Kockičicin iBlob

William Montgomery, bivši američki veleposlanik u Zagrebu, Beogradu i Sofiji, za Jutarnji je komentirao naslijeđe predsjednika Georgea W. Busha. Kada smo dogovarali razgovor, rekao je da nije siguran može li se uopće sjetiti neke pozitivne stvari koju bi mogao reći o Bushovih osam godina na čelu SAD-a.

- Moram reći, više sa žaljenjem nego s ljutnjom, da će predsjednik Bush biti zapamćen kao jedan od najgorih predsjednika u američkoj povijesti. Šteta koju su on i njegova administracija nanijeli Sjedinjenim Državama može se nazvati katastrofalnom. To je oslabilo ne samo naš strateški položaj u svijetu, nego i naš moralni autoritet, naš autoritet da govorimo o pitanjima demokracije, na primjer. I, iako mu ne mogu pripisati svu krivnju za današnju financijsku krizu u svijetu, ona uistinu jest započela za njegova mandata i njegova administracija je bila odgovorna za nadgledanje američkih financijskih institucija, što je zapravo i pokrenulo cijelu ovu krizu.

Bushovo naslijeđe

Još jedna stvar je da će on iza sebe ostaviti jest republikanska stranka koja je u kaosu i u značajnoj mjeri slabija nego prije. Nema sumnje da će demokrati imati kontrolu u oba doma Kongresa i mnogim skupštinama saveznih država, a rekao bih da je vjerojatno i da će Obama postati idući predsjednik. To je ono što će ostati iza Busha. Ako pogledate, kada je Bush prvi put pobijedio i kada se nakon toga dogodio 11. rujna, napisano je mnogo, mnogo članaka o novoj republikanskoj većini, o tome da je sastavio koaliciju konzervativaca, evangelista i drugih, i činilo se da je stvorena potencijalno dugotrajna republikanska većina.

Naravno, sada je to sve nestalo zbog politike Bushove administracije. Ako želite reći nešto pozitivno o Bushu, to je da je bio toliko loš da će birači sada izglasati vrlo jaku demokratsku većinu s mandatom za promjene i s dovoljnom većinom u Kongresu da taj mandat mogu ispuniti. Na čudan način, on je omogućio da demokrati uspješnije vladaju. Iako će biti suočeni s brojnim teškim problemima, imat će dovoljno glasova za provođenje vrlo drugačije politike. To ne bi bilo tako da je Bush bio iole uspješniji.

Spomenuli ste financijsku krizu. Neki kažu da će zbog nje SAD nestati kao supersila?

- Mislim da je era Sjedinjenih Država kao supersile išla svome kraju i postojalo je mnogo objektivnih faktora koji bi to donijeli u svakom slučaju. Već je neko vrijeme bilo jasno da su Indija i Kina sile u nastajanju i da će imati sve veći utjecaj na svjetsku ekonomiju. Nedostatak nafte i plina također je ojačao zemlje poput Rusije, Irana i drugih, nauštrb SAD-a. To bi se dogodilo u svakom slučaju, ali mislim da se to zbog Bushovih postupaka dogodilo mnogo brže. Na primjer, rat koji je pokrenuo u Iraku iscijedio nas je financijski, okrenuo svijet protiv nas i smanjio našu sposobnost da se bavimo drugim potencijalnim vojnim
Rat koji je pokrenuo u Iraku iscijedio nas je financijski, okrenuo svijet protiv nas i smanjio našu sposobnost da se bavimo drugim vojnim problemima
problemima. Njegova omiljena tema bio je rat protiv terorizma, a terorizam je u stvari mnogo veća prijetnja za svijet i za Sjedinjene Države sada nego kada je on došao na vlast. Cijela regija, u kojoj su Irak, Afganistan, Pakistan i drugi, sada je mnogo nestabilnija nego prije. Glavni naš neprijatelj, Iran, mnogo je jači, i to zbog akcija koje smo mi poduzeli.

Jedino je pitanje hoće li novi predsjednik to uspjeti preokrenuti jer situacija je takva da mi ne možemo napustiti Irak onog dana kada novi predsjednik uđe u Bijelu kuću jer ćemo tamo i dalje imati obveze i troškove. A budući da je svijet u financijskoj krizi, bit će teško u kratkome roku preokrenuti našu vlastitu ekonomsku situaciju.

Još jedna stvar koju bih htio naglasiti jest da postoji i niz stvari kojima se on uopće nije bavio, i koje će njegov nasljednik morati riješiti. To je prije svega globalno zatopljenje. Sjedinjene Države trebale bi biti lider po tom pitanju, a nismo učinili ništa. Pronalaženje alternativa za naftu i plin, i tu smo već godinama trebali imati masivne programe, a nismo to učinili. Novi će predsjednik stoga naslijediti niz problema, s čijim nastankom nije imao ništa, a trebat će ih riješiti. Predsjednik neće imati luksuz da sam odredi svoje prioritete, događaji koji su pokrenuti tijekom Bushove adminstracije diktirat će na što će se morati fokusirati.

Postoji li mogućnost da za stotinu godina ljudi u Iraku gledaju pozitivno na Busha? Mislite li da smo već sada u dobroj poziciji da procjenjujemo Bushovo naslijeđe?

- Mislim da smo u odličnoj poziciji za to. Ali na početku treba reći da je Sadam Husein bio grozan diktator i osoba koja je pokrenula napade protiv dvije susjedne države, Irana i Kuvajta, da je koristio oružje za masovno uništenje protiv vlastitih građana. Dakle, on je bio grozan, grozan diktator i svijet je bolji bez njega. No, mislim da je odluka da se napadne Irak pokrenula niz okolnosti koji su cijelu regiju učinili manje stabilnom. Nema sumnje da je to bila katastrofa. To je bila katastrofa i za Sjedinjene Države, a još ni ne znamo kako će sve to završiti.

Povjesničari bi mogli o tome raspravljati. Primjerice, predsjednik Truman u svoje je vrijeme bio vrlo nepopularan, ali tijekom vremena povijest mu je davala mnoge zasluge. To je uvijek moguće, ali ne vidim na kakve bi pozitivne koristi mogli ukazati kod Bushove administracije.

Hoće li Bushova doktrina preživjeti i u sljedećim administracijama?

- Mislim da Bushova doktrina nije preživjela niti njegovu administraciju. Stvarnost je takva da postoje stvarni problemi koje treba riješiti. Jedno su diktatori poput Sadama Huseina i potencijal da oni prouzroče stvarnu štetu u svijetu. Drugo je širenje nuklearnog oružja i prijetnja koju oružje za masovno uništenje predstavlja za cijeli svijet. To su legitimna pitanja, ali način na koji ih je Bushova administracija rješavala pokazao se kontraproduktivnim.

Mislite li da se ograničenja građanskih sloboda koje su uvedene tijekom Bushove administracije mogu poništiti?

- Nadam se. Prije svega, vrlo je zanimljiv fenomen kako nacija reagira kada se osjeća napadnutom. Šok koji smo osjećali 11. rujna kada su se dogodili ti teroristički napadi promijenio nas je kao naciju. Zanimljivo je kada pogledate, primjerice, što se dogodilo u Hrvatskoj 90-ih kada je ona bila napadnuta. Mi smo bili kritični zbog nekih stvari koje su se dogodile.

Trebali bismo biti kritični i prema vlastitom društvu i tome kako smo mi reagirali nakon tih napada jer smo mi dopustili stvari kao što su Guantanamo Bay, dopustili smo da se dogode situacije u zatvorima u Iraku poput Abu Graiba, a dobrovoljno smo ograničili i vlastite slobode, vlastite živote, dopustili smo da nam se prisluškuju telefonski razgovori, da nam se gleda u financijske dokumente, iako je bilo jasno da je to ilegalno. Nadam se da će nova administracija to promijeniti jer nije samo stvar u tome da smo smanjili svoje slobode, nego je oštećen naš ugled u svijetu, naša sposobnost da kritiziramo autoritarne režime diljem svijeta. Jer oni mogu s pravom reći: pogledajte sebe, pogledajte što vi radite. Kao netko tko
Kosovari vjerojatno jedini u svijetu imaju pozitivan stav prema predsjedniku SAD-a , premda je to politika koju je pokrenuo Clinton
je 30 godina diljem svijeta promovirao američke demokratske vrijednosti, teško mi je gledati što se dogodilo.

Mislite li da će ministarstvo domovinske sigurnosti preživjeti?

- Mislim da će ostati. Jer novi predsjednik mora biti svjestan da i dalje postoji velika prijetnja od terorizma i pitanje je toga da u tom ministarstvu pronađemo pravu ravnotežu. Ako Obama pobijedi, mislim da će u roku mjesec dana objaviti zatvaranje Guantanamo Baya i takve stvari. Dakle, bit će rafiniranja sustava, ali ne i rasformiranja.

Jeste li se ipak uspjeli sjetiti nečega što je Bush dobro radio?

- Rekao bi da, ako pogledate na primjer naš odnos s Kinom, to je vjerojatno najvažnije geopolitičko pitanje za idućih 20 godina. U tom području nije odradio loš posao. To nije bilo lako. S Kinom imamo zahtjevnih i velikih otvorenih pitanja, a mislim da se on s njima nije tako loše nosio. A na kraju, način na koji se odnosio prema Sjevernoj Koreji bio je mnogo pozitivniji nego prije.

Što mislite da je dobro napravio s Kinom?

- Ključno pitanje je hoće li za 20 godina Kina biti spremna na suradnju sa svijetom ili će se razviti u neprijateljskiji odnos, nešto poput, primjerice, Sovjetskog Saveza u vrijeme komunizma. To je doista nepoznanica. Kina raste, ima diktaturu proletarijata, nema slobode izražavanja ni slobode vjere i stoga ulazi u svijet s vrlo različitom filozofijom od naše. To nosi potencijalne opasnosti. Pitanje Tibeta, na primjer, koje se našlo u fokusu tijekom Olimpijskih igara, zahtijevalo je pažljivo postupanje i bilo bi lako, s obzirom na njegovu retoriku iz ranijih godina, da Bush krene u smjeru, “o, mi ćemo podupirati demokraciju bilo gdje u svijetu”. Da je to učinio, mogao je, primjerice, odlučiti da neće ići na Olimpijske igre, i to bi pogoršalo naš odnos s Kinom. Pitanja poput trgovinskog viška koji Kina ima u odnosu na SAD ili nekih drugih nepravednih trgovinskih mjera mogao je rješavati uvođenjem kazni ili agresivnijih mjera koje bi možda nas dovele na put koji bi u krajnjoj liniji bio kontraproduktivan. Dakle, s time se prilično dobro nosio.

Bi li jedno od mjesta gdje će Bush ostati u dobrom sjećanju moglo biti Kosovo?

- Zasigurno kosovski Albanci su vjerojatno jedini u svijetu koji sada imaju pozitivan stav prema SAD-u ili jedno od vrlo rijetkih. To je politika koju je zapravo pokrenula Clintonova administracija, a Bushova ju je nastavila. Ako idete u Prištinu, tamo postoji Bulevar Billa Clintona i slično, dakle, to je politika koju su slijedili i republikanci i demokrati. Ali točno je da će i Busha na Kosovu gledati pozitivno.

Sarah Palin je katastrofa. Sramota bi bila za Ameriku kad bi ona bila potpredsjednica SAD-a. Ona nema ni sposobnosti ni kvaliteta za taj položaj
Hoće li nakon Cheneyja potpredsjednici ubuduće biti mnogo moćniji?

- Mislim da je Bush dao moć Cheneyju. Ja Cheneyja nisam dobro poznavao, ali sam ga vrlo cijenio i pozdravio sam Bushovu odluku da ga predloži za potpredsjednika. No, ono što sam se kasnije pitao bilo je što se dogodilo Dicku Cheneyju.

Jer čak i njegovi najbliži prijatelji i štovatelji više ne prepoznaju osobu u koju se pretvorio. A pretvorio se u zagovarača mnogih politika koje su ovu administraciju dovele u takve nevolje. Stoga mislim da je to bila jedinstvena situacija i da svaki predsjednik za sebe odlučuje koliko će potpredsjednik biti moćan. Nijedan potpredsjednik ne može biti moćan bez pristanka predsjednika SAD-a.

Mislite li, dakle, da ljudi ne trebaju biti zabrinuti zbog Sarah Palin?

- Mislim da je ona čista katastrofa. Sramota bi bila za Ameriku kad bi ona bila potpredsjednica SAD-a. Znate, ako pogledate podatke osiguravajućih društava, vjerojatnost da muškarac McCainovih godina umre u sljedeće četiri godine je 1 naprama 5 ili 1 naprama 6. Što znači da je vjerojatnost da ona postane predsjednica SAD-a 1 naprama 5 ili 6. A ona apsolutno nema sposobnosti niti kvaliteta za taj položaj.

Kirurga za mozak biramo po vještinama, generala biramo po vještinama, a sada imamo nevjerojatan broj Amerikanaca koji su spremni izglasati za potpredsjednicu osobu koja uopće nema sposobnosti za taj posao. To je stvar koja je najstrašnija, najdepresivnija stvar u ovim izborima. Zanimljiva je situacija s Hillary Clinton, a pritom možete reći o njoj što hoćete, ni ja nisam njezin poseban obožavatelj, ali ona je prošla kroz najintenzivniju provjeru u medijima koja se može zamisliti. Svaki njezin pokret se stavljao pod upitnik i ona ga je morala braniti.

A tu je Sarah Palin koja tvrdi da ako stojite u određenim dijelovima Aljaske navodno možete vidjeti Rusiju i to je njezino iskustvo, i vrlo malo ljudi ju se usudi zbog toga kritizirati. To je vrlo bolestan fenomen, ali ako ona postane potpredsjednica, bit će to jako tužan pokazatelj gdje je danas Amerika.