Divovski pterosauri – pretpovijesni gmazovi koji su letjeli nad glavama dinosaura – najbolje su letjeli u uvjetima blagih tropskih povjetaraca, uzlijećući nad padinama planina i obalama ili lebdeći nad kopnom i morem na termički pokrenutim zračnim strujama, tvrdi se u novom istraživanju Sveučilišta Bristol.
Pterosauri (također poznati i kao pterodaktili) bili su prespori i fleksibilni da bi koristili olujne vjetrove i valove južnog oceana kao što to danas čine albatrosi, otkrilo je istraživanje Colina Palmera, inženjera i studenta doktorskog studija paleontologije pri Školi za znanosti o Zemlji na Sveučilištu Bristol. Njihov spori let i varijabilna geometrija njihovih krila također su omogućili pterosaurima da se vrlo blago prizemljuju, te time smanje mogućnost loma svojih kostiju tankih poput papira. Ovo nam pomaže objasniti kako su mogli biti najveće leteće životinje ikad poznate.
Koristeći svoje četrdesetgodišnje iskustvo u inženjerskoj industriji, Colin Palmer konstruirao je modele dijelova krila pterosaura od tankih, zaobljenih slojeva materijala sastavljenog od epoksidne smole i ugljičnog vlakna te ih je testirao u zračnom tunelu. Ovi testovi po prvi su put kvantificirali dvodimenzionalne karakteristike pterosaurovih krila, pokazujući da su takva stvorenja bila aerodinamički znatno manje učinkovita da su mogla letjeti manjim brzinama nego što se prethodno smatralo.
Colin Palmer kaže: „Krila pterosaura bila su prilagođena režimu leta manje brzine, koji smanjuje stopu spuštanja. Ovaj režim neprikladan je za primorski stil dinamičnog lebdenja koji su preuzele brojne morske ptice, a koji zahtijeva veliku brzinu leta zajedno s visokom aerodinamičkom učinkovitošću, no odlično odgovara termalnom uzlijetanju i uzlijetanju uz padine. Manja stopa spuštanja omogućila bi pterosaurima korištenje relativno slabog termalnog izdizanja koje nalazimo iznad mora.“
„Budući da su kosti pterosaura bile tankog presjeka i stoga vrlo podložne oštećenjima uslijed udara, sposobnost slijetanja pri malim brzinama u velikoj bi mjeri doprinijela smanjenju ozljeda te time pomogla omogućiti pterosaurima da zadrže puno veće veličine od sadašnjih ptica. U isto bi vrijeme to značilo ekstremnu osjetljivost na jake vjetrove i turbulencije, jednako u letu i na tlu, slične onima kod današnjeg padobranskog jedrenja.“
Izvor: University of Bristol
Izvor: http://www.znanost.com/clanak/inzenjer-daje-novi-uvid-u-let-pterodaktila#ixzz18IrBM1ve
ANA POPOVIĆ
Komentari