Ljeto je počelo 25. lipnja. Nakrcali smo se u sobi kvartovske mesarice Anke i na TV-u gledali Mondoviziju. Otkad su roditelji smislili školu, pa se riješili djece, ljeto im je predstavljalo najveći problem. Kuda s djecom?
U samom Zagrebu ponuda tog ljeta 1967. bila je slaba. Igra sezone bio je minigolf, kako pokraj jedinog bazena Mladosti na Savi (danas zatrpan) tako i na Šalati. Netko je morao nositi drvenu pločicu s listom papira, i olovku, za bilježenje rezultata, no svejedno je bilo dosta vremena za fuliranje curicama.
Uloga spomenutog bazena, pa i onog u Daničićevoj, bila je za kontinentalno ljeto presudna. Inače bismo se kupali u lavorima i vandlima, što su ih mame i bake postavljale na sunce, pokraj staklenih tegli s ribizima i malinama u šećeru. Poseban je doživljaj bilo putovanje Samoborčekom na stari bazen u Samoboru. Ili pak izbor najljepše kupačice na Savi.
Preko razglasa, što je rado krčao i često se kvario, puštala se mjuza. Vladala je bosonoga Sandie Shaw koja je pobijedila te godine na Euroviziji s “Lutkom na koncu”. Na hrvatskom je prepjev ovog hita izvela Biserka Spevec. Čini mi se da je Mišo Kovač već otpjevao prepjev hita “Ako dođeš u San Francisco”. To je bila jasna naznaka da zagrebački Jugoton prati svjetske trendove.
Zemlja proleterska
Inozemni izvori govore o ljetu 1967. kao o ljetu ljubavi. Hrvatske novine donose slike hipija, ali sve u službi neke prave partijske linije. Oni se, zapravo, “s cvijetom u kosi” bore protiv rata koji njihova vlada vodi u Demokratskoj Republici Vijetnam. O seksu, drogi i rokenrolu u San Franciscu ni riječi, ako nema pogrdnih. Jedino o protestima, mitinzima itd. Mladi Ameri ustali protiv starih u borbi za zajedničku pravdu. Sve u stilu one poslovice: “Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska”.
Tim više što su rasni nemiri u SAD-u odnosili desetke ljudskih života.
Za istinu, ljeto 1967. počelo je točno 25. lipnja. Naime, tog smo se dana nakrcali u sobi gospođe Anke, naše kvartovske mesarice, kako bi na rijetkom crno-bijelom televizoru gledali nešto što se u TV programu zvalo Mondo-vizija. Beatlesi su izvodili hit “All You Need Is Love”, pa se to gledalo istodobno po svim kontinentima, u izravnom prijenosu.
Bila je to godina Beatlesa, u Zagrebu je smišljena nova riječ: bitlz. Klaić je objašnjava: “prvotno: četiri čupava, nedovoljno očešljana mladića, s prilično simpatičnim glasovima”. A bitlzica je “frizura” – navodni znaci iz Rječnika stranih riječi – “kakvu nose bitlzi i njihovi simpatizeri”.
Dugokosi električari
Album “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” bio je objavljen 1. lipnja, i stalno se vrtio na Radio Luxembourgu, ali i na Radio Zagrebu. Njegova omotnica bila je pravi uvod u suvremeni proces komodifikacije svakog i svega, premda ga nismo mogli nabaviti, premda još nisam ni imao gramofon. Vodeći hrvatski i jugoslavenski novinari grmili su protiv pošasti dugokosih električara, i čupavaca. Pa ipak, vokalno-instrumentalni sastavi (vis) odnosno bendovi su se množili (Zlatni akordi, Indeksi, Silhuete, Biseri s “Anuškom”, Roboti s hitom “Mramor, kamen i željezo”).
Partijski paralelni kolosijek
Čak i danas kada se prisjeća tih godina, Šibenčanin Siniša Škarica, član miovaca, dokazuje da to nisu bili ništkoristi, pa među inima spominje životni uspjeh Davora Šterna, člana nekoliko “čupavih” bendova, među inima, kao protudokaz socijalističkim pravovjernim novinarima i političarima. Doista, nisu imali pravo. Bivši bitlzi i danas vladaju u politici, i u biznisu.
Zaista je bio čudesan taj partijski paralelni kolosijek. Glasio je, otprilike, ovako: daj ljudima rock, oni neće razumjeti da je riječ o slobodi. Valjda zato što ih je malo govorilo engleski, i zato što ih je malo putovalo na Zapad.
Strašno sam volio kič-filmove, uglavnom vesterne: “Posljednji vlak iz Gun Hilla”, “Točno u podne”. Ali i preoslikane Langove kadrove iz “Ešnapurskog tigra”. Kad je “Prodavačica ljubičica” lomila srca naših mama, i baka? Čini mi se ljeta 1967.
Na bazenu, i na sretnoj plaži, čitali smo roto-izdanja vestern-romana. Kao da je usamljeni i pravedni kauboj ubojica bio najbolji predak samoupravljača. Mimo toga, mi klinci nekako smo tada dobili strip-izdanja Toma i Jerryja. Izlazio je u tjednim svescima Maurovićev strip “Trojica u mraku”, pa za njim “Kroz minula stoljeća” Radilovića. Novine su također objavljivale po “kaiš” prevedenih stripova. Obvezni Plavi Vjesnik, naš i Zlatarov Plavac, prednjačio je u tome. Oprezno nas je uvodio u eru spektakla. Josip Broz Tito, veliki ljubitelj filma, i vlasnik nekoliko jedinih privatnih kino-dvorana u državi, te je godine opet prošao kroz Pulu za vrijeme filmskog festivala.
Dječja kolonija u Karlobagu
To je bilo ljeto Aleksandra Petrovića i njegovih “Skupljača perja”, što je pobijedio na Puli, i zatim osvojio specijalnu nagradu u Cannesu. Među nagrađenim glumcima nema Olivere Vučo iz istog filma, čija je ljepota (i glas) začarala velike i male. Ekipa je sa sobom vodila romski orkestar, pa se doživljaj s platna prenosio među publiku i obožavatelje. Drugu nagradu dobio je Puriša Đorđević (“Jutro”), a tek treću pokojni Ante Babaja za nezaboravnu “Brezu”. Najbolji glumac Pulskog festivala bio je Bata Živojinović, a drugi najbolji, i to drugu godinu zaredom bio je Bekim Fehmiu. Milena Dravić i Snežana Nikšić bile su prave zvijezde u koje smo se zaljubljivali. Prapočeci crvenog tepiha rodili su se tog ljeta u Areni, uz zvukove violina, i ptičjeg perja.
Do Pule nisam dospio, bio sam među tisućama golobradih koji su išli na more zahvaljujući izmišljotini zvanoj – dječja kolonija. Ljetovao sam u Karlobagu. Kolonija je bila najbolje rješenje za socijalističke roditelje trudbenike. Tamo su vladali studenti difovci – kratica prema Državni institut za fiskulturu. Dijete vam je na moru, a ništ vas ne košta. Ili vrlo malo.
Ispratili nas starci pred zgradu općine Trešnjevka, pa smo autobusima krenuli prema Velebitu. Zbog nekog intimnog razloga pobjegao sam s plaže i krenuo s koferom, pješice, cestom prema Gospiću. Prije toga otpjevao sam “Ruže su crvene” na priredbi u blagovaonici.
Hit ljeta Crveni koralji i Beti Jurković
Najpopularniji glazbenici i najprodavaniji hitovi ljeta bili su: Procol Harum i ‘A WhiterShade of Pale’, The Monkees i ‘I’m a Beliver’, The Beatles i ‘All You need is Love’, The Doors i ‘Light my Fire’… Prodavale su se i protestne pjesme, pa je tog ljeta najprodavaniji album bio i ‘Joan’ Joan Baez i ‘Winds of Change’ Erica Burdona i The Animalsa. Pobjednici Zagrebačkog festivala, ujedno i najveći domaći hitovi, bili su: ‘Ne pitajte za nju’ Borisa Babarovića i Crvenih koralja, ‘Svemu dođe kraj’ Beti Jurković i Hegedušićeva ‘Balada iz predgrađa’.
Dinamo 1967. osvaja Kup velesajmskih gradova
Ljeto ‘67. bilo je ljeto političke diferencijacije, što je proizlazilo iz činjenice objave “Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika” u tjedniku Telegram 17. ožujka. Potpisalo ju je 18 znanstvenih i kulturnih ustanova u SRH. Vlasti su kao žarišta nacionalističkog okupljanja žigosale Maticu hrvatsku, Društvo književnika, Maticu iseljenika i Tuđmanov Institut za historiju radničkog pokreta. Partijski i ini sastanci održavani su do godišnjih odmora, obračunavalo se s baukom nacionalizma
• 9. lipnja – Tito prisustvuje sastanku rukovodilaca komunističkih i radničkih partija u Moskvi. Cilj je osuditi Izraelce i podržati Palestince. Šestodnevni rat još je trajao, no partijaši su imali sve unaprijed rečeno
• 18. lipnja – puštena u promet pruga Zadar – Knin
• 23. – 30. srpnja – vrhunac rasnih nemira u SAD-u: u Detroitu ubijene 43, a ranjeno više od 300 osoba
• Arthur Penn snimio “Bonnie i Clyde”
na Broadwayu postavljen mjuzikl “Kosa”
• Meša Selimović objavio roman “Derviš i smrt”
• završavaju se ili grade hoteli Uvala Scott na Krku, Solaris kod Šibenika itd. Kapaciteti sustižu sve veći broj noćnika
• Krleža objavljuje četiri sveska “Zastava”
• crićem “Izumitelj cipela” Zlatko Grgić daje predložak crtanom serijalu “Profesor Baltazar”
• Dinamo osvaja Kup velesajamskih gradova pobjedom nad Leedsom
• na kraju ljeta u Đakovu se održavaju prvi Đakovački vezovi
Autor: Željko Ivanjek
Komentari