Kada je u pitanju međunarodna filmska scena, ovogodišnji filmski festival u Veneciji ne obećava mnogo. Krivicu za to snose organizatori koji se, umesto na tradiciju samog festivala, pozivaju na turističku atrakciju.
Marko Miler, direktor ovogodišnjeg festivala, iznova je podvukao sledeću činjenicu: „Festival je osnovan 1932. godine. Kao što je to slučaj sa mnogim drugim festivalima, inicijativa za njegovo osnivanje potekla je od turističke branše. Hotelijeri u Veneciji su želeli da produže letnju turističku sezonu. Osnovali su Mostru, filmski festival, kako bi hoteli mogli da rade do jeseni“.
Većina od 24 filmska ostvarenja koja se takmiče za Zlatnog lava liči na muziku Enija Morikonea iz filma „Baria“, Đuzepea Tornatorea koji je otvorio ovogodišnju Mostru. Suviše zašećerenih tema ugušilo je sadržaje filmskih ostvarenja. Formalni kič i površne slike društva – to su reči koje tačno opisuju ovogodišnju produkciju.
Izuzetak vredan pomena
Na svu sreću postoje izuzeci – malobrojni filmovi koji nude nešto više na festivalu u Veneciji. Reč je o dokumentarcu o finansijskoj krizi „Kapitalizam-ljubavna priča“, Amerikanca Majkla Mura. Na kraju projekcije režiser je nagrađen ovacijama i uzvicima oduševljenja.
Kritičari su bili podeljeni u oceni prvog dokumentarnog filma koji učestvuje u trci za Zlatnog lava. Jedni smatraju da je reč isključivo o propagandi a drugi su oduševljeni pozivom Majkla Mura na građanski protest. Autor o svom delu kaže:
„Dobra strana takozvanog američkog sna jeste vera nas Amerikanaca u demokratiju i pravdu. Ali, može li se nazvati demokratijom situacija kada ekonomski odnosi dovode do toga da život ljudi postaje sve nedemokratskiji? Da li je Amerika demokratska zemlja zbog činjenice da svakih nekoliko godina idemo na izbore? Demokratija mora biti prisutna u svakom trenutku i delu našeg društva, a ne samo u vreme izbora“, zaključuje Mur.
autori: Peter Klaus / Željka Bašić Savić
#1 by sandra on septembar 15th, 2009
Tri najbolja filma
1. Lourdes (Jessica Hausner, Austrija)
Mali veliki film o katoličkoj vjeri, čudima i zaslugama koje se “dodjeljuju“. Sigurno najugodnije otkriće festivala.
2. White Material (Claire Denis, Francuska)
Doajenka feminističkog modernizma snimila je ozbiljan film o Africi, postkolonijalizmu, odnosu crnih i bijelih, ali više od svega – o farmerskoj opsesiji zemljom.
3. Lola (Brillante Mendoza, Filipini)
Mendoza je danas ono što je četrdesetih bio De Sica, samo što njegovi “kradljivci bicikla“ nožem režu vratove.
Tri najveće zvijezde
1. George Clooney – Na Mostru je došao kao glumac u “Ljudima koji pilje u koze“ i kao producent “Informanta!“, a spustio se u Veneciju s obližnjeg jezera Garda, te sve oduševio šarmom i spontanim humorom.
2. Hugo Chavez – “El presidente“ je na Lido sletio helikopterom, u crvenoj kravati, i odgledao Stoneov panegirični dokumentarac o njemu samom. Pritom je Lido čuvala vojska do zuba naoružanih specijalaca, a talijanski komunisti dočekali su ga desetometarskim transparentom “bienvenido“.
3. Naomi Letizia – Tinejdžerica koja Berlusconija zove “papi“ i zbog koje se zaljuljala “cavagliereova“ vlast stigla je na Lido u pratnji tate, mame i tetke, a dočekalo ju je više stotina fotoreportera. Takvo što nije moguće možda čak ni u Hrvatskoj.
Tri najveća razočaranja
1. Baaria (Giuseppe Tornatore)
Tri generacije u jednom sicilijanskom gradiću, 25 milijuna eura budžeta, skupi setovi u Tunisu, pohvale Berlusconija… nakon svega, “Baaria“ je ipak duga, površna gnjavaža.
2. Bad Lieutenant: Port of New York (Werner Herzog)
Može li biti loš film čije su “namirnice“ Herzog, New Orleans i “Bad Lieutenant“? Nevjerojatno, ali može. Čini se da naš zemljak Stipetić/Herzog nije više u staroj formi.
3. Putnik (Ahmad Maher)
Ova raskošna, skupa melodrama trebala je biti veliki izlazak u svijet komercijalno jakog egipatskog filma. Od svega, tek veliki Omar Sharif.
Tri najbolja horora
1. (REC)2 (Jaume Balaguero, Paco Plaza)
Španjolski dvojac pokazao je da nastavci ne moraju biti tek obično krmčenje. Ovaj put – isti je koncept, isti stil, a film – dobar.
2. Valhalla Rising (Nicolas Wending Refn)
Film Danca Refna nije čisti horor nego nešto poput smjese vikinškog Conana i Vještica iz Blaira. Zanimljivo.
3. Tetsuo – Čovjek metak (Shinya Tsukamoto)
Imao je serijal “Tetsuo“ i boljih nastavaka, ali ljubitelji pametne trivijale razveselit će se svakom filmu o željeznom mutantu.
Tri naj dokumentarca
1. Capitalism – A Love Story (Michael Moore)
Ljevičarski Sizif iz Michigana predlaže kao izlazak iz krize kršćanstvo i samoupravljanje. E, da je to vidjeti Kardelju i Stepincu.
2. Videocracy (Erik Gandini)
Dokumentarac o poraznim posljedicama TV zaglupljivanja na Talijane. Bojim se da je to film o našoj budućnosti.
3. South of The Border (Oliver Stone)
Stone u filmu napada američke medije zbog demoniziranja Chaveza, njega su pak u Veneciji napali latinoamerički novinari zbog prikrivanja Chavezova naličja.
Tri najduhovitije scene
1. Capitalism – A Love Story
Michael Moore nasinkronizirao je stari biblijski spektakl tako da Isus govori Lazaru: “Žao mi je, osiguranje ne može pokriti vaše prethodno zdravstveno stanje!“
2. Capitalism – A Love Story
Oglas za hipotekarni kredit koji nasinkronziranim glasom čita Marlon Brando/Corleone.
3. Veliki san (Michela Placido)
Glavni junak prođe prijemni ispit na glumi tako što izrecitira monolog iz “Kaligule“ na puljiškom dijalektu.
Tri naj istočnjaka
1. Male Lisice (Marina Fornay, Slovačka)
Film o dvije slovačke sestre u Dublinu, od kojih jedna zida solidan život, a drugu grize ljubomora.
2. Kakraki (Ilja Demičev, Rusija)
Gogoljevska farsa o potkupljenom činovniku koji se zatreska u fatalnu studenticu. Društvena komedija koja kao da je sišla s hrvatskih novina – ali, nažalost nismo je napravili mi.
3. Francesca (Bobby Paunescu)
Zbog sudskih tužbi Alessandre Mussolini ovaj rumunjski film povučen je nakon jedne projekcije. Inače je riječ o zanimljivoj drami o mućkama u građevinarstvu u Bukureštu, a iz filma saznajemo da i tamo ima Horvatinčića.
Tri najbolja lika
1. Pixie De La Chasse (Repo Chick, Alex Cox)
Slatka plava bogatašica koja, kad joj zaprijete izostavljanjem iz oporuke, počne raditi kao ovrhovoditelj i plijeni sirotinji kamp-prikolice. Izvrsna alegorija današnje krize!
2. Čovjek bez imena (Valhalla Rising, Nicolas Vending Refn)
Bivši Bondov negativac Mads Mikkelsen glumi nijemog vikinga, gorostasa roba koji štuje poganske bogove i nema oko. Schwarzenegger ima nasljednika!
3. Bill Django (Čovjek koji pilji u koze, Grant Heslov)
Jeff Bridges glumi poluvojnika poluhipija Djanga koji je “prošao obuku“ po new age grupama, hipi komunama i kod istočnih gurua da bi potom postao vođa grupe za parapsihološki rat. Zvuči kao Kvaka 22, zar ne?
Tri glumačka otkrića
1. Ksenia Rappaport (Dvostruki sat)
Mlada Ruskinja glumi u talijanskom trileru redatelja Capotondija slovensku sobaricu, i to s eteričnom zagonetnošću Alide Valli ili Lauren Bacall.
2. Sylvie Testud (Lourdes)
Mlada Francuskinja odglumila je osobu s teškim invaliditetom s osebujnom smjesom odsutnosti, sjete i humora.
3. Ethan Hawke (Brooklyn’s Finest)
Hawke sigurno nije anonimac, no nikad nije ovako zablistao kao u ovoj ulozi, policajca, oca četvero djece i nabožnog katolika koji odluči krasti iz nužde.
Tri glumačka povratka
1. Christopher Lambert (White Material)
Čovjek kojeg filmofili uglavnom pamte kao drvenog, bezizražajnog Highlandera divno je odglumio ulogu beskarakternog plantažera.
2. Jean Hugues Anglade (Persecution)
Nekadašnje omiljeno lice “cinema-du-looka“ ponovno glumi u francuskoj gay-drami. Ocvao je, ćelav, ali i dalje dojmljiv.
3. Omar Sharif (Putnik)
“Doktor Živago“ vratio se u rodni Egipat ulogom u raskošnoj melodrami, šteta što film nije bolji.