…snaga ubeđenja
I jednostavno, obično uvjerenje također može imati snažan učinak na tijelo. Dakako, većina nas ne posjeduje mentalnu disciplinu potrebnu da u potpunosti upravljamo našim vjerovanjima (što je razlog zašto liječnici moraju koristiti placebo da nas prijevarom navedu da mobiliziramo iscjeliteljske snage u sebi).
Da bismo ponovno stekli tu kontrolu najprije moramo razumjeti različite vrste vjerovanja koje djeluju na nas, jer ona nude svoj poseban pogled na plastičnost odnosa um-tijelo.
KULTURNA VJEROVANJA
Jednu vrstu uvjerenja nameće nam naše društvo. Na primjer, ljudi s otočja Trobriand bez zadrške se upuštaju u spolne odnose prije braka, ali na predbračnu trudnoću gleda se s velikim neodobravanjem. Ne koriste nikakav oblik kontracepcije i gotovo nikada ne pribjegavaju pobačaju. Pa ipak, predbračnih trudnoća gotovo da i nema. To daje naslutiti da se neudane žene, zbog svojih kulturom uvjetovanih uvjerenja, podsvjesno sprječavaju da zatrudne. Postoje dokazi da bi se nešto slično moglo događati i u našoj kulturi.
Gotovo svatko od nas poznaje bračni par koji se godinama bezuspješno trudio dobiti dijete. Naposljetku ga usvoje, a nedugo nakon toga žena zatrudni. To pak navodi na zaključak da je to što su napokon dobili dijete ženi i/ili njezinom mužu omogućilo da prevladaju neku vrst inhibicije koja je blokirala učinke njegove i/ili njezine plodnosti.
Strahovi koje dijelimo sa svim drugim pripadnicima svoje kulture također mogu u velikoj mjeri utjecati na nas. U devetnaestom je stoljeću tuberkuloza ubila na desetke tisuća ljudi, međutim od 1880-ih stope smrtnosti počele su naglo padati. Zašto? Prije tog vremena nitko nije znao što uzrokuje tuberkulozu, Što joj je davalo auru zastrašujuće misterije. Međutim, 1882. godine dr. Robert Koch došao je do znanstvenog otkrića da tuberkulozu uzrokuje bakterija. Jednom kada je to postalo općepoznato, stopa smrtnosti je – unatoč činjenici što će trebati još gotovo pola stoljeća da se pronađe djelotvoran lijek – pala sa šest na dva posto.
Strah je, očigledno, bio važan čimbenik i u stopama uspješnosti transplantacije organa.
Pedesetih godina dvadesetog stoljeća transplantacije bubrega bile su tek primamljiva mogućnost. No, tada je liječnik iz Chicaga izveo nešto što se činilo uspješnom transplantacijom. Objavio je svoja otkrića, i uskoro su širom svijeta obavljene i druge uspješne transplantacije. A onda se ispostavilo da prva transplantacija nije bila uspješna.
U stvari, liječnik je otkrio da tijelo od samog početka odbacuje bubreg. Međutim, to nije bilo važno, jednom kada su primatelji transplantata povjerovali da bi mogli preživjeti, to se i dogodilo, i stope uspješnosti porasle su iznad svih očekivanja.
Komentari