raznim ponudama kao što su pirinač i banane dok sede u krilima svojih roditelja pre nego što se “udaju“ za plod drveta jabuke koje predstavlja Višnua.

Nakon ceremonije mlada nudi jelo od pirinča sa mesom od bizona i piće “alea“, koje je po ukusu blizu votki. Bintunina majka 36-godišnja Sirjana Sakja prisetila se svog detinjstva i vremena kada se ona spremala za ritual.

“Mislim da će moja ćerka biti emocionalno nezavisna i sposobna da se brine o sebi pod zaštitom svog božanskog muža“, rekla je ona. “Osećam se dobro jer smo sačuvali našu kulturu“, dodala je.

Međutim odlazak u drugi svet traje prema predanju i običajima, koji su do danas sačuvani 40 dana. Za to vreme duša obilazi dom pokojnika i boravi na mestima gde je pokojnik najčešće boravio. Ukoliko je smrt teška, to znači da se pokonik teško rastaje od svoje duše. Verovalo se da dobri, pošteni i pravični ljudi se lakše rastaju od duše od onih zlih i nepravičnih. Vampiri su obično postajali zli ljudi, kao i oni koji su na samrti se teško rastajali od duše.

Uglavnom se to događalo u roku od 40 dana, pre nego što duša ode u drugi svet (onaj svet, Nav). Međutim kod zlih ljudi, duša nije imala pristup drugom svetu, te bi ostala zarobljena u svetu živih. Takva duša bi se vraćala u svoje telo i mrtvac bi postao vampir. Ukoliko je duša zarobljena, ona može ući u telo i nakon 40 dana.

Takođe vampir je mogao postati i preminuli preko cijeg groba bi prešla neka životinja. Obično se govorilo o mački. Postojalo je i verovanje da ako se telo čoveka ne spali, nakon smrti, njegova duša može ostati zauvek zarobljena u telu i u ovom svetu i da se taj čovek može povampiriti.
U raznim delovima slovenskog sveta vampir se naziva i drugim nazivima: vukodlak, lampir, lapir, vjedogonja, jedogonja, a najčešće – upir. Na staroslovenskom, reč za vatru je – pir, a un označava negaciju. Unpir, odnosno upir je izraz za biće kome vatra ne može ništa, odnosno označava biće koje je osuđeno na to da bude zarobljeno u telu čoveka koji nije spaljen.

Vampir je zamišljen kao čovek koji je crven od krvi, koji nema mesa, ni kostiju, već je ispunjen crvenom pihtijastom masom. Verovalo se da se vampir može uništiti ako mu se ošteti koža. U tom slučaju bi pihtijasta masa izcurela iz tela. Vampiri su se često vraćali svojim ženama, čak i da su imali decu. Deca vampira mogli su biti i ljudi i vampiri, zavisno od pola vampira i deteta. Ukoliko bi bili istog pola i dete bi postalo vampir. Vampir je mogao biti nevidljiv, a takođe pojavljivao se kao čovek ili kao pas, nekad i kao vuk. Mogao je da prođe i kroz najmanji otvor ili neku rupu. Vampiri su nanosili zlo. Obično su davili žrtve i pili im krv. Ljudi nisu mogli da ih primete, ali prilikom pojave vampira, domaće životinje bi bile uznemirene.
Radi uništavanja vampira su se preduzimale razne mere predostrožnosti kao postavljanje trnja oko groba, kako bi vampir oštetio kožu. Ovakve mere se javljaju pojavom hrišćanstva i prestanka spaljivanja mrtvih. Sloveni su verovali da glog ima magično dejstvo, tako da je glogov kolac bio najefikasnije oruđe u borbi protiv vampira. Čajkanović smatra da je glogovim kocem mrtvac zabijan za sanduk, međutim takođe time bi se oštetila njegova koža.

Nekad je stavljano i vino u usta mrtvaca, jer je ono zamenjivalo krv i time zadovoljavalo vampirsku požudu za pijenje krvi.

Vampirom se moglo postati i za života, ukoliko bi čoveka opseo zao duh, ali u pojedinim predelima se smatralo da se za života vampirom moglo postati i ukoliko se detetu ne baja kad treba ili ukoliko čovek sklopi neku vrstu ugovora sa demonskim silama. Živi vampiri su takođe nanosili zlo i pili krv, donosili bolesti, međutim njih je bilo teže uništiti. Imena za živog vampira su i Koldun kod Rusa, Prikoljiš kod vlaha.

Vampir se pominje u Nestorovoj hronici, u Dušanovom zakoniku je predviđena kazna za one koji iskopavaju vampire, dok jedan nomokanon iz 7. veka predviđa kaznu za spaljivanje vukodlaka. Naročitu senzaciju u Evropi su vampiri dostigli početkom 18. veka. Veruje se da je prvo pominjanje pojma u zapadnoj Evropi bilo u austrijskom časopisu „Vossiche Zeitung“, broj 98, koji je objavljen 1725. Tamo se nalazio izveštao o smrti Petra Blagojevića, nakon čega je umrlo još 10 ljudi, koji su na samrti izjavili da im se javio Blagojević. Iz Beča je poslat i tim lekara. Nakon otkopavanja groba, pronađeno je neraspadnuto telo Blagojevića sa tragovima krvi na zubima.

Da je neka devojka mora moglo se prepoznati po nekom znaku na telu, nekom mladežu. Takođe more bi se mogle roditi od majke veštice. Međutim nije majka morala da bude veštica da bi dete postalo mora. Ukoliko bi se dete rodilo u crvenoj košuljici, to bi značilo da će postati mora, a nakon toga i veštica.

U nekim krajevima se praktikovalo spaljivanje i zakopavanje košuljice, međutim postojalo je verovanje u sudbinsku povezanost košuljice i deteta. Po tom verovanju spaljivanjem košuljice bi se moglo i dete ubiti. Takođe kad bi se priznalo da je neko mora, ta devojka bi izgubila svoje moći i postala kao i sve ostale devojke. Zato su babice, ukoliko se primeti da se dete rodilo u crvenoj košuljici, izlazile ispred kuće i vikale da je rođena mora ili veštica. Ovo bi moglo kompromitovati porodicu, pa se nekad izbegavalo.
Mora nije mogla da ubije čoveka kao što je veštica mogla. Ona ga je mogla samo mučiti. To mučenje se obično dešavalo noću, dok je čovek u snu. Tada bi mu dolazili zli sni, teško bi disao, jer bi ga mora gušila. Zato se i kaže da je neko imao noćne more, kad je loše i teško sanjao. More su pri svom kretanju i zlim radnjama nevidljive i mogu proći kroz bilo kakav otvor. Mislilo se da tada duša more luta u obliku muve. Kao zaštita od mora, kao i od većine mitskih bića, javlja se beli luk. U danima kada se smatralo da su more i veštice najaktivnije ljudi su se mazali belim lukom. Naročito su deca mazana lukom. Isto kao i veštice one nisu mogle da prođu pored izvrnute metle ili zabodenih oštrica u vratima. Verovalo se da ne trpe smilje i pelin. U zaštiti od mora su se koristile i razne vrste amajlija. Od more se moglo odbraniti i ako bi joj se oduzela kapa. Tada bi ona morala da radi sve što vlasnik njene kape zaželi, samo da bi joj vratio kapu.

Običaj poznat pod imenom „čaupadi“ već vekovima je na snazi u zapadnim delovima Nepala. Prema tom običaju, žene koje imaju menstruaciju ili su se nedavno porodile ne smeju da imaju bilo kakav kontakt sa muškarcima niti da učestvuju u uobičajenim porodičnim aktivnostima. Prisustvovanje verskim obredima takođe je zabranjeno.

Iako mnogi smatraju da izolacija vodi u depresiju pa čak i navodi žene na samoubistvo, „čaupadi“ se i dalje primenjuje bez izuzetka. Tako je trinaestogodišnja Sarashvati Bisvokarma zbog menstruacije bila primorana na nedelju dana u šupi.

„Ovde moram da provedem još jednu noć. Nije mi prijatno. Prve večeri sam bila veoma usamljena i uplašena“, rekla je devojčica, sedeći na slamnatoj prostirci u svom mračnom skrovištu. Ovo je prvi put da je Sarashvati bila proterana u šupu koja je jedva dovoljno velika da se u njoj legne.

„Nije mi dozvoljeno da ulazim u kuću. Ne smem da se kupam niti da jedem meso i mlečne proizvode. Kada sam gladna, majka me pozove na vrata šupe i doda mi hranu“, objasnila je devojčica.

Sud je 2005. godine doneo zakon kojim se zabranjuje „čaupadi“, ali uprkos tome njega i dalje praktikuje većina stanovništva. Muškarci smatraju da bi žene koje imaju menstruaciju mogle da donesu nesreću u njihov dom i uprljaju sve što dotaknu.

Čandrakala Nepali
Sedamnaestogodišnja Čandrakala Nepali deli sudbinu svoje mlađe sunarodnice. Iako je kao najstarije dete zadužena za brigu o mlađoj braći i sestrama, ona svakog meseca po sedam dana uopšte ne sme da ih viđa. „Iz šupe smem da izađem samo kada skupljam drva za ogrev. Plašim se kada sam unutra. Ima insekata a plašim se da bi mogla da uđe i neka zmija“, kaže Čandrakala.

Ništa drugačije se ne ponaša ni tridesetogodišnja Pašupati Kuvar, koja tvrdi da će običaj preneti i na svoje ćerke. „Neki misle da je to pogrešno, ali ako to ne učinim, moj bog će biti ljut“, rekla je ona.

U januaru prošle godine dve žene su nađene mrtve u šupi, nakon što je temperatura pala ispod nule. Zabeležen je i slučaj petnaestogodišnje devojčice koja je umrla od dijareje za vreme izolacije.

Ministarstvo obrazovanja Nepala nada se da će podići svest o higijeni u toj zemlji. Zahvaljujući kampanjama humanitarnih organizacija kao što je UNICEF, situacija se polako popravlja, pa sada pojedine žene umesto u šupi borave u posebnoj prostoriji koja se nalazi u sklopu kuće.

Za početak – da li je logično da se jedna (povelika) grupa Slovena sa severa seli na Balkan u 6. veku (kako se uči u našim školama), a da, u isto vreme, druga (verovatno – još veća) grupa krene sa juga – na područje današnje Rusije (kako se uči u ruskim školama)? Po Mitroviću, Sloveni su starosedeoci Balkana i Sredozemlja, kao i Rusije, a to je obrazložio i u prijavi i u obimnoj knjizi koju smo pomenuli.

Freska iz Arhangelskog sabora

A gde je početak priče? Prilično je neobično da se uspešan advokat koji decenijama radi u spoljnoj trgovini zainteresuje za ovakvu temu i tako je temeljno obradi.

-Hteo sam da napišem knjižicu o jednoj freski koja se nalazi u Arhangelskom saboru u Kremlju. Radi se o freski “Srpski čudotvorci”, gde su prikazni Sveti Sava i prepodobni Simeon, jer je Sveti Sava sastavio prvi građanski kodeks hrišćanskog perioda Srbije, Bugarske i Rusije, koji je i danas važeći crkveni kodeks i Ruske i Srpske i Bugarske pravoslavne crkve. A kada pišete naučnu knjigu, za svaku činjenicu morate da navedete izvor. Hteo sam da napišem bukvalno samo jednu rečenicu tome ko je sagradio Arhangelski sabor, zbog čega sam konsultovao nekoliko knjiga i enciklopedija, i svuda je pisalo da je crkvu sagradio intalijanski arhitekta. Međutim, hram je izgrađen 1508 (posle tri godine gradnje), tako da mi ti navodi o arhitekti iz Italije nisu delovali logično, jer je Italija osnovana više od tri veka posle toga.

Onda sam počeo da istražujem kako se pravilno piše Venecija – odakle je bio pomenuti arhitekta, i veoma se iznenadio kada sam otkrio da je u “Zapisima o galskom ratu” Gaj Julije Cezar napisao da se Venetia prostirala ne samo na području Venetskog mora, već i na zapadnoj obali Evrope. Pominje i Venete, koji su bili hrabri i nanosili su mu teške poraze, potapali lađe, i – odlazili u pomoć svojoj braći u Britaniji.

Nastavio sam istraživanje i otkrio etrusku (mi nepravilno govorimo etruRsku) grafemu iz 6. veka pre nove ere, sa koje su glosatori nepravilno pročitali “Slaveni” (tada se pisalo sa desna na levo). Međutim, tu zapravo piše KoloVeni!

Ovo je početak čudnovate priče o tome da su drevni Sloveni zapravo – KoloVeni. Istorija, čini se, počinje u Lepenskom viru, gde se nalazi jajoliko božanstvo – Az (tu opet dolazimo do nove priče – da Az predstavlja nulu, ali ne nulu kao ništavilo, već kao praizvor svega). Figura Aza sadrži Sunce i dva zraka – prapočetak:

-Sloveni – KoloVeni znali su da Sunce nije statično, već da je “Sve kolo” – da majka Zemlja svakog dana na horizontu rađa Sunce, tako da su uočili da se ovo kretanje odražava i na preseku drveta u vidu godova. Kada su, pomoću goda, naši preci (Rusi i dalje kažu “god” za godinu) otkrili koliko traje godina, odnosno koliko traje vaskrs – obnova prirode, mogli su da pređu sa nomadskog na sedelački način života – da na jednom mestu seju i žanju letinu. Stekli su tajno znanje o KoloDaru – kolu koje daruje četiri godišnja doba. Učili smo da je reč kalendar nastala od rimskog “kalende”; međutim, ona je nastala do reči “kolo” – koje daruje – četiri godišnja doba.

Iz vaskrsa prirode nastao je krst, kakav danas upotrebljavju pravoslavci – onaj ravnostrani, trolistnik:

-Postojalo je božanstvo Svetovid – to je biće koje gleda na sve četiri strane sveta i sve vidi, a i danas slavimo Vidovdan kao ostatak tog rodovernog kulta. Inače, da pomenem i da reč „pagan“ izražava rodoverne (oni koji veruju u rod, da su preci sveti), jer “pag” znači – rod.

Priča o rodu zapravo je priča o razvoju civilizacije, jer je drevna civilizacija bila rodoverna, odnosno – pripadnost zajednici određivala se po rodu.

-Pripadaš rodu KoloVena, Veneta ili Šumadincima, Bačvanima, Kučima…. To je još delimično očuvano kod nas u tom rodovskom, plemenskom poimanju organizacije društva. Latini (Ramni) su u Rimu 509. godine pre nove ere izvršili puč i umesto roda, kao kriterijuma određivanja pripadnosti, uveli novi kriterijum – teritoriju, a umesto stočarstva i zemljoradnje trgovina je postala osnovna privredna grana, što je bio početak teritorijalne civilizacije i stalnih borbi za teritorije. Po legendi, Romul i Rem su prvi povukli među i – međa je postala osnovni princip. Danas, kada kažete „suverena država“ – radi se o međi. Evropska zajednica i Vatikan potiskuju Srbe sa vekovnih ognjišta iz Hrvtske, sa Kosova, pa i iz Crne Gore upravo na osnovu takvog poimanja teritorijalne civilizacije, jer na temeljima Brozovih granica grade jednonacionalne države iako je za Srbe – Slovene osnova snage i državnosti nije bila teritorija već – pripadnost rodu.

Kako objašnjava Božidar Mitrović, otkako je rimski Senat proglasio princip “Svi građani Rima su Rimljani”, taj je princip i dan-danas opstao na teritoriji Zapada, pa su – „svi građani Francuske – Francuzi“, „svi građani Italiije – Italijani“, „iako se do 19. veka selo sa selom nije moglo sporazumeti, jer su pripadali različitim rodovima i narodima“:

-Međutim, nisu svi građani Srbije Srbi, kod nas još funkcioniše civilizacija tolerantnosti različitosti, jer u našem narodu svako selo ima drukčiju nošnju, svako ima drukčiju šaru. Zato se ne hvataš u kolo pored devojke sa istom šarom, već sa onom – iz drugog roda. I u Rusiji je slično – tamo je očuvano oko 180 različitih naroda i rodova, upravo zbog te civilizacijske tolerantnosti, odnosno – tolerantnosti različitosti.

Tajno znanje o – kalendaru

Doktor Mitrović dodaje da su Rusija/RasSija i KoloVenija sinonimi, a da je tu i – Raška:
-Ras nije mitski grad, već oznaka „ras/rAz“ – rod prvobitni. Srbi sebe i jesu zvali Rasenima – rodom prvobitnim. Ne radi se o gradu, između ostalog, zbog onoga što sam već pominjao – da se naša civilizacija razlikuje od teritorijalne civilizacije Zapada. I danas postoje te dve civilizacije, iako bi svi u Evropu.

No, da se vratimo na početak priče. Zašto je nametnuto učenje da Srbi nisu starosedeoci Balkana?
-Ne znam da li je za to kriv samo Konstantin Jireček, koji je po nalogu kneževine Srbije napisao “Istoriju Srba”. On je već na petoj strani naveo da na Balkanu žive Albanci koji su potomci Ilira, ali ne govore ilirskim jezikom. Vatikan je do tada stalno ubeđivao Srbe, da bi ih podstakao na ustanak protiv Turaka, da su potomci Trojanaca, odnosno Ilira, što je tačno. A Iliri su se zvali zato što su živeli u “ilnom” području – gde je bilo ilovače. Od toga su pravili keramiku, što je bio temelj civilizacije, jer, da biste opstali, morate da napravite hranu koju ćete skuvati ili sačuvati u zimskom periodu. Sve u svemu, kada su se Srbi oslobodili turske vlasti, a nisu prešli u katoličanstvo, Vatikan i nemačka kolonijalna istoriografija je ideju o ilirizmu pripisala Albancima. A iza svega stoji prevarantska igra koja bi trebalo da predstavi stvari tako kao da se jedna grupa Slovena doselila sa severa na jug – pa su okupatori na sopstvenoj teritoriji, a drugi, koji su navodno otišli sa juga na sever – u Rusiju, takođe su okupatori.

Po Mitroviću, niko se nigde nije ni selio, osim manjih grupa ljudi koji su prenosile tajno znanje o koloDaru/kalenDaru ili su trgovale:

-Bilo je komunikacije, ali naroda je bilo mnogo manje u to vreme, i nije moglo da bude takvog preseljavanja. To su gluposti koje ne bi prošle ni kod dece u vrtiću. Ali, pošto mi ne znamo šta Rusi uče, a oni ne znaju šta nas uče, onda i jedna i druga teorija nekako prolaze.

A ko je Rusima „servirao“ takvu priču?

-Takođe nemačka istorijska škola. Inače, treba shvatiti da je ruska, kao i sprska državnost, imala dva perioda – rodoverni, odnosno period personalne identifikacije sa celinom i teritorijalni, koji je počeo u srednjem veku, kada su i Rusi prihvatili da svoj suverentitet određuju preko teritorije. Sada je i Evropa na prekretnici – ako nastavi da se razvija teritorijalni princip, sve nacije biće “ugušene” i postaće jedna, evropska nacija. Ako se ipak okrenu personalnom principu, teritorija neće biti bitna, nego će se sve određivati po jeziku, sopstvenom afinititetu i neće se više voditi bitke za teritorije. Ja sam zato smislio slogan: “Ko god da je pravoslavnog roda, ne priznaje granice Lenjina i Broza” – ne smemo priznati te granice nikada, jer nas one razdvajaju, razbijaju i uništavaju.

Albanci su – Sloveni!

Ne možete da objasnite našim naučnicima da ni Albanci/AlbBeni nisu nikakva strana tvorevina, to je jednostavno slovenski živalj koji je velikobritanizovan, da tako kažem, odnosno poangličen, jer „alb(V)eni“ gde „alb“ označava – beo, a Beni je betacizam od Veni/SloVeni. Njihova nošnja je stara srpska nošnja i nema tu nikakve velike razlike. Uostalom, polovina Albanaca su beli i plavokosi ljudi. Karta velikog ruskog naučnika Selišceva pokazuje da su svi toponimi Albanije – SloVenski. Sve je u nametnutom stranom jeziku, kako se sada gradi tzv. crnogorski.

Čitajte Milankovića…

-Mi živimo u svetu apstrakcije i ne razmišljamo zdravorazumski, ne gledamo svet oko sebe, mislim na priče o 2012. godini, kraju sveta, o globalnom otopljavanju. Samo treba pročitati Milutina Milankovića i tačno videti koliko će Sunce biti udaljeno od Zemlje za 10 ili 20 godina – od toga zavisi klima. U knjizi sam objasnio da svaka priča o istoriji mora da počne od izlaganja teorija Alfreda Vegenera i Milutina Milankovića, da bismo shvatili šta se dešavalo u prošlosti.

Inkvizicija

-KoloVeni su znali za heliocentrični sistem, za kolo – kretanje Majke Zemlje oko Sunca. Međutim, inkvizicija se iz nekog razloga borila protiv takvog shvatanja. Zašto je to njima smetalo? Očigledno je da sve što je bilo kolovensko, odnosno slovensko, bilo izvorište kulture i prava. Zato je, između ostalog, sve što je bilo kolovensko-slovensko, još u vreme rimske imperije pripisano Helenima – Grčkoj, odnosno Rimu. Ako Helios shvatimo kao nestatično Sunce, kao kolo, onda se to odnosi na KoloVene, koji genetski nisu imali nikakve veze sa Grcima. Grci su došljaci koji nisu razumeli mnoge slovenske pojmove i znanja. A slovenska znanja bila su iskazana u Vedama, jer „vedat/ведать“ – znači – znati. Vede su se očuvale jedino u Indiji, jer tamo nije stiglo hrišćanstvo.

Piše Spomenka Milić

Neposredno pre opadanja i truljenja na zemlji, listovi mnogih biljaka u umerenom klimatskom pojasu počinju da se razmeću pravim vatrometom boja. Boje jeseni su najtoplije i najnežnije koje se pojavljuju u prirodi, protežući se preko celog sunčevog sprektra boja, pri čemu im je zajedničko to što su zagasite, prigušene, sa izuzetkom žute i crvene, koje krase suvo lišće.

PRIRODA POD STRESOM

Ali, naučnici zabrinuto konstatuju kako jesen počinje da gubi boje! Globalno zagrevanje već menja jesenje nijanse, pa je i sjaj predivnih šuma počeo lagano da bledi. Blistavo žute, crvene, narandžaste, zelene – postaće smeđe, blede i dosadne.

Uostalom, možda ste i vi primetili kako „jesen nije više kao što je bila“?
Dan Patilo, biolog sa univerziteta Zapadna Karolina, objasnio je da je tokom četrdesetogodišnjeg proučavanja otkrio jasan „stres efekat na drveću“.

- U odnosu na prethodnu, svaka sledeća sezona listanja je sve bleđa i prosečnija.
Koliko god ova konstatacija zvučala pesimistično, njoj se pridružuju grupe zelenih, koji uz mnoge posledice globalnog zagrevanja obavezno navode i – bleđe nijanse jeseni.

Studija američke grupe „Klin er kul planet“ tvrdi da će neke vrste šarolikih šuma tokom sledećih sto godina – potpuno nestati. Predviđanje se temelji na pretpostavci o daljem rastu temperature koja je danas najviša u poslednjih hiljadu godina.

Visoke temperature uskratiće im potrebnu vlažnost, što bi moglo da dovede do bujanja šikare i šumskih štetočina i proređivanja fine crvene šume javora.

- Postoji naučna srazmera: na svakih sedam stepeni više dolazi do dupliranja mikropopulacije. Znači, doći će do bujanja insekata i mikroorganizama – kažu u „Vorld vajdlajf fundu“.

Prognoza je da bi globalno zagrevanje moglo da uzrokuje kratkotrajnu eksploziju boja, ali dugoročne posledice ne bi bile sjajne – boje će sa godinama da blede i šume će postati dosadne za oko.

PLANETA KAO ŽIVI ORGANIZAM

Da to nije dobro, moguće je sagledati iz nekoliko uglova, svakako ne samo iz onih estetskih. Naučnici se slažu da je Zemlja veliki organizam koji se hrani hemijskom i sunčevom energijom, diše preko šuma i algi u okeanima, gde energija kruži u lancima. Boje, pri tome, predstavljaju jedan od svojevrsnih instrumenata dijagnoze zdravlja tog organizma, odnosno naše planete. Kao i drugi, i simptom sve bezbojnijih jeseni upozorava na narušeno zdravlje planete. I to, mnogo ozbiljnije nego što čovek želi da sagleda. Tim pre, ako prihvatimo verovanje mnogih fiziologa da jesenje boje prirode služe njenim fiziološkim procesima, ali i nekih teoretičara evolucije koji pretpostavljaju da takvo jesenje izobilje boja mora da služi prevashodno signalnoj funkciji.

Obezbojena priroda na svoj način odražava i sve veću depresiju koja je obuzela i same stanovnike planete, koji u euforičnom zanosu pred tehnologijom zaboravljaju svoju suštinsku pripadnost prirodi i zavisnost od nje. Treba imati u vidu da boje nisu prosta fizička svojstva stvari, već da su generisane u mozgovima živih bića i da zavise od čulnog aparata kojim je evolucija opremila potencijalnog posmatrača. Receptori za boje insekata i ljudi fundamentalno se razlikuju, pa nešto što nama izgleda tmurno, njima može izgledati živahno, a ono što je nama zastrašujuće, za njih bi moglo da bude veoma privlačno.
- Čovek sve upornije zagovara teoriju da je sam sebi dovoljan, a ono što je za njega predstavljalo zdravo životno okruženje on danas fetišizuje kroz tehnologiju. Njene boje su sive, hladne, kakav postaje i život lišen simbioze sa prirodom, u kojoj se nekada živelo – upozorava filozof Enriko d’Arđenio.

Završićemo rečima Vilijema Hamiltona: „Stabla će biti iskrena zbog toga što naprosto nisu u stanju da lažu. Ona postupaju na isti način kao i paun ili mladić koji nosi zlatni lančić u diskoteci: ukoliko šaljete skupocene signale, morate da imate dobar razlog zbog koga ih stvarate, što osigurava da signali budu pouzdan pokazatelj realnog stanja stvari, odnosno da će preneti pouzdanu informaciju potencijalnom primaocu.“

I ove, najnovije signale, čovek bi morao ozbiljno da protumači…

MAGIJSKO DOBA

U povratnom ciklusu godišnjih doba, jesen je predočena plodovima voća, grožđem i opalim lišćem; njena životinja je zec, a zodijački znaci Libra, Skorpio, Sigitarijus. Između sumraka 31. oktobra i sumraka 2. novembra počinje period Samhaina (sou-in – zagledaj se unutra), vreme kada treba poželeti dobrodošlicu mraku i pokloniti se senima preminulih (Svi sveti, Dan mrtvih, Zadušnice). Smatralo se da noć pre Samhaina duhovi hodaju Zemljom dok putuju na onu stranu života, jer je to vreme kada se otvaraju kapije između sveta smrtnika i sveta magičnih bića.

Tih dana ljudi su se intenzivno bavili magijom, gatanjima i proricanjem. Ovaj period simbolizuje i bundeva, za koju se još u srednjem veku verovalo da je jedan od najmoćnijih magijskih rekvizita (dve srasle bundeve predstavljaju, poput peščanika, gornji i donji svet).

U većini tradicija bundeva označava definitivni kraj leta i verovalo se da poslednju treba ostaviti na njivi, kako bi se uoči predstojeće duge i hladne zime nahranila (i odobrovoljila) i bića iz drugih svetova. I danas je neizostavni deo ikonografije Noći veštica (31. oktobar). Ljudi su, obučeni kao duhovi, išli od kuće do kuće i izvodili razne trikove kako bi dobili hranu i piće – ova praksa, verovatno inspirisana još ranijim običajem ostavljanja jela i pića natprirodnim bićima, preteča je današnjeg obilska kuća i darivanja slatkiša kostimiranoj deci na ovaj praznik.

Piše Slavoljub Marković

Mnogi teolozi i filosofi pokušavali su da daju odgovore na ta pitanja, ali je za sve njih zajednička ideja “žrtvenog jagnjeta”. Naime, hrišćanstvo pravda tu ideju time što je Isusa ubio naš greh, a ne Bog.

Rana crkva primarno je propagirala ideju da je Isusova smrt pobeda nad grehom i smrću. U Srednjem veku sveti Anselmo smatrao je da je Bog-Čovek neophodan radi velike gravitacije greha: greh je razljutio Boga i čovečanstvo je moralo to nečim da plati.

Ljudska vrsta nije bila u stanju da pruži adekvatnu naknadu, pa je Isus postao zamena, vraćajući dugove naroda sopstvenom smrću. Međutim, ta ideja se nije uvek tako tumačila. Trenutno verovanje nije oduvek bilo kamen temeljac hrišćanstva.

Naime, do 16. veka, ideja se zasnivala na kazni. Zbog ogromnog ljudskog greha, Bog je prokleo čovečanstvo, a Isus je postao zamena za sve ljude.

Međutim, crkveni oci zaključili su da božanstvu nije potrebno da izliva bes nad nemoćnim čovečanstvom, niti mu je za tako nešto potreban posrednik.

Posrednik je potreban nama.

Jagnje Božije nije čovečanstvo ponudilo Bogu, nego Bog nama kako bi omogućio nastajanje drugačijeg sveta.

Bog ponovo predstavlja sebe svetu kroz Hrista, svoje drugo lice, koji je žrtva ljudi i koji se bori za red, sigurnost i zaštitu u zamenu za žrtvu.

Važnost žrtve

Ideja da je žrtvovanje živog bića bilo neophodno da bi Bog bio zadovoljan i oprostio nam grehe, postoji mnogo duže od hrišćanstva.

Žrtvovanje životinja i dalje postoji u nekim religijama, kao i u Starom Zavetu, a Avramova vera je čak testirana zahtevom da žrtvuje sopstvenog sina.

Važnost žrtve je deo vere pojedinca i postojala je i u kulturi starih Rimljana gde su tipovi žrtava zavisili od specifičnih karakteristika Boga kom je prinošena. Neke predhrišćanske kulture čak su praktikovale ljudsku žrtvu, ali su je Rimljani zabranili. Zanimljivo je da su se stavovi menjali i o svrsi Isusove žrtve.

U četvrtom veku mistik i teolog Grigorije iz Nise smatrao je da je Isusova smrt čin oslobađanja čovečanstva od ropstva Satani.

Sedam stotina godina kasnije, teolog pod imenom Abelar zalagao se za to da je Isus zapravo odgovor čiste ljubavi, u suočavanju sa nasiljem, mržnjom i smrću. U tom smislu, Isusova žrtva imala je za cilj da transformiše ljudsku psihu i okrene nas od teologije žrtve radi iskupljenja, ka teologiji žrtvene ljubavi.

Savremeni teolog Volter Vink odlazi korak dalje tvrdeći da je teologija iskupljenja protiv Jevanđelja, jer se usmerava na nasilan čin, a ne vrednosti mirne skrušenosti i saosećanja koje je propagirao Hrist.

Razrešiti uzrok Isusove smrti je nemoguć zadatak. Što je još važnije, takva debata će biti nastavljena još dugo.

Za milione, ideja da je Isus umro radi njihovih grehova ne samo da definiše našu veru, nego i razumevanje prirode Boga.

Za druge, to je osnovni razlog odbacivanja Hrišćanstva i verovanja da je na njegovom čelu krvožedni Bog koji zahteva smrt u zamenu za milost.

U šta vi verujete?

ŽIVA je jedna od slovenskih boginja plodnosti, koja daje Život, a njeno drugo ime je ŠIVA, Kao i svako žensko božanstvo, Živa je jedan od oblika boginje majke, međutim, majčinski aspekt je kod Žive još naglašenji nego kod ostalih slovenskih boginja (Vesne, Lade). Jedno od njenih imena, Zizileja opisuje Živu kao zaštitnicu dece i u tom svojstvu, ona je boginja koja se brine o deci i bdi nad njihovom sudbinom. Ako analiziramo njen fizički izgled videćemo da je Šiva tipično božanstvo plodnosti. Njena kosa je plava, boje žitnog klasja, u jednoj njenoj ruci je jabuka a u drugoj jagode. Interesantan je mit o Živinoj kosi: njenu kosu spaljuje zli duh, zbog čega joj Svetovid, njen pratilac, pravi kosu od čistog zlata.

Gotovo identičan mit postoji i u nordijskoj mitologiji – boginji Šif nestašni bog Loki odseca kosu na spavanju, nakon čega joj patuljci prave novu, zlatnu. Iz imena ovih boginja može se videti da se verovatno radi o istom božanstvu, i da Šiva i Šif predstavljaju samu Zemlju koja u vreme plodnosti biva prekrivena zlatom jedrog žita, dok u neplodno doba godine ona ostaje bez svoje «zlatne kose».

U Belorusiji se verovalo da je Šiva tokom leta trudna zbog čega je bilo zabranjeno zabijati sečiva u zemlju da se ne bi povredila ova boginja. Ovakvo shvatanje argument je više u prilog teoriji da je Šiva tipična boginja-zemlja, odnosno, Majka zemlja. Da bi odobrovoljili boginju plodnosti muškarci su u polja postavljali izrezbarene kipove sa likom Žive. U istu svrhu njoj su nuđene ponude, obično u cveću ili plodovima. Zabeleženo je takođe da je Živi bio žrtvovan petao, od davnina poznat kao simbol plodnosti i životodavnog sunca.

Kao što smo videli iz priče o spaljivanju i magičnom zaceljenju Živine kose, ova boginja bila je vezana za žito koje se u jesen žanje, da bi u proleće ponovo bilo posejano i spremno za narednu žetvu. Ako pratimo vremenski poredak pomenute legende videćemo da Šivino doba godine jesen.

Ako, Vesnu vežemo za proleće, Ladu za leto, a Moranu za zimu, imaćemo na jednom mestu sve četiri faze Boginje-Zemlje, koja kroz svoja četri božanska lika prolazi kroz godišnji ciklus plodnosti.

Međutim, iako je svaka boginja bila vezana za određeno doba godine, one su se slavile i onda kada nije bilo vreme njihove vladavine. Tako imamo zimske rituale vezane za Moranu, ali i one koje se održavaju u martu- takozvane maškare. Šiva se takođe nije slavila samo u jesen već i u leto, a obred koji je bio vezan za ovu boginju poznat je i dan- danas kao rusalke.

Rusalke su seoske žene koje praktikuju jednu tipično šamansku tehniku ulaska u trans. Naime, one ulaze u kolo i posle nekog vremena provedenog u igranju jedna za drugom padaju na zemlju ostajući tako da leže u izmenjenom stanju svesti- transu. Ovaj zanimljiv običaj još uvek postoji u Srbiji, u selu Duboka gde se na praznik Svete Trojice održava obred rusallki, koji je u novije vreme dobio i edukativno-turistički karakter. Osim ritualnog padanja u trans, slovenske rusalke nose i lutku napravljenu od slame koja simbolizuje Boginju plodnosti. Takođe, sličan ritual praktikuje se i za vreme letnjeg solsticija, među Slovenima poznatog kao praznik Kupala. Za vreme ovog praznika, Šivina lutka se potapa u vodu a ovaj ritual ima isti cilj kao i obred potapanja Gerovitove lutke- omogućavanje plodnosti. Živini sveštenici su takođe, na svoj način, iskazivali suštinu ove boginje kao tipičnog plodonosnog božanstva. Oni su na glavama nosili životinjske rogove, koji su na celoj teritoriji stare Evrope bili poznati kao simbol plodnosti.

Živa se najviše bila poštovala na teritoriji oko reke Labe zbog čega se svrstava u Polapski panteon. Nju je slavilo pleme Ljutići, koje je lik ove boginje nosilo na svojoj ratničkoj zastavi. Titmar je zabeležio da su drevno srpsko Ljutići izgubili zastavu sa Šivinim likom prelazeći preko nabujale reke Milde. Luj Leže je spomnje kao božanstvo Obotrida, medjutim, on sumnja u verodostojnost njenog kulta, budući da se Živa spominje u okviru spisa Mater Verborum, spisa za koji se kasnije ispostavilo da je lažan.

Novgorodski spomenik iz petnaestog veka spominje božanstvo sličnog imena- Diva. Ova boginja spominje se takođe u opisu grada Retre. Ratra- kulturni centar plemena Retara bila je sa svih strana okružena šumom u kojoj je po predanju živela Šiva. Njen hram nalazio se u gradu Raciboru a osim standarnih aktivnosti u hramu, Živi u čast se vršilo gatanje. Mesto ispred hrama Žive na kome se gatalo nazivalo Razibreg ili Gatalovo.

Takođe postoji kult Boginje Šive i u Indijskoj (Vedskoj) mitologiji.

Ruševine se zovu Point of Pines, u prijevodu Borov vrh, i predstavljaju bijedne ostatke nekada veličanstvenog grada Anasaza, tajanstvenog naroda o kome znanost još uvijek ne zna mnogo. Zapravo, sve što se do sada saznalo predstvlja gomilu enigmatičnih otkrića, koja posljednjih decenija pokušavaju da odgonetnu najeminentniji arheolozi Sjedinjenih Država i Meksika.

Piont of Pines, dakle, nije jedina ali je možda najveća misterija što su je iza sebe ostavili pripadnici naroda Anasaza.

Smješten između beskrajnih žeženih pješčanih dina i ispucalih crvenih Stjenovitih planina, u istočnom dijelu Savezne države Arizone, Borov vrh je prije više od pet stoljeća predstavljao izuzetno značajno gradsko središte u prostranom carstvu pripadnika zagonetne kulture Anasaza. Pretpostavlja se da je u njemu živjelo više od dvadeset hiljada stanovnika, narod zlohude sudbine koji je u jednom jedinom danu ili noći doživio svoju – zonu sumraka. I jednostavno – netragom nestao.

Zauvijek iščezao. Kao da ga je noć usisala i pretočila u – ništa!

Tako je nastala misterija koju savremena znanost, možda, nikada neće uspjeti da objasni.

- Desilo se nešto neshvatljivo – kaže profesor Emil Hory sa Sveučilišta Arizona, ne krijući svoju zbunjenost. – Stanovnici Point of Pinesa obavljali su svoje svakodnevne poslove, kada se to dogodilo. Nisu imali vremena za bilo kakvu racionalnu akciju. Nisu imali vremena za odlazak. Za bijeg. Za spas. Jednostavno su nestali. U jednom hipu!…

Nestali!?…
Da, nestali!

To dokazuju mnoge činjenice koje su zbunile američke i meksičke arheologe: nepojedene večere postavljene na stolovima, jela u posudama iznad ognjišta, upaljene vatre, netaknuti nakit i druge porodične dragocijenosti, zaboravljeno oružje, najljepše dječije igračke, obuća, posude za vodu, spremišta sa zalihama hrane…

Ukleta varoš

Iznenađeni stanovnici su iza sebe ostavili sve što je imalo neke vrijednosti u njihovim jednostavnim životima. Baš sve. Upravo ta činjenica govori u prilog da nisu imali vremena čak ni za razmišljanje. Jednostavno, dogodilo se nešto nama potpuno neshvatljivo što je Borov vrh u jednom jedinom trenu pretvorilo u – ukletu varoš!
Šta se dogodilo?!… Zašto?!… Kako?!…

Iza zlosrećnih stanovnika Point of Pinesa, koji su svoje neobične domove podizali na gotovo najnepristupačnijim predjelima Arizone (?!), ostala su bezbrojna pitanja. Zagonetka koja nema premca na sjevernoameričkom tlu.

Ko su bili Anasazi ?

Godine 919. narod Anasaza podižu jedan od svojih najljepših urbaniziranih naselja – veličanstveni grad Pueblo Bonito. Smjestili su ga na posebno izabranom mjestu, u nepristupačnom kanjonu Chaco na mjestu gdje su stoljetne vodene bujice i protoci napravili prirodne tokove i žljebove, kroz koje je tokom cijele godine oticalala voda. Naselje je podignuto u negostoljubivom ambijentu, na tri prirodne terase, a mnogobrojne kamene građevine različitih namjena govore u prilog već oformljenog arhitektonskog izraza. Ipak, gradnja je iz nepoznatog razloga ubrzo utihnula i gotovo zamrla.

Šta se dogodilo, to danas niko ne zna.

Možda je taj graditeljski predah, kako pretpostavlja Thomas Y. Canby, značio prikupljanje snage i umijeća, period u kome su Anasazi zatezali kulturni luk koji će njihovu civilizaciju izbaciti do neslućenih dimenzija. Jer, kada su ušli u jedanaesto stoljeće, ljudi iz kanjona Chaco uveliko su odbacili spone prošlosti i započeli novo poglavlje – epohu transcedentne veličine poznate kao – fenomen Chaco!

- Postojala je zapanjujuća šličnost između monumentalnih zdanja koja su podizana u sljedećih 130 godina – tvrdi istraživač dr Džadž. -Uprkos dugom periodu gradnje, graditelji su postizali izuzetnu uniformisanost dizajna, tako da su mnoge građevine bile nalik jedna dragoj gotovo kao jaje jajetu!

Kada je bio završen, Pueblo Bonito je imao oko 650 prostorija i bio je najveća i najkompleksnija građevina u svijetu zagonetnih Anasaza.
U vrijeme dok su podizali velika naselja, Anasazi su instalirali i brojne naprave za dovod i kontrolu vode.

- Ono što smo do sada otkrili govori u prilog da je sjeverni dio kanjona najvjerovatnije bio prekriven irigacionim poljima – objašnjava znanstvenik dr Gwinn Vivian (Gvin Vivien) iz Muzeja države Arizona u Tucsonu (Tuson). – Izvori vlažnosti bili su nesumnjivo vodeni kanali sa rubova, koji su se beskorisno cijedili niz zidove kanjona. Ono što nas iskreno oduševljava jeste što su pripadnici Anasaza sa veličanstvenim sistemom kapala i brana uspjeli da kontroliraju i distribuiraju svaku kap vode – genijalan način navodnjavanja bez rijeke!

Ceste bez točka

U zanimljivom izvještaju iz 1970. godine dr Gwinn nije krio svoje čuđenje: Anasazi su na svom području podigli stotine i stotine kilometara kamenih cesta nerjetko širokih blizu deset metara! Zašto je narod koji nije znao za točak i koji, naravno, nije imao nikakvih vozila, zašto je, dakle, taj i takav narod izgradio cijelu mrežu grandioznih puteva?! Zašto su mu ceste uopće bili potrebne?!
Opet nailazimo na zid neprobojnih pitanja i enigmi.

- Putevi su po pravilu građeni pravolinijskt, bez obzira na konfiguraciju terena i moguće prepreke – objašnjava arheolog John Stein (Džon Štajn). – Bili su široki nešto više od devet metara, ali kako je vrijeme učinilo svoje, većina tih cestovnih pravaca danas nije uočljiv sa zemlje. Da bismo ih otkrili morali smo cijelo područje detaljno snimiti iz zraka ili pratiti ostatke drevne grnčarije koja je ostajala duž putnih pravaca.

Pažljivo analizirajući mnogobrojne snimke iz vazduha, Grethen Senter Obenauf je identifikovala blizu hiljadu kilometara mogućih puteva, ali se smatra da su mnoge ceste još uvijek neotkrivene. Pet većih drumova vode prema Pueblu Alto, monumentalnoj kamenoj ruševini od stotinu prostorija što je podignut na rubu kanjona za koji neki znanstvenici smatraju da je služio kao trgovački centar. Začuđuje još nešto: ponekad dvije ceste idu paralelno i nije jasno čemu su služile. Na jednom mjestu takozvani Veliki sjeverni put se račva u četiri odvojene saobraćajnice znatno šire od velikog broja današnjih autostrada!…

Pitanja, pitanja…

Iako nije sasvim potvrđeno, mnogi američki arheolozi vjeruju da su pripadnici kulture Anasaza dugo vremena održavali prisne trgovačke odnose sa kulturama Meksika – Majama, Astecima i Toltecima.

- Meksičke kulture su sa Anasazima imale i mnogo zajedničkih ekonomskih ciljeva – tvrdi dr Charles C. Di Peso (Čarls), direktor Fondacije Amerind, a jedan drugi znanstvenik, istraživač kolosalnih ruina Casas Grandes (Kasaš), u blizini sjevernog Meksika, dr Di Peso vjeruje da je trgovina tirkizom i drugim egzotičnim predmetima bila dio svakodnevnosti u vrijeme kada su Anasazi doživljavali procvat svoje kulture.

»Meksičku vezu« podržava još jedan istraživač, arheolog Alden Hayes (Elden Hejs):

- Previše toga se zbilo u kratkom vremenskom intervalu da bi se moglo objasniti postepenim razvojem jedne kulture – objašnjava svoju teoriju Alden Hejs. – Skok od jednospratnih do petospratnih građevina, izgradnja prostranih kamenih drumova i savršenih sistema za navodnjavanje, fascinantnih kamenih opservatorija, kompleks savršenije društvene organizacije… – ne može se prihvatiti bez stanovitog vanjskog uticaja.

Ali, time se, ipak, ne može objasniti baš sve.

Anasazi su iza sebe ostavili toliko zagonetki da će ih znanost rješavati i sljedećih godina, pa i decenija. Zašto, recimo, u najvećim gradskim centrima Anasaza ima veoma malo grobova? Zbog čega su pravili puteve sa više paralelnih traka? Čemu su služile mamutske građevine od preko hiljadu soba? Ko su bili neimari koji su, reklo bi se, poznavali gotovo sve tajne građevinarstva?…

Beskrajna ogrlica enigmi ne završava se u ukletim ruševinama Point of Pinesa, jednog od značajnih naselja kulture Anasaza, čiji su stanovnici – djeca, žene, ljudi i starci, dvadeset hiljada zlosrećnika – nestali bez traga i glasa u jednom jedinom danu ili noći. Naprotiv, zagonetna sudbina žitelja Point of Pinesa samo je jedna u nizu zagonetki vezanih za ovaj srednjoamerički narod.

http://www.arheologija.fr.gd/Pocetna-strana.htm?PHPSESSID=5f75f6ef221e5e64b4973fbf12cda7e2

ZEMLJA SENARSKA

Na pola puta između Bagdada i Persijskog zaliva oko petnaest kilometara zapadno od današnjeg korita reke Eufrat uzdiže se jedan pustinjski brežuljak sa snažnim ruševinama koje fascinantno vuku čoveka u maglovite tajne daleke prošlosti. Te ruševine su sve što je ostalo od jedne legende koja se zove Ur Haldejski.

Dokle oko seže, širi se unaokolo žuta i vrela pustinja, kao i stepa obrasla retkim rastinjem. Na istoku se ocrtavaju tamni obrisi palmi koje rastu u dugom pojasu duž Eufrata. Neizmernu ravnicu preplavljuje okamenjujuća i nema sanjivost, a vazduh treperi i svetluca od ubivstvene žege.

S vremena na vreme se podigne po koji oblak prašine i često se javljaju fatamorgane koje stvaraju iluziju da je sivi predeo protkan površinama hladne vode i… Ko bi još mogao da poveruje da je ta pustinja nekada bila gusto naseljena zemlja, da su se tu dizali velelepni gradovi, ubirani bogati prinosi žitarica, cvetala trgovina, razvijana nauka i još mnogo toga. Iz ove sasušene zemlje arheolozi i dan danas otkrivaju masivna utvrđenja, palate, hramove, riznice, biblioteke, skulpture i razne dragocenosti od plemenitih metala. Otkrića su dala svedočanstvo o genijalnosti tih pradavnih stanovnika, a smatra se da ova zemlja skriva neuporedivo mnogo više podataka o ljudima za koje arheolozi tvrde da u Mesopotamiju dođoše ni od kuda.

U maju 1989. godine, irački arheolozi su otkrili do sada najstarije naselje koje datira iz vremena 8000. godina pre nove ere. Ove ruševine pronađene su oko 30 kilometara južno od Ninive, jedne od Asirskih prestonica. Kuće su bile kružnog oblika i izgrađene od opeka, a predpostavlja se da su imale krov od mekog materijala. Visina im je bila 2-3 metra, a prečnik 6 metara. Imale su kamena ležišta u kojima su se na osovinama okretala vrata, a pronađen je i priličan broj kamenih figurica, za koje sa smatra da su služile u ritualne svrhe, oruđa za obradu zemlje, čamaca i udica za ribolov. Stanovnici ovog naselja su gajili domaće životinje, bavili se zemljoradnjom i ribolovom. Iskopine u El Obeidu, koji leži sedam kilometara daleko od ruševina legendarnog kraljevskog grada Ura, svedoče da je ovde još u neolitu cvetala razvijena civilizacija koja je bila centar njenog nastanka i daljeg širenja od kamenog doba do zlatnog veka grčko rimske kulture.

Iz zemlje Senarske rasuše se po svetu narodi, ali oni tek počeše da se bude. Na Balkanu se stvarala preteča Slovenske kulture (nalazišta Lepenski Vir) koji su obožavali Dagona, a idući dalje prema severu predhodnici Kelta grade najčuvenije svetilište megalitskog doba, Sunčani hram Šamaša, nama znanog kao Stounhedž. Na Sardiniji i u zapadnoj Francuskoj preteče Etruraca svoje mrtve sahranjuju u ogromnim megalitskim grobovima koji su danas jedan od retkih ostataka iz kamenog doba. U podnožju Himalaja na Indijskom podkontinentu razvijaju se lagano civilizacije Mohendžo Dara i Harape, a iznad Afrike i prostranih stepa Rusije leži tama. Iza Atlanskog okeana preko prirodnog ledenog mosta nazire se Američki kontinent u svitanju, a na Kritu i u Misiru začinju se Minojska i civilizacija faraonskog Egipta. Oni koji su ostali u zemlji Senarskoj izrasli su u civilizaciju koju nazivamo Sumer, ali mnogo pre prvih naselja u međurečju, južna Mesopotamija je predstavljala dno Persijskog zaliva. Potom su vode počele opadati, a na njihovom mestu su izronila prostrana tresetišta. Reke Tigar i Eufrat su sa Anadolskih visoravni donosile plodan mulj tako da su usred baruština i močvara sušenjem na suncu nastala mnogobrojna plodna rečna ostrva. U rekama i kanalima se sjatilo mnoštvo riba, u ševarima su se gnezdile južne ptice i brložile divlje svinje. Ostrva su zazelenela od urminih palmi i drugog drveća punog sočnih i hranljivih plodova. Iz godine u godinu reke su se izlivale i plavile ravnicu široko oko sebe. U avgustu i septembru voda bi se povlačila u svoja rečna korita. Bilo je dovoljno ukrotiti prirodu, kanalisati i razvesti vodu prema potrebama pa da se močvare pretvore u bogate i raskošne voćnake i povrtnjake. Usred pustinjskih prostranstava ovaj deo bujne vegetacije je morao prvim došljacima izgledati kao blagorodna zemlja, a prvi naseljenici stigli su s mora ili planinskog severa u nama još nepoznatim praistorijskim vremenima. Ne zna se odakle su došli ovi ljudi. Nauka daje niz predpostavki, ali ni jedna nije održiva.

Ono što znamo o Sumerskoj civilizaciji, koja nasleđuje svoju predhodnicu u zemlji Senarskoj, može nam dati mnoge odgovore, ali nas može uputiti da odgovore tražimo i negde drugde. Arheološka iskopavanja govore da su Sumerci bili izuzetni poljoprivrednici. Izgradili su prostrane sisteme kanala za isušivanje močvara i za navodnjavanje u sušnim periodima. U gradovima Sumera, u trećem milenijumu p.n.e: Nipur, Isin, Šurupak, Uma, Logoš, Uruk, Ur , Niniva i Eridu je cvetala nauka. Sumerci su napisali prve knjige iz kojih saznajemo da su znali za statički elektricitet i da su vladali mnogim znanjima iz oblasti optike, medicine, matematike, likovnih umetnosti, istorije, književnosti, filosofije, religije i zakonodavstva. Sumer je, kako se smatra, kolevka astrologije. Njihova znanja iz oblasti nauke o zvezdama po svemu sudeći bila su i više nego fantastična. Znali su da se Mesec okreće oko Zemlje, a njihov proračun Mesečeve putanje od najsavremenijih proračuna se razlikuje samo za 0.4 sekunde. Znali su za Uran i Neptun, iako su ove planete nevidljive golim okom. Prema njihovim zapisima: Mars ima dva satelita, Jupiter četiri, Saturn sedam, a Uran dva. Znali su i to da komete dolaze i prolaze u pravilnim vremenskim razmacima. Njihov kalendar je bio fascinantno precizan. Godina, prema njihovim proračunima, je trajala 365 dana, 6 časova i 11 minuta, dakle samo 1 minut i 51 sekundu duže od savremenih proračuna. Poznavali su komletno ustrojstvo Sunčevog sistema pa čak i to da se sve planete i njihovi sateliti svakih 2.268.000.000 dana, odnosno svakih 6.300.000 godina nađu u istoj ravni. Kako objasniti činjenicu da su Sumerci operisali sa petnaestocifrenim brojevima ako znamo da je kod starih Grka već posle 10.000 započinjala beskonačnost. Na jednoj glinenoj pločici, pronađenoj na brdu Kujundžik, prikazan je rezultat nekog drevnog proračuna koji iznosi 195.955.200.000.000 Da misterija bude još veća, Sumersko poznavanje astronomije je prevazilazilo čak i naš Sunčev sistem i zadiralo mnogo dalje u svemir. Znali su za zvezdu Sirijus b koja je toliko sitna da je zvanično, ponovo, otkrivena tek 1862. godine i to teleskopom prečnika 400 milimetara. Ova teorija nebeskog ustrojstva koja je u korenu celokupne astrologije i savremene astronomije, pre svega je mitološka. Grčki istoričar Diodor koji je proučavao Haldejsku civilizaciju kaže: Sedam zvezda podređenih Anuu otkriva buduće događaje i tumači ljudima blagonaklone namere Bogova. Celokupna filosofija i književnost posvećena simbolima i njihovom tumačenju je svoj vrhunac dosegla od 2500. godine p.n.e. Sakupljena je i sređena u delu poznatom kao Enuma Anu Enlil. Ovaj spis jasno sugeriše da postoji veza između onog što se dešava na nebu i onog što se dešava na zemlji.

Kako su stekli tako fantastična znanja iz astronomije? Čime su se koristili da bi došli do tako preciznih proračuna? Da li su imali neke instrumente, ili su možda koristili znanja svojih predaka iz nama još nepo-znatih i neotkrivenih civilizacija davno prošlih vremena? Nauka nema odgovore na ova pitanja. Ovde ostaje nema, ali mi i dalje postavljamo pitanje: Kako je moguće da ljudi koji su, po zvaničnoj istoriografiji, tek izašli iz kamenog doba mogli imati ovako razvijena naučna saznanja. Nauka i dalje ćuti, međutim postoje entuzijasti koji rade i pronalaze odgovore, ali te odgovore oficijalna nauka, iako su oni sa čvrstim i opipljivim dokazima, odbacuje pod izgovorom da ih je ne moguće svrstati u naše predstave o ljudskoj evoluciji!? Da li to znači da će zvanična nauka odbaciti sva otkrića i saznanja koja se pojavljuju, sa jasnim i vidljivim dokazima, samo zbog toga da bi sačuvala svoju dogovorenu i ni na čemu zasnovanu pretpostavku o evoluciji, odnosno teoriji da je čovek nastao iz nekog nepoznatog razloga u neko nepoznato doba i iz nekog nepoznatog izvora.

Razmišljanje, čak i sa dokazima, o postojanju civilizacije pre svih nama poznatih civilizacija, a koja je bila visokorazvijena, oficijelnoj nauci je nezamislivo jer ono ruši njen celokupni poredak. Sumerci su sa velikom pažnjom čuvali i prepisivali napamet učena prastara dela, mitove i epove. Prepisivane su i čuvane tužopoljke o prastarim nestalim gradovima za čije postojanje nemamo nikakvih dokaza. Morali bi smo najzad shvatiti da mitovi nisu nikakve bajke već istorijski spisi i hronike događaja koji su samo stilizovano opevani. Jedan takav mit kaže da su Crnoglavi stigli sa mora i da su sa sobom doneli mnoga znanja. Ne upućuje li nas to upravo na zaključak da su oni potomci one prastare civilizacije nestale u velikoj kataklizmi – potopu o kojem govore mnogi mitovi, te drevne i moćne civilizacije čiji su naslednici narodi zemlje Senarske.

Izvor:http://www.alexanthorn.com/kraljevstvo.htm#Zemlja Senarska

U nekom selu, gradu, trgovištu, pokrajini, kraljevstvu ili glavnom gradu živio je kućevlasnik, star, duboko u godinama, onemoćao, slabog zdravlja i snage, ali bogat, imućan, dobrostojeći. Njegova kuća
je bila velika, prostrana i visoka, i bila je stara, izgrađena prije mnogo godina. U njoj su živjela mnoga bića, njih dvije, tri, četiri ili pet stotina. Imala je samo jedna jedina vrata.

Bila je prekrita slamom, njene terase su se urušavale, temelji su joj bili truli, a zidovi, pregrade i žbuka, raspadali su se. Iznenada je izbio veliki požar i kuća se zapalila. A taj čovjek je imao mnogo mladih sinova, pet ili deset ili dvadeset, i sam je izašao iz kuće.

Kada je čovjek vidio vlastitu kuću da gori, da iz nje posvuda izbijaju plamenovi, uplašio se i uzdrhtao, a um mu se uzbudio i pomislio je:

„Ja sam, istina je, bio dovoljno sposoban da pobjegnem kroz vrata i da se spasim iz svoje goreće kuće, brzo i sigurno, a da me je vatra nije dotakla ili spržila. Ali, što će biti s mojim sinovima, mojim mladićima, mojim dječacima? Ovdje, u ovoj gorućoj kući, oni se igraju, natječu, zabavljaju se. Ne znaju da ovaj stan gori, ne razumiju to, ne vide, ne pridaju tome nikakvu pozornost i ne žele pobjeći. Premda su ugroženi ovom velikom vatrom, premda su u bliskom doticaju s tolikim zlom, ne obaziru se na opasnost, ne pokušavaju izaći.

iz Saddharmapundarika, Budistički spisi

Narod Ainu se do danas toliko izmešao sa Japancima da skoro nema ni stotinak čistokrvnih Ainua. Aini su visoki ljudi i imaju izraženu kosmatost delova tela. Odeća im je specifična, a religija je zapravo kult medveda. Ainu jezik je jezik starosedilaca Japana, tj. Ainu naroda. Jezik je na pragu izumiranja.

Ainu jezik ima vrlo malo glasova, a u pisanju koristi japanski slogovnu katakanu, uz neke dodatke, pošto Ainu jezik ima slobodne suglasnike, za razliku od japanskog, kod kojeg je svaki suglasnik vezan za samoglasnik. Takođe se u pisanju koristi i latinica, nedavno konstruisana. Standard još nije definisan, ali pretpostavlja se da će biti standarizovana oba pisma. Ainu rečnik nije mnogo bogat, ali je vrlo interesantan, jer se iz njega može primetiti da se radi o jedinstvenom jeziku koji nema srodnika, i kojem se poreklo uopšte ne zna. Mada je japanski jezik takođe nepoznatog porekla, ne može se reći da je ainu jezik uprkos mešanju naroda ostavio uticaja na japanski. U zadnje vreme se sprovodi akcija očuvanja ovog jezika. Mnogi koji se bore za njegovo očuvanje su zapravo Japanci kojima je neko od predaka bio pripadnik ovog naroda, pa se i oni takvim smatraju.

Ainu su autohtono stanovništvo ostrva Hokaido i Honšu na sjeveru. Također su poznati i kao Utari (stari), kako oni vole da ih zovu, jer se zna da su porijeklom veoma stari, a danas se smatra, da potiču iz Sibira, i bili su prva grupa stanovnika Azije. Prema arheološkim nalazima nađenim na Hokkaidu, Ainu su došli tu tokom posljednje glacijacije, pre više od osamnaest tisuća godina.

U davna vremena oni su bili žestoki ratnici, i mogli su pružiti tvrdoglavi otpor najboljim vojskama.

Nakon toga, oni subili raseljeni naseljenici na teritoriju Japana.

Oni tvrde da samuraji toliko poštovani u Japanu su u stvari potomci naroda Ainu, ne od Japanaca.

Danas su male manjine u Japanu. Oni su narod lovaca i ribara, čije je porijeklo ostalo kontroverzno.

Vjerojatno su došli iz Sibira ili južnog Pacifika. Stoljećima, Ainu kultura je posebno razvijena od ostatka japanske.

Međutim, bila je politika japanske vlade zbog modernizacije i integracije u posljednjih nekoliko godina, pa su Ainu prošli isto kao starosjedioci Sjedinjenih Američkih Država (Indijanci), dakle skoro potpuno su istrebljeni.

Hokaido je otok, koje pokriva petinu Japana i dva puta je veći od Švicarske. Ranije, Ainu narod je živio na Južnim Kurilskim ostrvima i poluostrvu Kamčatka, i u regiji Južni Honšu. Njihovi preci su verovatno živjeli u Japanu. Ostrvo je okruženo lijepim obalama, planinama, jezerima i rijekama. Njihovo zemljište je vrlo šumovito i dijeli se na dva planinska vijenca – Kitami na severu, i Hidaka na jugu.

Područje na jugoistoku je Hokaido, i tu je centar drevne Ainu kulture.

Prema studijama, identificirano je gotovo 25.ooo ljudi Ainu identiteta. U devetnaestom stoljeću, japanska vlada je osnovala Kolonijalni ured za ekonomski razvoj Hokaida, i to je ohrabrilo doseljenike iz drugih dijelova Japana da naseljavaju taj otok. Ured vlade nastavlja da promoviše razvoj Hokaida. Sa gubitkom svojih zemalja, sredstva za život i tradicionalne kulture, Ainu narod je postao žrtva društva brze industrijalizacije.

Ime „Ainu“ znači „ljudi“. Njihova zemlja se zove „Ainu Mosiro“, što znači “ Zemlja mirnih ljudskih bića.“

Ainu folklor se temelji na poeziji i mitologiji. Prema njihovim legendama, Vrhovni Bog je stvorio Zemlju i druog Boga, koji su pali u šarenim oblacima. Iz tih oblaka, dva su Boga stvorili mora, zemljišta, minerale, biljke i životinje. Zatim, dva Boga su bili u braku i stvorili su više bogova, uključujući i dva najsjajnija – bog Sunce i bog Mesec, koje je postavio na nebo da osvijetle tamu .

Druga priča je da je o Okikurmi u regiji Saru, koji je bio polu-božanski heroj, koji je sišao s neba da pomogne čovječanstvu.

Ljudska bića su živjela u predivnoj zemlji, ali nisu znali kako da dobiju vatru i da naprave lukove i strijele. Okikurmi ih je učio da ih prave, da pale vatru, lov, ribolov, losose, proso, biljka iz koje se vino pravi od prosa, i slavljenje Bogova. Oženio se i ostao u selu, ali na kraju se vratio u božansku zemlju.

Heroji povijesti su Kosamainu Ainu i Samkusainu. Prvi je živio u Istočnom Hokaidu, i organizovao je pobune protiv japanskih naseljenika. Na jugu Hokkaida, uništeno je dvanaest japanskih baza, ali je ubijen 1457. Samkusainu organizirao pobunu Ainu u južnoj polovici otoka tijekom 1669, ali nakon dva mjeseca su bili masakrirani od strane snaga Matsumae.

Ainu religija je panteistička. Oni vjeruju da Bog planina živi u njima, i Bog vode su živjeli u rijeci. Veruju da su životinje posjetitelji iz drugog svijeta, koji su privremeno preuzeli oblik životinje na Zemlji, kao medvjed, sova ili kit, kojima ukazuju najveće poštovanje, kao božanskim inkarnacijama. Imaju mnogo bogova. Na primjer: Bog kuće, Bog vatre, Bog planine, Bog rijeka i jezera, Bog mora, i tako dalje.
Najvažniji Bog za žene, kod kuće, bio je Bog vatre. Svaka kuća imala je ognjište, gde se kuha, jede i gdje se obavljaju rituali.

Drugi obredi su se sprovodili na otvorenom, u najvišim lugovima ( šumama).

Najvažniji Ainu festival je u gradu Ja-omante, i posvećen je sovi ili medvjedu. To je grad koji obožava medvjeda, a također su poznati jer puštaju da im raste mnogo dugačka kosa. Poslije tri dana poštovanja prema medvjedu, uz molitve, ples i pjevanje, ubijaju ga strijelama. Glavu mu ukrašavaju i postavljaju na oltar, dok meso pojedu pripadnici seoske zajednice. Veruju da tokom boravka na ovom svijetu, duh je privremeno bio u obliku medvjeda. Ritual služi da oslobodi duh na taj način, da bi se mogao vratiti u drugi svijet. Bilo je mnogo festivala u mnogim gradovima gde su živeli Ainu.
U djetinjstvu, djeca uče tradicionalni lov, rezbarenje, i uče da naprave oružja, kao što su strelice. Osim toga, djevojčice uče tkanje, šivenje i vezenje.

Mladić daruje rezbareni drveni nož mladoj djevojci, kako bi pokazao njegovu ljubav prema njoj. Darujući mu vez, mlada žena, također iskazuje sposobnost i spremnost da prihvati njegov prijedlog. U nekim slučajevima, podnositelj zahtjeva da posjeti obitelj mlade žene za dozvolu od devojčinog oca, da se oženi, a također pomaže budućem tastu u lovu, rezbarenju, i drugim djelovima tradicionalnog života.

Ako porodica zaključi da je ovaj mladi čovjek pošten i iskusan radnik, otac onda odobri brak.

Smrt Ainu duboko osećaju i oplakuju, i svi oblače za tu priliku vezene haljine, muškarci opašu svečani mač, a žene stavljaju na vrat biserne ogrlice. Na sahrani se upućuju molitve božanstvu vatre, i oni izražavaju želje za uspješan put preminulog na drugi svijet. S vremena na vrijeme, sahrani slijedi paljenje kuće.

Ukočaranke (uzajamne rasprave) je način rješavanja nesporazuma kroz diskusiju, a ne borbom. Natjecatelja sjede i čuvaju svoju odbranu satima ili čak danima. Najbolji predstavnici besedništva koristili su svoje vještine u rješavanju sukoba između različitih sela.

Ranije, kuće su Ainu gradili od drveta i slame, najveće mjere oko sedam metara. Kuća šefa sela korištena je kao mjesto okupljanja seljana kada je to potrebno. Umjesto korištenja namještaja, Ainu su sjedili na podu, koji je bio pokriven s dva sloja tepiha, trske i tkanine.Kuće su građene dovoljno blizu jedan drugom, tako da glas za pomoć od nekoga tkome je pomoć bila potrebna, mogao se čuti u opasnosti.
Ainu ljudi su vrlo gostoljubivi, i uvijek dijele hranu i piće s lokalnim stanovništvom.

Psi su kućni ljubimci kod Ainu naroda. Kao primjer, postoji scena iz epske poeme koja opisuje silazak mladog božanstva u ovom svijetu u obliku psa, i on im je bio rekao za zrna prosa. Psi su također korišteni u lovu.

Ainu tradicionalna nošnja je napravljena od tkanih vlakana. Koriste pojas kao većina japanskih kimona. Zimi, nose kratke jakne bez rukava ili jelensku kožu. Ženska nošnja dopire do gležnjeva, nošnje su vezene rukom ili mašinom za šivenje. Nošnje još uvijek koriste samo u posebnim prilikama. Međutim, Ainu nose odjeću sličnu onoj koju koriste i Japanci u svakodnevnom životu.

Ainu narod u Japanu – beli, nisu kossoki, skoro istrebljeni u etničkom čišćenju od strane Japanaca, obratite pažnju na dekorativne elemente nošnje :

i povežite slikovne elemente nošnje naroda Ainu i sa elementima datim u uporednom prikazu dve kulture: Krita (Minojska civilizacija) od pre više od 4000.godina, i Kelta…

Tradicionalna jela Ainu su losos i meso jelena, kao i ljekovito bilje, proso i korijenje ubrano u šumi. Također i riža na početku ovog stoljeća. Svježi losos narezuju i kuhaju juhu od njega, ili jaja ovih riba sa žitaricama. Oni ne jedu sirove ribe, kao ostatak japanskog naroda. Kada jedu, muškarci koriste štapiće, a žene koriste drvene kašike.
Tradicionalno, djeca su obrazovana u svojoj kući. Babe i dede su im recitirali pjesme i priče, a roditelji ih učili praktične vještine i zanate.

Od devetnaestog stoljeća, su obrazovani na japanskom školama.

Ainu usmene tradicije sačuvani su iz generacije u generaciju.Glavne kategorije su kratke i duge epske pjesme, stare priče i autobiografska proze, i pjesme i ples. Muškarci pričaju priče o ratu polubogova i ljudskih bića, a žene pjevaju epove o Bogovima.

Saru regija na jugu centralnog Hokkaida, je naročito poznata kao zavičaj mnogih bardova i pripovjedača.

Od sredine devetnaestog stoljeća, tradicionalne aktivnosti kao što su lov, ribolov, sakupljanje divljih biljaka i gajenje prosa zamijenjeni su uzgajanjem riže, poljodjelstvom, i komercijalnim ribolovom. Ostale aktivnosti na Hokkaidu su proizvodnja mlijeka, šumarstvo, rudarstvo, prehrambena industrija, i industrija za obradu drveta i celuloze.
Tkanje, vez i rezbarenje su među najvažnijim simbolima popularne umjetnosti, koja daleku Aziju oslikava. Kasete urezanog medvjeda se čuvaju kao atrakcija.
Odlična zbirka tradicionalnih elemenata može se naći u Muzeju Ainu Šigeru Kaiane, osnovanom 1984. u Shiraoi, u jugoistočnom Hokkaidu.

Izgradnja brane na rijeci Saru u Distriktu Nibutani, je primjer kršenja ljudskih prava Ainu. I pored otpora na čelu sa Šigeru Kaiane i drugima, izgradnja je nastavljena početkom 1996. i grad je bio sahranjen pod vodom. Na sastanku o korištenju zemljišta na Hokkaidu, Kaiane je rekao da će prihvatiti plan za izgradnju brane Nibutani samo ako narodu Ainu vrate tradicionalno pravo ribolova na lososa, u zamjenu za uništavanje njihovih domova i polja. Njihov zahtjev je ignoriran.

Mnogi zapadni hroničari su pisali da je Stribog mogao biti uništitelj dobrog, ali to ne treba uzimati mnogo ozbiljno, jer su ti hroničari uvek pisali sa ciljem da umanje važnost Slovenskih bogova i da nametnu svoju religiju, uglavnom hrišćanstvo. Da bi se ovo bolje shvatilo treba uzeti u obzir region u kome su Sloveni živeli. To su bile uglavnom ravnice, blizu reka i močvara. U ovakvim predelima su vetrovi mogli da budu jaki, ali u ovim predelima nisu duvali vetrovi koji su uništavali, poput uragana i tornada. Tako da Stribog nije mogao biti uništitelj. Vetrovi koji su duvali u krajevima gde su Sloveni živeli nisu uništavali, tako da ni Stribog kao gospodar vetrova, nije bio uništitelj.

Da bi se shvatila njegova uloga treba pogledati kako je izgrađeno ime ovog boga. Deo imena kazuje da se radi o božanstvu, odnosno on u imenu sadrži reč bog. O funkciji Striboga više bi trebao da nam kaže prvi deo imena, reč STRI. Prostirati se na nekim slovenskim jezicima poput slovačkog kaže roztrusovat. Vidi se da je došlo do glasovne promene pa je s prešlo u z, ali inače u ovoj reči se nalazi reč STR iz stribogovog imena. Verovatno je po ovome da je on bio rasprasiteljim semena, prostiraocem i prenositeljem malih stvari, ali takođe je mogao i da prenosi smeće.

Zamišljan je kao starac koji je imao ratnički rog. Ovim rogom je budio vetrove, svoje unuke. Zbog ove osobine mnogi vojni zapovednici su se identifikovali sa Stribogom i videli u njemu ideal. Tako su i knezovi često gradili njegove idole i poštovali ih. Stribog je naročito bio poštovan u Kijevskoj Rusiji, odnosno kod istočnih Slovena. O tome svedoče mnogi izvori iz tog vremena. U spisu ,,Povest vremennih let’’ se pominje kako je Stribogova statua bila sagrađena na bregu iznad Kijeva, zajedno sa Perunom, Horsom, Dažbogom, Simargilom i Mokoš.

Stribog je bio i zaštitnik Boginje Vesne, zajedno sa Jarilom. Stribog je kao bog vetra i vazduha donosio Vesnu svakog proleća na krilima lakog prolećnog povetarca. Zajedno su pobeđivali svakog početka proleća Moranu i donosili zemaljskom svetu proleće i bolje uslove za život.

Životinja koja je bila posvećena Stribogu je bio orao. Biljke posvećene Stribogu su glog i dub. Prilikom davanja zaveta, Stribog je bio čest garant. Svečanosti u Stribogovu čast su se organizovali i leti i zimi. Leti verovatno da se prizovu vetrovi i kiša, dok ga je zimi trebalo udobrovoljiti.

U periodu hristianizacije, osobine Striboga su preuzeli Sveti Vatrolomej i Stevan Vetroviti.

Kako prenosi Discovery.com, još 1967. godine je istoričar Rafael Patai objavio prva saznanja o tome da su stari Izraelićani uz boga Jahvea obožavali i njegovu suprugu Ašeru. Ta teorija je sada dobila novi život zahvaljujući istraživanju Frančeske Stavrakopolu.

- Možda ga znate kao Jahvea, Alaha ili Boga. A Jevreji, muslimani i hrišćani se slažu u jednoj stvari: on je jedan, jedinstven, usamljena figura, jedini kreator svega… Ili bismo mi samo voleli da je tako. Nakon godina istraživanja istorije i religije Izraela došla sam do živopisnog i, možda, za mnoge neprijatnog zaključka da je Bog imao suprugu – piše Frančeska Stavrakopolu.

Stavrakopolu zasniva svoju tvrdnju na starim tekstovima, figurinama i amajlijama iskopanim uglavnom u antičkom Ugaritu, koji se nalazi na teritoriji današnje Sirije. Svi ti artefakti pokazuju da je Ašera bila moćna boginja plodnosti. Njena veza sa Bogom, Jahveom, nazire se i u Bibliji i zapisima iz 8. veka pre nove ere nađenim na grnčariji u Sinajskoj pustinji.

- Natpis je zapravo vapaj za blagoslovom, upućen „Jahveu i njegovoj Ašeri“. To je dokaz da su Jahve i Ašera bili božanski par. Takođe je važno znati da se u Bibliji, u Knjizi kraljeva, pominje da je Ašera bila obožavana u Jahveovom hramu u Jerusalimu. Tu piše da je statua Ašere stajala u hramu i da su joj žene pravile ritualnu odeću – kaže Stavrakopolu.

Discovery.com

GEISHA SCHOOL RULES:
Members must abide by the following conditions

1. You can only work with one geisha group, Yoshiwara Okiya. A geisha cannot split their loyalties between schools. (Members however are allowed to perform with other groups if asked…but please advise your Oka of any arrangements).

2. You will create an entry in your ‘Picks’, menu in ‘Profile’. In this write „Yoshiwara Okiya Minarai. Any compliments or complaints about my conduct should be reported to Head Geisha Xuemei Yiyuan.“ Also put here a picture of yourself, and an LM to the Hanamachi. Also, please add the Hanamachi/Shrine itself to your ‘Picks’.

3. Your first loyalty is to our Hanamachi and its members. This includes both our Geisha and Miko (priestesses).

4. Agree to spend time (at least 20 minutes) at the Hanamachi & Shrine each time you come to SL. This is to allow family bonds to develop, to boost our Traffic numbers, and to attend to visitors. (This does not include class times). You are welcome to bring friends here to keep you company during your time here.

5. Agree to attend formal classes held at the Hanamachi, which are designed to improve you skills as a geisha, and knowledge of Japanese culture. This will not include performance practice when needed. Also agree to perform in shows as they become available to you. Becoming a geisha requires a commitment of time and energy.

6. The Okiya rank system. Head Geisha (Oka)- Geisha- Maiko-Minarai. Promotion will be based upon proven performance of skills learned, and dedication to the group.

7. Apart from the Head Geisha who is always referred to as ‘Oka-san’, higher ranks will refer to their inferiors as ‘xxxx-chan’, and inferiors will refer to their superiors as ‘xxx-san.“

8. You have the right to express opinions and question decisions, but the final decision of the Oka-san is binding.

9. We do not charge a fee for training. Your money is better spent on getting the clothing and skins etc needed to start your life as a Maiko. Here we are more interested in creating a family than running a profit generating business.

10. Money paid to you in tips at venue performances, and the Ochaya, will be split between yourself and the School. In these cases members will receive 85% of tips, with 15% going to the School.

11. Money paid for private entertainment by geisha will be similarly split, with yourself receiving 85%, and the School 15%. Pay levels in this case vary according to rank. Anyone wishing to book private time with members MUST ARRANGE THIS WITH THE OKA. (Please note: The school does not force people to spend time with clients they do not wish to). People introducing new clients to the school, will be given first choice in entertaining them or not.

12. You are expected to equip yourself from your pay (which is why it is so high). The School does not give these things away to members.

13. You will wear kimono,yukatas, or other traditional clothing while at the Hanamachi, and observe the honorific codes given to you. This code is not applicable to others outside the group.

14. Remember, your words and actions reflect upon the School. Bringing dishonour upon the School, Oka, and sisters, will lead to expulsion from the group.

15. You may not be officially Partnered. Geisha do not marry. Once a woman marries she is totally loyal to her husband. She cannot be loyal to him and her school. If you wish to have an SL partner in private, that is up to you. Just do not list them as Partner on your profile.

16. If something is going to keep you from logging on or coming to the okiya for an extended period, you must notify your one-san or one of the senior sisters (Maiko or Geisha). If a week goes by and we do not hear anything from you or know where you went, you may be ejected at Oka-san’s discretion.

17. If you agree to these conditions, then copy this page into a NC in SL sign a copy, and return it to the Oka. This is your contract.

Bila je predmet obozavanja i gradjena je masa hramova u njenu cast. Svaka zena je bila duzna da bar jednom u zivotu, obicno posle vencanja, ode u njen hram. Tamo bi cekala prvog stranca koji dode i baci joj srebro u krilo. Nije smela da odbije stranca i obavezno je imala seks sa njim i posle bi se vracala kuci, takozvana sveta prostitucija. Bilo je cak i muskih prostitutki u hramovima, ali kasnije su zakoni pojacani i homoseksualnost se kaznjavala kastracijom.

Takodje, postoji prica vezana za boginju ISTAR i neke od obicaja u hriscanstvu. Obojena jaja, u misticnim obredima starog Vavilona, imaju odredenu ulogu, bas kao i u danasnjem vaskršnjem slavlju. Edvard Dejvis, u svojoj knjizi „Mitologija i obredi britanskih Druida“ pise da su stari Druidi svuda nosili jaja sa sobom, posto je to sveta amajlija njihovog idolopoklonickog reda. Jaja su svetinja kod mnogih drevnih civilizacija i sastavni deo religijskih ceremonija starih Egipcana i naroda sa Bliskog istoka. Džejms Bronvik pise:

„Jaja su se kacila u egipatske hramove. Bunsen skrece paznju na svetovno jaje, simbol bujnog života koji izvire iz usta velikog boga egipatske zemlje.

Venus ISTAR izlegla se iz misticnog vavilonskog jajeta koje je palo sa neba u reku Eufrat. Ofarbana jaja predstavljala su sveti uskrsnji prinos u Egiptu. Isti obicaj odrzao se do danasnjeg dana u Kini i Evropi. Uskrs ili prolece slavio se u cast preporoda neba i zemlje“ („Egipatska verovanja i savremena misao“, str. 211-212).

A opet…“na engleskom se Uskrs kaze „Easter“. Ljudi ciji je to maternji jezik su navedeni da misle kako ta rec znaci „vaskrsenje Hristovo“! Vec 1600 godina ceo svet uci kako je Isus ustao iz mrtvih u nedelju ujutru. To je samo jedna od bajki na koje apostol Pavle upozorava citaoce Novog Zaveta. Isus nije vaskrsao u nedelju! „Easter“ je malcice izmenjena engleska verzija za ime stare asirsko – vavilonske boginje ISTAR koja potice iz drevne teutonske mitologije, u kojoj je poznata kao „Ostern“. Fenicani su je zvali Astarte, a u srpskom prevodu Starog Zaveta ova paganska boginja se spominje pod imenom „Astarota“. Astarota (Istar) je mitološka supruga boga sunca – Vala. Svevisnji Bog je u Bibliji (Starom Zavetu) proglasio kult boga Vala za najodvratniji paganski idolopoklonicki obicaj! „Webster Dictionary“, najpopularniji leksikon na engleskom jeziku, jasno otkriva da pojam „Easter“ ima pagansko poreklo.“

Kod Vavilonaca, okarakterisana je kao cista personifikacija Venere, kao i Afrodite. Njena energija predstavlja ljubav, plodnost, strast i seksualnost. Vavilonci su je, takodje, nazvali i boginjom koja inspirise ljubavnike. U gradu Mari, slavljena je kao boginja plodnosti, simbolizovana u vidu Urne zivota privezane za njen stomak. cak su i hriscani pozajmili aspekte ISTAR – majke koja pruza uzvisenu ljubav umirucem sinu, i „ubacili“ je u Devicu Mariju. Postoji i prica vezana za to.

Bese nekad kraljica ISTAR koja je bila zena izvesnog Nimroda. Nakon Nimrodove smrti proglasila je Nimroda bogom sunca i nakon toga zatrudnela „s njim“. Rodio se mali Tamuz kojeg je narod voleo i postovao kao sina boga sunca. Njega je u lovu ubila divlja svinja. To se desilo nakon prolecne ravnodnevnice, prvi pun mesec i prve nedelje nakon punog meseca. Kraljica ISTAR je naredila da se svake godine pre godisnjice njegove smrti, 40 dana posti i moli (korizma), a njegova smrt je bila uvod u prolece. Na taj dan su se donosila jaja, riba i zecevi kao simboli plodnosti kako bi i naredna godina bila rodna.Kada su 2000 godina kasnije paganci postali hriscani, preimenovali su taj praznik u Uskrs, a slike kraljice ISTAR i malog Tamuza u Mariju i Isusa.

U nekoj drugoj prici, pak, taj isti sin, Tamuz, u svojim momackim danima postaje joj nikad prezaljeni ljubavnik. Po njegovoj smrti, ISTAR se spusta u Podzemni svet, prolazeci kroz Sedam kapija – oduzimaju joj se odeca i ukrasi, na prvim vratima joj se oduzima kruna, na drugima nausnice, potom ogrlice, prsni oklop, opasac, narukvice, ukrasne kolutovi na gleznjevima, te na kraju haljina. Bio je to uzaludan pokusaj, buduci da ga nije mogla spasti, a da bi se vratila nazad u svet, morala je nekog umesto sebe ostaviti. Po izlasku, do kraja je ostala u srcu sama, unistavajuci sve svoje naredne ljubavnike.

Isto tako, do danas se odrzao i takozvani kult obozavanja boginje ISTAR. Postoji i svojevrsni ritual, u cilju primanja njene neogranicene moci, energije i ljubavi, koji se obavlja u noci punog meseca, a jos bolje na njen dan – 22. aprila. Tada se nosi odeca ili nakit koji sadrzi ISTAR-in simbol – zvezdu, mesec, lava ili golubicu. Drzeci ga izmedju nogu, udara se po bubnju rukama. Zatvorenih ociju, slusaju se i otkucaji srca, kroz ramena, ruke i dlanove, odasilju se u taj isti bubanj, sto utice da se oseti beskonacna moc konekcije sa zemljom, buduci da se te odaslate vibracije, istim putem i vracaju. Energija raste, ljubav raste.

Bigger than the mountains am I,
The Empress of the gods am I,
The Queen of heaven am I,
The earth’s mistress am I.

Pominje se i u poznatom Epu o Gilgamesu…odbijena posle neuspelog pokusaja zavodjenja i pravljenja muza od njega, ISTAR odlazi svom ocu, Anuu – bogu vazduha, i trazi mu Nebeskog Bika, kojim bi ga napala. Receno – ucinjeno. Ali, Gilgames i Enkidu, njegov prijatelj, savladavaju Bika, bacaju joj ga pred noge i, pri tom je i uvredjuju. Ona im uzvraca time, sto salje bolest koja Gilgamesovog prijatelja ubija, a na samog Gilgamesa baca kletvu.

Objavila ariel u 16. jul 2007 20:31:00

U hrvatskim gradovima će se, tim povodom, prvi put održati „Noći otvorenih crkava“, piše splitske „Slobodna Dalmacija“. Iz sedišta Katoličke crkve „Noć veštica“ je okarakterisana kao opasni antihršćanski praznik pa su roditelji pozvani da ne dopuste deci maskiranje u duhove, vampire, veštice ili čarobnjake.

„To je paganska proslava terora, straha i smrti, jedna od okultističkih struja“, poručeno je iz Rima, a katolički list „Avenire“ pozvao je na bojkot praznika i molitvu Svim svetima u večeri uoči praznika, što je zanemarena tradicija hršćana, koji su oduvek noći pred velike praznike provodili okupljeni u molitvi.

Prvu hrvatsku „Noć otvorenih crkava“ organizovala je Evropska katolička inicijativa „Hristov sto“, a predsednica Darinka Čavar kazala je da im je želja da upozore „da mi nismo kultura tikve i utvara, nego vere u živog Boga“.

„Veliki je problem što se taj običaj širi preko pedagoških ustanova, škola i vrtića, pa se deci odmalena usađuje nešto što je uljez u našoj civilizaciji“, rekla je ona, dodajući da iza svega stoji neznanje.

„Primera radi, na zagrebačkim ulicama oglašavale su se radionice za decu i odrasle na temu Božića, Uskrsa i – Noći veštica! Možda su namere tog udruženja bile dobre i plemenite, ali to troje je nespojivo i unosi zabunu među vernike“, zaključila je Čavar.

Splitski list navodi da je naziv „Noći veštica“ ukorenjena je u tradiciju SAD, Irske, Kanade, Portorika, Australije i Novog Zelanda, a da način na koji se slavi potiče iz paganskih običaja. Tako su Kelti 1. novembar slavili kao početak Nove godine, posvećen bogu Suncu, ali i gospodaru smrti – Samhainu.

Verovalo se da u noći pre tog dana mrtvi napuštaju grobove, vraćaju se na zemlju i obilaze svoje kuće. Zbog toga su živi stavljali na lica maske i vikali kako bi ih uplašili.

Stari Rimljani su preuzeli taj praznik i verovali da crni bog lova Samain tada preuzima vlast nad svetom. Te noći su gasili vatre na ognjištima i na pragovima ostavljali hranu za pokojnike, dubili krompire i repe, pa u njima palili sveće.

Dubljenje tikve je običaj stvoren u Americi u 16. veku, a zasniva se na irskoj legendi o kovaču Džeku Fenjerašu koji je prevario đavola. Kad je umro njegova duša, za kaznu, nije mogla u raj nego luta svetom tražeći put do kuće osvetljavajući staze izdubljenom repom ili bundevom u kojoj je sveća, naveo je splitski list.

Priča o popularnijem, ali i mističnijem Saravaku liči na legendu. A legende su, i to je poznato i ovde mnogo puta rečeno, neophodne za turizam. Bar kao zabava. Zato evo ove, saravačke.

Verujući u duhove otelovljene u… drvetu, biljci, cvetu, ptici, dakle u svemu što ih okružuje, Ibanci, maležansko pleme nastanjeno (ne samo) u Saravaku, stvorili su bezbrojne tabue koji su vekovima upravljali njihovim životom. A ti tabui pre svega počivaju na duhovima na čijem čelu stoji vrhovni bog – stvaralac Singalang Burang, istovremeno i bog rata. Neophodan je to bog, jer Ibanci nisu suviše bezazleni ni miroljubivi, mada neprijateljstva izbijaju uglavnom među njima samima. Njihove karakteristične dugačke kuće slične onima na indonežanskom ostrvu Sumatri, grade se brzo, ali samo pod uslovom da je na raspolaganju dosta prostora. Ako nije, ako ljudi u sto metara udaljenoj već podignutoj i naseljenoj dugačkoj kući smatraju sav taj okolni prostor svojim, a neko „novi“ ga dirne gradeći dom, doći će do čarke, pa i do pravog rata koji je jedini pozvan da reši pomenuti Singalang.

Ipak, taj vrhovni bog, koliko god moćan, nije u stanju (ili neće) da u svakom pogledu pomaže ljudima, bar ne slabima koji se boje duhova.

- Zato je tu Lemanbang, sveštenik koji, ko zna kako i otkud, poznaje tajni jezik duhova i njihova verovanja – kazuje turizmolog i naš domaćin Arnulf. – On tesno sarađuje sa medicinarom Manangom, što je za Ibance vrlo važno, pošto se oni pribojavaju svoje lutajuće duše koja u snu zna da utekne i postane žrtva demona. A tada će nastupiti razne bolesti kojih se poklonici duhova toliko plaše da su spremni da listom napuste celu dugačku kuću i sagrade je na nekom drugom mestu.

Zanimljivo priča Arnulf, ali ne može da izbegne jedno malo izazivačko pitanje: kako on kao visoko obrazovan čovek gleda na ovo praznoverje?

- Iako sam gradsko dete, ja nisam, a posao mi i ne dozvoljava da budem ravnodušan prema tradiciji svog naroda – kaže. – Utoliko više što im pomalo zavidim, jer veliko je olakšanje u životu ako verujete u neku silu koja upravlja i vama i svima oko vas. U predodređenost svega što se dešava i što će se deseti. Inače, racionalno potpuno delim vaše mišljenje.

Kao „šlag na tortu“ sledi još jedna pomalo jeziva priča o Ibancima kao lovcima na ljudske glave. Verovali ili ne (kako reče Arnulf), skupljanje lobanja neprijatelja bilo je znak hrabrosti i pojedinca, i celog plemena. Zašto? Pa, preparirane lobanje postajale su svojina celog domaćinstva dugačke kuće, da bi na osnovu njihovog broja sveštenik blagosiljao kuću, a ratnom plenu dodelio posebno dostojanstvo. Po verovanju Ibanaca, ubijenima je ukazana velika čast time što su se približili duhovima. A tamo, u duhovnom okruženju, moći će da se zauzimaju za sreću i uspeh živih.

Koliko je ovo verovanje duboko ukorenjeno u ibanski narod, govori i običaj da se za vreme novogodišnjeg slavlja lobanjama prinose razne ponude. Što bolje i sladokusnije, to je veća počast, pa i jači mito duhu.

- O ovome treba govoriti kao o (ne dalekoj) prošlosti, jer danas je opisani običaj samo simboličan, to jest veštački izvođen, to morate imati na umu – zaključuje Arnulf.

Autor: Nada Mijatović
Izvor: Danas

Evo ukratko njezine priče: Lilith, Namaah (hebrejski), Lilatu, Lilutu, Lamashtu ili Lilu (asirsko/babilonski), Lilit, Lamiae (grčki), Layla, Karina ili Ghul (arapski), Liliy (rumunjski) imena su koja susrećemo u razim mitologijama/religijama. Neki autori izjednačuju ju s Hekatom, Perzefonom, Medejom ili Nemezis iz grčko-rimske mitologije.

Uglavnom, Lilith (zvat ću ju tako) je prema židovskim kabalističkim tekstovima prva žena Adamova, (prema nekim izvodima Talmuda stvorena prije Adama i iz iste tvari kao i on) koja je kasnije pobunivši se protiv Adama i Boga tražeći ravnopravnost u svemu s Adamom – ovaj dio se razlikuje u drugim verzijama priče, prema nekima joj se više sviđao demon Šamael (simbol zmaja!) – izgnana iz raja, a umjesto nje Bog stvara Evu.

Priča se nastavlja, pa je Lilith noću i dalje dolazila Adamu i silom spolno općila s njim pa tako zatrudnila i rodila tisuće demona. Druga verzija priče govori da su Lilith i Šamael bili dva dijela jednog androginog bića kao suprotnost Adamu i Evi, također rođenih kao hermafroditi. Oba dvospolna para sličili su jedan na drugog i bili su ustvari cjelovita bića – jedno dobro, drugo loše. Bog je shvativši zloćudnost Šamaela i Lilith odlučio prekinuti njihov brak, kastrirao Šamaela, pa je Lilith bila osuđena vječno noću zavoditi naivne mladiće i općiti s njima kako bi utažila seksualnu glad. Vjerovalo se da Lilith i njezine kćeri – lilije spopadaju muškarce tijekom sna, a i da skupljaju svo odbačeno sjeme prilikom seksualnog odnosa; uzrokuju impotenciju kod muškaraca, neplodnost i pobačaj kod žena; kradu nerođenu djecu. U srednjem vijeku okultna literatura postovjećuje ju sa Zmijom iz Rajskog Vrta, a u astrologiji je simbolizirana crnim Mjesecom ili tamnom stranom Mjeseca, gdje navodno i živi te simbolom sove. S obzirom na važnost Lilith u judaističkoj i ostaloj vjerskoj literaturi, možemo se zapitati zašto je gotovo potpuno izbačena iz Biblije (spominje ju, naime samo jedna rečenica proroka Izaije-34:14)?

Oni koju su udomaćeni u temama ufologije u ovim će osobinama Lilith naći puno sličnosti s opisima terminologije fenomena izvanzemaljskih otmica:

-noćni posjeti nadnaravnih bića
-prisilni seksualni odnosi, često pod krinkom ženskog lika i uzimanje uzoraka sjemena, seksualni aspekt kao općenito najjači uzrok otmice
-tamna strana Mjeseca kao mjesto tajnih izvanzemaljskih baza
-kao psihološki cover-up (‘paravan’, lažna memorija kojom se briše stvarno sjećanje na otmicu) velik broj otetih doživljava sliku sove ili očiju sove

Je li ovo ustvari dokaz postojanja otmica sve unatrag do antičkih vremena, kad su ljudi zbog u ono vrijeme nerazvijenih tehničkih i ostalih znanja jednostavno bili u nemogućnosti pravilno protumačiti naprednu tehnologiju izvanzemaljskih uljeza? Ili je bilo lakše upozorenje budućim generacijama poslati u obliku mitova i simbola?

O problemu utjecaja raznih mitoloških bića i bića iz bajki kroz povijest i njihovom sličnosti s NLO-terminologijom piše i istaknuti ufolog Jacques Vallée u svojoj knjizi ‘Passport to Magonia’. Vallée tvrdi da leteći tanjuri ne dolaze sa neke udaljene planete već isključivo iz neke druge dimenzije. Ti „vanzemaljci“, čini se, koriste se obmanom velikih razmjera, tako da se ne može vjerovati da su oni to čime se predstavljaju. Povijesno gledano, predindustrijski ljudi su vjerovali u postojanja duhova, zmajeva, vilenjaka, demona itd. Sva su ta bića imala nadljudske moći, često sklona podvalama, otimanju djece, silovanju žena ili odvođenja ljudi u druge dimenzije. Kako su se ljudi počeli industrijalizirati i postajati sve manje praznovjerni, čini se da se dogodila promjena u prikazivanju samog fenomena. Ljudi su počeli viđati tehnološke objekte (NLO) koji posjeduju posebne sposobnosti (kao brzina, neranjivost) koje su analogne magiji vilenjaka, zmajeva i drugih prethodnika. Sve ovo baca novo svjetlo na pravu prirodu demona, a i anđela kao ustvari bića na višem evolucijskom nivou od čovjeka, entitete koji su naučili manipulirati prostorom i vremenom, oni ‘dobri’ u dobre i nesebične svrhe, a oni ‘zli’ u svrhe manipuliranja i neke vrste hranjenja ljudima i njihovom psihičkom energijom.

Ti zračni dvoboji imali su i svoje junake, takozvane »asove«. Da bi bio proglašen zračnim asom, kod Francuza je pilot morao oboriti pet neprijateljskih aviona, a kod Nijemaca deset. Pilot s najviše zračnih pobjeda postojao je »as asova«. Kod Francuza taj je častan naziv nosio poznati Guvnemer, a kod Nijemaca von Richthofen, poznatiji kao »Crveni baron«.

Baron Manfred von Richthofen počeo je vojničku karijeru kao oficir u jednom konjičkom puku. Tako je i svoje sudjelovanje u ratu počeo u konjici. Bio je najprije fia istočnoj, – a zatim na zapadnoj fronti, ali služba u konjici nije mu se činila zanimljivom. Odlučio je da se prijavi u avijaciju pa je 1915. stupio u zrakoplovnu školu koju je završio s odličnim uspjehom.
Ubrzo je postigao svoju prvu zračnu pobjedu — koja mu, međutim, nije bila priznata. Iznenadio je jedan francuski izviđački avion koji je nadlijetao njemačke linije i otvorio na njega vatru. Pogodio ga je, ali avion je pao na francusku stranu pa tako nije bilo dokaza o Richthofenovu uspjehu.
Prvu oznaku za oboreni protivnički avion ucrtao je na svoj trokrilac tek tri mjeseca kasnije. Napao je jednog francuskog »spada«. Ispalivši treći rafal iz svoja dva mitraljeza, vidio je kako se protivnikov avion okrenuo »na leđa«. Richthofen je u prvi čas pomislio da njegov protivnik simulira, kako bi izbjegao daljnje napade – ali Francuz se ubrzo razbio o zemlju. Von Richthofen uzeo je za uspomenu mitraljez s oborenog aviona — a do kraja studenoga 1916. sakupio je šesnaest takvih trofeja. Najvredniji je bio mitraljez dotadašnjeg britanskog »asa asova«, majora Hawkera, kojeg je bio oborio u ogorčenoj borbi s tri neprijateljska aviona.

Ostvarivši šesnaest zračnih pobjeda, Richthofen je postavljen za zapovjednika eskadrile. Istog dana kad je svoju eskadrilu poveo u zračno krštenje, Richthofen je oborio dva aviona. To ga umalo nije stajalo glave: protivnički rafal teško je oštetio krilo njegova aviona i Richthofen se jedva spustio.

Tada je baron Richtfohen odlučio da svoj avion oboji žarkocrvenom bojom. Učinio je to iz želje da se izdvoji od drugih, ali i zato da bi ga njegovi suborci lakše uočavali. I tako je sa svojim crvenim avionom nastavio sijati smrt među neprijateljskim zrakoplovima. Do kraja veljače 1917. zabilježio je trideset i pet zračnih pobjeda.

O famoznom crvenom avionu koji se iznenada pojavljivao iz oblaka i sijao smrt, počelo se sve više govoriti i s druge strane ratnih linija. Pronosile su se glasine da za upravljačem tog aviona sjedi neka neustrašiva žena, a neki su govorili da je to duh. Britanska zračna komanda raspisala je nagradu za pilota koji obori crveni avion.

Piloti Richthofenove eskadrile zatražili su da i oni oboje svoje avione crveno — kako bi njihov zapovjednik bio što manje izložen opasnosti. Jer, britanski i francuski lovci sve su češće jurišali na »Crvenog barona«, kako su nazvali Richthofena, saznavši za njegovo plemićko porijeklo. I tako su svi lovci Richthofenove eskadrile obojili aparate crvenom bojom. Međutim, ubrzo poslije toga »Crveni baron« bio je oboren: kad je u jednoj zračnoj borbi tražio pogodni ugao iz kojeg će ispaliti rafal na protivnika, engleski je pilot bio brži i izrešetao mu rezervoar s gorivom. Da izbjegne požar, Richthofen je ugasio motor, jedva se spustio na neku ledinu…

Drugom prilikom, kad je poveo svoju eskadrilu u »slobodan lov«, Richthofen se vratio u bazu okrvavljene glave. Okrznuo ga je mitraljeski metak. Obliven krvlju, Richthofen je bez svijesti padao gotovo dvije tisuće metara. Osvijestio se u posljednji čas prije nego što se avion razbio o zemlju, pa je ispravio aparat i jedva se spustio na neki brežuljak.

Dakako, Britancima je dozlogrdila upornost »Crvenog barona«, koji je i dalje nizao pobjede. Odlučili su da neprestanim napadima izmore njegovu eskadrilu. Nad aerodromom na kojem su se nalazili crveno obojeni avioni Richthofenove eskadrile, po cijeli su dan letjeli britanski avioni, otvarajući vatru s male visine. Zbog toga su Nijemci organizirali jaku protuzracnu obranu.

»Crveni baron« letio je i dalje. Kad je proslavio pedesetu zračnu pobjedu, primio ga je sam njemački car i zadržao ga na ručku. Prolazili su mjeseci, Richthofen je i dalje nizao pobjede, ali se poslije svake zračne borbe osjećao sve umorniji. Često je bio potišten. Znao je da će i njemu jednom doći kraj.
I došao je! Bilo je to onog dana u proljeće 1918. kad je Richthofen napao jedan usamljeni britanski avion. Poslije nekoliko minuta borbe, Englezu je doletio u pomoć jedan Kanađanin, kapetan Roy Brown. Približivši se »Crvenom baronu«, izrešetao je stražnji dio trupa njegova aviona.
Vrativši se u krugu da izvede novi napad, Brown je vidio kako je Richthofen poskočio u sjedištu i svalio se na pod. »Crveni baron« bio je mrtav! Umro je u zraku, dok se njegov avion rušio prema jednoj poljani blizu Amiensa.
Saveznički avijatičari sahranili su Richthofena uz sve vojničke počasti.

Bošnjačka mahala

AKO je bilo koji dan sudbinski odredio, usmerio, preokrenuo istoriju Srbije, bio je to – Vidovdan! Kroz vekove su se tog 28. juna prelamali srpski porazi i pobede toliko da se u narodu ukorenilo mitološko verovanje u taj datum.
Od Kosovske bitke, atentata na Franca Ferdinanda u Sarajevu, kraja Prvog svetskog rata, do simboličkog uzdizanja Slobodana Miloševića na Gazimestanu i njegovog kasnijeg izručenja Hagu. Vekovima se na Vidovdan „videla“ neka drugačija budućnost.

Koliko je taj niz velikih događaja puka istorijska koincidencija, a koliko plod srpske opsednutosti njegovim mitološkim značenjem?

Za Vidovdan se veže Lazareva dilema „Ko je vera, a ko nevera“ i ona se već 620 godina prepliće i u srpskim političkim razračunavanjima. Tako se i Vidovdan, pored duhovnog značaja za nacionalni identitet, često koristi i zloupotrebljava i u prizemne stranačke i dnevnopolitičke svrhe! Iz simbolike njegovog značenja crpu se i lepe etikete da je neko „izdajnik“, „nevernik“, „Branković“, a da se iz kosovskog poraza učimo o večnoj pobedi!

Dr Ivan Kovačević, profesor etnologije i antropologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, kaže da Srbi na Vidovdan obeležavaju godišnjicu poraza:

- To je godišnjica Lazarevog izbora za carstvo nebesko. Taj praznik ima i značenje koje ljudi obično nazivaju „srpskom proslavom poraza“ – objasnio nam je Kovačević. – Vidovdan je kao i svaki praznik plod određenih konstrukcija kojima se izgrađuje identitet. Vidovdanski identitet izgrađivao se i u 19. veku, u periodu rekonstituisanja srpskog nacionalnog bića, da bi se kao praznik prvi put javio u organizovanoj formi na proslavi 550 godina od Kosovske bitke.

Pored Lazareve dileme, i jedna druga rečenica, jednog drugog vođe, izrečena na Vidovdan, obeležila je modernu istoriju naše države. Slobodan Milošević, na vrhuncu svoje političke moći, 28. juna na Gazimestanu, u predvečerje krvavog rata, poručio je pred više od milion ljudi:

„Opet smo pred bitkama i u bitkama. One nisu oružane, mada ni takve nisu isključene.“

Kovačević precizira da je to bio trenutak u kome su se ukrstile političke ideje koje su determinisale narednu deceniju. Istoričar Vlada Vojinović, koji izučava simboliku Vidovdana, kaže za „Novosti“ da se zbog čestih istorijskih koincidencija vezanih za taj dan, njegovo značenje i mistifikuje:

- Ideja oslobođenja Srba u 19. veku vratila je i izrodila Lazarev vidovdanski mit o žrtvi, izdaji i obećanoj zemlji. Atentat u Sarajevu je 1914. godine pao baš na Vidovdan, ali teško je naći njegovu vezu sa kosovskim mitom. Tokom osamdesetih godina prošlog veka, nakon Titove smrti i otvaranja „albanskog pitanja“, ponovo se vratila i vidovdanska simbolika u dnevnopolitičku stvarnost Srbije, koja je krunisana Miloševićevim govorom na Gazimestanu – navodi Vojinović.

Nije samo režim koristio snagu Vidovdana, već i opozicija. DOS je 2002. godine održao Vidovdanski sabor, koji je trajao sve do 5. jula. A i sada srpska opozicija veruje da taj datum može da bude prekretnica za smenu vlasti, pa su zakazali Vidovdanski miting u Kruševcu, sa koga će zatražiti raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.
Dr Zoran Stojiljković, profesor na FPN, kaže da politička kultura ima svoju simboliku i ikonografiju u kojoj mitovi i obeležavanja ključnih događaja igraju značajnu ulogu. Tako je i sa Vidovdanom:

- To je prosto nešto što formira političku svest i kulturu nacionalne zajednice. Interpretacija mita jeste nešto što treba da formira političke vrednosti. Osnovna poruka oko Vidovdana je hrabrost, nepokoravanje, slobodarstvo i spremnost da se suprotstavite jačima. Od političkog trenutka i pojedinih snaga zavisi koliko se time može manipulisati u dnevne svrhe i koji će deo istorije da se iskoristi – kaže nam Stojiljković.

On upozorava da se odgovarajući elementi mogu izvući iz celine mita i iskoristiti za dnevnopolitičke svrhe. Tako se konkretna politička namera vezuje za nešto što ima trajnu vrednost za državu.

Kad je Milošević, 28. juna 2001. godine, izručen u Sheveningen, lideri DOS su listom tvrdili da to nema nikakve veze sa Vidovdanskom simbolikom i da je reč o slučajnom „poklapanju“. Ipak, i taj događaj je podgrejao mitološko shvatanje tog dana. Miloševićevi poštovaoci su i u tome videli dimenziju „žrtve“ i „izdaje“ verujući da to ne može da bude slučajno.

U godinama bez velikih istorijskih lomova i Vidovdani prolaze kao dani sećanja i pomena. Do nekog novog velikog vidovdanskog preokreta.

- Što se tiče današnje perspektive, Vidovdan nema tu težinu srpskog etničkog identiteta kao što je imao u 19. veku. I kao što je u jednom trenutku izgledalo prilikom proslave 600 godina Kosovske bitke i čuvene rečenice kojom se prizivao rat – kaže Kovačević.

BOG OBILJA I RATA

KOSOVSKA bitka se do kraja 18. veka nije vezivala za Vidovdan, nego za dan svetog proroka Amosa, uz koga je hrišćanska crkva na Zapadu stavljala i svetog Vita. Vitovo ime je ušlo u srpsko bogosluženje preko katoličkih i ruskih izvora, ali nije postao srpski svetac.

U paganskom, najranijem slovenskom sloju, Vidovdan je dan svetlosti, dan kada gospodari staroslovensko božanstvo – Vid ili Svetovid, bog svetlosti, obilja, ali i bog rata. Tek posle Kumanovske bitke 1912. godine, pošto je ona proglašena za osvetu Kosova, Vidovdan je crvenim slovima zapisan u kalendaru Kraljevine Srbije, kao jedan od devet zvaničnih državnih praznika.

VENCI U KRUŠEVCU
PREDSTAVNICI države i vojske obeležiće 621. godišnjicu bitke na Kosovu u ponedeljak u Kruševcu polaganjem venaca na Spomenik kosovskim junacima u centru grada.

I. Lovrić – P. Vasiljević

Jednog dana neki čovjek nađe orlovsko jaje i stavi ga pod kokoš. Nakon izvjesnog vremena orlić se je izlegao istovremeno kad i pilići.Počeo je živjeti i ponašati se kao ostali pilići. Odrástao je s njima.

Čitavog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu misleći da je jedna od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za kukcima i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se po koji pedalj iznad tla.

Prošle su godine i orao je ostario. Jednog dana ugledao je u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih raširenih krila, kako lebdi na vjetru. Stari orao gledao je zadivljeno uvis.

«Što je to?» – pitao je.
«To je orao, kralj ptica», rekla mu je jedna kokoš.
«On pripada nebu, dok mi kokoši pripadamo zemlji.»

I tako je orao umro među kokošima
cijeloga života ne znajući tko je.

Jesmo li kokoši ili orlovi?

Moderni (usmeni) pripovjedači potomci su neizmjerne i drevne zajednice svećenika, trubadura, bardova, griota, cantadora, kantora, putujućih pjesnika, skitnica, vještica i luđaka, napisala je znanstvenica i pripovjedačica Clarissa Pinkola Estes u popularnoj knjizi “Žene koje trče s vukovima”. Lijep je to opis osebujne zajednice, ali malo je poznato i da je riječ o zajednici pristojne veličine, barem tako tvrde oni koji se tim poslom bave.

Prva suvremena generacija

Svoj posao obavljaju pred skupinom djece, odraslih ili starijih ljudi, ponekad kostimirani, ponekad ne. Operiraju na otvorenom ili u zatvorenom prostoru, ali srž je uvijek ista: od njih se očekuje da maštovito i angažirano pričaju bajke i priče i tako skupinu koja sjedi pred njima dovedu u stanje kad je jedino važno što će se iduće dogoditi u izmaštanom svijetu. Tri pripovjedačice – ispravan naziv bio bi kazivačice, ali držat ćemo se termina kojim se same nazivaju – Jasna Held, Katharine Ritter i Nathalie Bondoux, sudjelovale su prošli tjedan na Festivalu bajki u Ogulinu. Usmeno pričanje priča poznato društvu od začetaka civilizacije, kako tvrde, doživljava svoju renesansu.

Otuđeno vrijeme, tehnologija, potreba za toplinom, ljudskim glasom neki su od razloga što, nastavljaju one, ljudi diljem svijeta žele u društvu drugih slušati priče o vilenjacima, vilama, zmajevima ili nekim drugim obaveznim elementima. Bondoux i Ritter upoznale su se, primjerice, na europskom projektu pripovijedanja u zračnim lukama, gdje su bile angažirane da pričaju bajke putnicima. U Francuskoj, dodaje Nathalie Bondoux, nitko se više ni ne obazire na njenu profesiju jer je scena tih čuvara starih priča poprilično jaka i raznolika. Held je, pak, jedina pripovjedačica u Hrvatskoj, dok je Katharine Ritter negdje između te dvije krajnosti. Predstavnica je prve generacije suvremenih pripovjedača u Njemačkoj, ali društvo joj trenutno radi još četrdeset kolega.

Mit o Minotauru

Bondoux, osim što rjeđe mora objašnjavati kakvim se poslom bavi, ujedno je najmlađa, a kazivanjem bajki počela se baviti u svojim dvadesetima. – Roditelji su mi, kad sam bila mala, opsesivno pričali priče, tako da su bajke i priče oduvijek sastavni dio mog života. Tijekom studija radila sam u knjižnici, gdje sam čula snimku čovjeka koji je pričao mit o Minotauru. Pomislila sam kako je to ono što želim raditi u životu – priča Bondoux. Uključila se u rad jedne od brojnih radionica za pripovjedanje. – Prvu bajku ispričala sam kad sam imala 26 godina i bila sam potpuno izvan sebe od straha i panike. Trebalo mi je nekoliko godina da se naviknem.

Katharine Ritter pripovijedati je počela prije trinaest godina, kad je bila pozvana na rođendan na kojem je jedan od darova bio upravo pripovjedač. – U to vrijeme sam imala izgrađenu karijeru, radila sam u filmskoj industriji, ali trebalo mi je nešto kreativnije i nekakva promjena. Bila sam prestara za glumu, nisam imala talent za pisanje i počela sam eksperimentirati s pričama – objašnjava.

Held je, pak, talent za pričanje bajke otkrila u skloništu, za vrijeme rata u Dubrovniku, kad ju je devetogodišnja kći zamolila da joj ispriča priču. – U prvom trenutku bila sam zbunjena. Za mene su bajke uvijek bile rezervirane za neki intimni prostor, trenutak nježnosti koji dijelim sa svojom djecom. Sklonište, gomila ljudi oko mene, cijeli taj kaos nisu bili trenutak za takvo što. Moje dijete je okupilo drugu djecu i tako sam počela – kaže Held. Profesionalno se tim zanimanjem bavi već punih 16 godina, a inspiraciju uglavnom crpi iz vrela narodnih bajki.

Bez recitiranja, molim
Na sceni se, osim glasom, služe tijelom, pokretom, a ponekad posežu za lutkama. Priče prikupljaju iz cijelog svijeta, a nakon toga ih uvježbavaju, svaka na svoj način. Tijekom godina razvijaju spobnost improvizacije, pristupe mijenjaju onim tempom kojim se same mijenjaju. Pravila su jednostavna, nema mehaničkog recitiranja, moraju se “uživjeti” i vjerovati u to što rade. Za sve ostalo pravila ne postoje. Bajka može, kako kaže Held, imati jedan, dva, pa čak i tri završetka. Sugestije iz publike, uglavnom, rado prihvaćaju.

- Ponekad kad pred sobom imam nastup od, primjerice, tri sata, radim natuknice kako se ne bih rasplinula. Sigurno da nije isto kad su publika djeca ili kad su u pitanju odrasli. Djecu je lako uvjeriti, lako se uvlače i lako se izvlače, ali su uglavnom otvoreni za suradnju. Kod odraslih prvo treba razbiti skepsu i uspostaviti drugu vrstu komunikacije. Teško je od njih dobiti spontani odgovor kad konstantno razmišljaju kako moraju biti pametni, smiješni, sarkastični. Kad se počnu osjećati sigurno, i odrasli počinju surađivati – objašnjava Ritter.

Među kolegama različitih jezika, konkurencije nema. Kad je u pitanju isti jezik, odmjeravanja i usporedbi, priznaje Bondoux, itekako ima. Pristojno to nazivaju učenjem. Na intimnoj ljestvici najdražih, bajke i priče se brzo smjenjuju s prvih mjesta. – Zaklela sam se da nikad neću pričati Crvenkapicu. Još kao dijete mrzila sam Perraultovu verziju. Mrskija su mi bila samo ‘Tri praščića’. Onda sam čula različite verzije i uvrstila ih na svoj repertoar. Nikad ne reci nikad kad su bajke u pitanju – priča Bondoux. Na nju se nadovezuje njezina njemačka kolegica: – Smatrala sam uvredom kad bi mi netko slučajno rekao: Što? Bajke braće Grimm? Izbjegavala sam i termin bajke. Trebalo mi je vremena da shvatim koliko su te priče predivne, snažne i moćne.

Duga kosa kao uvjet?

Kazivačice su nekoć bile uglavnom starije ili stare žene. Tradicija još nije iščeznula i to je valjda jedino zanimanje na svijetu u kojem se mladost ne tretira kao prednost.

- Kad sam počinjala, prije 10 godina, svi su mi govorili da sam premlada. Hej, pa kako misliš biti autentična bez sijedih? Nisam se obazirala na takve primjedbe. Doduše, ima razloga zašto se obično traže stariji ljudi. U priče unosite svoje iskustvo, shvaćate razine koje vam promiču kad ste mladi, kad su to tek slike nekog uzbudljivog paralelnog svijeta – objašnjava Bondoux.

- A morate li baš sve imati i dugačku kosu – ubacuje se fotografkinja.

- Ne – odgovoraju uz smijeh, to je slučajnost. Jedino što trebamo jest znati pričati bajke i priče.

Autor: Adriana Piteša

Drevna plemena Srba živela su, sa plemenima Slovena, na jedinstvenom prostoru još u trećem milenijumu pre naše ere; već u tom dobu, pre rasejanja, govorili su zajedničkim jezikom koji nazivamo opštim, praslovenskim jezikom. U vreme ovoga zajedništva, stvoren je prvobitni sistem bogova čije početke zatičemo na prelazu iz trećeg u drugi milenijum pre Hrista. Prva božanstva su heliocentrična, ratnička a, sa razvitkom zemljoradnje i uspostavom stalnih staništa (tzv. „sedelačko stanovništvo“), dolazi do izgradnje prvobitnog zemljoradničkog monoteizma i kulta Velike Majke.

Praotac ljudi

Pojam boga se, u svim slovenskim jezicima, isto izgovara; nastao je kad i drevni mitološki sistem Srba, povezan sa svetlošću neba, odnosno svetošću i idejom vrhovne vlasti i tvoraštva. Bog neba je, u prvom redu, praotac ljudi i sveta; naziv za njega potiče od korena reči koja označava dušu, duh umrlog. Duh umrlog ima dušu, kao što živ čovek ima, pored duše, dah – duša diše. Indoevropski koren ove reči (deivos) prepoznat je u rečima „deus“,“dieva“, „div“, „tivar“ – one, sve odreda, označavaju boga. Mirčea Elijade, kaže da se ideja boga razvija polazeći od odnosa prema mrtvima i njihovoj divinizaciji. Činjenica, da su svi Sloveni koristili isti izraz (bog), govori o njihovom izvornom jedinstvu tj. ova reč je imala univerzalno značenje – bila je poznata svim narodima još dok su živeli u jedinstvenoj prazajednici.

Reč bog srodna je iranskoj „baga“ i staroindijskoj „bhaga“ što, u izvornom značenju, ukazuje na delioca bogatstva ili darovaoca dobra označavajući, jednom rečju, blagostanje. Izvorni smisao sačuvan je u rečima: bogat, bogataš, bogato, bogatstvo; suprotna je ubogost, ubožništvo. Veliki broj pojmova, u srpskom jeziku, vezan za boga, najviše se, u govoru, koristi kad treba da označi vezu sa životom, u negativnom ili pozitivnom smislu. Tako se, za nervni slom ili neku propast, kaže da je udarila „božja ruka“, kuga je zvana „božjom ranom“, bogatstvo u usevima i stoci i danas se naziva „blagom“. Hleb je „božiji dar“ a, kada neko umre, „uzeo ga je bog“.

Kult Svaroga

U srpskom panteonu su, glavni bogovi, prema Velesovoj knjizi, Triglav, Svetovid i Svarog. Ovaj poslednji je visoko božanstvo paganskih Rusa, deda bogova, strašni bog roda božijega, nebesko božanstvo, tvoritelj celokupnog sveta, njegova svetlost; za Svaroga Srbi imaju određenje strašnog božanstva, Strahila, boga kao starog krvnika, što se nahodi u staroj izreci „da da jaki bog“. Potpunija obaveštenja o Svarogu imamo preko ruskih i srpskih hronika. Najznačajniji su kijevski Ipaćijski anali iz XII veka, treća redakcija Povesti vremenskih let i, Hronika antiohijskog pisca Jovana Malale iz VI veka. Ove zabeleške identifikuju Svaroga sa Hefestom dok se, Dažbog, njegov sin, izjednačava sa Heliosom. Dažbog je imperativni kompozitum Svaroga, u značenju davanja sreće i dobra. Vernici su, Dažboga, načinili Svarogovim sinom, Svarožićem. Sufiks „ić“ znači odnos sina prema ocu i zato, kod Rusa, nalazimo Svarožića Dažboga a, kod Lužičkih Srba, Svarožića Radogosta. O kultu Svaroga indirektno svedoče mnogobrojni ruski traktati iz XI i XII veka.

Kult Svaroga je bio naročito prisutan u velikom kulturno- civilizacijskom centru Novgorodu (nekad Svaroževo, Svaružje), moćnom trgovačkom središtu ranog srednjeg veka koji je imao žive veze sa Lužičkim Srbima gde je, Sunčev kult, bio raširen i izuzetno poštovan u Retri; nemački putopisac Bruno fon Kverfurt, Svaroga (Svaruna), 1008.g, označava đavolskim bogom pagana – Zuarasiz diabolos a, pominju ga, u sličnom tonu, hroničari Titmar i Helmold. Saks Gramatik o njemu piše kao zaštitniku, patronu pojedinih srpskih plemena; u suštini, definiše ga kao boga rata ali i dobrog domaćina što se gostima veseli i dočekuje putnike namernike raširenih ruku (Radogost).

Staro i mlado Sunce

Dok je, u Rusiji, Svarožić bio božanstvo vatre, kod Lužičkih Srba, oko Maklenburga, stajao je na čelu lokalnog panteona i bio vrhovno božanstvo. Pored Svarogovog, prisutan je i popularan Svarožićev kult. Vatru (Svarožića) ne treba odvajati od Svaroga (Sunca). Svarožić je, kao u jednoj varijanti, Dažbog, Svarogovo dete. Kod Lužičkih Srba, baltičkih i zapadnih Slovena, Svarožić je Radogost, ime izuzetno često među balkanskim (helmskim) Srbima starog i ranog srednjeg veka. Svarog, obzirom svestvoritelj, tvorac je Sunca, Svarožića.

Prema srpskim izvorima, Svarog i Svarožić se odnose kao otac i sin i, prema obrednoj praksi, sagledavaju se kao staro i mlado Sunce, Badnjak i Božić. Svarog bi bio zimsko, „staro Sunce“; ono porađa mlado, novogodišnje Sunce. U jednoj pesmi iz Bosne, koju navodi Milojević (1869:69), kaže se:“Dodaj meni hladne vode, Koledo Koledo, Da kupamo, okupamo mladog boga, tog Božića Svarožića… Konjic mu je jarko sunce, bojni doro ognjeviti“. Pored toga što je bog Sunca i ratni bog, Svarožić, iz ove narodne pesme, čiji smo tek mali deo naveli, je gospodar neba i munja. Koledo je supstitut ostarelog Sunca koga simbolizuje Badnji dan. Kupalo i Koledo, zajedno sa Božićem, posmatraju se kao tri modaliteta strukturalno istog bića – Svaroga.

Srpski folklor pretpostavlja mogućnost da se Svarog i Svarožić, kao dva božanstva koja se, u narodnoj svesti i poeziji, pokazuju u jezičkoj formi Badnjaka i Božića (stari i mladi), interpretiraju kao dva oblika teomorfoze pri čemu se, u mlađem, pojavljuje i stariji. U pesmi Đevojka sa Suncem progovara (zabeležio Vuk Karadžić) se veli:“Lepši su oko mene vjenci, Nego tvoji oko tebe trakovi, Na to Suncu jako žao bilo, Tužilo je bogu jedinome“. Sunce traži zaštitu Svarogovu od tašte devojke!

Svarog, kao lično i ime toponima je vrlo često na Balkanu. Pomenućemo samo nekoliko toponima iz Srbije: Svornik (Zvornik), Svrljig, Svarče, Svarožići, Varožići, Svrača (Rača), Svarje, Svarulje. Rekosmo, kod Srba starog i ranog srednjeg veka, ime Svarog je vrlo često. Agatije, u svojoj Istoriji, pominje „Sklavina po imenu Svarun“. Istu osobu navodi i Prokopije Cezarec kao Justinijanovog (Upravdinog) zemljaka i vojvodu, Srbina koji se naročito istakao 555 g. u persijskom ratu.

Sunčev točak

U ruskom, reč „svaritje“ znači zavariti, venčati a, praslovenska reč „svariti“ („svar“) identična je sanskritskoj „svarga“, (nebo) ili „svaraj“(nezavisni gospodar); na staroindijskom „svargas“ znači nebo. Slična joj je starogermanska reč „svere“ (sfera), označava olujno nebo ili oblak. Izraz „svarog“ preoblikovan je, kao toponim, u „tvarog“ (tvarožić) i prisutan je, gotovo u istoj meri, kao i „svarog“. Svarog je, rekli smo, simbol neba i sunčanog kola; staroslovenski naziv za mesec decembar je koložeg, vreme kad se pali Sunčevo kolo, doba je ponovnog rađanja boga Sunca. Okretanje kola (točka) znači pokret velikog sunčevog kruga. U vreme srpskih božićnih praznika, kaže se:“Pali se sunčev točak“, slaveći ponovno rađanje boga Sunca. Skitsko božanstvo Sunca i svetlosti zvalo se Kolaksaj (sjajno nebo), sačuvano je u imenu Kolosa sa Rodosa. Druga paralela je srpski epitet za boga Sunca, Kolaš (toponim Kolašin), izveden iz iste jezičke kombinacije, sve u vezi pojma kola tj. Okretanja Sunčevog točka.

I jedan i drugi koren za ovoga boga (svaritje, svar), nastali su iz iste jezičke grupe. To je originalni koren iz praindoevropskog jezika, postuliran kao „sr“, „sur“, „sar“,“rs“,“ras“; u sanskritu, „sur“ (svar) pravi široko semantičko polje vezano za svetlost, sjaj, nebo i Sunce ali i kretanje, tok, kolanje, dolaženje, nastupanje, udaranje, povređivanje, ubijanje. Ras (Rus) drugi je naziv za Srbe (Rase), neposredno vezan za mitizovanu reku Rasu, odnosno Ra (Volgu). Svi valeri ovog semantičkog polja, izraženi su u srpskoj, tj. slovenskoj mitologiji svetlosti i Sunca odnosno, ideologiji i njoj primerenom socijalnom vrednosnom sistemu i prirodnim ciklusima.

Svarogovi podanici

Iz pomenutih jezičkih korena, izvedeni su nazivi za plemena Srba i Rusa – u svojim prapočecima, ovi nazivi su kultni apelativi, o čemu svedoči ogromna toponomastika, na širokim geografskim prostorima Evrope, Bliskog Istoka i Azije, identična nazivu Sauromata, nasleđenog od Skita. Razmotrimo pobliže ovu tvrdnju. Ime Sauromata (Σάυρσμάτάί) složenica je od skitskog „saura“ (sura, surja) i označava božanstvo, idola boga Sunca, što se ne razlikuje od „svar“(svarja). Drugi deo imenice je „mata“ u značenju vere, doktrinarnog mišljenja i shvatanja. Sauromati su sami sebe nazivali „surv(b)i“ – sledbenici kulta Sunca, što govori da je apelativ „surbi“ stariji od etnikuma Srbi. Ovo potvrđuju sve dosadašnje skromne infgormacije što nam ih je ostavila istorija i arheologija, svedočeći o izgrađenom heliocentričnom religijskom sistemu, kultu vatre, životinjskom simbolizmu (konj, orao, soko, vuk), načinu sahranjivanja, skoro identičnom kod drevnih Srba i Slovena s tim što je naziv Slovena kultno istoznačan sa imenom Srba; kao plemenski naziv, znatno je mlađi od srpskog i relativno se kasno pominje u istoriji.

Naveli smo da naziv Srba, Rusa i Slovena potiče iz istog jezičkog korena. Isti je slučaj i sa imenima sarmatskih plemena. Amijan upućuje da se ime Alana tumači od „halana“, oni koji se kreću (kotrljaju) na kolima. Takođe, koren „ala“ upućuje na svetlo, vatru (mitsko biće ala, vrsta zmaja, baca vatru), takođe, u značenju riđ, rus, crvenkast. Naziv za Roksolane je kombinacija korena „rus“ i Alani, blisko sa „aruša“( crven, koji sija; sunčevi zraci se nazivaju „aruši“) u značenju rumen, blistav, sjajan, ali i onaj koji povređuje, ubija.

Alani se identifikuju sa Antima čije ime je u vezi sa „ant“ i „atati“, kretati se tamo amo, lutati i, starogrčkom „antos“ (sjajno, svetlo). Sanskritsko „anta“ (krajnji, pogranični) upućuje na Ante kao krajišnike, ljude iz krajine. Ime Aorsa se objašnjava iz „aruša“(rumen, riđ, crvenkast, sunčan, blistav, sjajan) i odgovara kasnije ustaljenom etnonimu Rusa. To znači, možda, da se veliko pleme Rusa prvobitno zvalo Aorsi dok se nije, narodnosno, izdvojilo iz sarmatske mase. Na tu mogućnost ukazuje i njihovo povezivanje sa Alanima, takođe „svetlim, riđim, sjajnim“( u srednjevekovnoj mitologiji „belim“) u nazivu združenih plemena zvanih Alanorsi (Alani i Aorsi).

Pobijen „goli“ mač

Sa kultom Sunca nerazdvojno je povezan i kult ognja. On je, kod Srba, bio dominantan i vodi poreklo od domaćeg ognjišta – oganj se smatrao Sunčevim sinom. Taj kult je naročito vidljiv u pogrebnom ritualu sa kojim su povezani kameni žrtvenici i prenosni oltari.

O kultu mača, simbolu ognja, kod Sauromata, piše Amijan Marcelin i Kliment Aleksandrijski. Pored njih, o Sauromatima kao vrsnim ratnicima, pišu Herodot i Strabon. Kult je, kako uviđa Saks Gramatik, povezan sa solarnim božanstvima, najčešće predstavljenim mačem, u pratnji drugih ratnih oružja (koplja, strele, noževi, sekire, topuzine). Amijan svedoči da su Alani obožavali „go mač pobijen u zemlju“. Gramatik piše kako je zapazio „golem mač“ kod jednog Svetovidovog kipa u Lužičkih Srba.

Solarna božanstva su uvek i ratna. Herodot beleži žrtvovanje konja kod Masageta, „štovalaca samo jednog boga Sunca“. Brigu o kultu su monopolizovale žene, porodične ili rodovske sveštenice, čuvarice kućnog ognjišta. Poseban značaj imalo je bajanje i proricanje pomoću vrbovog pruća. U pogrebnom obredu koristi se vatra, pokojnici se, pre sahrane, spaljuju. Sa kultom Sunca se povezuju prstenaste ograde oko grobova, kao i kameni ili metalni podvesci u obliku diska. Solarna simbolika je u raznim krstovima i predstavama orla, konja i jelena.

Srpska Velika Majka

Kod Srba je, kult Velike Majke, bio povezan sa solarnim tako što je, zemaljski poredak, bio u skladu sa nebeskim, tj. bila su isprepletena oba religiozna pola: oca (Svaroga) i Velike Majke, u okviru jedinstvenog kulta svetlosti. Obožavanje Velike Majke je srž kulta plodnosti čija simbolika je dominantno prisutna motivom romba sa krstovima (ili sa četiri tačke), na srpskoj i ruskoj nošnji, kao i mnogobrojnim artefaktima, svakodnevnim predmetima i životopisima, naročito raširenim u ruskom srednjovekovlju.

Ovaj motiv („romb sa kročkami“) Ribakov (Herootova Skitija) zapaža na ruskom, srpskom i slovenskom folkloru, podvlačeći da je simbol prisutan na ženskim nošnjama i da se koristi isključivo na suknjama koje nose udate žene. Rombo- tačkasti znak simbolizovao je zemlju- oranicu, smeštenu između podnevnog i noćnog, podzemnog Sunca. Simbol je zapažen u antici, helenističkom periodu i, kasnije, poprima razne oblike: više rombova, jedan romb, svastika sa meandriranim krajevima, kvadrat presečen krstom i tačkama (ocilima) u četiri polja (srpski grb); on je, često prisutan kod zemljioradnika neolita i eneolita. Datujući njegovu starost, u vreme ne pre četvrtog milenijuma pre Hrista, Ribakov ovaj motiv smatra nosećim agrarnim simbolom Velike Majke.

Isti motiv je, u hrišćanskoj simbolici, povezan sa Majkom Božijom. Obilato je zastupljen na našoj narodnoj nošnji. Na srpskom Balkanu on se javlja u arheološkim iskopinama na figurinama iz Vinče, u ornamentici Kličevca, nešto modifikovan na keramici dubovačko- žutobrdske grupe, kao i svastikama na pojasevima gvozdenog doba iz Mramorka i Umčara, uz druge simbole u srpskim grobovima. Arheolog M. Vasić je uočio, u Kličevačkoj nekropoli, na jednom fragmentu žrtvene kotarice. Novija arheološka istraživanja zatiču ga u gradinskim grobovima.

Kako su postali Srbi

Romb i simboli u njegovom obliku, su univerzalni i, skoro svuda, vezani za ženu, plodnost i ženske reproduktivne organe. Ovaj znak Velike Majke ide uz solarna značenja i simbole. Kod poljoprivrednih društava plodnost, svojom simbolikom, u sebi obuhvata vezu ženskog i muškog, neba i zemlje, Sunca i Meseca, semena i njive. Kako vidimo, nije reč o statičkom kvadratu nego o rombu, „kvadratu u pokretu“, u promeni. U njemu su sunčevi simboli (krst, krugovi, tačke, ocila) i nije slučajno što, kraj njega, nalazimo i svastiku, tipičan simbol svetlosti i pokreta.

Po Herodotu Srbi (Sauromati) su nastali iz brakova Skita i Amazonki. U antičkoj istoriografiji, pohod Amazonki na Atiku je prihvaćen kao neosporna činjenica. Mnogim gradovima je pripisano da su ih podigle Amazonke (Efes, Smirna, Mirina). Žene ratnice se lociraju na nekoliko područja: u Maloj Aziji (od Propontide do Likije), na Pontu, Sauromatiji i Skitiji (istočno od jezera Meotis, severno i zapadno od Trakije). Najstarija zabeležena legenda o ženama ratnicima je u Mahabharati i u vezi je sa ritualom žrtvovanja konja pri skitskim i sarmatskim pogrebnim ritualima.

Veze sa Amazonkama, u srpskoj tradiciji su, pored toga da sauromatska žena nije mogla postati ravnopravan član društva dok ne ubije barem jednog neprijatelja, žene ratnice, čiji trag nalazimo u predanjima o vilama, u srpskoj epici najviše povezanih sa junacima, ratom i brigom o herojima.

Ubojite vile

Naime, kod Srba, postoje vile koje nisu samo nimfe ili suđaje, već su i ubojite, druže se sa junacima, biju se, učestvujući u bojevima; neke su zadužene za vidanje rana. Upravo ta njihova ratnička funkcija je najviše zastupljena u srpskim narodnim pesmama. Vila je junakova posestrima, kuje ili oštri oružje, proriče, predskazuje smrt, sama nosi luk i strele. Na Amazonke ukazuje i to da su srpske vile herojima ljubavnice, odabrani se njima žene – u svemu je, vilama, karakteristično amazonsko ponašanje: zarobljavaju mladiće da sa njima žive, odvode mlade muškarce da im daruju potomstvo, nemaju muškog poroda, kriju ljubav sa momcima, vole više slobodu nego bračne obaveze i, u svemu su jednake najvećim herojima.

Ptolomej, na „amazonskom putu“ nalazi brojna boravišta Srba (Sauromata): u Kolhidi, Galatiji (toponimi Sarmalija, Saralus), Kapadokiji (Sermuša, Sauranija, Surbalija, Sarbena). Dakle, ne može se govoriti o izolovanosti Amazonki i nekakvoj zajednici žena već o Srbima kojima vladaju žene (možda neka vrsta matrijarhata) kako piše Skilak iz Karijanda. Dokaz, u najmanju ruku ženske ravnopravnosti, je i osvedočeno postojanje vladarki kakva je, recimo, bila Tomirida koja je, sa Masagetima, porazila persijskog cara Kira.

Takođe, Amazonke potvrđuju primarnu vezu muškog/ženskog, boga oca/ boginje majke, neba/ zemlje, Sunca/ Meseca, vatre/ vode. Kao sveštenice sunčevog kulta bile su, svakako, zanimljive za stvaraoce mitova i legendi pa, ne čudi povezivanje sa kultom Apolona i Artemide – srpske Lužice (Λυγοδεζμά), posredno vezanih za kult Velike Majke.

Omužene

Skitskom nazivu za Amazonke – Oiorpata (Οίορπάτά) odgovara sanskritsko „ajurpati“ (ayur pati) u značenju mlada puna snage, gospodarica, žena, supruga. Ovo bi bilo identično srpskom nazivu „o- mužena“, od srpskog „mužiti“, uzeti za muža, tj. odnosilo bi se na udate žene, one koje su sebi izabrale muževe, pa su se – omužile. Ova srpska reč korespondira sa sumerskom reči „amagan“ (majka rodilja) odnosno, Amangena, Amazonka. U prilog ovoj pretpostavci idu i srpske reči mlada (ajur) i nevesta (na sanskritu nivesta) u smislu udata, udomljena, istog porekla kao i sinonim „mlada“, saobrazno nekadašnjem izrazu „omužena“. U pisanim spomenicima i kraljevskim poveljama, reč „omužena“, u istom smislu, koriste srpski pisari i vladari.Spomenimo još ratni i religijski simbol Amazonki – dvosekli sagaris (sekiru) što je oruđe kulta kod Skita i Sarmata.

Milon, a ne Miloš

Mada je i živeo i bio veoma aktivan u drugoj polovini XV veka, iako se očekivalo da je svakojako dobro obavešten – Konstantin Janičar je već u početku svoje hronike pobrkao dva kosovska boja. Prvi boj, onaj u kome je Lazar poginuo, odigrao se i završio u utorak 15. juna. Drugi kosovski boj, u kome je tursku vojsku predvodio Murat II, a hrišćansku vojsku Janko Hunjadi, trajao je, uistinu, od srede do petka, ali 1448. godine. Konstantin Janičar inače prvi svedoči o postojanju mramornog stuba na Kosovu, podignutog na mestu gde je uhvaćen knez Lazar.

Potrebno je podvući i da propoved o Kosovskom boju ni u petnaestom, a ni u prvoj polovini narednog, šesnaestog veka neće znati ni za izdaju Vuka Brankovića, niti će, pak, u njemu prepoznati čoveka koji je oblagao vojvodu Miloša Lazaru.
Krajem XV veka nastaje vidna težnja savremenih inohroničara i drugih, prošlošću zanesenih ljudi da različite propovedi o Kosovskom boju, nastale u različitim vremenima i na različitim prostorima, skupe i stope u jednu, kako im se činilo, celovitu i ubedljivu priču. To se i te kako dobro primećuje u prevodu Dukine hronike na italijanski jezik, u prevodu u kome naš čovek, prevodilac, nije mogao da odoli iskušenju da dopuni Dukino izlaganje u skladu sa svim onim pričama koje je imao prilike da čuje i da sluša. Isti napor, u gotovo jednako vreme, načinio je i Ludvig Tuberon Crijević, Dubrovčanin, u svojim čuvenim komentarima nastalim u razdoblju od 1490. do 1522. godine. Dosta prostora i on posvećuje opisu Kosovskog boja iz 1389. godine. Živo prisustvo raznih kazivanja o Kosovskom boju, koja su se mešala u pričanju i prepričavanju sa savremenim događajima, dobro ilustruje i omaška Crijevićeva koji Kosovski boj, opet zahvaljujući imenu turskog vladara, stavlja u znatno kasnije vreme, u vreme vlade Bajazita II. Opisuju večeru uoči Kosovskog boja, prilikom koje je Lazar ukorio svog velmožu Milona (ne Miloša), kako priprema izdaju. Lazar ovo čini zato što je Milona, ne Miloša, iz zavisti optužio neki rival. Lazar će nazdraviti Milošu, predajući mu srebrni pehar sa vinom. Potpuno u duhu narodnih pesama, reći će mu: „Na poklon ti ovaj pehar s vinom, iako mi je javljeno da ćeš me sutra izdati.“ Crijević Tuberon razvija epsku situaciju koja nastaje nakon Lazareve zdravice. Miloš odvraća Lazaru smireno, hrabro i časno, da će svoju odanost i ispravnost pokazati sutrašnjim delom. Kaže: „Sutra ću delom dokazati da je moj tužilac lažljivac i varalica, a ja da sam svome otačatstvu i gospodaru potpuno veran“.

Miloševa ruka
Ludvig Tuberon Crijević kazuje dalje da je sledećeg jutra Miloš sa kopljem okrenutim naopako, kao da je prebeg, otišao Muratu u turski tabor. Međutim, o njegovom činu, da je ubio turskoga cara, niko u srpskoj vojsci nije ništa znao. Ovo neznanje će biti jedan od vinovnika potonjeg stradanja srpske vojske. Turci, veli Tuberon, nisu hteli Srbima dati do znanja da im je vojskovođa, Murat, ubijen. Složno i odlučno su navalili i započeli žestok boj. Tuberon veli da je svaka strana čas uzmicala, čas napredovala. Međutim, srpske vojvode su pribegle standardnom ratnom lukavstvu bodreći i hrabreći svoju vojsku. Tuberon iznosi i zanimljiv podatak o uzroku naglog demoralisanja srpske vojske. Kazuje da je knez Lazar, „odličan ratoborac“, poleteo sa svojom konjicom Turcima u sretanje. Međutim, budući da je bitka dugo trajala, Lazarev konj je bio isuviše umoran i pod njim je klonuo. Lazar je ostavio umornog konja i uzjahao odmornijeg. Međutim, ne videvši ga u tome času, (dok je menjao konja), a budući da su ga prethodno već videli oblivenog neprijateljskom, ali i svojom krvlju, srpska vojska je pomislila da im je vojskovođa poginuo. Smatrajući da je dalja borba izlišna, uzaludna – počelo je opšte povlačenje, pa i rasulo. Lazar je pokušao da zaustavi rasipanje vojske, ali po Tuberonovom propovedanju, tom prilikom je zajedno sa konjem upao u jamu, ko zna kada iskopanu radi hvatanja zverinja. Tu je polumrtav Lazar sačekao gonioce koji su ga ubili. Tuberon, kao i jedan kasniji značajni putopisac i hroničar, Feliks Petančić, veli da je Muratovom ubici, zvanom Miloš Kobilić, odsečena desna ruka. Sa Muratovim telom ruka je preneta u Brusu gde se u vreme Ludviga Tuberona i Feliksa Petančića, dakle krajem XV i prvih decenija XVI veka čuvala na Muratovom ćivotu u srebro i dragulje okovana.

Nemoć pred turskim osvajanjima
I prevodilac Dukine hronike i Ludvig Tuberon Crijević, kao i Feliks Petančić, nekako stidljivo i na prikriven način ukazuju da je Srbija, ipak, izašla kao gubitnik iz Kosovskog boja, za razliku od hronika iz vremena neposredno posle Kosovske bitke, koje tvrde da na Kosovu nije bilo pobednika i da su podjednako izgubile obe sukobljene strane. Za ovaj stav postoje, čini se, dvojaki razlozi. Pre svega, veoma je moguće da je politička i vojna Evropa tokom stotinak godina nakon Kosovskog boja 1389. godine u potpunosti shvatila i njegov značaj za početak turskog snažnog prodiranja u jugoistočnu Evropu, a zatim da im je bilo jasno da Srbija nakon Kosovske bitke više nije bila u stanju da se ozbiljnije oružjem suprostavi turskoj najezdi.
Ipak, kako bilo da bilo, jedini istinski odgovor krije se u dalekoj tmuši tog stradalničkog veka, a mi, potomci kosovskih vitezova, bar danas ne treba slepo da verujemo svakojakim pisanicama onih inohroničara koji rade po narudžbini i za veliki novac, neretko se utrkujući ko će više da nas ocrni. Naša zemlja je naš hleb i naš dažd nasušni.

Piše: Živan J. Grujičić, treceoko.rs

Cvet, koji se još naziva i „joutan poluo“, ima svega jedan milimetar u prečniku. Opatica Mjao Vei (50) čistila je kuću kada je otkrila bele cvetiće ispod svoje mašine za veš. Ona je prvo pomislila da u pitanja jajašca crva, međutim, sledeći dan je otkrila 18 sićušnih, belih, mirisnih cvetića. U lokalnim hramovima smatraju da je ova biljka primerak čudesne „udumbare“, čije ime znači „srećan cvet sa nebesa“.

Struktura cveta „udumbare“ je sakrivena unutar voća nalik smokvi. S obzirom na to da je cvet teško videti, nastale su brojne legende. Prema budističkoj mitologiji, „udumbara“ cveta svakih 3.000 godina i prema tome simboliše događaje koji se retko dešavaju.

Pojava Manija kao vjerskog i socijalnog propovjednika poklapa se sa utemeljenjem Novoperzijskog carstva i dinastije Sasanida, koja je vladala Iranom od 226. do arapske invazije 641.-645. godine. Sasanidi su zaratustrizam (grčki – zoroastrizam) proglasili državnom religijom. Tim je institucionaliziranjem zoroastrizam postao ideologijom vladajućih slojeva Novoperzijskog carstva. Njegovi svećenici su opravdavali i branili dati politički poredak i socijalne odnose u iranskom društvu. Sasanidi su, uz oslonac na zoroastrizam, gušili socijalni bunt i pokrete ugnjetavanih slojeva stanovništva i progonili ona vjerska učenja koja su propovijedala egalitarizam i otpor vlastima, službenoj religiji i njenom vjeronauku. Među takava učenja je, pored kršćanstva, svrstano i manihejstvo.

Njegov tvorac Mani je osuđivao materijalna dobra i ovozemaljska uživanja, propovijedajući istovremeno asketski život. Prema Maniju, spas svakog pojedinca ne zavisi od volje zoroastričke crkve, nego od njegovog ličnog života. To je izazvalo reakciju službene zoroastričke crkve, koja je pozvala Manija na javnu raspravu. On je prihvatio poziv na tu raspravu, nakon koje je proglašen otpadnikom od vjere predaka i bačen u tamnicu, gdje je 277. godine na svirep način ubijen.

Manijevo učenje se poslije njegove smrti proširilo iz Perzije u okolne zemlje i Rimsko Carstvo, najprije u Maloj Aziji, odakle je prešlo na Balkan i dalje u Evropu. Rimski imperator Dioklecijan je već 296. godine bio prisiljen da izda edikt kojim se osuđuje manihejstvo i naređuje progon njegovih sljedbenika. On tu ističe da su do njega, kao imperatora, stigle vijesti da su manihejci, „kao iznenadna kuga“, provalili iz zemlje „neprijateljskih Iranaca“ u Rimsko carstvo i tu prouzročili „brojne nevolje i tragedije“ u želji da svrgnu velike bogove i odvrate „odabrani“ rimski narod od svete im vjere. Od njih se treba čuvati, jer oni prijete da svojim „neljudskim postupcima“ i „ludim iranskim običajima“ zatruju „miroljubivi i nevini rimski narod“, pa čak i „narod cijelog svijeta“.

Dioklecijan stoga naređuje da se njihova imovina svuda zaplijeni, a njihove knjige spale. Uprkos žestokim progonima, Manijevo učenje se sve više širilo, posebno među obespravljenim slojevima stanovništva, kako na zapadu, tako i na istoku Rimskog Carstva. Invazijom Rimskog Carstva od strane različitih barbarskih plemena, padom njegovog zapadnog dijela, te ubrzanjem procesa feudalizacije javljaju se mnoge neomanihejske sekte i pokreti koji se sa socijalnog i vjerskog stanovišta opiru tom procesu. Oni su se zapravo opirali ukmećivanju slobodnih seljaka, čime su stekli jaka uporišta među slavenskim i franačkim seljaštvom koje je preplavilo evropske provincijZa razliku od Perzijskog i Rimskog Carstva, manihejstvo je bilo prihvaćeno u vjerski tolerantnijim zemljama koje su se nalazile u sklopu ili van ove dvije moćne imperije.

Prvenstveno je bilo prihvaćeno od nižih slojeva društva koje je mučio državni poredak, te su u ovom učenju vidjeli izlaz iz teških životnih situacija u kojima su se nalazili. Tako je manihejstvo bilo prigrljeno u Egiptu, Indiji, Kini, te na Tibetu. Pošto je imalo dosta podudarnih točaka sa budizmom i hinduizmom posebno je prihvaćeno u Kini i Indiji, te na Tibetu i djelimično u Japanu. U ovim zemljama je steklo priličan broj sljedbenika, a posebno u Kini, gdje su podizani lijepi, ali skromni hramovi, kako to Manijevo učenje nalaže. U Egiptu je manihejstvo iščezlo, jer su se njegovi sljedbenici, nakon muslimanskih osvajanja i sredinom srednjeg vijeka stopili sa Koptima. Manihejstvo se do dana današnjeg održalo tek u Kini, i to u nešto izmijenjenom obliku.

Manihejstvo u kršćanskom svijetu nije naišlo na odobravanje ni u kom smislu, te je stoga poput svih drugih hereza bilo podvrgnuto nemilosrdnoj inkviziciji. Kako je Mani propovijedao strpljivost u svim situacijama, njegovi sljedbenici su sve progone od strane kršćanskog svijeta stoički podnosili. Ipak, manihejstvo se polako i skromno širilo u svome pravom obliku, ali se zato iz njega razvila vrlo moćna i stabilna hereza – bogumilstvo, te su pod njegovim utjecajem nastale i Crkva bosanska, katarsko, albigenško, babunsko, patarensko, valdeško i mnoga druga učenja. Sva ova učenja Crkva je vremenom vrlo uspješno iskorijenila sa tla Europe. Tek je neznatan utjecaj još vidljiv u raznim protestantskim konfesijama kršćanstva.

Mani je zagovarao i živio asketski život, susprezajući se od jela i pića, pogotovo mesa i vina, koje je kasnije izričito zabranio, istovremeno propovijedajući vjeru u Boga kao svijetlu i pravu stranu manihejskog dualizma. Manihejski dualizam su činile dvije stranke: Bog i Sotona. Manihejski Bog je tvorac svega dobrog i duhovnog, a simbolizira ga svjetlost, dok je manihejski Sotona tvorac svega materijalnog i zavodljivog. Manihejci su život provodili teško radeći, ali su uvijek odvajali vrijeme za askezu i predano bogoslužje, istovremeno se susprezajući od jedenja mesa, pijenja vina i vođenja ljubavi. Vjernici su se dijelili na pročišćene pojedince i obične vjernike. Prvi su imali velike privilegije i bili su duboko poštovani i usluživani od strane običnih vjernika, te su život provodili u skromnim samostanima. Mani je zabranio zaklinjanje, proklinjanje, inicijaciju u vjeru, te posljednju pomast, jer je naučavao da je svaki pojedinac potpuno i izričito odgovoran za svoje postupke pred velikim Bogom. Mani je potvrdio postojanje života poslije smrti, ali ga nije izričito definirao, ostavljajući vjernicima da ga individualno protumače i da se u skladu sa sopstvenim tumačenjem ophode na ovom svijetu.

U svome prijeziru prema materijalnom Mani je zabranio izgradnju raskošnih i bogatih samostana i bogomolja, pozlaćivanje i izradu ikakvih skulptura, te prikazivanje Boga i Sotone na slikama. Zbog toga su manihejski hramovi često vrlo proste konstrukcije, bez skulptura i sa malo ili nimalo likovnih prikaza.

Pošto je Mani strogo zabranio izradu skulptura i likovno prikazivanje Boga ili Sotone, njegovi sljedbenici su svoju želju za umjetničkim prikazima tema iz svoje vjere zadovoljavali slikanjem freski koje su prikazivale prizore iz svakodnevnog i vjerskog života, te pjevanjem vrlo lijepih i melodičnih pobožnih pjesama. Skulpture, dakle, nisu izrađivali, a ukoliko je prikaz Boga bio nužan, pokušavali bi ga dočarati svjetlošću. Također, nisu prihvatali usporedbu prikaza i simbola Ahura Mazde sa svojim Bogom. Manihejci su bili vrsni majstori minijature, te se u tome njihov uticaj ogleda ne samo na Orijentu i u Aziji, već i u brojnim knjigama u Europi.

Iz jakih uporišta među slavenskim i franačkim seljaštvom su se brojne neomanihejske sekte i vjerske zajednice održale u različitim formama i pod različitim imenima kroz cijelo razdoblje ranog feudalizma. Ponegdje, kao što je to bio slučaj u Bosni, njihove su pristalice pronašle način življenja sa feudalnom državom, pa su se konstituirali kao hijerarhijski uređena crkva. Tako je u Bosni nastala nova državna religija, odnosno hereza, u povijesti poznata pod nazivom Crkva bosanska, koja je, prema tome, predstavljala dio istog pokreta kojem su pripadali bogumilstvo na jugoistoku Balkana, te razne dualističke hereze u južnoj Francuskoj i Italiji: patareni, katari, valdenzi, albižani i dr. Povijesničari su utvrdili da je na prostoru od Male Azije do Pirineja bilo 16 takvih pokreta, među kojima je Crkva bosanska, sa svojim krstjanima i pristalicama, vjerojatno bila najbrojnija i najstabilnija.

Mani

«Poslušan učenik ja sam, Iz zemlje Babela proizišao. Proizišao sam iz zemlje Babela I vrata Babela se držim. Učenik propovijedajući ja sam, Iz zemlje Babela došao. Došao sam iz zemlje Babela Uputiti poziv svoj zemlji»

Mani je rođen 216. godine u gornjem Babilonu. Njegov otac pripadao je vjerskoj zajednici judeokršćana, tzv. Elkasitima (mandejima), koja je bila odana asketskom načinu života i imala stroga pravila reda. Manija je otac uveo u zajednicu još kao dijete, pa ondje provodi čitavo svoje djetinjstvo i mladenaštvo, sve do 25. godine života. Sasvim je izvjesno da je tijekom boravka prolazio kroz rituale čišćenja kakva su poznavali sami eseni.

U međuvremenu Manije nekoliko puta imao mistička iskustva. Ona su počela još u dječačko doba, no najvažnije je bilo ono iz vremena prije no što će napustiti zajednicu i otisnuti se u svijet da zagovara novu vjeru. To iskustvo Mani je opisao slijedećim riječima« Kada sam imao 24 godina, u godini kad je Ardašir, kralj Perzije, pokrio grad Atru, i u godini kada je njegov sin Sopor okrunjen velikim kraljevskim draguljem, u mjesecu farmotija, osmog dana u mjesecu, Gospodin mi posla mog pratitelja, moga dvojnika.. .Kada je on došao, oslobodio me okova, odvojio me i udaljio od Zakona pod kojim sam rastao. Tako me je pozvao i odvojio od tih ljudi». Anđeo je Manija odredio za misionara nove univerzalne religije koja će nastupiti na mjesto starih, iskrivljenih i zaboravljenih. Mani je uvjerenja da su religije Buddhe, Zaratustre i Isusa izvrnute upravo zato što oni za sobom nisu ostavili pisanu riječ, pa su ljudi pribjegli vlastitim interpretacijama stoje ugrozilo njihov izvorni smisao.

Zato je opus Manijevih djelo bio priličan, no uslijed progona kako na zapadu tako i na istoku, mnoštvo je njegovih spisa uništeno. No 1900. godine pronađeni su u jednoj kineskoj provinciji brojni tekstovi; među njima su liturgijski fragmenti, katekizam, razni dogmatski tekstovi i ispovijedi. Tridesetak godina kasnije u Egiptu su pronađeni manihejski psalmi, pisma i dijelovi knjige općeg manihejskog učenja na koptskom jeziku.

Knjiga Veštica, ispovesti i tajne, Tersile Gato Kanu, italijanske istoričarke i folkloristkinje, nastala je kao rezultat višegodišnjeg istraživanja narodnih predanja i arhivske građe. Autorka je rekonstruisala zapisnike sa sudskih procesa sačuvanih u arhivima širom Italije i dodatno ih ilustrovala citatima iz demonoloških tekstova i inkvizitorskih priručnika. Dočarane su i autentične ispovesti žena osuđenih za veštičarenje, njihovi strahovi, nade i preživljavanje, najsvirepije torture kroz koje su prošle u procesima suđenja, pre nego što su žive spaljene na lomačama.

Druga knjiga, Đavo, italijanskog istoričara religije Alfonsa M. di Nole iz perspektive komparativne religije, govori o đavolu, odnosno, njegovim različitim manifestacijama, čime je praktično obuhvaćen veliki deo svetske demonologije u kontekstu svih najznačajnijih religija i mitologija. Veliki prostor u knjizi posvećen je demonologiji i vračanju na Zapadu, gde autor fenomenu veze između veštice i đavola pristupa na osnovu malo poznatih izvora i dokumenata.

Različiti su razlozi zbog kojih se od imaginarnih demona veštice i đavola tokom istorije prešlo na demonizaciju konkretnih ljudi i rodnu polarizaciju kojom se stavlja znak jednakosti između veštice i žene, đavola i muškarca. Najznačajniju ulogu u tome, u evropskim zemljama, imala je katolička crkva koja je, najpre u X veku, volšebne, magijske moći u narodnim predstavama proglašavala praznoverjem, opsenarskim trikovima i obmanama bez realne potvrde. Međutim, od XV do XVIII veka crkva konstruiše teološki pojam čarobnjaštva koji je podrazumevao feminizaciju veštičarenja, udruživanje veštica koje sklapaju savez sa đavolom, stupaju sa njim u seksualne odnose koji su se pretvarali u orgije na tajnim sastancima pogrdno nazvanim sabat, nanose štetu stoci, usevima, izazivaju bolest i smrt.

Nemoguće je utvrditi tačan broj ljudi optuženih za jeres i veštičarstvo, po nekim procenama kreće se od pola miliona do milion spaljenih na lomačama širom Evrope a od tog broja 82 odsto činile su žene. U nauci postoje veoma različita tumačenja najveće istorijske nepravde učinjene ženama koja je nesumnjivo bila ideološki osmišljena, strateški dobro pripremljena i realizovana budući da je trajala vekovima. Pomenuću samo neka od tumačenja jer će nam biti jasnija ponovna aktuelnost fenomena veštičarenja i metafora veštice u savremenoj kulturi, feminističkim pokretima, alternativnim neopaganskim religijskim i spiritualnim grupama koje se osnivaju u Evropi, a naročito u Americi.

Osim organizovanog pokreta i bunta, veštica je veoma moćan simbol i metafora za veliki broj žena koje smatraju da patrijarhalni obrasci preživljavaju i danas u modernom društvu, ali na prikriven i suptilniji način obezvređuju i diskriminišu žene. Razlozi za demonizaciju žena i progon veštica na izmaku srednjeg veka, bili su svakako nereligijske prirode, najčešće tumačeni kao svojevrstan mehanizam socijalne kontrole nad ženama, način da se opravdaju i učvrste tradicionalni obrasci patrijarhalnih odnosa. U tom smislu razumljiva je potencirana seksualna veza i pakt sa đavolom, kao još jedna od patrijarhalnih konstrukcija po kojoj je đavo isključivo predstavljen kao muškarac, tako da ni u demonskom svetu žena nije mogla imati glavnu reč. Teološki stereotipi o nezajažljivoj ženskoj požudi, nemoralu i sklonosti ka bludu, u skladu su sa visokim standardima seksualnog morala koji su zahtevale crkve i države u Evropi. Visoki standardi moralnosti i kontrole potrebni su onda kada se reproduktivne sposobnosti žena usklađuju sa potrebama i interesima društva. Žene su nasuprot tome poznavale kontraceptivna sredstva, vršile abortuse i posedovale nelegitimna znanja koja su im omogućavala da rađanje dece usklade sa svojim željama i interesima. Ni moderna društva nisu oslobođena ovih aveti prošlosti. Svedoci smo da i u našem društvu postoje pokušaji „demonizacije” žena koje se bore za svoja reproduktivna prava. Pre svega, u tome prednjači pravoslavna crkva čestim pozivima, između ostalog i u Božićnim poslanicama, za povećanjem nataliteta pri čemu se žene koje vrše abortuse nazivaju „čedomorkama”, a svakako ne možemo zaboraviti ni pokušaj uticaja na javno mnjenje i predlog zakona o zabrani abortusa 1995. godine.

Predstave o veštici na izvestan način anticipiraju lepotne ideale današnjice. Veštice su stare žene pri čemu je i pojam starosti promenljiva kulturna konstrukcija, starom ženom se smatrala zapravo žena u srednjim godinama. Starost je upravo jedna od „pošasti” modernog života, negativni koncepti starenja i starosti, dominantni u našoj kulturi, idu naruku razvoju industrije kozmetologije i plastične hirurgije usmerene ka večnoj mladosti. Moderna žena je u stalnoj borbi protiv ikonografskih predstava veštice kao krezube, žene spojenih obrva, „sedih kosa sa krstom (brkovima) ispod nosa”, kako je izgledala većina žena od pedesete godine starosti u prošlosti.

Pobedile smo „veštice u nama” depilacijom, farbanjem kose, čupanjem obrva i protetikom. Međutim, daleko značajnija za modernu ženu je metafora veštice kao mudre žene i feminističke interpretacije po kojoj je strah od veštica zapravo latentni strah od samosvesne, nezavisne i moćne žene. Identifikacija sa vešticom ima nova značenja i vrednosti ali, nažalost, često je i danas opterećena mizoginim konotacijama koje potiču ne samo iz srednjovekovnog lova na veštice već i savremenih gledišta hrišćanskih crkava.

Hrišćanske predstave i ikonografija đavola kao metafore zla samo su jedan od načina da se objasni prisustvo zla u svetu nasuprot Bogu koji je imanentno tvorac dobrog.

U Starom zavetu se Satana pominje samo tri puta, predstavljen je kao pokoran Bogu a njegova uloga je da iskušava ljude, tek u kasnijim spisima i Novom zavetu on se suprotstavlja Bogu i navodi pravednike na zlo. Međutim, đavo je u mnogim religijama biće koje u sebi objedinjuje i dobro i zlo. U tradicionalnoj kulturi i narodnoj religiji Srba predstave o đavolu su veoma bogate, često i kontradiktorne. Nastale su mešanjem hrišćanskih i nehrišćanskih verovanja, s jedne strane, đavo je oličenje zla koje boravi u paklu ali može da iskušava ljude i navede ih na zlodela, s druge strane, u narodnim verovanjima on, kako i sama izreka kaže, „nije tako crn kao što izgleda”, više liči na zavidnog i lukavog komšiju ili čak biće sklono šalama. U narodnim pričama i predanjima on figurira i kao čuvar zakopanog blaga pa se svako iznenadno bogaćenje na sumnjiv način i danas u narodu smatra „đavoljim poslom” i paktom sa đavolom. Personifikovano zlo u liku đavola univerzalni je simbol borbe dobra i zla u svakom čoveku a često i alibi za neprihvatljivo ponašanje. I ne tako davno, 1986. godine, papa Vojtila je upozoravao da je upravo sposobnost Satane da navede ljude da negiraju njegovo postojanje u ime racionalizma.

Slične poruke sve češće šalje pravoslavna crkva javnim nastupima u medijima, deca o tome uče na veronauci i sve to u proklamovano sekularnoj državi. Nadam se da je budućnost ipak samo u metafori đavola, koji i nije tako crn kao što izgleda, kad veštice, samosvesne i slobodne žene kolo vode.

Lidija Radulović
[objavljeno: 14/03/2009]

Sveštenici drevnog Egipta su, na primer, tvrdili da poseduju listu sa podacima o kraljevima ostrva Atlantida. Ti podaci su sezali 12 000 godina unazad kroz vreme! Drevni indijski tekstovi govore o užasnim, tehnološki naprednim ratovima koji su se odigrali u dalekoj praistoriji. Naravnom, tu su i glasine o izgubljenim ostrvima i potonulim kraljevstvima koje sežu stotinama hiljada godina u prošlost! A kao da sve to nije dovoljno fascinantno, iz svih krajeva sveta nam stižu zapisi o kulturama koje su postojale hiljadama godina pre našeg vremena i gotovo rutinski komunicirale sa bićima koja su naseljavala nebesa.

Ne samo da tekstovi govore kako su ta bića često i neprekidno posećivala našu planetu, već i kako su Zemljani putovali sa njima do „domovine bogova“ koja se nalazi duboko u svemiru! Apsolutno senzacionalna ideja. A ako je to istina, onda bi se bar nekoliko antičkih misterija koja već dugo godina zbunjuju naučnike dalo objasniti posetama ljudi sa Zemlje tim vanzemaljskim svetovima.

Najvažniji od ovih problema odnosi se na fantastični broj godina koje se pripisuju drevnim vladarima. Naznaka izvesne nebeske veze je više nego očigledna u hronologiji drevnih događanja koja se našim precima od pre tri, četiri hiljade godina uopšte nisu činila tako neverovatnim kako ih to mi danas doživljavamo.

Osećaj za meru

Kada su u pitanju datumi i rastojanja, otkrivamo jasnu razliku između nebeskih i zemaljskih mera računanja. Putovanje od 15 000 kilometara se na Zemlji smatralo dugim. Ali je u svemiru putovanje dugo 150 000 kilometrana smatrano tek majušnim korakom. Pored rastojanja, u drevnim se tekstovima pominje i vreme. U stvari, udaljenosti koje se povezuju sa univerzumom su tako ogromne, da se jedino mogu izraziti svetlosnim godinama – udaljenošću koju pređe svetlost tokom jedne zemaljske godine.

Tako shvatamo da se različite mere veličina odnose neobično precizno na okolinu koja se meri. Svemir bukvalno nagoni na potrebu korišćenja astronomskih brojeva, a zemaljske razdaljine i vreme se mere shodno zemaljskim zakonima.

Ali ponekad ti drevni tekstovi unose potpunu zabunu u našu zemaljsku perspektivu, opisujući događaje i ljude sa vremenske skale koja potpuno odstupa od svega što nam je poznato o istoriji ove planete!

Uzmimo za primer kalendar Maja. Taj kalendar je izuzetno kompleksan, sofisticiran i precizan do mnogo decimala, iako je njihov fenomenalni proces izračunavanja osmišljen pre više od hiljadu godina. Osim toga, tu je majansko znanje o astronomiji, posebno o planetarnim ciklusima i sideralnoj godini koji su izraženi do neobjašnjivog stepena preciznosti i tačnosti! Ni uz pomoć najpreciznijih instrumenata današnjice, ne bi se bolje obavila tako tačna i precizna merenja.

Dugo računanje dana

Kalendar Maja je apsolutno zapanjujuć, ali ono što nas posebno može zanimati je fantastičan opseg vremena koji kalendar obuhvata. To takozvano dugo računanje dana , čini ukupno pet vremenskih ciklusa. To znači da je moguće precizno datirati neverovatno daleke događaje. Najviša jedinica ovog kalendara – alautun, ekvivalentna je količini od 23 000 miliona dana.

U knjizi Misterija Drevnih (Eric i Craig Umland :Mystery of the Ancients), autori Erik i Krejg Amlend pišu: „Drugim rečima, ti primitivni zemljoradnici znali su da mere vreme jedinicama većim od 23 000 miliona dana! Majanski zapis iz Kvirigve pominje događaje koji su se odigrali pre 90 miliona godina. Drugi natpis, pronađen na istom lokalitetu, govori o događajima od pre 400 miliona godina!“
Ali čemu tako neverovatni brojevi? Kakva je bila njihova svrha? Iako i mi koristimo tako daleke datume, oni se obično odnose na maglovite geološke periode vremena čije je granice unutar nekoliko miliona godina veoma teško definisati. Nasuprot tome, majanski kalendar i njihovi zapisi uopšte ne pate od te vremenske maglovitosti. Oni govore o specifičnim datumima starim milione godina. Poređenja radi, to bi bilo kao kada bismo danas upotrebili sopstveni kalendar da opišemo događaj koji se odigrao 30. avgusta 30 000 000. godine pre nove ere!

Za razliku od Maja, prvi događaj o kome posedujemo ikakvo specifično znanje odigrao se pre samo 5 000 godina. Iza tog vremena je potpuni hronološki mrak. Ali ne i za Maje, kojima kalendar pruža mogućnost da se pozivaju na događaje iz određenog dana, nedelje i meseca od pre mnogo miliona godina!

Komentarišući ovi fascinantnu činjenicu, Erik Tomson u knjizi Svetovi iz prošlosti(J.Eric Thompson: Worlds of the past) kaže da jedino problemi koji se bave stelarnim distancama i međuplanetarnim putovanjem zahtevaju jedinice mere ove veličine!

Tajne sumerskih kraljeva

Još jedna enigma ili hronološka anomalija se može videti u podacima koji se odnose na drevne sumerske kraljeve. Ti izuzetno uzbudljivi podaci sačuvani su u tektstovima napisanim klinastim pismom na glinenim pločicama i predstavljaju obiman i detaljan spisak ranih sumerskih vladara. Najdetaljniji od svih zapisa je onaj uklesan na prizmi Veld-Blundel iz muzeja Ašmolean.

Veld-Blundelova prizma sadrži zapanjujuće podatke o kraljevima koji su vladali u vremenu pre potopa – tokom perioda od približno pola miliona godina! Tekst na prizmi govori da je upravo u ta rana vremena kraljevstvo sišlo sa neba . Drugim rečima, kraljevi na Zemlji su vladali kao izaslanici nebeskih bogova koji su – nalik božanstvima antičke Grčke – preuzeli fizički izgled i karakteristike zemaljskih ljudi.

Ono što posebno zapanjuje je broj godina koje je svaki vladar proveo na prestolu. Vladavina duga dvadeset ili trideset hiljada godina uopšte nije bila neuobičajena! Na primer, spisak kraljeva VB 444 otkriva da: „kada je kraljevstvo sišlo sa neba, kraljevstvo je bilo u Eridu. Alulim je bio kralj u Eridu. Vladao je 28 800 godina. Alagar je vladao 36 000 godina. Ta dva kralja vladahu 64 800 godina….!“ I tako dalje, nastavlja se vladar za vladarom i jedna neobjašnjivo dugačka vladavina za drugom.
Još jedna zapanjujuća karakteristika ovog spiska kraljeva je da se posle potopa ta beskonačno duga vladavina urušila savim dramatično. Zapravo, otkrivamo da je Utul Kalamana, sin Urnungala, vladao samo 15 godina! Kralj Labaser samo 9 godina. To je zaista drastična razlika u odnosu na 30 000 godina vladavine njihovih prethodnika i još jedna neobjašnjiva misterija. Zbog čega je period vladavine kraljeva iznenada skraćen tako mnogo? Zbog čega su prethodni kraljevi vladali tako dugo? Šta se dogodilo u međuvremenu?

Posebna je misterija činjenica da je izgleda nekolicina kraljeva vladala po dva puta. Čak i površna procena pokazuje da između jedne i druge njihove vladavine postoji rupa od par hiljada godina!

Nebeski Vladari

To je zaista misterija, ali pre nego što se upustimo u potragu za objašnjenjem, skoknimo do Kine, još jedne drevne zemlje sa neverovatno dugom istorijom moćnih vladara i tradicije. I drevni kineski tekstovi govore o neverovatnoj istorijskoj starosti. Oni pominju veme kada su Nebeski Vladari vladali Zemljom. Bilo je trinaest takvih vladara i svaki je živeo i vladao 18 000 godina! I ponovo drevni tekstovi insistiraju da je kraljevstvo sišlo sa nebesa. Kraljevstvo koje je trajalo blizu pola miliona godina!

Da su u pitanju jedan ili dva izolovana slučaja koja pominju ta naizgled izmišljena vremena, lako bi ih bilo ignorisati. Međutim, javljaju se u bukvalno svakoj kulturnoj tradiciji sveta kao davni preriod slave, kada su nebeski vladari hiljadama godina vladali našom planetom.

Tako Erih fon Deniken komentariše drevni amazonski rukopis Jaguarovu knjigu. U rukopisu se pominje kolonizacija Zemlje od strane bogova koja je trajala sve do vremena druge svetske katastrofe . U Orlovoj knjizi, još jednom amazonskom rukopisu, precizira se da se to dogodilo pre više od 11 000 godina.

Traktat Hronika Akakora, bavi se praistorijskim poreklom amazonskog plemena Mongulala i decidirano tvrdi da su bogovi odabrali ovo pleme pre 15 000 godina! Poznati istoričar i sociolog, Karl Bruger, zabeležio je 1972. na filmsku traku detaljnu istoriju ovog plemena. Poglavica Tatunka Nara, narator filma, tvrdi da je Hronika Akakora „istorija najstarijih ljudi na svetu…“ On objašnjava da je dugo, dugo vremena njegovo pleme bilo izuzetno primitivno, sve dok nisu došli bogovi i doneli im svetlost.

Poglavica tvrdi da se to dogodilo 13 000. godine pre nove ere, „u godini belih varvara“! Upravo su se te godine „blistavi zlatni brodovi iznenada pojavili na nebu, osvetlivši nebesa svojim sjajem. Zemlja se tresla a gromovi valjali preko brda. Ljudi su pali ničice puni strahopoštovanja prema moćnim strancima koji su došli da osvoje zemlju!“

Rodna planeta stranaca – Shverta – nalazila se duboko u svemiru. To je „moćna imperija koju čine brojne druge planete, a ima ih toliko koliko i zrna prašine na ulici“! Ta su moćna bića Zemljom vladala iz Akakora, grada podignutog pre oko 14 000 godina.

Indijsko nasleđe

I rana hronologija Indije je zaista kolosalna. U Tajnama izgubljenih rasa („Secrets of the Lost Races”), Rene Nurbergen piše da u brojnim knjigama na sanskritu postoje napomene o dalekom periodu vremena koji je dugo trajao. Hindu tekstovi se bave kosmologijom na čijem je jednom ekstremnom kraju jedinica koju nazivaju kalpa ili Dan Brame – a to je period od 4,32 milijarde godina!
Da li jedna ovakva hronologija ukazuje na nebeski uticaj? Ovo su zaista astronomske cifre koje pripadaju oblasti univerzuma, dimenziji postojanja značajno široj od ove naše. A neporeciva istina je da drevni tekstovi otvoreno pominju nebesku vezu. Sumeri jasno govore da je kraljevstvo stiglo sa nebesa, a Kinezi da su njima vladali Nebeski Vladari.

Objašnjavajući fantastičan broj godina koje je svaki kralj proveo na tronu, Erih fon Deniken – čovek koji je prvi u zapadnoj javnosti izneo tezu o vezama ljudi i vanzemaljaca i stekao planetarnu slavu – ima zaista domišljato rešenje. On veruje da su ti nebeski valdari stalno putovali tamo i nazad od Zemlje do svoje rodne planete. Međuplanetarna putovanja te vrste podrazumevaju i diletaciju vremena. Na primer, osoba koja poleće sa Zemlje u neverovatno brzom svemirskom brodu se može vratiti nazad posle završenog putovanja i otkriti da je tokom puta svemirom za nju prošlo svega nekoliko nedelja, dok je na Zemlji prošlo već nekoliko hiljada godina. To bi moglo značiti da pominjanje vladara koji su dva puta vladali nije nikakva greška. Nebeski Vladari su možda delili svoju vladavinu među sobom, posećujući i druge svetove.

Ako su putovali brzinom bliskom brzini svetlosti, do njihovog povratka na Zemlji bi sasvim sigurno prošlo nekoliko hiljada godina. Istovremeno bi Nebeskim Vladarima u putu prošlo svega dve ili tri godine.

„Ako se ovo uzme kao činjenica“, kaže Deniken, „onda više nije toliki apsurd prihvatiti da su bogokraljevi bili ili vanzemaljci, ili su bili ljudi koji su putovali tamo i nazad u svemirskim brodovima vanzemaljaca. Nezamislivo duga vladavina kraljevskih vladara i kraljevstvo koje je stiglo sa neba, navode nas s pravom da posumnjamo kako se radi o stvarima koje i nisu baš ovozemaljske!“
Drugim rečima, sve se svodi na zemaljsko protiv nebeskog – na ograničene mogućnosti Zemlje u poređenju sa beskrajnim svemirom. Drevni su sasvim jasno videli ovu vezu.

U svetlu ovih otkrića, vreme je da se zgodno omeđeni svet iz udžbenika arheologije ponovo preispita i preformuliše. Nova otkrića i sasvim drugačija perspektiva prošlosti, daleko kompleksnija nego što se i usuđujemo da pomislimo, zahtevaju suočavanje sa fantastičnom misterijom u kojoj se susreću dve realnosti. Prva je da se u dalekoj prošlosti čoveka, desetinama hiljada godina udaljenoj od trenutka sadašnjeg, krije neopisiva istorija zapanjujućih postignuća. Druga je da je ta istorija nerazmrsivo povezana sa nebeskim bićima koja su došla sa zvezda!

Piše Radomir K. Stokić

U trenucima kad udvaranje ne može da pomogne, kada provodadžije zataje i veze se pokidaju, ostaje nada da na postoji neki način da se prizove ljubav. Vračare su i u ovom slučaju jedina i poslednja pomoć i uteha. One mogu da posavetuju i usmere, zavire u tuđu sudbinu, omađijaju lepšu polovinu (ali i muškarca, ako neka žena to zatraži), uspostave pokidanu vezu, zadovolje i smire ranjeno srce, ali i da ga uzdignu do sreće.

Osvajanje u ponoć

Zahvaljujući ljudima koji su otvorili duše i ispovedili se, prikupili smo zapise najlepših primera ritualnih radnji koje, radi pridobijanja osoba suprotnog pola, obavljaju naše vračare. U izboru su nam pomogle: Radmila Rajicić, Ikonija Ružić, Ljubica Mititikić, Gergina Paunović, Veselina Bkić, Zorka Barbulović, Jovanka Dodonja, Stojanka Marinović, Desanka Karić, Flora Jenić…

Čitaocima koji budu poželeli da se oprobaju u izvođenju ljubavnih rituala, sve vračare savetuju da ove radnje izvode isključivo noću, kad su nečiste sile moćnije, mada je najbolje da se klone ovih stvari… U ponoć, kada se Mesec zaustavi, treba pogledati u nebo i potražiti jasno izraženu zvezdu i odmah u svojoj kadionici zapaliti tamjan sa mirisom ruže. Posle toga, na običnom papiru ispisati ime željene ženske osobe, a na poleđini čarobne reči: melki, dael, barešas. Potom se takva amajlija okrene licem prema zemlji i zgazi desnom nogom, a levom se klekne, tako da koleno dodirne zemlju. U desnoj ruci držati belu sveću sve dok se pogledom ne pronađe blistava zvezda, a zatim u sebi izgovarati sledeću basmu:
“Prelepi meseče i divna zvezdo, prizivam vas u pomoć. Prizivam i tebe, blistava svećo koju držim u ruci, da mi se prikloniš i nakloniš, kao što se ja klonim Svevišnjem Tvorcu. Prizivam vazduh koji udišem, dah koji je u meni, zemlju koju dodirujem., sve svece zemaljske i nebeske… Pozivam vas u ime živog Boga da siđete kod mene na zemlju da biste zaposeli, uznemirili i pobudili telo, um, dušu i sva čula (navede se ime željene osobe), a čije je ime zapisano na papiru ispod moje desne noge, da mi se javi, da dođe i ispuni moju dušu, moje misli i telo. Ako ona to ne bude učinila, idite ponovo, te je stavite na muke i zapretite joj da mora da me pronađe. Sve vas prizivam u ime živog Boga, da ispunite moju želju, a ja ću vas u potpunosti zadovoljiti i sva obećanja ispuniti. Budite sigurni da ću vas nagraditi kako znam i umem i da ćete biti zadovoljni.”
Ovo prizivanje se izvodi tri puta, a potom se sveća postavi na amajliju sa imenom željene osobe, sve dok ne dogori.
Sledećeg jutra, uzme se amajlija i stavi u levu cipelu u kojoj mora da ostane sve dok se željena osoba ne bude pojavila, odnosno sama ne bude došla i lično potražila izvođača rituala. Prilikom prizivanja se mora odrediti tačan dan i čas posete željene osobe. Ovaj ritual treba iskoristiti i za uklanjanje eventualnih suparnika, ako ih ima, pa se i njihova imena moraju spomenuti, ali u negativnom smislu. Pri izvođenju ovog rituala treba biti obazriv i nikako ne mešati redosled radnji, jer će, u protivnom, radnja i ishod otići na pogrešnu stranu, ili se sve može preokrenuti na štetu izvođača.

Mire se ponedeljkom
U noći punog Meseca, između četvrtka i petka, treba zapaliti dve sveće: crvenu i crnu, a pored njih postaviti sliku voljene osobe koju će plamen obasjavati. I kod ovog rituala je neophodan upaljen tamjan sa mirisom ruže. Uzmu se i dva komada hartije na kojima se ispišu imena voljene osobe i postave ispod zapaljenih sveća. Onaj ko izvodi radnju, treba da se opusti i skoncentriše, i da neprestano gleda u sliku voljene osobe. U jednom trenutku, izvođač rituala mora da zamisli kako voljena osoba odgovara na udvaranje. Te misli se ponavljaju barem pet puta za pet minuta. Nakon toga se izgovara sledeća basma:
“Prizivam sve duhove strasti i fizičke želje koji postoje na kugli zemaljskoj, uz moć ove moje basme i uz moć njenih čarobnih reči. Naređujem da pobudite ljubav i želju u srcu (spomene se ime voljene osobe), tako da ne poželi nikog drugog osim mene. Da ne može u mestu da stoji, da ne može da sedi, da leži, da ne jede, da ne pije, da ne može da spava sve dok se meni ne javi i lično me ne pronađe.”
Za kratko vreme će se željena osoba javiti, bez obzira na to da li je želela da ostvari kontakt ili ne. Najvažnije je da to poznanstvo i veza uspešno započnu, a posle ih niko ne može nagovoriti da odustanu od velike i uzajamne ljubavi. Ovaj metod je veoma uspešan, jer se, posle pravilnog prizivanja, željena osoba može javiti u roku od 24 sata.
Evo još jednog rituala za osvajanje. Uoči petka, treba prekriti sto svilenim sivim stolnjakom, a potom zapaliti crnu i belu sveću. Potom postaviti fotografiju željene osobe (ovo mogu da izvode osobe oba pola) između posude za tamjan i ispisanog teksta određene basme. I prilikom ovog rituala treba zapaliti tamjan sa mirisom ruže. Dok se neprestano gleda u sliku voljene osobe, treba izgovarati sledeću basmu:
“Prizivam vas, duhovi ljubavi i želje, da posvetite ovu sliku osobe koju neizmerno volim, tako da može da stekne željenu vrlinu, uz moć najsvetijeg duha koji živi i vlada zauvek. Klanjam se svakom da mi pomogne da uspem u svojim namerama i zauvek pridobijem osobu do koje mi je stalo.”
Zatim se slika željene osobe prevuče tri puta preko dima tamjana, a potom vrati na prvobitno mesto uz sledeću basmu:
“U toku ove noći, prizivam vas i zapovedam vama duhovima koji imate moć da uznemiravate srca žena i muškaraca. Prizivam vas ove noći da mi podarite moć kojom ću učiniti da me željena osoba zavoli. Prizivam vas, duhovi, ljubavi i želje, i sve vaše sveštenike i starešine sa moćima da ispune srca koja se prizivaju ovom basmom, da zapalite strastvenu vatru koja gori u srcu. Učinite da ova slika poseduje vrlinu, tako da (ime osobe) može da me voli, da me želi i luduje za mojim dodirom, mojim poljupcem, mojim zagrljajem i polnim činom. Prizivam vas, duhovi, da ne dozvolite da voljena osoba može da voli još neku osobu osim mene. Ako i to učini, onda je mučite do besvesti.”
Sliku treba ostaviti na stolu sve dok se tražene želje ne budu ispunjene. Ovaj ritual je veoma efikasan i za pomirenje rastavljenih, samo što se u tom slučaju izvodi ponedeljkom.

Kako osigurati vernost
Nabaviti crveno mastilo, pa na čistom papiru ispisati sledeće reči: “Mihajlo, Gavrilo, Rafailo, učinite da (ime željene osobe) oseti ljubav prema meni, jednaku mojoj ljubavi prema njoj.” Posle toga treba otići do sobe u kojoj voljena osoba spava, ili joj se prikrasti pod prozor, pa staviti ovaj papir pod jastuk, ili zalepiti na prozorski ram, ali tako da se ne primeti odmah. I ovde ne zaboravite na tamjan sa mirisom ruže. Bilo bi poželjno da se bude u društvu voljene osobe, ili bar u njenoj blizini. Ako je ta osoba prisutna, onda joj treba gledati direktno u oči, a ako nije, netremice gledajte u njenu sliku. Kod ovog rituala izgovarajte čarobne reči za osvajanje nekoga. Kada budete pridobili željenu osobu, potrudite se da obezbedite i njenu vernost, što se radi na sledeći način: uzme se uvojak kose i spali, a posle toga se pepeo sakupiti u belu kovertu, pa ga zgodnom prilikom pospe po njenom (njegovom) krevetu. U isto vreme, medom premazati jastuk na kojem spava. Te noći će željena osoba sanjati samo izvođača rituala i biti mu verna.
Pre početka ljubavnih rituala, mora se okončati stara veza, pa tek onda raditi na novoj. Magija ne može zauvek da spoji, pa se čini moraju obnavljati. Ekspert za ljubavne rituale i napitke bila je čuvena mađijarka Rusanka Mihajlović iz Klokočevca koja je na jedinstven način povezivala rastavljene i otkrivala sudbinske veze. Rituale je izvodila na obližnjoj Porečkoj reci, u ponoćne sate, uz pomoć jake crne magije kojom je mogla da spoji svakoga sa svakim, bez obzira na izgled, godine starosti i daljinu. Ali, njene usluge nisu bile večne, pa su se morale obnavljati i iznova plaćati.

Piše Zlatimir Pantić

“Izgledalo je da u ovoj đurđevskoj noći kasaba cepti u groznici… Iza tarabe su se čuli veseli glasovi devojaka što su spremale miloduh i crvena jaja u bakrače pune vode da se u ranu zoru izmiju, kao divljaci, verujući čaroliji cveća u noći… U ponoć, otići će ove devojke pod vodenice i gole se kupati na vodenoj maji što je rasipa vodenički točak…”

PONOĆNO KUPANJE

Verovanje kaže da ta zapenjena voda, koja prska sa vodeničkog kola, ima magijsko dejstvo: štiti od bolesti, čini lice svežim i lepim, kožu mekom i nežnom. I nije se samo umivalo u toj vodi. U nju se stavljao đurđevak sa zelenim lišćem, a zatim se sušio i pripremao kao pouzdan lek protiv prehlade.

Đurđevak, biljka sa malim, belim zvonastim cvetovima i crvenim plodovima, i inače se smatrala izrazito magijskom, a nekada su je i lekari puno preporučivali, pa je vidimo i u ruci Nikole Kopernika, na poznatom drvorezu sa njegovim likom. Francuzi, ne zaboravljajući svoje keltske korene, veruju da đurđevak donosi sreću. Zanimljivo je da je za njih proslava 1. maja nezamisliva bez ovog cveta, a tradicija je da se odlazi na prvomajski izlet (praznik starih Kelta), da bi se brao đurđevak.

Đurđevak sadrži i glukozid, najjači srčani otrov biljnog sveta, pa su se njime obilato koristile i veštice, a kitili su se njime i naši hajduci kad bi se na Đurđevdan odmetali u hajduke, sve po onoj narodnoj pesmi: “Đurđev danak, hajdučki sastanak”.

Narodna tradicija vezuje uz Đurđevdan i druge billjke. Među njima je i oman, sa svojim karakterističnim listovima i čupavom, žutom cvetnom glavicom. Ovu lekovitu biljku devojke su brale, ostavljale preko noći na rosi, a onda sušile, da bi po Đurđevdanu poslužila za “ljubavnu pomamu”. Drugim rečima, o Đurđevdanu se spremao i svojevrstan narodni afrodizijak. Oman ubran u petak uoči Đurđevdana, spada, pored odoljena, i u najkorišćenije amajlije protiv “zlih očiju”.

KULT BILJA…

đurđevdan predstavlja praznik oživljene prirode, kad se raznim običajnim radnjama nastoji da se prenese njena snaga, pre svega nove vegetacije, na ljude, životinje, useve i vinograde. Zato je folkloristika praznika velikim delom i vezana za bilje. Uoči praznika, domaćica uzme uskršnje jaje zvano čuvarkuća i stavi ga u sud. Okolo naređa razno bilje: zdravac (simbol zdravlja), dren (za čvrstinu), grabež travu (da se momci grabe oko devojke), bršljan (da snahe budu privržene kući)… Sve ovo se polije vodom do vrha posude i stavi pod ružu da bi se sutradan, odmah posle ustajanja, ukućani umili tom vodom.

Uveče, uoči Đurđevdana, neko od ukućana ubere zelene grančice u najbližoj šumi i njima okiti vrata i prozore na kući i ostalim zgradama, kao i ulazne vratnice i kapije. Ovo se čini da bi godina i dom bili “berićetni”. Ponegde je običaj da se ovo kićenje zelenilom vrši na sam Đurđevdan pre zore.

Takođe, opletu se venčići od đurđevskog cveća: đurđevka, mlečike i drugog, i njime se okite ulazna vrata na dvorištu i kući. Mnogi prave krstove od leskovog pruća i stavljaju ih po njivama, baštama i zgradama – da bi se sačuvali od grada (slično krstovima od badnjaka za Božić).

Običaj je bio i da žene i devojke donesu uveče kući omaje, tj. vode sa vodeničkog kola, “da bi se od njih svako zlo i prljavština otresli i otpali”, kao omaja od kola, i stave u nju različito bilje, a naročito selen.

… I VODE

Ujutru se svi redom umivaju sinoć pripremljenom vodom: deca “da bi bila zdrava kao dren”, devojke “da bi se momci grabili oko njih”, stariji “da bi bili zdravi”, domaćin “da bi mu kuća bila dobro čuvana“, itd, svaki prema svojim potrebama i željama.

Na Đurđevdan se, inače, ustaje rano, pa se odlazi na uranak u šumu, planinski vis, ili livadu uz reku ili potok. Bere se razno bilje, pletu venci, po mogućstvu i okupa u reci (u koju se ponekad bacaju venci od raznog cveća, ili se sipa mleko), pre sunca.

Ta voda pominje se u magijskim obredima, čak i savremeno pranje vuče korene iz tih verovanja, a zanimljivo je da se od svih koji se bave bioeneregetskim radnjama takođe traži da peru ruke u tekućoj vodi posle rada, kako bi sprali statički elektricitet. Postoji i sličan način otklanjanja ozračenosti preko čini i uroka, koji neki iscelitelji i danas koriste, a niz jak mlaz vode obavlja se, recimo, i jedno od mogućih čišćenja kristala, pri čemu se obično vizuelizuje bela svetlost koja kroz njega prolazi. No, simboličko značenje vode uglavnom se svodi na tri bitna područja: izvor života, sredstvo očišćenja i središte obnavljanja. Ne treba zaboraviti da ceo Stari zavet slavi dobročinstvo vode, koja se pojavljuje kao znak blagoslova. Najzad, treba li uopšte podsećati i na nezaboravnu filmsku scenu ritualnog đurđevdanskog kupanja u Kusturičinom “Domu za vešanje”?

U vezi sa Đurđevdanom je i Biljni petak. To je petak pre Đurđevdana i tada se bere lekovito bilje, a narodni travari odlaze na njima znana mesta po visoravnima i proplancima. Veruje se da bilje ubrano na ovaj dan ima izuzetna lekovita svojstva.

JEDINSTVENI PRAZNIK ROMA
Đurđevdanu se, ipak, najviše raduju Romi, što je i razumljivo ako znamo da je najveći neprijatelj na njihovim vekovnim putovanjima bila zima, pa su u Svetom Đorđu videli najvećeg prijatelja. Za njih, on ne ubija aždaju nego hladnoću. U mahalama se na ovaj dan svira nadahnuto i iz sve snage, a opšte veselje traje do kraja praznika.

Polazeći iz svoje prapostojbine Indije, Romi su sa sobom poneli veliki broj tamošnjih običaja. Za Đurđevdan se, međutim, može reći da je njihov jedinstven praznik, jer ga slave Romi u celom svetu, bez obzira na podelu na pravoslavnu, katoličku i muslimansku konfesiju ovog naroda.

Uoči praznika, Romi poseku mladu vrbu, okite je vencima i cvećem i pobodu u zemlju. Trudne žene stave neki deo svoje odeće ispod drveta i tu ga ostave da prenoći: ako sledećeg jutra nađu list tog drveta da leži na odeći, onda su sigurne da će imati lak porođaj. Idućeg jutra, svi se okupljaju oko drveta. Glavna figura svetkovine je zeleni Đorđe, mladić pokriven od glave do pete zelenim lišćem i cvećem. On baca nekoliko rukoveti trave stoci (ako je ima) da ne bi bilo oskudice u hrani tokom naredne godine. Zatim uzima tri eksera, koji su tri dana i tri noći bili u vodi, i zabija ih u vrbu, pa ih onda ostavi u potoku, ili drugu vodu.

U mnogim krajevima, Romi uoči Đurđevdana lože u svojim naseljima na ulicama velike vatre oko kojih igraju i pevaju. Na sam praznik, izjutra odlaze na izlet negde u okolinu, gde peku jagnje i vesele se.

DEVOJAČKI SNOVI

Praznik je i prilika za razna proricanja i gatanja. Pod devojački jastuk stavljani su, tako, predmeti pojedinih mladića, pa kojeg bi ona sanjala, taj bi joj bio “zapisan” za muža.

Raširen je i običaj da devojka uoči samog praznika oguli veliku, lepu, crvenu jabuku, ne prekidajući ni na jednom mestu nit kore – to učini neposredno pred spavanje, u tišini, ne razgovarajući ni sa kim, a koru jabuke, zamotanu u vezenu maramu, stavi pod jastuk. Te noći sanjaće onoga sa kojim će biti “zauvek”. U nekim krajevima, devojke gule crvenu jabuku sve dok se kora ne prekine. Zatim, u pretprazničnoj noći, takvu traku od kore bace preko ramena. Veruje se da će kora pasti tako da pokaže prvo slovo imena, ili neku drugu osobenost momka za koga će se devojka udati.

U okolini Aleksinca, devojka pogleda momka kroz prsten i kaže: “Kad budeš uzvratio ovaj pogled, tada se razdvojio od mene”.

Dani oko Đurđevdana su, po narodnom verovanju, pogodni i za spravljanje ljubavnih amajlija i “bacanje čini”. Još i danas se može naići na verovanje da sva čaranja, bajanja i crnomagijske čini nestaju upravo na Đurđevdan. Drugim rečima, na ovaj dan prestaju magijska čarobnjaštva prethodnih meseci, a stvaraju se nova. “Zato se tog dana treba čuvati”, upozorio je i Dračen Jakčin, autor “Proleća u ogledalu magije”, “da nam neko u kuću ne unese spletene raznobojne konce, crnu vunu, ili kavku sličnu čaroliju zla”.

Uostalom, dugo su odolevala vremenu i verovanja o sakupljanju veštica u đurđevskoj noći, ali i vila na sam praznik…

A prema “narodnoj meteorologiji” se veruje da će, ako je na Đurđevdan vedro, ““biti plodna godina”, a ako na ovaj praznik i sutradan pada kiša, “da će leto biti sušno”. Kaže se u Srbiji da koliko nedelja pre Đurđevdana zagrmi, toliko će biti tovara žita te godine.

U svakom slučaju, đurđevdanska običajna praksa potvrđuje da je proleće, u svim verovanjima i religijama, bilo mitsko i magično. Njegov kult plodnosti bio je povezan sa radostima života i vegetacije, i preoblikovan u misterije. Tako i Sveti Đorđe, kao narodno prolećno božanstvo, pesmama otapa led, donosi zdravlje, igru i veselje, puni livade cvećem, njive klasjem, bačve vinom, polja jaganjcima.
Možda nešto od tog daha do vas donese baš predstojeći praznik…

POBEDA SVETOG ĐORĐA

Đurđevdan je praznik posvećen Svetom Đorđu, koji je umro 300. (303.) godine. Poznata je njegova slika na konju, sa kojeg kopljem probada strašnu aždaju. Nešto dalje od njega stoji jedna žena u gospodskom odelu. Aždaja na ikoni predstavlja mnogobožačku silu koja je “proždirala” brojne nevine hrišćane. Sveti Đorđe ju je, po verovanju, pobedio i svojom mučeničkom smrću zadao smrtni udarac “neznaboštvu”.

Pod pobedom koju je Sveti Đorđe odneo nad aždajom, verovatno se misli na prekid progona hrišćana, deset godina posle njegove smrti, i proglašenje hrišćanstva zvaničnom religijom Rimskog carstva od strane cara Konstantina. Žena na ikoni je možda i sama carica Aleksandra, žena cara Dioklecijana, i veruje se da predstavlja simbolično mladu hrišćansku crkvu.

Zanimljivo je da je Sveti Đorđe već u 6. veku poštovan i na Zapadu. Tako je, još pre dolaska Normana, verovatno oko 850. godine, postao zaštitnik Engleske i taj se kult zadržao sve do danas.

Smatra se da mu je, zbog postojane, čvrste vere, Bog podario moć da pomaže u bedi i nedaći svakom Božjem stvoru koji mu se obrati molitvom, pa se zato često javlja u snovima onih koji ga prizivaju i, veruje se, pomaže u nevolji.

LEKOVITI ĐURĐEVAK

Đurđevdanska biljka je u narodu popularna i zbog svojih lekovitih svojstava. U tradicionalnoj medicini, đurđevak se koristi za bolji rad srca i srčane aorte, protiv jakog krvarenja i ubrzanog rada srca, za bolje izlučivanje mokraće, kod plućnih bolesti, za jačanje tela, protiv glavobolje izazvane promenama vremena, reume, gihta, nervoze, razdražljivosti…

Recept protiv glavobolje uslovljene nevremenom, reume i gihta, tako, glasi: sveže lišće đurđevka ostavi se da se dobro namoči u vinskom sirćetu, pa se time masiraju oboleli delovi tela.

Protiv migrene: uzeti po 25 grama cveta i lista đurđevka, lista nane i korena odoljena, pomešati ih, pa od ove smeše odvojiti tri kašike i preliti sa 400 grama vrele vode, ostaviti poklopljeno četiri sata, procediti, zasladiti medom i piti umesto vode.

Protiv arterioskleroze i povišenog krvnog pritiska: napraviti mešavinu od po jedne kašike cveta đurđevka, metvice i odoljena, pa od nje uzeti jednu kašiku i preliti je sa 200 grama hladne vode. Poklopiti i zagrejati do ključanja, a zatim skloniti, ostaviti da stoji jedan sat, pa procediti i piti – tri puta dnevno bez zaslađivanja – posle jela. Čaj se pije dva dana, pa se pravi pauza od dva dana. Terapiju sprovoditi uz kontrolu lekara i obaveznu primenu odgovarajuće dijete.

S obzirom na otrovnost đurđevka, ne preporučuje se njegova priprema u domaćinstvu, a najbolje je tinkturu nabaviti u apoteci. Posle branja đurđevka (koje se ne preporučuje trudnicama i deci), ruke treba dobro oprati toplom vodom i sapunom.

Piše Slavoljub Marković

- Vulko. Zovu me i Mitar.

ZMAJEVITI VULKO

Dubok, prijatan glas utonuo je u tišinu. Činilo mi se da ga i dalje slušam i razumem šta govori. Bio je to osećaj nekog natčulnog zgusnuća, neke misaone energije koja me je povezivala sa njim. Slično iskustvo sam ponekad imao u društvu sa SRB-om, kad smo se razumevali i bez reči.

- Vulko je pesnik iz okoline Višegrada, ali… Jesi li čuo za zmajevite ljude? – iznenadio me je pukovnik Ljuba.

- Ponešto.
- E, Vulko je čovek – zmaj!

Očekivao sam da se pukovnik šali, a on je ozbiljno nastavio:
- Vulko se bavi stvarima koje nas zanimaju. On mislima utiče na događaje, predviđa i stvara budućnost, i u stanju je da istovremeno bude na različitim mestima, ali i u različitim vremenima.
Mada sam teorijski znao o čemu se radi, zbunjeno sam ćutao, još nepripremljen za suočavanje sa tim pojavama.
-Po tvojoj svetlosnoj i svestranoj formuli, čovek može da izmesti svest iz tela i kao svesno energetsko biće da bude na različitim mestima – ponovio je ono što sam mu ranije govorio, a što je objašnjeno u knjigama «Skriveni zakoni sudbine» i «Rajski ritam života».
- Da, ali to je samo teorija – oprezno sam potvrdio.
- Vulko će ti pokazati kako se to praktično postiže. On boravi u Italiji i Švajcarskoj, a povremeno će dolaziti i u Štutgart. Pomoći će ti u nekim stvarima. Videćeš da i mi zmaja za trku imamo.
Pukovnik me je stvarno iznenadio. U meni su se lomile dve svesti: jednu su privlačile, čak i očaravale te mogućnosti, ali ih je druga odlučno odbacivala kao jalove maštarije. Da li će vreme približiti, ili još više razdvojiti ta dva stava? Strepio sam od tog rascepa u umu. On bi me uznemirio i pokolebao u istraživanju.
- Objasni o čemu se radi – ozbiljno sam rekao pukovniku kad smo ostali sami.
- Verovatno si čuo za zduhaće, vilenjake ili ljude zmajeve – opušteno se smešio. – To su osobe sa «otvorenim trećim okom». Vulko je jedan od njih.
- Zašto ga zovu i Mitar? – palo mi je na pamet.
- To je samo onda kad se izmesti u vremenu – još više me je zbunio i odmahnuo rukom, dajući do znanja da to sada nije važno. Pružajući mi svitak listova, naglasio je:
- Ovaj članak će ti koristiti. Napisao ga je jedan naš saradnik, antropolog i istoričar umetnosti. Videćemo se za tri dana.

LJUDI – ZMAJEVI
Članak je bio sastavljen iz tri dela. U prvom je pisalo:
«Ljudi-zmajevi su u našem narodu poznati pod imenima: zduhaći, vilenjaci i zmajevi. Verovanje u njih je i danas rašireno, o čemu svedoči i novinarka Vesna Mališić.
„Po obroncima Zlatibora i Tare prostire se selo Kremna. Smešteno je između Užica i Višegrada i poznato po kremanskim prorocima. U tom kraju, koji sateliti ne mogu da snime, gde ljudi ne umiru od raka i vide dalje od drugih, a vode leče ono što medicina ne može, i danas žive neobični ljudi.
Svi u selu znaju za neobičnu sposobnost Ljube Bogosavljevića da vlada vetrovima. Priča se da on može da uputi vetar u suprotnom pravcu. Voli i poznaje Taru. A njegovoj prognozi vremena više se veruje nego meteorolozima.
O tome kako je Ljuba zagonetan čovek, pričala je njegova žena:
„Još kad sam se udala za njega, primetila sam da mu je priroda drugačija. Iz sna, izađe iz kuće, rekla bih spavajući, i opet se vrati u krevet…“
Ipak, za ukućane to nije ništa čudno. Ljuba legne, telom je u krevetu, a duhom negde nad Tarom. Umiri se tako, nigde ga nema. Kad se vrati, oseća se iscrpljeno, a nigde se iz kreveta nije makao. Taru oseća i kad god može ode peške, osami se i razmišlja. I otac mu je u mladosti bio takav.
Za njega se kaže da može vetar da otera iz ovog kraja, drugim može da napravi vetrove, da ih usmeri prema njima… O tome doktor Milosavljević priča:
„Postoje ljudi osetljivi na vetrove. Čovek reaguje na prirodu. Različita su bioritmička strujanja kod raznih ljudi. Naboj električne struje iz vazduha remeti čovekov bioritam. Ako je čovekovo polje tako poremećeno, postoji njegova različita impulsivnost i reagovanje. Čak i mogućnost da utiče na prirodu“…
(Ovaj članak o natprirodnim svojstvima Ljube Bogosavljevića iz Kremana, objavljen je 22. maja 1982. godine u beogradskom listu „Duga“).
Ova shvatanja o ljudima – zmajevima imaju bogatu podlogu u predanjima, a i u istoriji.
U drugom delu članka je izneto da je predstava o zmaju od drevnih vremena povezana sa srpskim imenom. Pored ostalog, i sam Zevs, vrhovni bog starih Grka, savladanog zmaja Tifona bacio je u jezero Serbonis na Sinajskom poluostrvu. Ovo jezero, pod srpskim imenom, dva puta pominje i «otac istorije», Herodot.
Sadašnji Srbi razlikuju tri grupe zmajeva: zmajeve ljude, zmajeve zmije i zmajeve poistovećene sa meteoritima.
Najviše se govori o zmajevima ljudima. To mogu da budu prividno obični ljudi. Međutim, kad naiđe nepogoda, oni se umire i kao da spavaju. Tad im iz tela izlazi duhovna snaga i odlazi da se bori sa alama, predvodnicima gradonosnih oblaka. Tu se zapravo radi o sukobu energija: one unutrašnje, koju nose moždani talasi, i one spoljašnje, koja u vidu elektriciteta prethodi nepogodi. Čovek-zmaj misli i radi kao i obični ljudi, ali se odlikuje nadljudskim osobinama: ima ogromnu snagu, može da leti, viđa se na različitim mestima, u stanju je da čini razna čuda i, što je posebno značajno, ima dobre osobine. On se bori protiv nepravde i zla uopšte.
U hrišćanskim živopisima, zmaj se prikazuje kao stvarno biće kome Adam daje ime. Recimo, na fresci u crkvi Sv. Nikole Anapafsasa (Meteori, Grčka), Adam je imena dao najpre lavu, zmiji, orlu i zmaju.
Iz žive predstave o zmaju, koji nije biće zla nego oličenje snage i neobjašnjivih moći, nadahnuće su dobijali drevni i srednjovekovni vitezovi Reda zmaja. Srodno kao na Istoku, zmajeviti vitezovi deluju na Zemlji, ali i u onom delu nevidljive stvarnosti gde se u sukobu energija začinju materijalni događaji. Ta skrivena svojstva – da umom utiču na pojave – čine od njih posebne ličnosti.
Kao što je ranije opisano, zmajeviti ljudi su u našem narodu poznati kao vilenjaci i zduhaći. Oni se bore protiv prirodnih stihija, i to u nekim višim dimenzijama gde pokretačke energije samih stihija dobijaju lik živih nemani, ala i vetrogonja.
Iz tog nasleđa, povezanog sa onim što se danas opisuje kao delovanje u astralnoj ravni, izvan poznatog telesnog sveta, potiču i srpski vitezovi Reda zmaja. Sa svojom snagom i neobičnim svojstvima, oni su opevani u narodnoj poeziji, predanjima i bajkama. Preko despota Stefana, zatim Zmaj Ognjenog Vuka, Zmaja od Noćaja, Zmaja od Jastrepca i drugih, oni su ostavili u istoriji i svoj stvarni trag.
U trećem delu spisa navodi se podatak da je sin kneza Lazara, despot Stefan Lazarević, bio prvonoseći pripadnik čuvenog viteškog Reda zmaja. Red je 12. decembra 1408. godine ustanovio ugarski kralj i potonji rimski car Žigmund Luksemburški. Od dvadeset i četiri člana prvog reda nosilaca najvišeg odlikovanja, ordena zmaja, despot Stefan je bio na prvom mestu. On je obrazovao srpsku vitešku školu u koju su, zahvaljujući despotovoj slavi, u Beograd pohrlili mladi plemići iz cele Evrope. Želeli su da ih Lazarev sin rukopoloži u vitezove, jer je to značilo slavu, ali i veliku obavezu da se moraju uvek ponašati prema pravilima junaštva i časti, zapisanim u srpskom viteškom zakoniku, kodeksu.
U vreme despota Stefana, Beograd je bio prestonica viteštva i tajnih znanja. U svom dvorcu, današnjoj Despotovoj kuli na Kalemegdanu, on je okupljao najpoznatije zvezdočitače, alhemičare i mistike tog doba, pre svih molitvene tihovatelje, isihaste. Zlatni vitez Reda zmaja, pesnik, prorok i posvećenik tajne nauke i skrivenih znanja, despot Stefan je otvorio kapije budućnosti sve do naših dana. Kroz vekove su ga prenosili pomenuti Zmaj Ognjeni Vuk, Zmaj od Noćaja, Zmaj od Jastrepca… A ima li dubokog smisla i to što je Nikola Tesla bio zaljubljenik u poeziju Zmaja Jove Jovanovića?»
Na kraju ovog članka, koji sam dobio od pukovnika Ljube, rukom je bilo dopisano:
«Šta je danas sa zmajevitim ljudima za koje se smatra da su gospodari vetrova i drugih stihija? Mogu li ljudi-zmajevi, srodno onome što je tvrdio Nikola Tesla, mislima uticati na prirodu, istražujući oluje i zemljotrese?»

ČERČIL JE PREDOSETIO
- Pročitao sam članak o ljudima-zmajevima. Međutim, sve mi je to daleko, nejasno, neverovatno i, na kraju, koja je svrha takvog pristupa? – upitao sam pukovnika Ljubu.
- Krenuću od septembra 1943. godine – nasmejao se, otvorio svoju beležnicu i veštinom dobrog predavača, počeo: – U to vreme, Čerčil je održao govor na Harvardskom univerzitetu u SAD. Tom prilikom, dao je obrazac za budući način ratovanja i osvajanja.
Videvši da zapisujem, polako je čitao iz svoje beležnice:
- Čerčil je smatrao da će znanje i um biti mnogo moćnije oružje od vojne sile i kaže: „Upravljati onim što čovek misli, nudi daleko veće dobiti od oduzimanja zemlje, ili pojedinih oblasti drugih naroda, ili njihovog iscrpljivanja i iskorišćavanja. Buduće carstvo će biti carstvo uma“. Pod tim uticajem, britanski brigadni general Džon Ris, okupio je Grupu za upravljanje umom, ponašanjem i za „ispiranje mozgova“. Tako se u istraživanje svesti i nepoznatih duhovnih sila uključila i vojska. Posle prvih uspeha na Univerzitetu u Saseksu (Velika Britanija), ova istraživanja su se prenela na Mičigenski univerzitet u SAD, a zatim i po drugim mestima. Istražuje se uticaj poznatih i nepoznatih sila, uključujući i skrivene moći uma na prirodu, stihije, telo, razum, dušu, život, budućnost.
Pošto su rezultati premašili očekivanja – nastavio je pukovnik – rad tih naučnika su podržale država i vojska. Svrha je moć, konačna moć vladanja nad prirodom i ljudima. Da bi upravljali energijom misli i ostvarili svoje namere, pored nauke koriste i ono što je magijsko i parapsihološko. Recimo, u SAD se koristi vudu magija i kabala, a u Sovjetskom Savezu tajna šamanska znanja.
- Vidiš – značajno me je pogledao – to više nisu maglovite priče o retkim osobenjacima koji se bave zabranjenim tajnama, nego postoje čitavi timovi, jedinice i službe koje rade na tome. Najpoznatija mesta gde se vrše ta istraživanja su Menlo park u SAD i grad Semipalatinsk u Rusiji.
Zamišljeno sam ćutao, a on je naglasio:
- Eto, zato sam ti govorio o ljudima-zmajevima i vitezovima Reda zmaja. Sa potporom u nauci, ali i zaboravljenom znanju predaka, naša vojska stvara odbranu od psihološkog, parapsihološkog i, uslovno rečeno, magijskog delovanja.
- Mislim da je u osnovi svega toga čista fizika. Radi se o uticaju elektromagnetnog zračenja, posebno niskoučestalih moždanih talasa, na ljude i prirodu.
- Baš tako! – podržao me je. – E, vidiš, tvoja nauka i Vulkova drevna znanja su kao stvoreni da se objedine i omoguće nam prednost u toj oblasti. Naravno, na tome rade i drugi timovi.

DVOBOJ MISLIMA
- Stvarno misliš da se u vojnoj primeni psihologije i parapsihologije možemo uspešno nositi sa Amerikancima, Rusima…?
- Što da ne?! Bićemo prvaci sveta, kao u košarci – nasmejao se, a onda ozbiljno nastavio: – Vulko će povremeno dolaziti u Štutgart. Zajedno ćete objediniti teoriju i praksu o uticaju misli na prirodu, događaje, budućnost. Kad vaša iskustva budu postala operativna, primenljiva u obuci, stvorićemo posebnu jedinicu ljudi-zmajeva. Obučićemo ih da se uspešno suprotstave njihovim vešcima, kabalistima, vudu magijašima, psiholozima i parapsiholozima.
- Zašto ta istraživanja ne obavljamo ovde? – pitao sam.
- Radimo i ovde, ali ste vi potrebni tamo – odsečno je odgovorio. – Svoje znanje i iskustva ćete primeniti na licu mesta.
- Molim?!
- Ne brini – smirivao me je tihim glavom. – Samo želimo da proverimo može li Vulko da suzbije njihove vešce i veštice. Ako bude savladao tu prvu, najnižu prepreku, onda idemo dalje…
- U boj sa njihovim kabalistima i vudu magijašima.
Gledao sam ga sa nevericom, a on je mirno nastavio:
- Megdan između Vulka i vođe njihovih crnomagijaša, zovu ga Crni Luc, biće 30. aprila, kod hrama blizu izvora Glemsa. Mesto dobro poznaješ.
- Zašto baš tada, na tom mestu?
- Tog datuma je Valpurgijska, veštičja i noć Hitlerovog samoubistva. Te noći, crnomagijaši biraju senovita mesta, poput ruševina drevnih hramova ili zapuštenih grobalja, i tu vrše posebne rituale. Uperio je kažiprst prema meni i povišenim glasom rekao:
- Poznaješ teren. Budi te noći pored Vulka da bi mu pomogao.
- Čoveče, o čemu ti pričaš? Ne dolazi u obzir! – oštro sam odbio.
- Ma, ne plaši se! To je samo dvoboj mislima, dvoboj u astralu. Uostalom, nije naređeno da učestvuješ. Ako hoćeš doborovoljno, pomozi, ako nećeš, ne moraš. Ali znaj – prodorno me je pogledao – ta proba sa Vulkom je važna. Ona će pokazati da li se naši zmajevi mogu nositi sa njihovim vešcima.
Sve mi je to bilo daleko i strano, a on je i dalje razvijao svoju priču:
- Osposobićemo naše zmajeve da pobeđuju kabaliste, vudu magijaše, parapsihologe… Koristićemo i Teslinu tajnu.
- Je li to sve? – umorno sam prozborio, znajući u kakvu me mrežu uvlači.

UZOR JE DESPOT STEFAN
- Nije sve. Od najboljih pripadnika ljudi-zmajeva, obnovićemo viteški Red zmajeva. Sa njima ćemo poraziti sataniste, prvo u duhovnim dimenzijama, a onda i na Zemlji. Uzor nam je despot Stefan Lazarević. Njegove zmajevite sposobnosti, vrline i blagodeti, razvijaćemo i kod sadašnjih vitezova.
- Zanimljivo. Reci mi nešto više o tome.
- To će biti duhovno viteštvo – zaneseno je govorio. – Razvijaće se kroz tri stepena. Sa porastom iskustva zadaci će biti sve teži. Počeće borbom protiv veštičarstva i magije, proširiti se na polja parapsihologije, a završiti pobedom nad satanistima. Planiramo da organizovani početak bude 12. 12. 1992. a da se prvi od ta tri koraka završi do 12. 12. 2008. godine. Od tada ćemo biti sposobni da krenemo dalje.
- Zašto su važni ti datumi?
- Zato što je na taj dan, pre šest vekova, dakle 12. 12. 1408. godine, despot Stefan proglašen za najvećeg evropskog viteza.
Pre nego što smo završili razgovor, pukovnik me je podsetio:
- Očekuj Vulka i njegov ponoćni megdan sa vođom crnomagijaša u Nemačkoj, Crnim Lucom. Ako budeš tamo, tvrdim da ćeš videti stvari koje ne možeš ni da zamisliš. U košarci smo prvaci sveta, a u duhovnom viteštvu – još jači.
- Ne! Ovo je strogo poverljivo. SRB i Vulko se ne poznaju, mada su već povezani nevidljivim nitima.
Ustao sam da bih krenuo, ali me je zadržao:
- Do sledećeg dolaska završi predlog plana za organizaciju Grupe, razmisli i o šifrovanom imenu. Uradi to što pre, jer od 12. 2. 1992. počećemo sa žestokim radom.
- Je li to sve? – požurivao sam ga pošto sam imao još jedan sastanak.
- Doznaj što više o udruženju NjEL, sa kojima bismo mogli da sarađujemo, ali i o našim protivnicima, ljudima crnih imena – ostavio me je u nedoumici.

Piše Spasoje Vlajić

Iako je to bio prvi antiseptički rat, koji su piloti NATO-a vodili na visinama od preko 6.000 metara, agresija iz vazduha protiv jugoslovenske vojske na Kosovu bila je uglavnom neefikasna. Bombe NATO-a na Kosovu raznele su na stotine civilnih automobila, civilnih kamiona i maketa i jedva da su načele jugoslovensku artiljeriju i oklopne snage. Od 744 „potvrđenih” pogodaka pilota NATO-a tokom rata, istraživači iz američkog ratnog vazduhoplovstva, koji su kasnije proveli nedelje i nedelje pretražujući Kosovo i pešice i helikopterima, našli su dokaze za samo 58 pogodaka. Naime, Vojska Jugoslavije i MUP Srbije rasporedili su na Kosovu oko 200 starih rumunskih oklopnih vozila i transportera tipa TAB, dobijenih od Rumunije još u vreme Čaušeskua, a koji su zapravo bili neupotrebljivi jer ni motore nisu imali. Tako polumaskirani „Tabovi” su ostavljeni po ivicama kosovskih šumaraka da ih NATO piloti besomučno gađaju i beleže sigurne „pogotke”.

Naravno, po završetku rata američki su se oficiri na terenu vrlo brzo upoznali sa razmerama svojih promašaja, ali je izveštaj o uništenim ciljevima dugo vremena bio sakriven. Tokom borbenih dejstava načelnik Združenog generalštaba oružanih snaga SAD, general Henri Šelton, nekoliko je puta izjavio „da su vazduhoplovne snage NATO uništile oko 120 tenkova, 220 oklopnih transportera i do 450 artiljerijskih oruđa u ratu protiv Jugoslavije”.

Vrhovni komandant NATO-a, general Vesli Klark bio je mnogo oprezniji, pa je na pitanje koliko je tenkova i drugih vozila uništeno na Kosovu uvek odgovarao samo sa: „Dovoljno”. Istini za volju, Klark je sumnjao u tvrdnje vazduhoplovstva i pokušavao je, bar u prvo vreme, da prikaže tačnu sliku bombardovanja na Kosovu. Kada je na kraju rata komandant jugoslovenske Treće armije, general Nebojša Pavković izjavio da je na Kosovu izgubio samo 13 tenkova, vrhovni komandant NATO-a je to nazvao „srpskom dezinformacijom”. Ali, kako su njegovi pomoćnici sugerisali da je Pavković možda i u pravu, to je Klark uputio na Kosovo specijalni tim za ocenu efikasnosti gađanja, MEAT. Tridesetak stručnjaka iz američkih i NATO vazdušnih snaga potvrdili su da je bombardovanje bilo precizno kada su bile u pitanju fiksne mete kao što su bunkeri i mostovi. MEAT tim je konstatovao „kako su Srbi zaštitili jedan most tako što su 300 metara uzvodno izgradili lažni most od polietilenske folije koju su rastegli preko reke. NATO je „uništio” lažni most sedam puta. Makete artiljerijskih oruđa bile su napravljene od dugih crnih stabala postavljenih na kamionske šasije. Lanser PVO sistema SA-9 bio je izrađen od metalizovanog kartona od kojeg se pravi ambalaža za mleko.

Kada je Klark čuo te „neprijatne” vesti naredio je novu istragu na terenu. Početkom avgusta 1999. godine ekipa MEAT vratila se u sedište vazduhoplovnih snaga, u bazu Rajmštajn u Nemačkoj, sa oko 2.600 fotografija. Podneli su izveštaj generalu Valgeru Begertu, zameniku komandanta vazdušnih snaga NATO u Evropi.

„Kako to mislite, nismo pogodili tenkove”, upitao je Begert. Klark je reagovao na isti način : „To nije moguće, Srbi su sakrili oštećena vozila, odvukli su pogođene tenkove”. Članovi MEAT tima su mu odgovorili da je nemoguće odvući tenk od 50 tona, a da ne bude tragova na terenu. Ipak, timu MEAT je naređeno da napravi novi izveštaj o pogocima. U roku od 30 dana brigadni general Džon Korli je generalu Klarku predao novi izveštaj u kojem se govori o „uspešno pogođena 93 tenka i 153 oklopna transportera”, što nije bilo daleko od podataka koje je na kraju rata izneo Šelton. Korlijeva ekipa nije vršila nikakva naknadna istraživanja, već se oslonila isključivo na izjave pilota. No, za više od polovinu pogodaka za koje je general Korli tvrdio da su bili „sigurni pogoci” postojao je samo po jedan dokaz, obično mutni video-snimak iz kokpita aviona ili bljesak eksplozije snimljene uz pomoć satelita. Satelit registruje eksploziju, ali ne i da li je i bilo šta u toj eksploziji i pogođeno.

Izvan vazduhoplovnih snaga Korlijev izveštaj je dočekan sa tihim nepoverenjem. Klarkov zamenik, britanski general Rupert Smit i njegov načelnik štaba nemački general Diter Štokman savetovali su vrhovnog komandanta NATO-a da ne prihvati Korlijev izveštaj. I CIA je imala dosta primedbi na brojke u tom izveštaju. No, Pentagon je opet pokušao da oko toga nešto prepravi i dopuni. U januaru 2000. godine sekretar za odbranu Koen i general Šelton stavili su svoja imena na zvaničan izveštaj Kongresu o ratu na Kosovu. Ovaj izveštaj na 194 stranice bio je tako lišen podataka da su i funkcioneri Pentagona zbijali šale u vezi s tim. U izveštaj nije bila uključena Korlijeva mapa na kojoj se vidi „da je NATO uništio na Kosovu 93 tenka”. Međutim, u tekstu se nalazi napomena: „Ova procena ne sadrži podatke o količini pogođenih mobilnih meta, ili nivou nanete štete”. U prevodu, po rečima jednog visokog funkcionera Pentagona, to znači: „Ovo je mapa vazduhoplovnih snaga o pogocima na Kosovu. Smatramo da ona ne znači baš ništa”.

Kako je vreme prolazilo, američka avijacija i NATO sve su manje koristili podatke iz Korlijevog izveštaja. U brojnim intervjuima general Klark je odbijao da govori o brojkama, a Pentagon je optužio medije da su oni opsednuti brojkama i prebrojavanjem, a ne vojska. Vreme je pokazalo da američki način ratovanja nije nikakav mit i da je bombardovanje civila efikasno, iako to pokreće brojne moralne sumnje i dileme, a kada je reč o gađanju vojnih ciljeva sa velikih visina – ono je u slučaju rata protiv Jugoslavije 1999. godine bilo precenjeno. Moć iz vazduha u ratu protiv Jugoslavije bila je efikasna samo protiv civilnih meta, protiv vojnih ciljeva ne. Civili su bili terorisani uz upotrebu eufemizma „strategijsko gađanje” i to je i dovelo do toga da Beograd pristane na Kumanovski sporazum.

——————————————————————————-

Sirene se oglašavaju u podne

Ko­me­mo­ra­tiv­nim sku­po­vi­ma, po­la­ga­njem ve­na­ca i ogla­ša­va­njem si­re­na, da­nas u pod­ne ši­rom Sr­bi­je bi­će obe­le­že­na 10. go­di­šnji­ca po­čet­ka agre­si­je NA­TO-a na SR Ju­go­sla­vi­ju, ja­vio je ju­če Tan­jug.

U pod­ne će se ogla­si­ti si­re­ne na te­ri­to­ri­ji či­ta­ve Sr­bi­je u znak se­ća­nja na sve ne­vi­no po­stra­da­le. U tra­ja­nju od 60 se­kun­di bi­će emi­to­van znak za pre­sta­nak va­zdu­šne opa­sno­sti.

Vla­da Sr­bi­je po­zva­la je gra­đa­ne da to­kom ogla­ša­va­nja si­re­na mi­nu­tom ću­ta­nja na rad­nim me­sti­ma, u ško­la­ma i na jav­nim me­sti­ma oda­ju po­čast svim ne­vi­no stra­da­li­ma to­kom NA­TO bom­bar­do­va­nja.

Vla­da Sr­bi­je odr­ža­će po­seb­nu sed­ni­cu, otvo­re­nu za jav­nost, po­sve­će­nu Da­nu se­ća­nja na stra­da­le u NA­TO bom­bar­do­va­nju 1999. go­di­ne. U svim osnov­nim i sred­njim ško­la­ma u Sr­bi­ji bi­će odr­ža­ni po­seb­ni pro­gra­mi ko­me­mo­ra­tiv­nog ka­rak­te­ra.

Miroslav Lazanski

Aleksandar Mihailovic, 24/03/2009, 19:11
Brojka od 13 tenkova je tacna.Cak je,koliko se secam, samo 3 ostalo na KiM.Gadjali su“milosrdni“zlotvori i kontejnere za smece kao tenkove,a za osvetu i iz cistog besa,namerno su na mostu u Grdelici gadjali voz,i ne samo taj civilni cilj.Ko je pobedio?Pitanje je ostalo bez odgovora.Svi podaci govore da NATO nije pobedio, niti je ozbiljnije narusio borbenu gotovost nase vojske.Njen izlazak sa KiM u skoro paradnoj formaciji i u besprekornoj marsevskoj koloni izazvao je zaprepascenje NATO zvanicnika i svetske javnosti,koji su,naravno,ocekivali razbijenu i vojsku na stakama i u sanitetskim kolonama.Ako se samo taj podatak uzme u obzir,da je vojska ostala samo ogrebana,onda se na sporazum u Kumanovu i R1244 mora da gleda na jedan sasvim drugi nacin.Pa,zasto je taj sporazum prihvacen i zasto se nije izdrzalo bar jos 7 dana,ako vojska nije bila ni blizu tacke razbijanja i“kapitulacije“?Odgovor je zaprepascujuci za ljubitelje i fanove frustriranog NATO.Istom je pretio poraz pretocen u raspad,jer,sve vise i vise pilota saveznika je odbijalo da leti,a otkriveni su i mracni planovi pretvaranja BG u“tepsiju“.Zloba i frustriranost agresora,cak i zbog obaranja F117,je vec napadima na civilne ciljeve prevazilazila i najgnusnije zlocine iz prethodnih ratova,a bombardovanje BG,planirano cak i nuklearnim bombama,samo iz osvete i besa,jer,ko bi priznao neuspeh najvece vojne alijanse na svetu,pa je na taj nacin trebalo obezbediti“pobedu“i maloj Srbiji pokazati da nije tako herojska i velika.Sporazum je spas i za BG i Srbiju,a i za NATO.To sto nije ucinjeno za 78 dana divljanja,ucinjeno je kasnije.Sami smo spalili i recikrirali tacno onoliku cifru tenkova i art orudja, pa i vise od toga,o kojoj su NATO“izvestaci“ izvestavali.Sada bi i oni najveci zagovaraci“pobede“ NATO mogli da shvate njihovu neverovatnu upornost i jos vecu frustriranost da pred svoj sud nepravde u Hagu dovedu sve one koji su ih nadmudrili,ponizili i pobedili, da, pobedili, jasno i glasno, POBEDILI!

The Jack, 24/03/2009, 21:30
Nemojte da se zavaravate. Ove fore sto smo im uvalili nece oni lako zaboraviti. Veoma je tesko kada te neko tako izmajmunise, zar ne? Sve u svemu analize i cinjenice govore same. Razjareni NATO je unistavao civilne ciljeve veoma efikasno. Razlog? Pa tamo neka mala zemlja, nakon prvih dana pometnje, je pokazala zube. „Superiorna“ ratna tehnika pocinje da pada sa neba, pogodjena od tamo nekih za koje su planirali da ce se predati za 24 casa. Cvrc!! Troskovi kampanje rastu u nebo, gubici se povecavaju, a respekt prema tamo nekima – lako cemo sa njima, pocinje da raste. Prethodno se obavestivsi o snazi PVO-a i sa cime razpolaze, dolaze u nevericu i postavljaju pitanje – a sa cime oni to nas gadjaju i kako se usudjuju da nam obaraju letilice, pa mi smo NATO!? Bes, nekontrolisani bes i evo – pogodise voz, pogodise mnogo civilnih ciljeva ocekujuci da ce na taj nacin da slome srbe. Pogresno!! Ocigledno se nisu u potpunosti raspitali o svim stranama srpskog karaktera. Neumorno praveci veoma originalne fore, gde neprijatelj trosi snagu, armija polako pretvara srpsko nebo u veoma neprijatno i smrtonosno okruzenje, a dzebane ima za sto godina, a krila tek rastu. Mozemo mi to! NATO je nacet! Strani mediji vec ispituju opravdanost i svrsishodnost kampanje! I onda, Milosevic, iz njemu znanog razloga potpisuje kapitulaciju uz mnostvo jeftinih izgovora.

Primjerice, u knjizi koju sam već spominjao, „Cataclysm! Compelling Evidence of a Cosmic Catastrophe in 9500 B.C.“ D. S. Allana, povjesničara znanosti specijaliziranog za paleografiju s Cambridgea i J. B. Delaira, geologa s Oxforda. Potom je tu neprejebiva knjiga – davno napisana, ali nimalo zastarjela, „Zemlja u previranju“ Immanuela Velikovskog, koju možete naći još samo u antikvarijatima.

Nakon što sam proučio tu materiju prepunu podataka i logike, u kojoj su prvi put mnogi dijelovi razbacanog i razlomljenog mozaika pali na mjesto, bio sam vrlo uzbuđen. Jer kao i obično – problem nije u činjenicama. One su i dostupne i poznate i mnogobrojne. Problemi nastupaju prilikom interpretacije činjenica pa ponekad dolazi do njihovog preelastičnog tmačenja da bi se uklopile u neku postojeću paradigmu, ili čak njihova sustavnog ignoriranja. Jednostavno ih se zaboravi.

Ima i drugih knjiga geologa koji su dokazivali Potop, ali prvi put me tema kataklizme zainteresirala zbog podataka koje sam pročitao u knjizi „Atlantida“ Otta Mucka. Tamo su mnogi od njih predočeni sažeto i uvjerljivo. Važan dio mozaika je i knjiga „The Maps of Ancient Sea Kings“ Charlesa Hapgodea, jedina knjiga koju sam u životu i preveo, toliko me oduševila, a neke izvatke iz nje možete čitati u tekućim brojevima časopisa Nexus.

U otkrivanju tajni srednjovjekovnih portolana, najfascinantnije Hapgodeovo otrkiće vezano je uz Antarktiku, koja je na mnogim srednjevjekovnim kartama (gdje, btw, uopće ne bi trebala biti) djelomično prikazana bez leda, s planinskim lancima i rijekama – navodno skrivenima ledom milijunima godina. Ali očito ne! Lanci, ušća, zaljevi, sve je na pravom mjestu – i prikazano bez leda. A uzorci dna pokazuju da su tamo još prije nekoliko tisuća godina tekle rijeke.

Da ne spominjemo ne tako stare ostatke bjelogorice (popis je dug) i druge slične stvari u polarnim područjima, gdje ih ne bi trebalo biti. Osim ako se nešto gadno nije smrdalo u prošlosti. Toliko gadno da jedva da je itko ostao živ da prepriča, a lice Zemlje temeljito je izmijenjeno. Ne zaboravimo da je trebao postojati netko dovoljno napredan i dovoljno globalan da izradi karte svijeta , koju su, po svemu sudeći, sadržavale i zemljopisnu dužinu koju prije Cooka nismo znali koristiti.

I u mnogim drugim knjigama koje se bave mitovima mogu se naći sjećanja na čudne događaje iz prošlosti, čak se nekima spominje i trenutak kad se Sunce počelo kretati u suprotnom smjeru. O kataklizmi govori oko 400 mitova diljem svijeta. Da ne spominjem slike dinosaura i ljudi zajedno, koje govore da možda davni nalazi nisu toliko davni, jer kataklizmički učinci mogu trenutno stvoriti izgled koji se kasnije može interpretirati kao da je postupno nastajao milijunima godina. Da je krajolik oko nas nastajao milijunima godna tvrde uniformisti. Tako ih zovu. Za razliku od katastrofista, kako zovu ove druge i kojima bih se i sam priklonio.

Naravno, kad mi se pružila prilika, priupitao sam neke geologe kako interpretiraju razne pojave poput trenutnog izumiranja megafaune, nagli nestanak 80 posto životinjskih vrsta krajem Ledenog doba u Sjevernoj Americi (toliko vrsta nije nestalo tijekom prethodnih dva milijuna godina), rupe i pećine u kojima su kosti svih mogućih životinja smrvljene i izlomljene i slično, slavne trenutno zaleđene mamute koji su jedne sekundi pasli na pašnjaku , a iduće bili zamrznuti u ledu tundre u koju se pašnjak iznenada pretvorio.

Rekli su mi da se to ne mora pripisati globalnoj katastrofi, već lokalnim katastrofama (koje su se mogle činiti prilično golemima stanovnicima određenog područja). Za usputni razgovor to je bilo dosta. Ali takav zaključak, po mom mišljenju, ne može podnijeti detaljnu analizu kakvu je napravio, recimo, Velikovsky u knjizi „Zemlja u previranju“.

Zanimljivo je ono što mi je ispričao James DeMeo, istraživač orgona iz Oregona, kojeg ćete imati prilike upoznati u slijedećoj emsiji. A to je da danas postoje mnogi njegovi kolege-znanstvenici koji preuzimaju ideje Velikovskog, jer su dobre, ali pritom ga nitko od njih ne želi spomenuti jer je tijekom vremena Velikovsky stekao status neke vrsti kontroverznog tipa ili čak šarlatana. Koja glupost! Takav čovjek nije mogao napisati takvu knjigu! Uostalom, „Zemlja u previranju“ ne zahtijeva nikakvu vjeru od čitatelja, u njoj je predstavljeno toliko puno podataka i njihove interpretacija iz raznih suprotstavljenih kutova da svatko ima priliku sam zaključiti ima li ili nema geoloških i fosilnih tragova kataklizme.

Tek na samom kraju Velikovsky se odlučio za malo nagađanja i, po mojem mišljenju, s ubacivanjem katastrofizma u formulu, možda se našao na tragu rješenja mnogih problema teorije evolucije, poput ideje da su akumulirane postupne mutacije kotač razvoja organizama (efekti katastrofe mogu bolje pridonijeti naglim i velikim promjenama u DNA), kao i problem naglog nestanka i nastanka vrsta, koje jasno prikazuje fosilni nalaz. U kojem se stalno traži nedostajuća karika, ali kako je naći kad nema ni lanca? Zapravo, naći ćete uvijek par istih primjera lanca razvoja, ali dublja analiza pokazat će koliko je svaka od tih točaka i predmet spora i koliko može predstavljati nešto sasvim drugo.

No, sve ovo je bio tek uvod u uzbudljiv susret koji mi se dogodio. (Pa što ako uvod bude dva put duži od glavnog dijela!:-)

Krenuli mi tako u Meksiko snimati tradicionalnu aztečku proslavu zimskog solsticija za dokumentarni serijal Moć sunca. To je jedan od rijetkih preživjelih rituala, druga drevna štovanja sunca uglavnom su danas uklopljena u novije religije. Zato nam se to činilo zanimljivo. Ti Azteci nositelji su stare tradicije Teckatzlipoka, koja je 1521, s dolakom Španjolaca otišla u ilegalu i više je nije bilo niti čuti niti vidjeti. Sve do 1989, kad su čuvari Tradicije (koja se prenosila samo u obiteljima, ali čak ne u svim obiteljima) odlučili da je kucnuo čas za otvaranje. Mi smo bili prva televizija koja je to snimila. A i svašta drugo, jer oni će vam reći sve što ih pitate – ali morate pitati. A tko bi se, recimo, sjetio pitanja – kad je Mjesec došao u orbitu Zemlje

Sve to sad nije bitno, to je jedna sasvim druga priča. Ono što želim reći jest da tako ja jedno jutro, mislim 22. prosinca prije zore u planini pitam jednog od njihovih svećenika koji se spremao na ritual u Xochicalcu, drevnom kompleksu piramida i drugih građevina, zašto imaju te orahe (ili nešto slično ) oko nogu , koje proizvode neobičan zvuk dok hodaju. Onako naivno, smatrajući da je riječ o nekoj vrsti mumbo-jumboa, pitam ja njega je l’ to možda služi za čišćenje prostora.

On meni veli da je to imitacija zvuka Mjeseca koji je on stvarao dok je dolazio. Što? Pa da, naletio sam u raznim knjigama da se tako neke čudne stvari spominju, i da je Zemllja stala i slično ali …dolazak Mjeseca? I tako mi on ispriča taj drevni događaj koji se ritualom na zimski solsticij prenosi. O dolasku Mjeseca, o kamenju koje je bombardiralo zemlju, o poremećaju Zemljine vrtnje, o pećini u kojoj su se njihovi preci skrili (htio sam otići u nju, oni i danas znaju u kojoj su se pećini preci skrili, ali bila je udaljena 200 km, a nismo imali više vremena, ali sam nabavio fotke od ispred pećine, imate je gore u galeriji, u njoj teče topla voda, u sredini kao neki slap, ali i neka rječica po sredini, iz podzemlja, pa je bila čista za piti, što u ono doba, kako mi je čovjek rekao, nije bilo lako naći.

Ali imati u pećini u kojoj se skrivaš je bio blagoslov), o strašnom zvuku koji je trajao mjesecima dok se zbivala ta kozmička igra. Detaljnije o svemu tome bit će riječi u emisiji Na rubu znanosti i dokumentarcu Moć sunca. Poslije sam razmišljao kako je lucidno to njihovo rješenje za sačuvati pamćenje o nekom zvuku u uvjetima kad ne postoje nikakvi snimači zvukova. A zvuk ne možeš prepričati. Ali možeš nekako naći način da proizvedeš sličan zvuk i tako informaciju možeš prenositi zauvijek. Genijalno.

Još sam se nešto odjednom zapitao. Priča koju do detalja prenose u tradiciji Tezkatzlipoka (oni je zovu jednostavno – Tradicija) stara je 13 000 godina, pruža detalje o kozmičkom kataklizmičkom događaju, čak do zvuka, o uništenju civilizacije, promjeni geografije, ponovnom traženju i skupljanju preživjelih grupica ljudi, zapamćena su mjesta gdje su se ljudi skrili, za svaki dio rituala zna se što predstavlja (Veneru, Zemlju, kruženje Mjeseca, utjecaj Sunca). S druge strane postoji priča, potpuno drugačija, iščitana prije sto do dvjesto godina iz kamenja, građevina, predmeta – poprilično nijemih stvari koji na nešto mogu ukazati, ali događaj prepričati baš i ne mogu. Kome bih trebao više vjerovati? Živoj priči među živim ljudima, ili priči iskonstruiranoj na temelju kamenja i prevladavajuće pretpostavke?

Nek’ ovo pitanje ostane neodgovoreno.

I tako se ja vratim iz Meksika, uzbuđen što sam prvi put imao neku vrst direktnog kontakta (koliko je to moguće dok ne izmisle vremeplov) s događajem kojim mi pobuđuje maštu već godinama, i što sam čuo neku vrst žive potvrde za mnoge pretpostavke znanstvenika poput Hapgodea, Velikovskog, Delaira i sl. I otvorim mejl, a tamo članak iz New Scientista od 9. siječnja naslova:

„SIX NORTH AMERICAN SITES HOLD 12,900-YEAR-OLD NANODIAMOND-RICH SOIL“.
Pa sam ih otkrio još nekoliko na istu temu koji su se provlačili tijekom 2007. i 2008. godine:
„DID A COMET HIT GREAT LAKES REGION, FRAGMENT HUMAN POPULATIONS, 12,900 YEARS AGO?“
„EXPLODING ASTEROID THEORY STRENGTHENED BY NEW EVIDENCE LOCATED IN OHIO, INDIANA“
„EXTRATERRESTRIAL IMPACT LIKELY SOURCE OF SUDDEN ICE AGE EXTINCTIONS“

Da ne duljim, jer ih možete i sami pronaći po ovim naslovima na netu, najnovija od ovih vijesti govori od sitnim česticama dijamantne prašine u sedimentima starim 12 900 godina pronađenim na šest sjevernoameričkih lokacija, koji se navode kao dodatni jaki dokaz sudara Zemlje i određene vrste rijetkog kometa. Ti nanodijamanti, milijarde njih nanometarske veličine, koji se stvaraju u uvjetima visoke tempreature i visokog pritiska stvorenim kozmičkim udarima, koncentrirani su i slojevima slične starosti na šest lokacija. Dijamanti veličine nanometara naaze se u bazi sloja sedimenta direktno iznad ostataka iščezlih životinja (mamuta i dr i artefakata kulture Klovis na sajtu u Murray Springs, Arizona.

Dva istraživaa s Oregona iz multiinstitucijskog tima od 26 članova predlažu zapanjujuću (njima, ne i meni) novu teoriju; da je izvanzemaljski udar, moguće komet, bacio tisuću godina dugu ledenu kletvu i izbrisao ili fragmentirao pretpovijesnu kulturu Klovis i različite rodove životinja diljem Sjeverne Amerike prije 13000 godina. Po prvi put se o toj teoriji javno raspravljalo na konferenciji Američkog geofizikalnog društva 2007, koja se (evo još jedne male koincidencije za mene) održala u Acapulcu u Meksiku, samo stotinjak km od mjesta gdje je meni ta priča ispričana.

Istraživači predlažu da su (već prije dokazana) okretanja struja svjetskih oceana i brzo globalno zatoplenje (koje mnogi znanstvenici smatraju uzrokom izumiranja mnogih vrsta), zapravo tek posljedica većeg događaja. (Sad mi je palo na pamet – možda ovo okretanje smjera oceanskih struja ima veze s još jednim momentom kojega su spomenuli Indijanci – a to je da Zemlja počela okretati u drugom smjeru. Ali tko to sad i kako može znanstveno ustanoviti?)

Dok općeprihvaćena teorija kaže da je otapanje ledenjaka iz američke unutrašnjosti uzrokovalo okretanje struja, novi prijedlog cilja na veliki izvanzemaljskiobjekt koje je udario iznad ili u ledeni omotač sjeverno od Velikih jezera. “Najveće koncentracije izvazemaljskog udarnog materijala pojavljuju se području Velikih jezera i šire se od tamo“, rekao je istraživač Kenneth. „To bi imalo velik učinak na ljude. Na sjeveru i istoku bi se trenutno stvorili udarni valovi, vrućina, poplave, šumski požari i smanjenje i fragmenacija ljudske populacije.“

Ugljikom bogati sloj sadrži metalne mikrokuglice, iridij, kuglice ugljika, fulerene, drveni ugljen i čađ. Nešto od navedenog nađeno je diljem svijeta u slojevim tzv. K-T udara, prije 65 milijuna godina. U novoj teoriji nedostaje krater koji bi predstavljao mjesto udara, ali istraživači tvrde da je udar iznad ili u led mogao ledeni omotač apsorbirati jer je bio slabiji od K-T udara. Kennett napominje da je 35 rodova životinja nestalo na kraju pleistocena, od kojih je za 15 sigurno da su jednostavno izbrisane prije 12.900 godina. Preživjeli ljudi sveli bi se na izolirane grupe u potrazi za hranom i toplinom.

Teoriju o udaru kometa ili asteroida u zadnje dvije godine je zagovarao geofizičar iz Arizone Allen West tvrdeći da je objekt iz svemira eksplodirao iznad površine Zemlje iznad današnje Kanade, i većinu sjeverne hemisfere izložio ogromnom udarnom valu vrućine.

Asistent profesora antropologije Tankersley sa sveuičilišta u Cincinnatiju, u suradnji s Nelson R. Schaffer i drugima s Indiana Geological Society, potvrdili su dokaze s raznih nalazišta u Ohiou, koji daju jaku podršku teoriji o koemt/meteoritu koji je eksplodirao.

Klimatska promjena je omiljena Tankersleyeva tema: “Najveća važnost ove vrste rada je pokazati da ne možemo kontrolirati sve“, rekao je. „Naš su planet asteroidi puno puta pogodili, a kad se to dogodi, dođe do klimatske promjene. „ Prije oko 12 900 godina megaživotine su nestale iz fosilnog zapisa, kao i ljudski ostaci. Uzrok tog izumiranja i migracije ljudi (vjerojatno u vječna lovišta , op K.M.) je misterij.“

Znanstvenici vjeruju da se dokaz za ovaj izvanzemaljski udar krije u tamnom sloju blata i prljavštine ponekad zvanom „tamni prostirač“. Nađen u više od pedeset mjesta oko Sjeverne Amerike, taj zagonetni komadić geološke povijesti je debeo tek tri centimetra i pun ugljika, zbog čega je crn. Taj je sloj nađen na arheološkim iskapanjima u Kanadi, Kaliforniji, Arizoni i Južna Karolina, a čaki u Belgiji.

Stvaranje tog sloja, koji se procjenjuje na 12 900 godina starosti, koincidira s naglim zahlađenjem ponekad zvanim „Veliko zaleđenje“. Ta je koincidencija zaintrigirala istraživače koje vodi Richard Firestone s Lawrence Berkeley National Laboratory, koji misle da crni sloj može biti povezan s masovnim izumiranjem. Zato su proučavali uzorke sedimenata crnog sloja s 10 arheoloških lokacija iz vremena kulture Klovis, navodno prvih stanovnika Novog svijeta.

Odmah ispod cnog sloja našli su velike koncentracije magnetskih zrna koje su sadržavale iridij, drveni ugljen, čađ, kuglice ugljika, ugljik nalik staklu koji sadrži nanodijamante i fulerene zajedno s izvazemaljskim helije – sve dokazi izvanzemaljskog udara i divljih požara koji su mogli slijediti. Schultz, profesor geologije na Brownu i specijalist za udare, kaže da je najizazovniji dokaz izvanzemaljskog udara otkriće nanodijamanata, mikroskopskh komadića dijamanata koji se stvaraju samo u uvjetima velikog pritiska koji se dobiva od kometa i meteorita koji se sudari sa Zemljom.

Itd, da sad ne prevodim baš sve detalje članaka. Njihova procjena se razlikuje za tek nekoliko stotina godina od priče Azteka.
(Mala digresija – kad sam već spomenuo dinosaure u interakciji s ljudima, o kojima sam vać na blogu, uz razne slike, pisao dosta davno; Za treći dan ceremonije , kad završi ples, okupe se sudionici da im stariji član ispriča priču tom drevnom događaju. Nisam razumio jer je bilo na španjolskom, ali sam poslije upitao jednu stariju pripadnicu, Amerikanku, o čemu su pričali pa mi je rekla.

Još je dodala i to kako se u tim pričama očito isprepleći mit i istina jer se pripovjedač spomenuo i dinosaure. Nije pridavao njima važnost, bila je usputna primjedba, tek ih je spomenuo. Ali ako je sve drugo istina – možda niti taj spomen dinosaura nije drugačiji. Pogotovo ako se pogleda u kontekstu prikaza dinosaura na grnčariji u Meksiku, Peruu i drugdje. A kakav bi to mit mogao u priču donijeti dinosaure iz udaljenosti od 65 milijuna godina?. Ali dobro, samo razmišljam naglas.)

Niz podataka na koji sam naletio nakon što sam čuo priču u Meksiku nastavio se velikim novinskim tekstom o drevnim pomorcima u osvajanju svijeta u dnevnim novinama. Arheolog Jon Erlandson, jedan od vodećih svjetskih autoriteta za drevno pomorstvo, smatrar da je pronašao dokaze za nešto što se u znanstvenim krugovima dugo smatralo izmišljotinom – mornare iz ledenog doba. On je prikupio desetke važnih areholoških nalaza na otoku San Miguelu, komadiću tla udaljenom 45 kilometara od obale Kalifornije. Uz pomoć radioaktivnog ugljika utvrđena je starost spaljenih grančica osobita oblika, pronađenih na nalazištu koje upućuje da su se ljudi ondje prvi put iskrcali prije najmanje 12 000 godina. Pokazalo se da su slične nalaze arheolozi pronašli raspršene uzduž sjeverne obale Tihog oceana te na obalnom dijelu Perua i Čilea. Najstariji takvi nalazi pojavili su se i na obali Japana, a sežu iz razdoblja do prije
15 600 godina.

Prema Erlandsonu, sitne su grančice zapravo trag koji su ostavili drevni mornari na svom putu iz Japana do američkog kontinenta i to za vrijeme posljednjeg ledenog doba. Sve do nedavno većina bi znanstvenika odbacila tvrdnju o postojanju mornara iz ledenog doba jer nitko još nije pronašao ostatke bilo kakava plovila iz tog vremena. Osim toga, arheolozi nisu pronašli ni mnogo obalnih naseobina starijih od 15 000 godina pa prevladava mišljenje da se Homo Sapiens razvio kao lovac i sakupljač koji se iz svoje pradomovine Afrike u osvajanje svijeta uputio pješice, koristeći se kopnenim mostovima koji su do danas nestali.

Tek nakon završetka ledenog doba prije 12- 13 000 godina, kad su nestali mamuti i drugi veliki plijen, čovjek je počeo sustavno naseljavati i obalu razvijajući oruđe za ribolov i istražujući obalno more u malim brodovima. No ta je slika, tvrdi Erlandson, vrlo manjkava jer ne uključujuje nešto vrlo važno – promjene u morskoj razini.

Npr, prije 20 000 godina ledeni je pokrivač sadržavao većinu svjetske vode pa je razina oceana bila niska i ostavljala goleme obalne zaravni koje su bile privlačno lovno područje. Danas te zaravni leže 12 km ispod vode i dostupne su samo šačici podvodnih arheologa.

Kad je već spomenuta ta količina vode, sad sam se sjetio jednog od glavnih prigovora za mogućnost da se dogodio Veliki potop. Uvijek se nametalo pitanje – otkuda je došla sva voda da omogući potop su preživjeli biblijski Noa, grčki Deukalion, sumerski Utnapištim? Nema toliko vode na Zemlji, pa ćemo zato odbaciti priču o Potopu kao istinitu. Ali što je s ovih 12 kilometara nove dubine oceana, koju spominje ovaj arheolog? Nije li to više nego dovoljno vode za Opći potop, vode koje dotad nije bilo jer je bila u ledenjacima?

Naravno, nisam se tog prvi sjetio, ali kako se do sad smatralo, i još se smatra, da su se ledenjaci otapali bar tisuću godina, jedna geolog mi je sugerirao da su možda priče o Potopu iskvareni odraz događaja iz vremena kad se more polako dizalo. Ali meni to zvuči potpuno nelogično, jer svi ti mitovi jasno pričaju o naglom događaju, koji se računao u danima i tjednima , a ne stoljećima. No, za takav je događaj nedostajalo vode. Osim ako se nije naglo oslobodila iz ledenjaka nakog udara kozmičkog tijela.

Toliko za danas, a i jučer, jer već dva dana pišem ovaj tekst, i već mi je dosta, ali sam se prvi tom fenomenalno zabavi gledajući kako sve kockice mozaika sjedaju na mjesto. I kako novi podaci govore u prilog uzbudljivim tezama koje su prije pedesetak godina tako grubo ismijane.
A i konačno mogu reći – ma , bila je Kataklizma, rekli su mi ljudi!

Krešimir Mišak

Boško Drljić je 1987. godine pročitao u Ekspres politici vest da se u šumama oko sela Šopići, kod Lazarevca, pojavila džinovska zmija! Doputovao iz Sarajeva, gde je živeo, upoznao očevice, obigravao šume oko Šopića – ali je nije našao. Sreo je te godine u gornjomilanovačkom selu Semedraž. Od tada, već sedamnaestu godinu živi za dan kada će u specijalnom oklopu, koji mu je obećala firma Ristić iz Beograda, ući u Šaranske tunele iza Semedraža i ubiti „zmiju nirdalu, moćnu novembarku“.

Oči u oči sa zmijurinom

Osmu godinu Boškov dom je ispod natkrivene stene u Brusnici, na putu između Gornjeg Milanovca i Čačka. Tu spava po kiši, snegu, suncu. Pre je živeo u Semedražu, u brvnari na Petakovića zabranu, da bude bliže nirdali, ali mu je brvnara izgorela.

- Ona je jedne noći, pošto se kreće samo po mraku, pregmizala od Šopića do Semedraža jer je znala da je ja tražim. Kad sam je prvi put sreo, presekla me oko devet uveče na putu stravičnim siktanjem. Približavala je svoju glavu 20 centimetara mojoj glavi, siktala i oštetila mi sluh na desnom uhu. Uživao sam u tom susretu. Bio sam prvo ljudsko biće koje pred njom nije bežalo.

Otišla je, gmižući preko mekane trave, a zvuk gmizanja se čuo dugo, dugo, jer je masivna. Njen trag video sam posle u brđanskoj klisuri. Trideset do osamdeset centimetara je širok, s tim što se pola metra levo i desno od tragova vide tanjirasti tragovi sličnog prečnika. To ostavlja mogućnost da ona u zadnjoj petini tela ima par nogu. Nirdala je katran crne boje, divlje lepote, ima nasmešeno lice, dugačka je između 15 i 24 metra, debela k’o bandera…

Od glave njeno telo se postepeno proširuje u telesinu. Jednom sam naišao na ostatke praseta koje je ona pojela. Ostavila je desnu plećku, nogicu i deo hrtka, potpuno u fronclama. Od seljaka ovde saznao sam da je moćna nirdala skrckala osam muškaraca u poslednjih 20-30 godina.

Moćna nirdala je ključ zemlje i svemira, ona je zmija apokalipse i spektakularnija od otkrića Tutankamonovog blaga, kineskih glinenih vojnika i deset nivoa ispod Keopsove piramide. Zato jer se na njenoj strani nalaze hulje, a ona zna ključne tajne čovečanstva – priča Boško svoju filozofiju.

Boško je bio stipendista Sarajevske industrije mesa. Do 1984. radio je kao punilac i vezač salama, na parovanju kobasica i šarovanju slanine. Onda je svoj život posvetio nirdali. Pročitao je dve knjige od Bernarda Heuelmansa „Zmajevi nisu nestali“ i „Fantomi životinjskog carstva“.

Trening za „Valjak“

- Moj život u prirodi je treniranje za osnivanje naučno-istraživačke grupe „Valjak“, koja će, pored ostalog, morati da pronađe i džinovskog slona i džinovskog jelenka. Ja praktično više i ne mogu da spavam u kući koliko sam se navikao na prirodu.

Detinjstvo u domu

Boško ima rođene sestre u Subotici i Prijedoru i rođenog brata u Čakovecu. Brat ga je posetio jedanput sa zetom Mirkom.

- Čuli su da sam umro. Neko je provalio tu glupost. Roditelji su mi umrli davno. Majka me je 1942. nosila u naručju u kozaračkom zbegu, imao sam tad dve godine, i pogodio ju je mitraljeski rafal. A otac je 1948. godine u Prijedoru popio čitavu kutiju lekova za srce i umro. Nas četvoro smo odrasli u domu u Bosanskoj Dubici. Kako smo odrastali, svako je odlazio na svoju stranu…

Čita sve novine. Daju mu prodavci na kiosku. Nekada je imao najveću kolekciju dnevnih novina u Srbiji. Izgorele s onom brvnarom. Knjige čuva pod stenom, u plastičnim kantama da ih ne pojedu miševi i pacovi. U bivaku ima šatorsko krilo, vreću za spavanje, ćebad, jorgan, kauč, tri jastuka, čaršaf.

Leči se slaninom

- Izuzetno mi je toplo, zaklonjen sam od vetra. Vi ne biste verovali da kada ste u toploj postelji napolju imate daleko lepši osećaj nego u kući. To je prijatan osećaj moćne svežine. Nemojte zaboraviti da u Beču postoji klinika koja leči promajom.

Nikada nisam bio prehlađen, niti sa oboleo od gripa. Lečim se šarenom slaninom, belim lukom i hlebom. Pod tom stenom nastaju najsjajnije tihe poruke neba, zato sam je izabrao. Brijem se na česmi pored magistrale u Mlakovcu. Od domaćina u selu uzmem vruću vodu, obavim kupanje u prirodi. Nikad ne koristim deterdžent i šampon, alergičan sam na hemikalije od kad živim napolju, već mirišljivi sapun. Zarađujem radeći po seoskim domaćinstvima.

Ja sam stručnjak za ograđivanje, stručnjak za cepanje drva, stručnjak za krčenje vrzine, stručnjak za čišćenje štala i kokošinjaca. Široki su dijapazoni mojih radova. Tu dobijem dovoljno novca, a bavim se i skromnim proricanjem. Svi pravi proroci ne smeju biti skupi, to je ključno. Osobama koje primaju poruke s neba tada se ta nit prekida.

Kada hoćete da imate skromno a dovoljno novca, to mi je došla tiha poruka s neba, treba da psujete tri stvari: krvavu majku, krvavo sunce i krvavu lepinju. Od kad to radim, skromno sam obezbeđen – uveren je Boško, lutajući po pustahiji kraj Ibarske magistrale sa kesom u kojoj „sve svoje nosi“.

Porodicu nije osnovao. Zaljubljen je još od 1970. u ženu „s onog sveta“. Video je jedanput, dok je živeo kao podstanar u Sarajevu, u kući nekog muslimana.

I dok mašta pod svojom stenom u Brusnici, obećava na rastanku: Sledeće godine uhvatiću ili ubiti nirdalu. Bićete pozvani!

„U Srba je, pak, rasrostranjeno i opštepoznato verovanje da vučji pastir, koji predvodi vukove, takođe hramlje na jednu nogu. Ovome vuk, najvećem od Svih vukova, prinose se žrtve, a u zimskoj sezoni proslavljaju se njegovi praznici, zvani Mratinci. O svemu tome v. moje radove „Sveti Sava i vuci“ i „De feriis quibusdam in prisca Serborum religione ferinis“. Ovaj je vučji pastir dobro poznat i među Bugarima („kuculan“…) i drugim slovenskim narodima (… Vlči pastyr…) Ovaj vuk u staroj religiji Srba nije bio niko drugi do najviši bog donjeg sveta. Malo-pomalo, tokom dužeg vremenskog perioda, ovaj je bog dospeo do ljudskog oblika, pa je poštovan pod imenom Dabog. I za njega je bilo karakteristično da hramlje na jednu nogu.“

„Pričali su mi da se dešavalo da vuk dođe u tor i prenoći usred stoke, pa izjutra ode ne učinivši nikakve štete. U takvim slučajevima obično kažu „zakamenio mu ih (usta) sveti Sava“. Ako neko noću nabasa na nečastivoga, neka odmah reče: „Izeo te vuk!“ pa će ga odmah đavo ostaviti. (…)

I pored ogromne štete koju čini vuk, on ipak uživa kod našeg naroda izvesne simpatije. Naročito je omiljen kod hajduka. Susret sa njim donosi im uvek sreću. Bilo je hajduka koji nikad u životu nisu hteli ubiti vuka. Vuk se naziva: kurjak, zvijerac, nepomenik, divina. Veruje se da bi se čovek mogao spasti od vuka ako ga pobratimi: „Pobratime, ukloni mi se s puta!“ Ima vukova koji ne čine nikakvu štetu: Oni se hrane travom. Veruje se da vuk veoma voli svirku.“

Tako, na primer, na Kosovu o Badnjem večeru iznosi se pred kuću postavljena sofra, na kojoj se nalaze sva badnjidanska jela, i onda se na večeru pozivaju „vuci, mečke, lisice, zajci, tvorovi, psi“, sa svečanom formulom „Dođite na večeru, sve smo naredili što treba da jedete“. U celom ovom spisku životinja najviše, na prvi pogled, može da nas iznenadi ona životinja koja je na čelu spiska – dakle, vuk. Otkuda da se njemu prinosi žrtva? U suprotnosti sa neprijateljskim ponašanjem vuka prema svakome i svačemu, primitivan čovek, naročito primitivan Srbin, ima prema njemu držanje koje je puno obzira i koje iznenađuje. Kada su se, u jednom našem kraju, pojavili vuci u velikoj množini, vlasti su dale seljacima otrov, ali ovi nisu hteli da ga protivu vukova upotrebe; u Bugarskoj, pre nekoliko godina, jako su se bili namnožili vuci, ali seljaci ne samo da ih nisu progonili, nego su im čak davali hrane! Kada se vuk ubije, onda se i danas sa njim vrši izmirenje na taj način što se za njega mrtvoga, za njegove mane, skupljaju darovi od kuće do kuće. Prema verovanju našeg naroda, vuk, po božjem naređenju, ima pravo na ono što zakolje; prema jednoj legendi iz Prizrena, čak je niko manji nego sveti Sava blagoslovio vukove da „vazda u plenu izbiraju najbolje ovce“. Zbog toga, kaže se u narodu, ne treba se ljutiti na čobanina ako mu vuci zakolju koju ovcu, jer će šteta biti veća. Očevidno je, dakle, kod našeg naroda postojalo uverenje da on prema vuku stoji u izvesnim obavezama i da vuku pripadaju žrtve, a primeri koje smo naveli dokazuju da su takve žrtve doista prinošene i tolerisane. Na osnovu jednog ciklusa legenada koji je poznat i Srbima i drugim slovenskim narodima, izgleda da su vuku, u dalekoj prošlosti, prinšene čak i ljudske žrtve. Na Kosovu polju žrtvuje se buku, o Badnjem večeru, veliki kolač: domaćin iziđe na kućna vrata, mane tri puta kolačem, i pozove vuka na večeru. U Bosni iznosi se, takođe o Badnjem danu, „vuku večera“, sastavljena od svih jela koja se na trpezi nalaze, i vuk se, opet sa svečanom formulom, poziva da na večeru dođe. (…) Posle svega jasno je da ovakvi odnosi između vuka i primitivnog Srbina, koji bi sa gledišta zdravog razuma bili neobični i neprirodni, imaju religijski karakter.“

„I stari Gali zamišljali su boga donjeg sveta u vučjem ili psećem obliku: ogromno čudovište koje je u skulpturi predstavljeno kako proždire leševe mrtvih ljudi.“

„Isti slučaj imamo i kod drugih evropskih naroda, naročito kod Germanaca, pa onda u severnoj Italiji i Pšaniji, i, pre svega, kodKelta. U obzir dolaze različite životinje, i divlje i domaće: vuk, medved, jarac, svinja, pas i dr. Kod Kelta pre sviju jelen.“

„Da se živ Srbin može pretvoriti u vuka, to je verovanje koje je u punoj svežini do današnjeg dana sačuvano; ono je, uostalom, dokumentovano vrlo odavno: naime, još Herodot, poznati grčki istoričar iz petoga veka pre Hrista, konstatovao ga je kod Nerava (Nervi), koji su bili slovensko pleme u današnjoj Rusiji. Mnogo je, međutim, važnije verovanje da se mrtav Srbin može ili čak i mora pretvoriti u vuka; sama reč „vukodlak, koja je sinonim reči „vampir“, najbolji je dokaz za to; u krajevima u kojima je Vuk Vrčević skupljao svoju građu (Boka, Crna Gora, Hercegovina) vampir se prosto naziva vukom.“

(V. Čajkanović: O vrhovnom bogu u staroj srpskoj religiji, Sabrana dela, SKZ, Bg, 1994.)

„Na izvesnu protvurečenost naići ćemo, međutim, ako uporedimo našeg Daboga sa ruskim i možda opšteslovenskim bogom istoga imena. Kod nase je Dabog, kao što smi videli, htonično božanstvo, kod Rusa i Zapadnih Slovena, međutim, za njega kažu da je solarno božanstvo, sin Svarogov.“

„Dabog – da upotrebimo ovu popularnu epiklezu – stajao je na čelu našeg panteona, i bio sve do kraja paganizma naš najveći bog, summus deus. (…) Nije slučajno što su njega zamenili sveci najvećeg ranga, kakav je sveti Jovan, sveti Sava, sveti Đorđe, sveti Aranđeo, sveti Nikola.“

„Dabogu je pomogla ta okolnost što je on bio nacionalni Bog, rodonačelnik celoga naroda i, kao takav, njegov najveći prijatelj i pomagač (…) ne manje i zato što je on bio najveći bog mrtvih; da se bog mrtvih razvije u najvećeg boga, to je doista čest slučaj u religijama; treba se, na primer, setiti misirskog Ozirisa, pa onda eleuzinskih božanstava kod Grka, pa onda galskog Dispatera i germanskog Vodana, najzad jermensko-iranskog boga mrtvih.“

Koristeći specijalnu karbonsku analizu pronađenih artefakata arheolozi su datirali proizvodnju bakra na nalazištu Khirbat en-Nahas u vrijeme kralja Solomona, jednu od osoba iz Biblije koja je dobro poznata i nekršćanima. Ovo je otkriće priopćeno jučer u stručnom časopisu Nacionalne akademije znanosti u SAD-u.

Rudnici kralja Solomona postali su dijelom popularne kulture još davne 1885. kada je Rider Haggard objavio bestseler “Rudnici kralja Solomona”. U knjizi avanturisti pronalaze rudnike i u njima nalaze zlato, dijamante i slonovaču. Potom su rudnici postali temom cijelog niza filmova. Među njima je i onaj koji se zove poput Haggardova bestselera s Patrickom Swayzejem kao glavnim avanturistom.

Thomas Levy s Kalifornijskog sveučilišta u San Diegu ponovno je ustvrdio da sve znanstvene analize pronađenog bakra pokazuju da se ovaj proizvodio u 10. stoljeću prije Krista, kada je i prema biblijskim navodima živio slavni kralj Solomon. – Sada posjedujemo dokaze da su složene zajednice bile aktivne u 10. i 9. stoljeću prije Krista, što nas vraća raspravi o historijskoj utemeljenosti hebrejske Biblije – dodao je Levy.

Naravno, ona nije obična djevojčica. Ona je kumari – jedna od 10-ak živućih božica koje danas žive u Nepalu. Tamošnji budisti i hindusi, članovi lokalne Newara zajednice iz doline Katmandua, već stoljećima njeguju tradiciju imenovanja božanstvima ženske djece iz obitelji Shakya i Bajracharya. Najbitnija od njih je kraljevska kumari ili Kumari Devi.

BOŽANSTVA

Štujući drevnu tradiciju, hindusi i budisti u dolini Katmandua djevojčice iz dviju mjesnih obitelji odabiru za privremene božice.

Od 2001. godine mala Preeti Shakya, koja je izabrana kada je imala samo 4 godina, obnaša tu dužnost, a prva do nje po važnosti je upravo Chanira, kumari starog naselja Patana koji je u međuvremenu postao sastavni dio glavnoga grada Katmandua.

Nju se kao takvu štuje, obožava, štiti, a pomalo je se i pribojava. Iako svakodnevno ona blagoslivlja desetine, a ponekad i stotine ljudi, Chanira je ipak samo obična 13-godišnja djevojčica.

Kako bih provjerio kako tamošnja djeca postaju božanstvima, a posebno što će se s njima dogoditi kada nakon prve menstruacije u životu, što je prema tradiciji prijelomni trenutak u ovom “statusu”, budu vraćena u rang običnog smrtnika.

Osim s Chanirom i njezinom majkom Champom, razgovarao sam i s jednom bivšom kumari, odnosno danas 17-godišnjom djevojkom Chandrashilom Sumikom Bajracharya koja je nakon desetljeća uživanja u “bogovskom rangu” prije par godina to prestala biti.

Za kraj, neko vrijeme proveo sam s možda i najmističnijom od svih kumari, 56-godišnjom Dhanom Kumari koja je to postala davne 1954. Kako nikad nije dobila menstrauciju, na tome mjestu Dhana je ostala sve do 1994. kada ju je predstojnik Vijeća kraljevskih svećenika Juna Nath Pantjer statusa lišio pod obrazloženjem starosti. Na pitanje što je i tko to uopće kumari, što predstavlja i kako se odabire ona prava, čak je i u Nepalu mnogo različitih odgovora.

SMRTNICE

Božanski status kumari gube prvom mjesečnicom ili nekim drugim krvarenjem.
Ono što je sigurno odnosi se na to da je njihovo štovanje pokrenula vajrajana sekta u mahajan budizmu. No, kumari do njihove prve menstruacije ili teže ozljede s krvarenjem, koja se također smatra “onečišćenjem”, kao čiste izvore vrhovne moći danas štuju podjednako katmanduski budisti i hindusi. Tradicija u originalnom, odnosno i danas aktualnom obliku, datira iz 17. stoljeća. Tada je posljednji kralj iz dinastije Malla, Jayaprakash bio zaljubljen u lijepu božicu Taleju.

Ona mu je doznavši za to odredila kaznu prema kojoj mu se od tada ukazivala u obliku nevinih djevojčica iz kaste Shakya. Vladari iz dinastije Shah, koja je svrgnula Malle i do danas vlada Katmanduom, odnosno Nepalom, zadržali su ovu tradiciju pa se i danas svake godine tijekom festivala Indra Jatra središnji dio proslave događa kada Kumari Devi posveti kralja.

Kako do nje u palači Kumari Ghar, na središnjem katmanduskom trgu Durbar, nije moguće doći posjetio sam drugu po važnosti, patansku kumari Chaniru.

U predvorju sobe ispred koje prima goste, njezina majka Champa i nekolicina čuvara posjetitelje ostavljaju čekati i po više od sata. Naredili su mi da skinem sve kožno što sam imao na sebi, operem ruke i lice, zaboravim na provokativna pitanja i ostavim se ideje nekakvih, novinarima tako dragih, intimnih ispovijesti. Objasnili su mi da će na moja pitanja kumari odgovarati putem majke, u ovom slučaju posrednika koji će onemogućiti direktan razgovor. Što vam nedostaje, kako je biti božica umjesto djeteta, jeste li sretni… krenuo sam s pitanjima.

Dhana Kumari, 56-godišnjakinja koja nikad nije izgubila status božanstva, mitski ugled stekla je kao najdugovječnija kumari

- Sretna sam što sam izabrana za kumari, a sretni su i moji roditelji jer je to velika čast. Izabrana sam u dobi od šest godina, dakle prije 7,5 godina. Kada sam izabrana rekli su mi da više nisam dijete nego božanstvo. Prijatelji mi ne nedostaju jer svaki dan dolazi puno hodočasnika na posvećivanje, pa ionako nemam vremena za djecu… – nabrajala mi je odgovore božica, kumari Patana, Chanira.

Neobičan osjećaj, nema što. Ipak je ljudima sa zapada, bez obzira na duboko poštovanje hinduističko-budističkih tradicija, malo neobično dijete smatrati bogom. Posebno ono koje sjedi na podu ispred tebe, a čije razigrane oči pritom lutaju i nerijetko se zaustavljaju na običnim stvarima poput mobitela, sata, fotoaparata. Sve to nisu mogle sakriti niti one silne naslage nakita, šminke i oprava natovarenih na ovo nju.

Nakon što me posvetila, odnosno po čelu pomazala u crveno obojanom rižom i cvijećem, njezina majka ipak se učinila zgodnijim izborom za postavljanje nekih običnih pitanja. Lako za nas, rijetke strance koji tamo zalaze, ali kako je to biti mama jedne božice? Je li ona sretna ili ipak potajno priželjkuje dan kada će njezina kći dobiti prvu menstruaciju i time ponovno postati samo kćer? Smrtnica.

- Čudno je to, ali ja sam od dana njezina rođenja znala da je Chanira drukčija. Obitelj je naravno sretna što je baš ona izabrana za kumari. Iako je neobično vlastitu kćer tretirati kao boga, mi smo se brzo navikli. Oprezni smo s njom, ne vičemo na nju, nema kazni, nema niti dodira. Za sada ne razmišljamo što će biti kada Chanira prestane biti kumari, ali znamo da će za nas to zauvijek ostati – ispričala je Chanirina mama. A neke od mitova poput onoga da kumari nikad nije bolesna ili onaj da ženidba s bivšom kumari donosi sigurnu smrt, najbolje je bilo razjasniti upravo s jednom bivšom božicom.

KRAJ TRADICIJE

Biografija jedne bivše kumari potaknula je Vrhovni sud Nepala na istragu
Za razliku od relativnog bogatstva kuće u kojoj sam se družio s trenutnom kumari Chanirom, jedna od njezinih prethodnica iz Patana, 17-godišnja Chandrashila Sumika Bajracharya, dočekala me u oronulom sobičku neke naherene kuće.

No, dok je Chanirin životni prostor odisao zabranama i pravilima koja su kroz stoljeća brusila strogoću, Sumikin svijet bio je baš onako tipično tinejdžerski. Kompjutor na stolu, na zidu posteri nekog nepalskog rock-banda, majica koja otkriva ramena i stisak ruke kojim me dočekala bili su jasni pokazatelji njezine slobode. Što je Sumiki draže?

- Ne može se to uspoređivati. Mene su izabrali kada sam imala samo 1,5 godinu pa ništa prije nisam niti znala. Sada već skoro sedam godina nisam kumari i slike blijede. Ipak, sjećam se da sam plakala taj dan kada sam dobila menstruaciju i izgubila status. Ako me danas pitate jesam li bivša kumari ili obična cura, odgovor je ‘samo još jedna cura iz Katmandua’ – priča Sumika na odličnom engleskom. Unatoč velikom zaostatku u obrazovanju ona je trudom uspjela sustići svoje vršnjake i danas studira na tehnološkoj akademiji. Smije se dok govori o tome kako su joj draže traperice i pamučne majice nego što su to bile teške i uvijek, tradicionalno, crvene oprave. Kaže i kako joj se zamjerilo šminkanje po “kumari modi”. Bez svega toga, kao smrtnik, na početku novog života se osjećala polugolom.

- Čim sam krenula u školu sve se promijenilo. Bilo je smiješnih trenutaka kada mi učitelji ne bi željeli dati lošu ocjenu jer sam ja ipak donedavno bila božica. Ni ostala djeca nisu mi se suprotstavljala. Tada sam odlučila da ću svim novim ljudima zatajiti tko sam bila ranije – kaže Sumika. Njezini planovi za budućnost ruše još jedan stereotip vezano za bivše kumari.

Dva života

Chandrashila Sumika Bajracharya bivša je kumari koja već šest godina živi kao smrtnica i kaže da uživa u tome

- Glupost je vjerovanje da će svaki muškarac koji bude s kumari ubrzo umrijeti. Moji dosadašnji dečki su još živi i zdravi…. – nasmijala se i priznala kako se jako želi udati i imati djecu, ali tek nakon što završi fakultet.

A ništa sličnoga nikad neće doživjeti treća i zasigurno najkontroverznija nepalska kumari. Nje se u Katmanduu itekako boje jer je ona svoj status zadržala cijelih 38 godina i još ga, u ponešto modificiranoj formi, ne namjerava ispustiti. Staroj kumari Dhani danas je 56 godina. Božicom je postala davne 1956. godine, a tek 1994. su je zbog starosti, recimo to tako, “umirovili”. Nikad nije dobila menstruaciju i kao “neokaljana” predmet je obožavanja. Redovi hodočasnika pred njezinom kućom nikad nisu mali, a mene je kao stranca njezina svita ipak propustila prije reda.

SUMNJA

U istrazi je vjerski običaj sumnjičen za ugrožavanje ljudskih prava djevojčica
Još jedan blagoslov nije bio na odmet, a posebno ne u vrijeme kada je u Nepalu započela žestoka rasprava o mogućnosti ukidanja stoljetne tradicije imenovanja živućih božica. Svejedno je li zbog vjerojatnog gašenja monarhije u toj himalajskoj državi ili zbog izvjesne pobjede komunista na prije deset dana održanim izborima, čini se da pred božicama nisu najbolji dani.

Nakon što je 2005. bivša kraljevska kumari Rashimla Shakya objavila biografiju “Od božice do smrtnika” Vrhovni sud Nepala naložio je istragu o mogućem kršenju ljudskih prava djevojčica koje postaju kumari. Na noge su odmah zatim skočila i razna udruženja za zaštitu djece. Pobunili se tada jedino nisu nepalski turistički djelatnici jer kumari je za njih sjajan izvor prihoda. Reklo bi se čak – bogovski.

Preduvjeti i stil života božica

• Djevojčice dolaze isključivo iz zlatarskih obitelji Shakya i Bajracharya
• Moraju zadovoljavati 32 uvjeta za perfekciju
• Moraju biti starosti do 7 godina, imati jako crnu kosu i oči, određeni oblik zuba i to njih 20, određenu boju glasa i precizno određen vitki stas
• Ne smiju imati ranu na tijelu iz koje je ikad tekla krv
• Horoskop kandidatkinja mora odgovarati kraljevom

Procedura izbora božica

• U mračnoj sobi ih se plaši maskama bikova, sjenama i bu­kom dok zakrabuljeni plesači skaču oko njih – božica mora biti neustrašiva
• Svećenici tada izvode tajne rituale kojima čiste tijelo i duh kandidatkinja koje su prošle prethodne faze
• Uspješna kandidatkinja mora u gomili robe i nakita pronaći stvari koje su pripadale njezinoj prethodnici
• Kraljevska kumari živi u hramu, a ostale u kućama svojih obitelji preuređenima za primanje hodočasnika
• Kumari godišnje izlazi samo tijekom 18 festivala
• S kumari ne može direktno razgovarati nitko osim svećenika, obitelji i kralja
• Kumari se ne smije dodirivati, ona se ne igra s vršnjacima, ne ide u školu
• Mora se oblačiti i šminkati prema stoljetnoj tradiciji
• Status gubi kada dobije prvu menstruaciju, ili prokrvari iz kojeg drugog razloga
• Na odlasku dobiva jedan zlatni novčić i crveno platno
• Država im zatim daje mjesečno od 1000 do 6000 rupija (16 do 100 ?dolara)

Profesor Doumas je plastično prikazao brojne aspekte života Tere, od svakodnevnog života do blagostanja koje su ondašnji ljudi uživali. Naime, Tera je očito bila važna trgovačka točka između kontinentalne Grčke i Krete, ali i dalje, sve do Egipta. Veze s Egiptom su vidljive na brojnim freskama, recimo uspoređujući identičnost frizura dječaka.

Posebno zanimljiv dio predavanja odnosio se na Atlantidu. Naime, od kraja 19. stoljeća, kad je sir Arthur Evans otkrio palaču u Knosu na Kreti, pojavio se niz teza da je upravo egejska civilizacija predstavljala mitsku Atlantidu, bogato i savršeno društvo koje je nestalo u kataklizmi, o kojem u svojim djelima govori grčki filozof Platon. Otkrića na Teri samo su dala novi vjetar u jedra “proatlantiđanima”. No, profesor Doumas je raskrinkao njihove teze.

Naime, ideja da bi Tera i Kreta bile Atlantida bazira se na, navodi profesor Doumas, pogrešno pročitanoj Platonovoj sintagmi. Proatlantiđani, naime, tvrde da je Platon rekao kako se izgubljeni kontinent nalazi “između Libije i Azije”, što odgovara geografskom položaju Tere i Krete. No, u grčkom su riječ “veći” (meizon) i “između” (meson) slične i sasvim je jasno da je došlo do pogreške u čitanju. Profesor Doumas naglašava da cijeli citat pravilno pročitan govori kako je “Atlantida veća od Libije i Azije zajedno”. Ako bi se i čitalo “između”, kako bi nešto moglo biti između “Libije i Azije zajedno”, upitao se profesor Doumas. Odbacio je i tumačenja prema kojima bi Platon pogrešno naveo da je Atlantida postojala oko 5000 godina prije njegova doba. Naime, danas je potpuno jasno da civilizacije na Teri i Kreti nisu nestale istodobno.

- Osim toga, civilizacije ne nestaju zbog elementarnih nepogoda, one se, kako nam povijest potvrđuje, urušavaju same u sebe. Platon je Atlantidu izmislio jer mu je trebala takva fikcija. Prihvatimo se mi znanosti, bavimo se njome. A ona nam kaže da Atlantida nikada nije postojala. Prestanimo stoga progoniti himeru, ostavimo himeru science fictionu – riječi su kojima je profesor Christos Doumas zaključio svoje predavanje.

Tera, egejski Pompeji

Tera, danas poznatija u turističkom svijetu kao Santorini, otočić je na kojem je cvjetala egejska civilizacija gotovo istodobno s onom na Kreti i koji je razoren snažnom vulkanskom erupcijom oko 1600. godine prije Krista. Otok je prekriven vulkanskim pepelom debelim i do 16 metara ispod kojeg je gotovo u trenutku zaustavljen cjelokupni život ove civilizacije, na isti način kao što se to dogodilo u Pompejima u Italiji.

No, dok je o propasti Pompeja ostao sačuvan književni zapis iz pera poznatog povjesničara Plinija, o Teri takvih podataka nema. Iskapanja ondje traju već gotovo 40 godina i dosad su dala spektakularna otkrića, od kojih su najpoznatije zidne freske. No, ozbiljnije je istražen tek mali dio nalazišta, što znači da se s velikom sigurnošću može očekivati još senzacionalnih otkrića.