Jedan od loših glasova (i znakova) koji prate Zlatarsko jezero, još iz vremena formiranja akumulacije jeste neosporna činjenica da su vode Uvca potopile dve izuzetno značajne građevine ¬ srednjovekovni kameni most na Žvalama i staru crkvu u Puljcima. Ima još živih svedoka koji pamte, gotov nadrealan i jeziv prizor drvene crkve sa krstom na vrhu, koja plovi Zlatarskim jezerom. Kada je “doplovila” do brane, verujući ljudi su skinuli krst i odneli ga u selo Vilove gde je kasnije izgrađen novi hram.
Krajem leta 2005. godine, Mileševska eparhija je, na ostrvu u jezeru podigla metalni krst, kao podsećanje na crkvu pružajući zaštitu ljudima ovog kraja.
Kao i u svakom drugom mestu, u tom Kokinom Brodu, postojalo je i mesno groblje. Upravo ono je povod na kome je, tokom poslednjih šest decenija nastalo predanje koje se povremeno može čuti od žitelja ovog kraja. Meštani ga se najčešće sete kada se neko utopi.
Naime, iako je prilikom izgradnje HE „Kokin Brod”, iseljeno svo stanovništvo sa područja koje je potopilo Zlatarsko jezero, a groblje izmešteno u obližnja Vraneša, još ima onih, uglavnom starijih žitelja Broda i okoline, koji veruju da je ne malo grobova ostalo pod vodom. Oni kažu „da će utopljenika biti koliko i neizmeštenih posmrtnih ostataka stanovnika Kokinog Broda”.
Niko, naravno, ne tvrdi da tako mora biti, ali oni koji veruju da „ima neka tjana veza” podsećaju na broj života koje je odnelo Zlatarsko jezero.
Prema nezvaničnim podacima koje su nam predočili stariji meštani ¬ zvanične, nažalost, nigde nismo mogli da pronađemo ¬ za skoro pola veka, koliko postoji ovo jezero, u njegovim vodama, samo sletevši s magistralnog puta prema moru ili regionalnog puta Nova Varoš ¬ Ivanjica, utopilo se više od četrdeset osoba. Neslavnoj statistici trebalo bi dodati i sve kupače koji su ovde stradali tokom letnje turističke sezone, kao i samoubice…
Onima koji govore o svojevrsnom prokletstvu Zlatarskog jezera, u prilog idu i saobraćajne nezgode, istina retke, ali po pravilu sa kobnim posledicama. Pojedine nesreće bile su toliko jezive da se o njima pričalo mesecima. Setimo se samo četvoročlane porodice Tripković iz Smederevske Palanke, za kojom se tragalo trinaest dana, a koja se avgusta 1996. godine udavila u vodama jezera…
S druge strane, mnogo više je onih koji na ovako zloslutna predviđanja samo odmahuju rukom i prepuštajući se čarima jezera i okoline…
Piše Jelena Matijević
Komentari